Miroslav Nedimović je ispričao da je od oktobra 1991. godine postao pripadnik rezervnog sastava policije u Donjem Duboviku, te da je dužio poluatomatsku pušku. Prema njegovim riječima, jedinica je bila pod komandom Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa, a prilikom njegovog dolaska bilo je oko četiri ili pet rezervnih policajaca, dok se kasnije taj broj povećao.

Nedimović je izjavio kako se optuženi Dušan Ćulibrk tokom 1992. godine priključio rezervnom sastavu, dok je Milorad Kotur bio pripadnik ovog sastava prije nego se svjedok angažovao. Dodao je kako su u rezervnom sastavu bili i zaštićeni svjedoci S-1 i S-2, dok je S-4 bio aktivni policajac.

Na ratište su odlazili i pripadnici aktivnog i rezervnog sastava “po potrebi službe”, rekao je svjedok, dodavši kako mu nije poznato ko je bio na području Johovice.

Svjedok je kazao kako je Ćulibrk bio u istoj jedinici kao i on, te da je bio prisutan kad je optuženi ranjen, te da ga je on izvukao iz rova. Kako je rekao, optuženi je imao pancir i radilo se o prostrelnoj povredi u predjelu grudnog koša.

Objasnio je kako je optuženi odveden u bolnicu, te naveo kako misli da se ranjavanje desilo poslije aprila 1992. godine. Dodao je kako ga je nakon ranjavanja viđao u selu.

“Nije mi izgledao da je neko ko ne može hodati, djelovao mi je da se djelimično oporavio”, kazao je on.

Nedimović je rekao da je ranije dao izjavu u vezi sa ubistvima logoraša, te da je prošao poligrafsko testiranje. Ispričao je da je radio na obezbjeđivanju terena prilikom ekshumacije.

Na upit tužioca Ahmeda Mešića da li je Milorad Kotur bio komandir voda rezervnog sastava policije, svjedok je kazao da nije.

“Možda se on negdje predstavljao, međutim meni nikad nije bio nadređeni”, rekao je svjedok.

Ćulibrk je optužen da je, u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije Stanice javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa, u julu 1992. učestvovao u odvođenju, a potom i ubistvima 44 zatočenika iz logora “Omarska” počinjenim na lokalitetu Donji Dubovik. On se tereti i za ubistva sedam civila bošnjačke nacionalnosti koji su se iz pravca Prijedora kretali prema Bihaću.

Optuženi Kotur se na ročištu za izjašnjenje krivnje u novembru nije pojavio, a Državni sud je donio rješenje kojim se razdvaja postupak u odnosu na optuženog Ćulibrka,

Drugi svjedok Branko Nedimović objasnio je kako je početkom rata bio angažovan u policiji, dodavši kako misli da je na početku bio u rezervnom sastavu, dok je 1. aprila 1993. godine postao aktivni policajac.

Kako je kazao, u rezervnom sastavu policije bili su Dušan Ćulibrk, Milorad Kotur, Miroslav Nedimović, te S-1 i S-2.

Dodao je kako je zapovjednik bio “neko od aktivnih, starijih policajaca, ko je u policiji bio prije rata”.

Svjedok je objasnio kako je tokom njegovog boravka na punktu najvjerovatnije imao automatsku pušku, te da se na linijama borio protiv Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

Ćulibrk je povremeno zajedno s njim išao na ratišta, rekao je svjedok, dodavši kako mu je poznato da je optuženi ranjen na brdu Humu, ali da on nije bio tu u trenutku dešavanja.

Svjedok je kazao kako je čuo za jamu “Lisac”, međutim da nije nikad imao službene radove niti je ikad bio u blizini ovog područja. Nedimović je objasnio da je ranije davao izjave u vezi sa ubijenim logorašima, te da je bio podvrgnut poligrafskom testiranju.

Nastavak suđenja je zakazan za 16. maj, kada će zaštićeni svjedok S-1 biti saslušan videolinkom iz Beograda.

(Detektor)