“Biti danas ovdje, biti danas na ovom mjestu, biti danas među vama i biti prisutan historijskom trenutku otvaranja Upravne zgrade Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, jeste takva privilegija kojom ćemo se ponositi svi pa, ako Bog da, i naši nasljednici i svi muslimani u stoljećima koja dolaze nakon nas.

Učešće u ovom projektu nije bila, niti je smjela biti privilegija određenog broja uspješnih pojedinaca, nego je to vakuf mnogobrojnih muslimana.

Jer, kao što je poznato, uz nas nekoliko oficijelnih inicijatora, ‘svoju ciglu’ u zgradu Rijaseta ugradilo je više stotina ili hiljada ljudi koji su svojim donacijama pokazali iskren nijet i privrženost svojoj vjeri i njenim institucijama.

Stoga danas nema mjesta nikakvoj finansijskoj logici da je neko važniji zato što je donirao stotine hiljada KM od onoga ko je dao svojih 10 KM. Jer, i on je dao od srca, onoliko koliko je najviše mogao, odvojivši od usta i svoje skromne penzije ili minimalne plaće.

Danas, zbog istine, zbog onih koji dolaze poslije nas, zbog onih koji će izučavati ovaj reprezentativni objekt sa njegovim izuzetnim arhitektonskim i drugim, još važnijim porukama, zbog onih čije su nas neopravdane kritike i medijske podvale uvjeravale da smo na ispravnom putu, želim zahvaliti bivšem reisu-l-ulemi Mustafi ef. Ceriću na viziji i odabranom prioritetu.

Jednaka je zahvalnost i sadašnjem reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću na njegovoj iznimnoj istrajnosti, snazi i mudrosti da sve uspješno bude završeno i da zajednički dočekamo ovaj dan.

Sve je to krenulo te već davne 2007. godine, kada sam bio sa uvaženim ef. Cerićem i predložio namjeru da grupacija ‘Avaz’ želi izgraditi jednu džamiju u Sarajevu.

On me saslušao, ali me i podsjetio da Islamska zajednica duže od stotinu godina nema upravne zgrade i da bi bilo bolje da ova generacija privrednika pokrene inicijativu da se podigne trajno sjedište za našu Islamsku zajednicu, kao znak i simbol slobode i suverenosti bh. muslimana.

Nakon toga sam, sa njegovim mandatom, organizirao inicijalni sastanak nekoliko uglednih privrednika. Tu su bili gospoda Selver Oruč, Senad Orman, Redžo Bekto, Muhamed Granov, Nedim Čaušević, Edin Arslanagić i Nihad Imamović. Toj listi privrednika su se ubrzo priključile domaće institucije i mnogi drugi poznati i manje poznati pojedinci.

S obzirom na to da ovih dana traje 10. jubilarna manifestacija ‘Dani vakufa’, moram reći da su uspješni ljudi lokomotiva razvoja svakog društva i da njima nije nimalo lako i bajkovito, kako se to ponekad predstavlja u dijelu javnosti.

Britanski premijer i dobitnik nobelove nagrade za književnost, Vinston Čerčil u svojoj knjizi je industrijalce uporedio s kravama: daju mnogo mlijeka, vuku kola naprijed, a najviše ih šibaju oni što se besposleno voze na tim istim zaprežnim kolima!

To smo, zajedno s bivšim reisu-l-ulemom, efendijom Cerićem, preživjeli i mi tokom minulih godina, a najviše na početku.

U namjeri da nas obeshrabre, čim je objelodanjena namjera o izgradnji ovog prelijepog i prevažnog objekta za muslimane, Bošnjake, našu Islamsku zajednicu, ali i naš identitet i njegovo jačanje u okviru multikonfesionalne Bosne i Hercegovine i cijelog regiona, skeptici, agresivni ateisti i politički razbijači Bošnjaka i Bosne i Hercegovine kreirali su društvenu dramu punu tenzija i uvreda.

Kako to obično biva sa destruktivcima, njih danas nigdje nema na društvenoj sceni, ali ima nas i onoga što ostaje iza nas.

Mnogo uspješnih ljudi u BiH, mislim na nas muslimane, uradilo je nove trajne vrijednosti u vidu objekata svojih kompanija, zgrada, ili smo pomagali u izgradnji naših vjerskih objekata. Ali sam siguran da smo danas vjerovatno svi najsretniji što smo bili samo mali dio ove velike historijske priče, što smo inicirali i djelimično participirali u izgradnji ovog objekta koji je završen uz veliku finansijsku solidarnost naših međunarodnih prijatelja.

Svi smo mi vjerski vaspitavani od naših deda i nana, od naših majki i očeva, od naših najbližih, šta je to vakuf i šta je naša trajna obaveza.

Ja sam to naučio od mog rahmetli oca Kadrije, od moje rahmetli majke Zinke, ali i od mog rahmetli amidže Redžepa ef. Radončića, koji je više decenija bio imam u Rogatici i njegovog sina, mog amidžića, rahmetli Muhameda ef. Radončića, koji je bio dugogodišnji vaspitač i povremeni muderis u Gazi Husrev-begovoj medresi, ovdje u Sarajevu, i kojeg su neki od vas i lično poznavali.

Da su živi, siguran sam da bi bili veoma ponosni što njihov potomak danas govori ovdje, kao što bi bili ponosni svi moji rođaci koji su poznatu ‘Radončića džamiju’ sagradili još davne 1899. godine i sačuvali je do danas u ekstremno teškim historijskim uslovima.

Upornost je vrlina uspješnih. Za našu burnu sadašnjost i blisku i daleku budućnost, koja će neizostavno nositi puno teških izazova, važno je da imamo jaku Islamsku zajednicu i njene institucije.

Naš zajednički nijet je bio iskren, a takvima Bog pomaže. Jedino složni unutar naše Islamske zajednice, vođeni njenim liderstvom, njenim autoritetima i našom vjerom, znamo da našoj djeci ostavljamo nove vrijednosti i bolju budućnost”, kazao je Fahrudin Radončić, prenosi Avaz.