Mehmed Meša Pargan, ratni reporter, novinar i književnik rodom iz Zvornika, podsjetio je na stravične zločine u Diviču počinjene prije 30 godina.
– Ovih dana će se napuniti 30 godina od smrti Abdulaha Buljubašića Bubice, koga su četnici, na Diviču, živog nabili na kolac. Da. Baš tako. Teško je u to povjerovati, ali to se desilo.
Ovih dana je iz zatvora trebao biti pušten i posljednji ratni zločinac, osuđen pred Specijalnim sudom u Beogradu, za ovaj zločin i zločine u Domu kulture u Čelopeku. Pripadnici jedinice Žute ose, tokom juna 1992. godine, ubili su najmanje 19 civila u Čelopeku, a Buljubašića su satima mučili. Pred sudom je ovaj čin nabijanja na kolac opisan do najsitnijih detalja.
Bio sam 2007. i 2008. godine na tom suđenju u Beogradu i još mi nije jasno nasmijano lice Ivana Koraća, dok je pričao o tome kako je s ponosom to radio, imajući obavezu da nosi barjak, koji mu je predao njegov đed, četnik. Još manje shvatam nas, jer o ovoj priči, ni 30 godina poslije, nigdje ništa ne možete pročitati – poručio je Pargan.
Zbog ratnih zločina počinjenih u Zvorniku 1992. godine, Ivan Korać i Dragan Slavković osuđeni su pravosnažno na Višem sudu u Beogradu 2010. godine na devet i 12 godina zatvora. Prvostepenom presudom Slavković je bio osuđen na 15, a Korać na 13 godina zatvora.
Osim njih osuđen je i Siniša Filipović na tri godine zatvora, dok je optuženi Dragutin Dragičević oslobođen optužbe.
Osuđeni su na području Općine Zvornik od 1992. do 1995. godine kršili pravila međunarodnog prava. Utvrđeno je da su, od juna do jula 1992. godine, u Domu kulture u selu Čelopek, gdje su bila zatvorena 162 Bošnjaka iz sela Divič, u više navrata psihički i fizički mučili zarobljenike.
U Domu kulture u Čelopeku ubijeno je najmanje 19, od 162 zatvorena civila iz Diviča. U Čelopeku, kao i na lokalitetima Ekonomija i Ciglana ti civili su teško zlostavljani, a u tome su učestvovali i pojedini optuženi.
Oni su bili pripadnici paravojne formacije Žute ose.
You must be logged in to post a comment Login