Connect with us

BiH

Lukač: Nije istina da smo popisivali samo Bošnjake, Salkiću smeta sve što je srpsko, “izuzev plate”

Published

on

Riječ je o klasičnom policijskom poslu koji rade sve policije svijeta u svojim bezbjednosnim sektorima, kazao je ministar unutrašnjih poslova RS-a

Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač izjavio je da nije istina da ovo entitetsko ministarstvo popisuje pripadnike Oružanih snaga Bosne i Hercegovine i bezbjednosnih agencija isključivo bošnjačke nacionalnosti.

– Riječ je o klasičnom policijskom poslu koji rade sve policije svijeta u svojim bezbjednosnim sektorima. Postoje vođe sektora koji su zaduženi da raspolažu sa svim informacijama, od toga ko stanuje u njegovom sektoru, ko šta radi, naročito ljudi koji su zaposleni u republičkim ili državnim institucijama, rekao je Lukač za RTRS.

On je naveo i da to ne važi samo za pripadnike Oružanih snaga BiH i bezbjednosnih agencija bošnjačke nacionalnosti, već za sve u Republici Srpskoj.

Prema njegovim riječima, ti ljudi mogu da pomognu entitetskoj policiji u prikupljanju informacija o bezbjednosno-interesantnim osobama u sektoru, otkrivanju izvršilaca krivičnih djela, te bilo kakvih dešavanja koja mogu da naruše bezbjednost.

Lukač je naveo da je u Bratuncu “vođa sektora koji je bošnjačke nacionalnosti prozvao dvojicu pripadnika Oružanih snaga BiH, takođe bošnjačke nacionalnosti, kako bi napravio evidencije u bezbjednosnom sektoru u skladu sa propisima i pravilnikom MUP-a Republike Srpske”..

On je rekao da je o ovoj temi imao sastanak sa državnim ministrom bezbjednosti Selmom Cikotićem i objasnio mu o čemu je riječ.

“Poslije se uključuju neki drugi ljudi na nekim drugim funkcijama i uglavnom dolaze iz SDA i pokušavaju od toga da naprave neku famu”, istakao je Lukač.

Lukač je dodao i da potpredsjedniku Republike Srpske Ramizu Salkiću smeta sve što je srpsko, “izuzev plate” koju prima u ovom bh. entitetu i to što ga “obezbjeđuje i prati policija Republike Srpske”, prenosi Srna.

Komentarišući navode pojedinaca koji porede Ukrajinu i Bosnu i Hercegovinu, Lukač je rekao da to nije realno, niti da se može povući paralela između dešavanja u Ukrajini i BiH.

“U BiH se dešava politički proces, koji će imati svoj epilog u političkom smislu, a nikako bilo kakvim sukobima ili ratom”, naveo je Lukač.

Ministarstvo odbrane BiH, podsjećamo, raspolaže podacima da je MUP RS-a u proteklom periodu kontaktirao pripadnike OSBiH koji žive na teritoriji RS i tražio od njih određene podatke, uz obrazloženje da su u postupku izrade službenih evidencija. Simptomatično je dasu isprva kontaktirani samo pripadnici iz reda bošnjačkog naroda, a nakon reakcije Ministarstva odbrane, to je prošireno na pripadnike drugih naroda.

BiH

Muslimanska radna etika

Published

on

Muslimanska radna etika

datum objavljivanja: 1.05.2024.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli / Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu.

Bez obzira što je vrijeme robovlasništva daleko iza nas, danas se određeni poslodavci prema radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima.

Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznačeno u ugovoru, radnik je obavezan ostati dokasno navečer. Poslodavac ne pomišlja na obaveze koje njegov radnik ima, naročito ako se radi o porodičnom čovjeku.

Ovo je naročito važno u proljetno doba kada radnici s minimalcima pokušavaju nakon radnog vremena obrađivati zemlju, jer njegov budžet ne dozvoljava kupovinu svježeg voća i povrća, kao i zimnice, u bilo koje doba godine. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu platu obavlja posao više ljudi, a često prihod ne odgovara zakonom utvrđenim platnim listama.

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja u iskušenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili štaviše da počne ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plaću, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti određenu sumu poslodavcu.

Kao da je riječ o haraču. Te obespravljene radnike svakodnevno gledamo u našim porodicama, familijama džamijskim odborima, prvim saffovima…

Naravno, u sveopćoj paranoji poslodavac će tražiti od bližih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da špijuniraju pa čak i podmeću robu drugim radnicima testirajući ih da li će pokušati krasti.

 

Također, poslodavci često traže od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uvjete i rok trajanja robe itd.

Mnogi radnici rade “nacrno” bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac će umjesto radnika “prijaviti” sebe, svoju porodicu i bližu rodbinu, čak i ako ne rade. Radnik će razumjeti situaciju kada je firma u krizi, ali kako će razumjeti ako se poslodavac razmeće skupocjenim novim autima dok govori o krizi?

Možda izgleda suvišno govoriti o hrani, ali danas još postoje poslodavci koji ne obezbjeđuju radnicima adekvatnu hranu, ili je riječ o jednoličnoj hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema.

Postoje slučajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima napuštanje radnog mjesta čak i kada im se u porodici desi nesretan slučaj, a iznimke, što je zapravo obaveza, prave samo ako se nešto desi radniku. Naravno, radnici s povredama ili težom bolešću ostaju bez posla, jer bolovanje nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju mogućnost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogući obavljanje namaza…

Radnik može biti sretan ako mu se uopće dozvoli odlazak na bajram-namaz.

Sve su ovo karakteristike prakse oholog poslodavca kojem je ponižavanje radnika postala praksa, naročito onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti stekao određeni kapital. Poslodavac će birati turističke destinacije i bogato provesti blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate mjesečnog primanja će se pomjeriti.

S tim konstantnim pomjeranjem dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

Poslodavac će provesti svaki blagdan u odmoru, s bogatim jelovnikom, dok će njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici, kao da Poslanik, a.s. nije poručio: “Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osuši”.

Ove i slične slične situacije možda su strane onima koji dobivaju platu iz sigurnog budžeta određenih institucija, ali to je realnost koja se zanemaruje u našim razgovorima, sohbetima, hutbama. Odgovorne osobe ne obraćaju pažnju na ove situacije, ili su u strahu od svađe s poslodavcima od kojih su dobili donaciju za lični ili društveni interes.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Božijom odlukom i milošću samo u prednosti nad radnicima, a nikako njihovi vlasnici.

Kada bismo pratili život i smrt nepravednog poslodavca, te stanje njegove porodice možda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu već na Ovom svijetu. Prilikom razmatranja odnosa poslodavac – radnik ljudi uglavnom imaju više naklonosti prema radnicima, jednim dijelom što je većina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom što se nepravda uglavnom čini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi radnici svojim riječima, djelima, neradom, lijenošću čine nepravdu poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoželjnih osobina radnika koja može štetiti poslodavcu, ali i radniku naročito u smislu njegovog radnog ambijenta, jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo.

Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio slučaj kada poslodavac omogući povišicu radniku, a ovaj se upita: “Ako je meni povećao plaću, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?!” Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika može biti samo posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti nezrelo i nestručno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta.

Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od vlasnika, bez obzira da li je riječ o doslovnoj krađi materijalnih stvari ili, pak, obavljanje ličnih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znači varati.

Radnik može nemarno da se odnosi prema imovini vlasnika, svojim ponašanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; širi laži i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na pijaci može prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluživati u restoranu svoju hranu i piće bez znanja vlasnika… sve su to osobine varalica, naroda koje je Uzvišeni prokleo, a u Kur’anu donio opis njihovih osobina: “Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.

To je bolje za vas ako vjerujete.'“ (El-A'raf, 85) Radnikova plata može biti halal, islamom dozvoljena samo ako bude radio na poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Hadis Niko od vas neće vjerovati dok svome bratu ne bude volio ono što i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu uvrstiti u lični poslovni kodeks.

Nastavi čitati

BiH

Zakucavanje za kraj, američki ambasador nije dozvolio da Cvijanović ima zadnju: Moram ispraviti ovaj krivi navod

Published

on

By

U Vijeću sigurnosti UN-a sinoć se na zahtjev Rusije razgovaralo o BiH, o čemu smo detaljno izvještavali.

No, zanimljiv detalj desio se na kraju.

Naime, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, koja se obratila putem video-linka jer zbog sankcija nije mogla doći u New York, i to kao posmatrač jer nije mogla govoriti u ime Predsjedništva BiH.

U toku svog obraćanja ona je navela da se ona i visoki predstavnik Christian Schmidt obraćaju kao privatne osobe jer on, kako je kazala, nije visoki predstavnik.

Njen govor je prekinut jer je probijen termin za više od pola sata, no zadnja riječ ipak je data američkom ambasadoru Robertu Woodu koji se javio kako sa ‘ispravkom krivog navoda’.

“Znam da smo probili rok, ali moram izvršiti ispravku. Gospodin Schmidt se ovdje obraća u svom profesionalnom kapacitetu kao visoki predstavnik. I to nam piše na pozivu”, rekao je Wood. Nakon toga je sjednica prekinuta

Pogledajte taj detalj:

Raport

Nastavi čitati

BiH

Ovo je pismo koje je ratni zločinac Karadžić pisao zločincu Krajišniku 1998.: Dodika nazvao bitangom

Published

on

By

Redakcija portala Klix.ba u posjedu je pisma ratnog zločinca Radovana Karadžića upućenog drugom ratnom zločincu Momčilu Krajišniku napisanog 10. februara davne 1998. godine.

Opširno pismo baca novo svjetlo na političke intrige i planove unutar tadašnjeg političkog establišmenta bh. entititeta RS.

Važno je napomenuti da je Karadžić pismo pisao iz bjekstva, skrivajući se vjerovatno u Srbiji, nakon što je Haški sud protiv njega 1995. godine podigao optužnicu za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.

Krajišnik je u tom periodu bio član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda i protiv njega je optužnicu za ratne zločine Haški sud podigao 2000. godine.

U pismu, Karadžić otkriva svoje misli o trenutnom političkom stanju, kao i svoje kritike na račun današnjeg predsjednika RS-a Milorada Dodika.

Upravo taj dio pisma, koji se nalazi na samom kraju, tj. zaključku, posebno je zanimljiv jer u njemu Karadžić iskazuje veliko nepovjerenje prema Dodiku i naziva ga “bitangom”. Karadžić ističe Dodikovu navodnu prevaru i pokušaje da preuzme kontrolu nad ključnim sektorima, poput policije i rudnika. Također, Karadžić izražava potrebu za snažnijim otporom protiv Dodikovih političkih pokreta.

“On je zaista druga, odn. prva bitanga, a Dodik je druga. Treba ih sačekati na toj stvari, da hoće da nas preuzmu svojinski i da mute i udariti ih po nosu. Nema šta mu ne želim, jer je sve zaslužio. Gledam mu izraz lica i prepoznajem kad je htio nas da prevari kao levate, a kad ne može, onda mrzi i sveti se. Ali, ja znam da ima Boga, i da je na našoj strani”, napisao je Karadžić u pismu.

Ostatak pisma je ispunjen strategijama i opaskama o političkim igrama

U pismu se spominje i potreba za osnivanjem državne banke te drugog televizijskog programa kao dijela strategije jačanja nacionalnih institucija. Karadžić naglašava važnost borbe protiv stranih utjecaja te zaštite nacionalnih resursa poput rudnika Ljubija.

Ironično je da je Karadžić pismo završio “optimističnim tonom i izrazom povjerenja u budućnost, ističući važnost nastavka političke aktivnosti uprkos izazovima”.

Ironija je da su obojica završili kao presuđeni ratni zločinci. Krajišnik je osuđen na zatvorsku kaznu od 20 godina zbog ratnih zločina, a preminuo je 2020. godine, sedam godina nakon što je pušten nakon odsluženja dvije trećine kazne.

Karadžić je osuđen na doživotnu robiju zbog ratnih zločina u BiH, a kaznu služi u u zatvoru na ostrvu Wight u Velikoj Britaniji.

Nastavi čitati

Najčitanije