Piše: A. Čorbo-Zećo

U BiH traju razgovori o formiranju vlasti nakon izbora u oktobru. Hoće li vlast biti formirana s najutjecajnijom bošnjačkom strankom SDA ili bez nje? Sabiranje ruku za delegate domova naroda je na sceni, piše Patria.

Cilj jedan – ko će stići do magičnih brojki 11, 13, ili, pak, kako već razmatraju pobornici ‘osmorke’ aktivirati plan B iz Schmidtovih nameta.

Javno poručuju da čak i da ‘osmorka’ ne bude imala 11 delegata u bošnjačkom klubu Doma naroda, samo 35 dana nakon toga trebati samo 7 delegata za formiranje vlasti sa HDZ-om.

“HDZ i da želi ne može sa SDA zbog pritiska stranaca i potpisane koalicije sa Osmorkom, a SDA i DF nemaju većinu niti u srpskom klubu niti u PFBiH”, komentari su na društvenim mrežama.

„Muslimane će odabrati blok HDZ i SNSD“, poručuje, pak, Milorad Dodik.

U ovoj posljednjoj rečenici stao je sav poraz po državu BiH. Dodik je izrekao istinu. Vlast će birati oni koji i ruše Bosnu i Hercegovinu. Zahvaljujući prije svih onom dijelu međunarodne zajednice koja nije imala snage obračunati se na pravi način sa separatistima.

Zato je razjedinjenost probosanskih opcija nedopustiva i štetna prije svega za državu BiH.

Glavni politički problem BiH jeste što građanska politička većina ne vlada većinom nego trećinom državnog aparata. Dejtonski Ustav omogućava ovladavanje većinom državnog aparata na miran i politički način. Pitanje je političke volje, da li više trpjeti, do kada i  zašto.

Jer upravo HDZ i SNSD su dvije politike koje bi se morale izbjeći, jer su one i javno i tajno glavni rušioci Bosne i Hercegovine. Zato je pitanje zbog čega se uopće mora i formirati vlast dok se ne steknu uslovi da je čine, probosanske stranke i snage koje će raditi za dobrobit BiH, a ne susjednih zemalja.

Takav zahvat podrazumijeva prekid sukoba na bosanskoj političkoj sceni, i zajednički front prema separatistima iz SNSD i HDZ.

Nikakva suštinska promjena ne može da se desi rotacijom bosanskih političkih opcija na mjestima koje pripadaju tzv. “bošnjačkoj kvoti”. To je uzaludno iscrpljivanje. Promjena je ovladavanje institucionalnim aparatom FBiH i nametanjem 2/3 političke volje na nivou BiH.

Osnovni razlog zbog kojeg SNSD podržava HDZ u njihovim zahtjevima jeste, svijest o gore navedenom. Naime, znaju ako se saberemo da se taj odnos može okrenuti u našu korist. I zato hoće da se trenutno stanje betonira.

Osim toga, to je jedini mogući način na koji se može izvršit socijalna promjena. Tad se mijenja cjelokupna ekonomska slika, i onaj dio društva koji najviše plaća poreza državi, tada raspolaže sa većinom vlasti, dok je sad potpuno obrnuto.

Dakle, ovladavanje većinom državnog aparata kroz postojeće ustavno uređenje, istovremeno je i nacionalna i socijalna revolucija. Revolucija na miran način, bez sukoba..

Na kraju to je jedini put za uspostavu suvereniteta države. Tako koncipirana vlast, faktički bi onemogućila miješanje Beograda i Zagreba u unutarnja pitanja BiH, i onemogućila da se s vlašću u BiH upravlja iz tih centara. Tek u takvim okolnostima pridobiti ćemo podršku Zapada, jer ćemo biti jači od njih. Do tada će Zapad podržavati jače od nas, tj savez HDZ-SNSD koji je jači jer naprosto kontroliše većinu državnog aparata.

Koncept većine mora biti nova faza za koju je bosansko društvo sazrelo. Većina građana vidi da bilo kakva “koalicija” u kapacitetu trećine ne može da se suprotstavi dvotrećinskoj vlasti srpskih i hrvatskih separatista.

Zato je nejasno nametanje ‘osmorke’ i njihove priče da će sve biti uredu kada oni zasjednu zajedno s HDZ-om i SNSD-om u vlast.

Jer njihova borba, makar po onom što smo do sada vidjeli, ne uključuje borbu za pozicije unutar cijele BiH i institucija, već te nesretne trećine gdje će i sami doći u probleme, jer valja zadovoljiti apetite osam stranaka. Jednako opasno po BiH bio bi i ulazak u vlast SDA same sa HDZ i SNSD.

Neshvatljivo je da još nisu krenuli u borbu za dvotrećinsku vlast bosanske političke većine i većinska vlast u FBiH, a što bi ostavilo prostor za međusobno uslovljavanje u smislu kadroviranja najboljih na pozicije kao i mogućnost demokratskog nadzora i kontrole jednih nad drugima, što bi smanjilo korupciju.

Sve bi bilo bolje osim žurbe koja nam zamagljuju važnost i suštinu pravih promjena. A promjena nije samo smjena u jednoj trećini, već u kompletnom političkom konceptu i kapacitetu.