Religija
Živjeti s Euzom i Bismilom
U predajama se navodi, da ko se s Kur’anom bude družio, on će ga dočekati u liku najljepšega čovjeka, čisto da ne osjeti tugu i samoću koju osjeti onaj koji ostavi Kur’an.
Gospodaru, počasti nas, da nam Kur’an u životu bude pratilac na ovom svijetu, a kada nas u kabur spuste, da nam on bude utjeha, a na Sudnjem danu, kada pred Tobom budemo stajali, da nam Kur’an bude zagovornik.
Kabur je teško mjesto i zato je ulema govorila da, dok smo još na ovom svijetu, imamo trenutke kad se osamljujemo sa Allahom dž.š., jer je propast da radost pronazalimo samo u društvu ljudi, da nas oni tješe. Družimo se sa Kur’anom upravo zbog ovoga, ne bi li nam Allah, dž.š., dao da nas Kur’an prati, Njegova riječ, da nas prati na ovome svijetu, kada nas u mezare naše spuste, da nam bude utjeha i na Sudnjem danu, da nam bude zagovornik.
Navodi se u predajama, da će se neke sure toliko se boriti za onoga koji bude učio, sve dok ga ne uvedu u džennet, jer će reći: “Gospodaru, on je mene učio. Gospodaru, on je mene učio.” I onda će ga Allah, dž.š., dati Svome govoru, jer je Kur’an Allahov govor.
Kada proučimo e’uzu, znajmo da Gospodar u Kur’anu kaže: “on, šejtan, doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju.[1] I dalje se, u ajetu, objašnjava da će šejtan imati vlast nad onima koji su njega uzeli za zaštitnika. Kad nam dođe glas da uradimo nešto loše, ako odbijemo i proučimo e’uzu, mi smo od onih koji vjeruju i na Allaha se oslanjaju. Ako šejtan uspije u nagovaranju nekoliko puta, tada šejtan nad takvom osobom ima vlast, jer mu sugerira loše i utaba svoju stazu do njegoog srca. Pazimo koga puštamo u svoje srce, jer tako, umjesto da vjerujemo Allaha, dž.š., vjerujemo šejtana. Jako je bitno kome dajemo priliku da nam šapuće i savjetuje nas i od ljudi, a i od svijeta kojeg mi svojim očima ne vidimo. Čestiti ljudi su molili Allaha riječima: “Molimo te Allahu naš, daj nam da nas nadahnu oni koji su Tebi bliski.” Meleki nam daju nadahnuće da učinimo dobro, naši ahbabi, braća, prijatelji, sestre, a takve insane čuvamo, a posebno roditelje.
Jedan insan je lijepo rekao: “To su vrata džennetska, na koja možeš ući dokle god su ti roditelji živi. Roditelji kada presele, ili si ušao na ta vrata džennetska, ili nisi.” Prijatelji su oni koji nas savjetuju ovom obrascu ponašanja. Zamislite koja se težina daje roditeljima, kad je od dobročinstva prema roditeljima paziti njihove prijatelje. Ko hoće da održava vezu sa svojim babom, neka posjeti prijatelje svoga babe.
Ovdje bi mogli i da se podsjetimo i na današnju percepciju ljudi. Danas kod ljudi, ili si melek, ili si šejtan, ili smo potpuno dobri ili loši, a Resulullah, s.a.v.s., kaže:
كُلُّ بَنِي آدَمَ خَطَّاءٌ، وخَيْرُ الْخَطَّائِينَ التَّوَّابُونَ.
“Svaki od sinova i kćeri Ademovih su griješnici, a najbolji među njima su oni koji se kaju.”[2]
Živimo među ljudima. Postoje ljudi koji nakon svađe sa drugima, zatvore vrata i ne dozvoljavau nakon toga da takve osobe uđu u njegov život. Zamislimo da nama na taj način Allah, dž.š., zatvori vrata. Zato na insane treba gledati da li ima insanijjeta ili ne. Svako može pogriješiti, pa ako se vrati, nema većeg sevapa nego kada nam insan zatraži halala. Na Sudnjem danu, Allah, dž.š., će se tako smilovati svojim robovima, da će šejtan podizati glavu, ne bil’ se i njemu Allah smilovao. Razmislimo opet o “bismilli”, njen sadržaj nije: “S imenom Allaha, Silnoga i Moćnoga”, već: “S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog”. Otvorimo vrata svoje milosti za druge, kao što želimo da nama Uzvišeni Gospodar otvori.
Ima jedna lijepa poslovica u kojoj se kaže da je najpametniji onaj čovjek koji pronađe snage da ljudima nađe opravdanje. Ulema nas uči da: “Ko bude tražio nepomućenost, neka zna da traži džennetsku osobinu.” Kod svakog insana ima vrlina i mahana, a ako tražimo samo vrline, nećemo ih pronaći. Zato, uzmimo Kur’an i sunnet Resulullaha, s.a.v.s. koji nas uče kako razumjeti ljude.
Koliko je jaka riječ ‘Allah’ u bismilli vidimo u sljedećoj predaji. Prenosi se da je jedne prilike Resulullah, s.a.v.s., dok je bio u vojnoj formaciji ostavio svoju sablju na drvo. Prišao mu je čovjek po imenu Gavres, isukao je Resulullahovu sablju, nadnio nad Resulullahom i kazao: “Muhammede, ko će sad tebe Muhammede zaštititi od mene?” Resulullah ga je pogledao i kazao: ”Allah!” U istom trenutku, čovjeku sablja ispadne iz ruke pa je Poslanik uzeo i stao pored Gavresa i rekao: “A ko sad tebe brani od mene?” “Tvoja plemenitost, o Poslaniče.” reče. Tada mu Resulullah odgovara: ”Idi, slobodan si.” Šta znači povjerenje. Dolazi Gavres među Arape koji su za manje stvari ubijali i objašnjava im šta se desilo riječima: “Došao sam vam od najplemenitijeg čovjeka. Čovjeka kojeg sam htio ubiti, a on mi je rekao: “Allah me štiti” pa je on mene oslobodio i pustio me da idem. Tada je Gabres prihvatio i proučio: “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah.”[3]
Zamislimo šta znači imati tu snagu da živimo sa bismillom u svome životu, da sve radimo za Njegovo zadovoljstvo. Nekada najvrijednija sadaka neće biti udjeljeni novac, nego je najvrijednija sadaka ego i sujetu koja obuzimaju čovjeka staviti pod svoje noge radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Jednom on najpoznatjih mufesira, tumača Kur’ana, iz prošlog stoljeća, njegov učenik je poslije preseljenja pričao kakav je insan bio. Strah ga je bilo oholosti. Živio je u Egiptu gdje je znao otići iza predavanja gdje bude hiljadama ljudi da očisti toalete gdje muslimani i muslimanke idu. Zatvori se i čisti, ali ne samo toalet već i svoj nefs. Takvi insani su živjeli život sa e’uzom i bismillom.
ZNAČENJE I MUDROSTI AJETA SURE EL-FATIHA
Već smo objasnili riječi Allaha dž.š., na samome početku sure Fatihe. Kazali smo, Fatiha dolazi od riječi ‘feteha’ što znači otvoriti. Od imena sure Fatihe, je “Ummul-Kitab”, što znači “majka Knjige”. Sura Fatiha je majka Kur’ana, u tom smislu da sadrži sva značenja koja su u Kur’anu sadržana i sve bitne poruke Kur’ana u njenih sedam ajeta. Ne dozvolimo da nam bude mrsko stalno je učiti. Vjerodostojan je hadisa Resulullaha, s.a.v.s.,da je Allah, dž.š., rekao: “Podijelio sam namaz između Mene i Moga roba.”[4]
Svaki put kad stanemo pred Allaha, dž.š., ili kada proučimo Fatihu, veliku počast dobijemo. Kaže Uzvišeni Gospodar:
قَسَمْتُ الصَّلاَةَ بَيْنِي وَبَيْنَ عَبْدِي شَطْرَيْنِ فَنِصْفُهَا لِي وَنِصْفُهَا لِعَبْدِي وَلِعَبْدِي مَا سَأَلَ. قَالَ فَقَالَ رَسُولُ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: اقْرَءُوا يَقُولُ الْعَبْدُ ,الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ ,فَيَقُولُ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ حَمِدَنِي عَبْدِي وَلِعَبْدِي مَا سَأَلَ .
“Kada kaže moj Rob, hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.” da Allah u tom trenutku kaže: “Moj rob Mene hvali.” Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Allah kaže: “Hvali me Moj rob.”[5]
Ljudi danas ponajviše hvale one od kojih imaju neku korist, koji su finansijski jaki ili koji možda imaju vlast. Dalje, u hadisi-kudsijju se kaže:
فَيَقُولُ، الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ، فَيَقُولُ أَثْنَى عَلَىَّ عَبْدِي وَلِعَبْدِي مَا سَأَلَ.
“Kada kaže: ‘Er-Rahmanir-Rahim’ Allah, dž.š., u tom trenutku kaže: ‘Slavi me Moj rob.’”
Kada kažemo: “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin”,Allah kaže: “Hvali me Moj rob”, a kada kažemo: “Er-Rahmanir-Rahim”, Allah kaže: “Slavi me Moj rob”. Slava pripada Allahu, dž.š., i mi možemo obilježavati nešto, ali ne možemo slaviti ništa osim Gospodara svih svjetova.
Kada kažemo: “Maliki jevmid-din”, Allah, dž.š., kaže: “On o Meni lijepo govori.” Kada kažemo: “Ijjake n’abudu ve ijjake neste’in”, Allah, dž.š., kaže: “Ovo je između Mene i Moga roba.” Jedino Allah zna da li zaista samo Allahu robujemo i da li samo od Njega pomoć tražimo. Na kraju ovog hadisa Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Allah kaže: ‘A rob Moj će dobiti ono što traži.’”
U suri Fatihi tražimo: ”Ihdines sirata-l-mustekim”, što znači “uputi nas na pravi put”. Najmanje sedamnaest puta svakoga dana, nas Allah, dž.š., počasti da Ga zamolimo onim riječima kojima dobijemo Njegov odgovor, da ćemo dobiti ono što tražimo.
Najveće spominjanje Allaha, dž.š., je učenje Kur’ana, a gledajući strukturu Fatihe, izgovarajući “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin”, naša srca trebaju osjećati i doživjeti to što proučimo. Kada smo u namazu, kada čujemo imama da uči ove riječi, neka su nam pred očima sve one blagodati koje nam je Allah, dž.š., dao. Neka su nam na pameti svi oni darovi koje nam je Allah, dž.š., dao, a poseban je dar spominjanje Allaha, dž.š.
Insan je stvoren da voli i koliko god volio nekoga, stvoren je da bi Allaha volio najviše. Stvoren je da se vezuje, da bi se za Allaha vezao, iznad svega drugog. Nemoguće je, koliko god voljeli ili bili voljeni od nekoga da nas spomene kad god mi njega spomenemo, osim Allaha Uzvišenog. Svaki put kada spomenemo Allaha, dž.š., dobijemo počast da i Allah, dž.š., spomene nas. Još je veća blagodat kada spomenemo Allaha u nekome društvu, Allah nas spomene u društvu boljem od našeg društva, u društvu meleka, poslanika, kojem svako vjerničko srce želi da ode.
Kazali smo da je “Hamd” hvala i ta hvala se iskazuje jezikom. Ona se može iskazati na nečemu od čega imamo koristi i na nečemu od čega lično nemamo nikakve koristi. Možemo nekome iskazati hvalu što je odvažan, iako od toga nemamo nikakve koristi, ili možemo nekome kazati riječi hvale, kako nas je Resulullah, s.a.v.s., naučio, za nešto što nam jeste učinio. Resulullah, s.a.v.s:
مَنْ صَنَعَ إِلَيْكُمْ مَعْرُوفًا فَكَافِئُوهُ ، فَإِنْ لَمْ تَجِدُوا مَا تُكَافِئُونَهُ فَادْعُوا لَهُ حَتَّى تَرَوْا أَنَّكُمْ قَدْ كَافَأْتُمُوهُ.
“Ko vam učini neko dobro, uzvratite mu, a ako ne nađete čime da uzvratite, onda učite dovu.”[6]
Insan treba obratiti pažnju na navedeno, jer je to odraz jednog zdravog odnosa među ljudima. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Nije zahvalan Allahu, onaj ko nije zahvalan ni ljudima.” Uvijek imamo priliku za nešto da učinimo zauzvrat, a ako ne možemo uzvratiti, možemo barem proučiti dovu za tu osobu.
Razlika između termina “hamd” i “šukr” koje koristimo je da iskazujemo hvalu jezikom, i molimo Allaha da je to srčano stanje koje imamo. Odlazak u džamiju je “šukr”, zahvalnost, ili kada odemo svome roditelju na mezar, ako je preselio, a ako je živ, u posjetu, time smo zahvalili Allahu, dž.š., na blagodati koje imamo. I djelo je zahvala. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Radite porodico Davudova, kako biste pokazali zahvalnost.”
Često se čovjek upita, čime smo pokazali zahvalnost, pa nas je Allah nečim počastio. Akon as je počastio hairli bračnim drugom, džamijom koja je blizu kuće, počastio nas je da imamo priliku slušati o Allahu, dž.š, i Poslaniku, s.a.v.s., i da budemo slobodan muslimanski narod, a to je velika blagodat. U jednom sirijskom gradu, prije svih ovih belaja, jedan od najvećih učača nije smio podučavati Kur’anu, već je hodao ulicom, a učenik mu se približi, i dok on hoda, uči mu Kur’an, pa mu priđe drugi učenik, prouči i ode. Ne smije stati sa njim, jer bi ga odmah uhapsili. Mi svoje dijete možemo u mekteb odvesti, Elhamdulillahi rabbil ‘alemin, hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! Djevojke se mogu slobodno pokriti, a u Turskoj je do skoro bilo zabranjeno, nije mogla na univerzitet ići ako ima hidžab. Budimo stalno zahvalni na svim blagodatima koje nam je Allah, dž.š., dao.
Dalje, u suri Fatiha, poslije ajeta zahvale Gospodar kaže: “Er-Rahmanir-Rahim” što znači “Milostivi” i “Samilosni”. Ova dva imena Allaha, dž.š., su dva imena kojim Ga najviše treba dozivati. Koje god od Allahovih lijepih imena uzememo na svoj jezik, pokušajmo da nam biće to ime doziva. Kada nam treba snage, kažimo: “Ja Kavijj”, “Allahu Ti si Najsilniji i Najmojnićniji, podari mi snage.” Allah, dž.š., je Onaj koji čuva, dozivamo Allaha tim Njegovim imenom, Milostivi i Samilosni, a oba ova imena Allaha, dž.š., dolaze od riječi “rahmet”, što znači “milost”. Allah, dž.š., je kazao:
فَبِمَا رَحْمَةٍ مِّنَ اللَّهِ لِنتَ لَهُمْ ۖ وَلَوْ كُنتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ.
“Allahovom milošću, ti si prema njima bio blag. A da si bio grub, oni bi se od tebe razbježali.”[7]
Kada nema milosti, kakvo je to stanje?! Zamislimo muža koji nema milosti prema svojoj hanumi ili hanumu, koja nema milosti prema svome mužu. Zamislimo roditelje koji nemaju milosti prema svojoj djeci ili djeca bez milosti prema svojim roditeljima. Kakav bi bio život bez milosti?!
Ime “Er-Rahman” se odnosi na dunjaluk, da je Allah Milostiv i na dunjaluku. Koliko puta čujemo da neko Allaha, dž.š., psuje, koliko puta vidimo da prođe namaz, a da se insan ni ne osvrne, da Allahu ljudi grijeh čine, a On je opet “Er-Rahman”, Milostivi. Zamislimo, da se Zemlja otvori da ga proguta zbog onoga što kaže Allahu dž.š. On nam otvara vrata nafake, opskrbe, a mi drugome zahvaljujemo. Allah nam spušta dobro od sebe, a mi uzvraćamo onim što je loše.
Riječ “Er-Rahman”, znači “Onaj koji je Najmilostiviji”, a riječ “Er-Rahim”, znači “Samilosni”. Uzvišeni Gospodar će biti samilostan prema svim svojim vjernicima na Sudnjem danu. Od Njegove milosti na Sudnjem danu je da će pored nagrade za svako dobro djelo, počastiti na Sudnjem danu, da se sva djela pretvore u najbolje djelo koje smo učinili. Ako je insan činio golemo djelo, Allah će mu dati nagradu, ne jedan prema deset, nego će svako djelo biti teško koliko je teško najbolje djelo koje je učinjeno u životu. Vjernici čitav život pokušavaju imati jedno golemo djelo, pogotovo da niko osim Allaha, dž.š., ne zna.
Šta još znači “Samilostan”? Na Sudnjem danu, jer smo imali mnogo blagodati, ako nas Allah, dž.š., bude pitao za samo jednu jedinu blagodat, npr., blagodat vida, svaki će čovjek shvatiti, da nije bio u stanju Allahu, dž.š., se zahvaliti ni za tu jednu blagodat. Ali Allah, dž.š., je “Samilostan” i On će vjernicima i vjernicama, ako Bog da, sve blagodati koje nam je dao, pokloniti i neće nas ni pitati za njih.
Kada molimo Allaha molimo imenom “Ja Rahman”, “O Milostivi”, smiluj mi se na dunjaluku i molimo imenom “Rahim”, “Pokloni mi blagodati Gospodaru, nemoj me pitati za njih”. Allah nam tada pokloni sve blagodati i vid, sluh, zdravlje, bezbijednost, a loša nam djela na dunjaluku sakrije od ljudi da ne znaju.
Od edeba prema grijehu je da o njemu ne govorimo. Ako imamo neki grijeh, sakrijmo ga. Allah nam je pokrio, pa ga i mi pokrijmo. Od pokazatelja iskrene tevbe jeste i to kada čovjek priča o svom nekom bivšem periodu života, o nekom grijehu, da ne priča o tome, ili ako priča da se ne naslađuje time. Allah je sakrio, pa nemoj ni ti ljudima spominjati. Allah će na ahiretu sakriti gijehe i još uvećati dobra djela. Zato, kada učimo Fatihu, i kažemo: “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin” hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, pa kažemo: “Er-Rahmannir-Rahim”, tada zamislimo da ćemo račun polagati pred Njim i treba nam biti drago, jer je On Onaj koji je Milostivi i Samilosni.
Spoznaja ajeta: “Maliki jevmiddin” što znači, “Vladaru Sudnjega dana”, je ajet koji je čovjeku dovoljan za cijeli život. Ko god vjeruje u odgovornost pred Allahom, dž.š., ne ponaša se svakako. Kod nas, u narodu, ne kažu bez razloga: “Ako Boga znaš”, a ne kažu: “Ako vjere znaš”. Ti možeš znati vjeru i šta je halal, a šta je haram, ali opet učinimo nešto što je zabranjeno. To je kada insan ne zna za Allaha, dž.š., jer da zna, sigurno to ne bi uradio.
Na dunjaluku, ljudi sude jedni drugima i iznose jedni o drugima razne stavove. Prva generacija muslimanan nije tako postupala, jer su to bila čista srca. Nisu jedni o drugima ružno razmišljali, mislili su da svi rade samo za ahiret. Tada dolazi objava ajeta u kojem Allah, dž.š., kaže:
مِنكُم مَّن يُرِيدُ الدُّنْيَا وَمِنكُم مَّن يُرِيدُ الْآخِرَةَ.
“Ima od vas onih koji hoće dunjaluk, a ima i onih koji hoće ahiret.”[8]
Din je vjera, ali je din i polaganje računa. Onako kako se ophodimo, tako će se prema nama ophoditi. Nećemo posijati korov, a da nikne pšenica, nećemo posijati zlo, a da nikne dobro. Najviše čega se insan treba bojati je Allah, dž.š., i lični grijeh.
Ajet: “Maliki jevmid-din”, ili po drugom kiraetu “Meliki jevmid-diin” znači “Vladar Sudnjega dana” i “Onaj koji posjeduje Sudnji dan”. Mi danas posjedujemo kuće, automobile i razne stvari, ali su one u vlasti Allaha, dž.š., Allah je vladar svega. Omer, r.a., je govorio: “Svedite sa sobom račune, prije nego što budete pred Allahom račun polagali. Izvagajte svoja djela, prije nego što se ta dobra djela, kod Allaha budu izvagala. Znajte, da je Melek smrti prošao pored vas i otišao kod drugih. Blizu je dan, kada će proći Melek smrti pored drugih, a doći vama.” Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Ona osoba kojoj dođe smrt, za tu osobu je Sudnji dan nastupio.”[9]
Sve što će se dešavati iza preseljenja neke osobe na ovome dunjaluku, više je sene tiče i zato ovaj ajet: “Maliki jevmiddin”, “Vladar Sudnjega dana”, oplemenjuje čovjekovo ponašanje. Kad nas uzme snaga ili osjetimo moć, odmah se sjetimo kako će biti na dan kada će sva moć biti Allahova, pa sebe podsjetimo na svrhu cijeloga života i ajeta: “Ijjake n’abudu ve ijjake neste’in”, da “Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo”.
Molim Allaha da naša srca očisti zahvalom i da nas počasti da budemo od onih koji Milostivoga i Samilosnoga dozivaju, da nas počasti da budemo svjesni svoje odgovornosti prema Allahu, dž.š. Molimo Ga da popravi naše stanje, jer narod koji izgubi moral, koji izgubi svijest odgovornosti prema Allahu, dž.š., niko osim Allaha ne može popraviti.
IZDVOJENE PORUKE:
Kada kažemo: “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin, Allah kaže: “Hvali me Moj rob”. Kada kažemo: “Er-Rahmanir-Rahim”, Allah kaže: “Slavi me Moj rob”. Slava pripada Allahu, dž.š., i mi možemo obilježavati nešto, ali ne možemo slaviti ništa do li Gospodara svih svjetova.
Ajet “Ihdinessirata-l-mustekim”, što znači, “Uputi nas na Pravi put” najmanje sedamnaest puta učimo svakoga dana, da nas Allah, dž.š., počasti da Ga zamolimo onim riječima, kojima dobijemo Njegov odgovor: “A rob Moj će dobiti ono što traži.”
Stvorio nas je Allah, dž.š., a mi drugome robujemo. Allah nam otvara vrata nafake, opskrbe, a mi drugome zahvaljujemo. Allah nam spušta dobro od sebe, a mi uzvraćamo onim što je loše.
Riječ “Rahman”, znači “Onaj koji je Najmilostiviji”, a riječ “Rahim” znači “Samilosni”. Uzvišeni Gospodar će biti samilostan prema svim svojim vjernicima na Sudnjem danu. Od Njegove milosti na Sudnjem danu, je da će pored nagrade za svako djelo, počastiti na da se sva djela pretvore u najbolje djelo koje smo učinili.
Ajet: “Maliki jevmid-din”, što znači “Vladar Sudnjeg dana”, oplemenjuje čovjekovo ponašanje. Kad nas uzme snaga ili osjetimo moć, odmah se sjetimo kako će biti na Dan kada će sva moć biti Allahova, pa se podsjetimo na svrhu cijeloga života i ajeta: “Ijjake n’abudu ve ijjake neste’in” što znači “Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo”.
Halka tefsira (Sarajevo, 21. 2. 2018.)
[1] En-Nahl, 99.
[2] Ibn Madže, 4251.
[3] Ahmed, 14929.
[4] Muslim u Sahihu.
[5] Ibn Madže, 3784.
[6] Ebu Davud, 1672.
[7] Alu Imran, 159.
[8] Alu Imran, 152.
[9] Asbahani, ”Hiljetu-l-evlija”, VI svezak, str. 267., bilježi kao riječi Enesa ibn Malika, r.a.
islam.ba
Religija
Prihvatanje Božije odredbe: Kada stvari krenu po zlu vjerujmo u Allahov plan
Neki se ljudi previše fokusiraju na kader (božiju odredbu) sa filozofskog aspekta i zbog toga ne ostvare prave benefite vjerovanja u kader. Da, postoje određeni aspekti kadera koji su van granica ljudskog razuma, zbog toga što smo mi ograničena stvorenja, koja pokušavamo razumijeti nešto neograničeno znanje i mudrost Stvoritelja, a to je nešto što ljudska bića nisu u stanju shvatiti u potpunosti.
Koncept kadera jasno je pojašnjen u Kur’anu i Sunnetu. Mi (muslimani) vjerujemo da Allah sve zna i da njegova moć obuhvata sve i da se ništa ne može desiti mimo Njegove volje. On nam je podario slobodnu volju da bi nas iskušao, a već unaprijed zna rezultate. Islamski koncept kadera nije fatalistički, već je zapravo ohrabrujući. Kao muslimani, mi vjerujemo da trebamo dati sve od sebe u svakom poslu, a to podrazumijeva naš porodični život, našu karijeru i naše ibadete. Trudimo se i dajemo sve od sebe, ali postoje stvari koje su van naše kontrole i zbog toga se, u pogledu rezultata, pouzdajemo u Allaha, dž.š. Prihvatamo to da Allah, dž.š., zna ono što je najbolje za nas. Kada stvari krenu po zlu, vjerujemo u Allahov plan, prihvatamo kader i čvrsto vjerujemo da je ono što se događa najbolje za nas.
Ovakvo vjerovanje je vrlo ohrabrujuće u teškim vremenima, ulijeva nam nadu i jača samopouzdanje i tjera nas da
se, umjesto na problem, fokusiramo na šanse i rješenja. Ovakav mentalni sklop je ključan za samopouzdanje.
Izvor: Ismail Kamdar „Best of Creation – An islamic guide to self-confidence“
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
akos.ba
Religija
Duhovni put ka Allahu: Zahvalnost na blagodatima
Potrudimo se da svaki dan riječima i djelima zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na neizmjernim blagodatima koje nam je podario i razmišljajmo o tome kako blagodati koristimo – da li ih koristimo u onome što je dozvoljeno i s čime je Uzvišeni Allah zadovoljan ili ih koristimo na nedozvoljen način
Rekao je šejh Ibn Ataullah el-Iskenderi: ”Onaj ko je nezahvalan na blagodatima izlaže se njihovom nestanku, a onaj ko je zahvalan na njima vezuje ih za sebe”.
Jedna od zakonitosti Uzvišenog Allaha, preko koje teče opskrba, svaka vrsta opskrbe, jeste da zahvalnost Uzvišenom Allahu na blagodati povećava samu tu blagodat ili je zamjenjuje još boljom od nje. Rekao je Uzvišeni Allah: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati. (Kur’an, Ibrahim, 7. ajet) Onaj koji zahvaljuje na blagodatima sigurno ih vezuje za sebe, jer je Allahovo obećanje naknade za zahvalu istinito obećanje.
Zahvalnost se ne iskazuje samo riječima elhamdulillahi, već se zahvalnost, također, treba iskazati i djelima. Kaže Uzvišeni Allah: Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova! (Kur’an, Sebe’, 13. ajet) Zahvalnost djelom zahtijeva odgovore na slijedeća pitanja: Šta sam uradio s ovom blagodati? Da li sa učestvovao sa njom ili jednim njenim dijelom, u nekom dobru ili nekoj dobroj nakani? Ili sam je upotrijebio na nedozvoljen ili ružan način?
Potrudimo se da svaki dan riječima i djelima zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na neizmjernim blagodatima koje nam je podario i razmišljajmo o tome kako blagodati koristimo – da li ih koristimo u onome što je dozvoljeno i s čime je Uzvišeni Allah zadovoljan ili ih koristimo na nedozvoljen način.
Iz knjige: Džasir Auda, Duhovni put ka Allahu, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2012, str. 101-102.
akos.ba
Religija
Za bereket i blagostanje u kući, svaki dan, neko od ukućana, treba da…
– prouči barem jednu stranicu Kur'ana (što više to bolje)
– pročitati i po mogućnosti, naučiti jedan hadis Poslanika, a.s.
– donijeti najmanje 100 salavata i selama na Poslanika, a.s.
– izgovoriti najmanje 100 x riječ istigfara: “estagfirullah”
– udijeliti nešto sadake ( nije nužno svaki dan)
Spomenute radnje, bilo bi najbolje raditi porodično u halki, jer će tada efekat biti bolji ako Bog da.
Saudin Cokoja,prof. islamske vjeronauke
Religija
Poučna priča o mladiću koji je putovao sa Isaaom alejhiselam
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je jedan mladić tražio od Isaa, a.s., da zajedno sa njim putuje kako bi se uvjerio u njegove poslaničke mu'džize (čuda), te postao vjernik i njegov sljedbenik. Isa, a.s., mu je dozvolio i krenuli su na put. Nakon izvjesnog vremena sjeli su na jednom mjestu da se odmore.
Isa, a.s., je abdestio i ustao da klanja namaz, a svom saputniku je dao novac da ode kupiti tri somuna za ručak. On je to prihvatio, otišao je i kupio somune, ali kad se vratio Isa, a.s., je još uvijek klanjao. Mladić je bio jako gladan, nije mogao čekati dok Isa, a.s., klanja namaz, pa je pojeo jedan somun. Nakon što je Isa, a.s., klanjao, sjeli su da jedu. U toku jela Isa, a.s., je upitao mladića za treći somun, a on mu je rekao da je kupio samo dva. Nedugo zatim naišla je gazela i stala je ispred Isaa, a.s. On ju je oborio na zemlju i zaklao, a zatim je uputio dovu Allahu, dž.š., da je oživi i ona je oživjela. Misleći da će ga mu'džiza i čudo koje je vidio svojim očima natjerati da bude iskren, Isa, a.s., je ponovo upitao mladića za treći somun, a on je odgovorio: ”Allaha mi, bila su samo dva somuna.” Zatim su naišli pored rijeke i tu se odmorili. Dok su sjedili na obali rijeke, Isa, a.s., je napravio tri mala brežuljka od pijeska, a onda je uputio dovu Allahu, dž.š., i brežuljci su se pretvorili u zlato. Nakon toga ih je podijelio i rekao mladiću: ”Jedan zlatni brežuljak tebi, jedan meni, a jedan vlasniku trećeg somuna.” Tada je mladić uzviknuo: ”Tako mi Allaha, ja sam vlasnik trećeg somuna!” Pošto se uvjerio u njegovo nevjerstvo, tvrdoglavost i opijenost dunjalukom, Isa, a.s., mu je rekao: ”Nema problema, tebi pripadaju sva tri zlatna brežuljka, ali ja te napuštam i ne želim da s tobom nastavim putovanje.” Isa .a.s. je otišao svojim putem, a mladić je, sav sretan, prebacivao hrpe zlata preko svojih ruku, govoreći: ”Ovo je nevjerovatno, ovo je istinska sreća, postao sam bogat čovjek!” Dok se on radovao svom bogatstvu, naišla su trojica drumskih razbojnika i ubili ga, a zlato podijelili na tri jednaka dijela. Bili su umorni i gladni i odlučili su da se odmore i ručaju. Jednog su spremili po hranu, a druga dvojica su naložili vatru i čekali da se treći vrati sa hranom. Nakon toga je jedan od one dvojice rekao: ”Mislim da bi bilo najbolje da ubijemo našeg druga kad se vrati sa hranom i da njegov dio zlata međusobno podijelimo.” To je drugi razbojnik sa zadovoljstvom prihvatio. Što se tiče razbojnika koji je otišao po hranu, on je, razmišljajući kako da se domogne cijelog bogatstva, odlučio da u hranu stavi otrov i da se tako riješi svojih saputnika. Kada je on donio hranu, ona dvojica su odmah skočili i ubili ga. Nakon toga su podijelili njegov dio i sjeli da ručaju. Pošto je hrana bila otrovana obojica su, nakon što su se najeli, umrli.”
Dunjaluk je ahiretska njiva
Iz ove priče mogu se uzeti mnogobrojne pouke. Prva od njih jeste prolaznost ovog svijeta koju musliman i muslimanka uvijek moraju imati na umu. Dunjaluk je ahiretska njiva, a nije kuća vječnog ostanka. On je od početka do kraja samo jedan trenutak, poslije kojeg neminovno dolazi dan u kojem će se ljudi sjećati tog života i gorko se kajati što ih je taj prolazni užitak obmanuo. Opisujući dunjaluk, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Njegov početak je zaokupljenost srca njime, a njegov kraj je konačni nestanak. Za njegov halal će se polagati račun, a za haram slijedi kazna. Ko ga bude imao u izobilju bit će iskušan, a ko bude čeznuo za njim osjetit će žalost i tugu.”
Ljudska pohlepa je nezasita
Druga pouka iz ove priče jeste nezasitna ljudska pohlepa za dunjalukom i njegovim čarima, ukrasima i bogatstvom. Sa te strane dunjaluk je uistinu iskušenje zbog kojeg veliki broj ljudi tumara u tminama zablude i nevjerstva i zbog njega su spremni da pogaze sve moralne principe i da se upuste u najveće grijehe.
Opisujući ovaj svijet, jedan islamski učenjak je rekao: ”Dunjaluk je poput zmije, njegova vanjština je glatka i nježna, a njegova nutrina krije smrtonosni otrov od kojeg strahuju razboriti, a oni koji posjeduju dječiju pamet ne obraćaju pažnju na njega.” Istinu je rekao Muhammed, s.a.v.s.: ”Kada bi čovjek imao jednu dolinu zlata on bi poželio da ima drugu, i treću. Zaista čovjeka ne može zasititi ništa osim zemlja.”
Šta posiješ to ćeš i požnjeti
Treća pouka jeste način iskorištavanja dunjalučkih blagodati. Islam ne zabranjuje rad, niti stjecanje bogatstva. U Kur'anu se spominje da je Allah dž.š. podučio Davuda, a.s., izrađivanju pancira i obradi metala, Zekerija, a.s., bio je stolar, Muhammed, s.a.v.s., je čuvao ovce i bavio se trgovinom, itd. Sve to upućuje na zaključak da je zarađivanje za život vlastitim rukama i trudom vrlina i osobina istinskih vjernika.
Seid ibn Musejjeb je rekao: ”Nema dobra u onom čovjeku koji ne radi da bi vratio dug ako je dužan i da bi zaštitio svoju čast i obezbjedio sebi i svojoj porodici sredstva za život.” Abdurahman ibn Eslem prenosi da je rekao poznatom učenjaku Ebu Hazimu: ”Ja osjećam nešto što me rastužuje.” Ebu Hazim je upitao: ”A šta je to?” Odgovorio sam: ”Ljubav prema dunjaluku.” On mi je onda rekao: ”Znaj sinko, da ja sebe ne korim zbog ljubavi i naklonosti koju ju je Allah stvorio u nama, a Allah je dao da volimo dunjaluk. Mi trebamo sebe koriti onda kada nas ta ljubav navede da radimo ono što Allah mrzi i da ne izvršavamo ono što Allah voli. U suprotnom, ljubav prema dunjaluku ne škodi.”
saff.ba
Religija
Prvi imam Aja Sofije danas predvodi džuma-namaz u bihaćkoj Fethiji
Prvi imam Aja Sofije Ferruh Mustuer sutra će predvoditi džuma-namaz u Fethiji – bosanskoj Aja Sofiji u Bihaću.
Fethija je sagrađena 1266. godine u gotičkom stilu te je i jedna od rijetkih evropskih džamija u gotičkom arhitektonskom stilu.
Današnja Fethija džamija se smatra najstarijom građevinom gotičkog stila na području Bosne i Hercegovine. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH, a Krajišnici je zadnjih godina nazivaju i bosanskom Aja Sofijom, zbog njene historije.
Osmanska vojska, koju predvodi segedinski sandžak-beg Hasan-paša Predojević, zauzima Bihać juna mjeseca 1592. godine i tad crkva postaje džamija. Takva je bila praksa i šire, slično se desilo u s crkvom u Beogradu 1521. godine pa sa crkvom sv. Luke u Jajcu, sv. Petra u Livnu, sv. Barbare u Bihaću, pa tako i sa crkvom sv. Ante u Bihaću. Zato je ponijela ime Fethija (Osvojena).
Na Fethiji džamiji nalaze se dva natpisa. Stariji je smješten u podnožju munare i isklesan u kamenoj ploči. Ispod toga je manja ploča sa datumom.
Adnan Bajrić, inicijator posjete zainteresirao je prvog imama Aja Sofije tokom jednog susreta u Istanbulu, pokazujući kako je nastalo poređenje Aja Sofije u Istanbulu koja je 24. jula 2020. godine, nakon 86 godina ponovo otvorena za vjerske obrede i Fethije, koja nikada nije bila zatvorena – muzej, nego uvijek aktivna džamija.
A to poređenje među prvima je podržao i Abdul Aziz, imam Fethije i Kenan Šurković, glavni urednik časopisa Islamic Arts Magazine.
Religija
Krajiški gradić čuva najstariju i najveću drvenu evropsku džamiju sagrađenu bez ijednog eksera
Sve vrijeme obnove temelja u njoj se i dalje klanjalo. Proglašena je nacionalnim blagom BiH.
-
Cazinprije 2 dana
Šarmantna CaZimska priča osvaja simpatije i grije srca
-
USKprije 2 dana
Poznat identitet muškarca koji je ubio ženu u Ključu
-
USKprije 2 dana
Ukinuta presuda Bužimljanima Naniću i Kudeliću za zločine, ostalima potvrđeno ukupno 26 godina zatvora
-
USKprije 2 dana
Zbog snježnih nepogoda i prekida električne energije iz kampa Lipa izmješteno 113 migranata
-
USKprije 2 dana
Bivši premijer USK Husein Rošić pravosnažno osuđen na 10 mjeseci zatvora
-
Cazinprije 21 sat
Održan ‘Izbor sportiste grada Cazina za 2024. godinu’: Rukometašica Adelisa Dautović ponijela ovu prestižnu titulu
You must be logged in to post a comment Login