Iza Senada su ostali otac Fehrat, majka Šaćira, supruga Damira, te sinovi Semir, Ermin i Emir i kćerka Lamija, sestre Amela i Sanela, te mnogobrojna porodica, prijatelji i poznanici.

Jedan od prijatelja je i Mirza Pavica koji se na emotivan način oprostio od Senada.

“Vratio se svom Gospodaru Senad Islam, čovjek kojeg sam upoznao u džamiji u Rogatici jednog ljetnog akšama. Naime, bio sam te godine mujezin i mutavelija Šudžaudin džamije, i tako ulazim ja u harem džamije, u šadrvanu primjećujem čovjeka osrednjeg rasta kako se abdesti.

U prvi mah mi se učinio da je migrant, jer je već bilo mračno poprilično. Otvaram vrata džamije i palim svjetla, za mnom ulazi taj čovjek, naziva selam, uzvraćam mu i tako kreće konverzacija. Pita on mene kako se zovem, ko sam, šta sam? Predstavim se, kažem mu da sam ja mujezin, da sam oženjen i otac 4-ro djece, na šta on sa osmjehom odgovara”mašallah”

Razgovor teče dalje, pa me pita koliko ima povratnika, kako se i od čega živi, da li imamo probleme itd.. I dok teče razgovor ja ga malo zagledam, vidim na njemu jaknu neku tanku, crna majica i farmerke. Blago priča, skoro stidno sa osmjehom koji budi neku smirenost, pa obara pogled ko da bi me nešto pitao. Ezan počinje,a ja u sebi kontam hoće da me pita za nešto novca, a ja u odjelu, namirisan i ,dotjeran, čovjek bi rekao da “plivam u parama”, a ja po nesreći samo u džepu imam neke siće, novčanik kod kuće.

Tako smo klanjali akšam, krenusmo izaći iz džamije, on zaostade malo pa me zovnu,,uh povikah u sebi sad će me pitat za novac neki, a ja u džepu sitno ko da sam bio pred Begovom džamijom. Okrenem se prema njemu, a on vadi poprilično dosta novca i pita me hoću li se uvrijediti ako mi on da nešto novca za moju djecu,, tako mi Allaha mal’ ne zaplakah.

Ne radi tog novca što mi nudi, već što sam po izgledu pomislio da bi on od mene tražio novac. Upitah ga kako se zoveš, odgovori Islam Senad, kontam zeza me, jer nisam znao po imenu ko je uopšte. Par dana poslije imam džamije me je pitao za čovjek koji je bio na akšamu i rekao mi da je to vlasnik Senigora, ostao sam zbunjen i zatečen.

Znam ljudi koji su dobili povišnicu plate pa sa njima se nije moglo govoriti, al ne i naš brat Senad Islam. Tih, blag i poznat na dunjaluku, a aBd poznatiji kod svog Gospodara. Da mu se Allah smiluje i uvede našeg brata Senada u džennet.” – ispričao je Mirza Pavica o Senadu Islamu.

Centra za kulturu Goražde naglašeno je da su Senadov altruizam, energija, humanost, vizija i rad odavno premašile lokalne okvire te da je Islam svoje ime ostavio i u bh. sportu kao veliki humanista koji je pomagao klubovima, a posebno FK Goražde u čijoj organizaciji je i održana komemoracija.

Istaknuto je da je Senad Islam čovjek koji je doslovce živio za fudbal. Bivši je član Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH (2012 -2016) koji će ostati upamćen i kao istrajni borac protiv korupcije. Kao član Izvršnog odbora NSBiH, paušale i druge naknade koje su dobijali članovi bh. fudbalske vlade, poklanjao je klubovima iz BPK Goražde.

O tome su u oproštajnom govoru posvjedočili i gradonačelnik Goražda Ernest Imamović, kao i premijer BPK Edin Ćulov, a dirljivim govorom od Senada Islama oprostio se član skupštine FK “Goražde“ Rasim ef. Džafić.

-Senad Islam je ispunio svoju ljudsku misiju. Pamtimo njegovu skromnost, plemenitost, humanost, jednostavnost, osobine dobrog i poštenog čovjeka koje su ga krasile, a istovremeno poznatog bosanskohercegovačkog privrednika. Islam je svoje ime ostavio i u bh. sportu kao veliki humanista koji je pomagao klubovima, a posebno FK Goražde. Za naš klub, ali i grad i cijelu bh. javnost ovo je veliki gubitak, jer je Senad bio od onih ljudi koji su svoj imetak nesebično davali kako bi pomogli drugima – naglasio ef. Džafić.

Islam je nesebično pomagao ljudima u nevolji širom Istočne Bosne te su njegovu preranu smrt mnogi doživjeli kao veliki gubitak.