Iako nisu svi u turskoj opoziciji bili zadovoljni time što je Kemal Kilicdaroglu postao prvi izbor da bude protukandidat Recepa Tayyipa Erdogana, u ponedjeljak navečer ipak je došlo do dogovora i 74-godišnji šef glavne opozicione stranke će u maju prvi put u životu tražiti pobjedu nad čovjekom koji već 20 godina vlada Turskom.

Iako možda široj javnosti nije poznat, Kilicdaroglu je itekako znano ime u turskoj politici. Već više od 10 godina na čelu je Republikanske narodne stranke (CHP), glavne opozicione stranke koja se može podičiti time da ju je osnovao Mustafa Kemal Atatürk, također osnivač Republike Turske. Kao šef CHP-a, piše The Middle East Eye, Kilicdaroglu je pomogao transformirati ga iz sekularističke političke organizacije establišmenta u socijaldemokratsku stranku otvorenih pogleda, koja spada u lijevi centar.

Protukandidat Recepa Tayyipa Erdogana je skroman i popularan

Kilicdaroglu je rođen 1948. u anadolskom selu Ballice u Tunceliju i odrastao je u siromašnoj porodici sa sedmero djece. No uprkos skromnim počecima uspio je postići mnogo u životu. Bio je dobar učenik, najbolji u razredu i školi, studirao je finansije i zaposlio se 1971. u javnoj službi kao porezni inspektor.

Kao pripadnik vjerske manjine Alevi, proganjane u historiji Turske, Kilicdaroglu je bio član ljevičarskih političkih organizacija sve do početka karijere u državnoj službi, u kojoj mu je vrhunac bio kada je postao direktor Zavoda za socijalno osiguranje (SSK). Upravo je prethodnih godina njegovo upravljanje SSK-om Erdogan izvlačio kao najveći grijeh. Tvrdio je da je loše upravljanje dovelo do bankrota sistema socijalne sigurnosti.

Kilicdaroglu mu je uvijek odgovarao da je on bio samo običan birokrat i da nije donosio zakone. Uz to, Kilicdaroglu je radio u Ministarstvu finansija i Glavnoj upravi za prihode, predavao je na Univerzitetu Hacettepe u Ankari i bio član uprave Turkey Is Bank, najveće privatne banke u zemlji.

‘Turski Gandhi’, kako ga zovu zbog krhke građe i skromnosti, u politiku je ušao 2002., kada je na općim izborima izabran u parlament. Vrlo brzo dobio je na popularnosti, posebno nakon što je za korupciju optužio prominentne članove Erdoganovog AKP-a, a koji su nakon toga bili prisiljeni podnijeti ostavke.

Kandidirao se i za gradonačelnika Istanbula

U političkoj karijeri kandidirao se i za gradonačelnika Istanbula. No iako je te 2009. povećao rejting svoje stranke na izborima, izgubio ih je. Nije mu pomoglo to što ranije nije živio u tom gradu. Stranku CHP preuzeo je 2010. i od tada je nastoji promijeniti putem ‘Kilicdarogluove politike’. Naime, uvjeren je da je jedini način na koji se može pobijediti Erdogana stvaranje širokog saveza. Njime bi se konkurentske ideološke frakcije okupile pod minimalnim zahtjevima demokratskog i pluralističkog društva.

‘Socijaldemokrati smo. Lijevo i desno, to su zastarjeli koncepti iz 18. stoljeća. Možemo postići razumijevanje i dogovor sa svakim ko voli ovu zemlju’, poručio je svojevremeno.

Kilicdaroglu je u stranku počeo dovoditi i ljude iz prokurdske opozicije i islamističkih pokreta, a koji su tradicionalno bili na suprotnoj strani od sekularnog CHP-a. Uz to je dokinuo stranačko protivljenje tome da žene na univerzitetima i u javnoj službi nose hidžab.

Kako bi svrgnuo Erdogana, 2014. je potegnuo i radikalan potez te je koalirao s turskim nacionalističkim MHP-om, koji je tokom 1970-ih bio žestok neprijatelj CHP-a. To se nije svidjelo mnogima u stranačkoj bazi. No Kilicdaroglu je tada bijesan poručio članovima stranke da ‘budu muško’, izađu na izbore i ‘ne dozvole da im diktator izabere predsjednika’.

Prvi veliki uspjeh doživio je 2019.

No svojim uvjeravanjima nije uspio skupiti dovoljnu podršku birača – Erdogan je pobijedio i na tim izborima. A onda je došla 2016. i neuspjeli pokušaj puča u Turskoj, što je promijenilo političku scenu. Mnogi Erdoganovi oponenti tada su zatvoreni, ljudi su otpušteni iz državne službe. Kilicdaroglu je odgovorio na svoj način. Započeo je Marš pravde od Ankare do Istanbula, na kojem su mu se pridružile hiljade ljudi.

Nastavio je sa svojom politikom stvaranja savezništava i prvi veliki uspjeh doživio je 2019. Tada su na lokalnim izborima njegovi kandidati postali gradonačelnici u Istanbulu, Ankari i Antaliji. Nacionalni savez koji je stvorio okupljanjem opozicionih stranaka postao je Sto šestorice. Oni su već predložili plan za reformu turske demokracije.