Connect with us

BiH

Hoće li Evropa doći tobe?

Published

on

Piše: Esad Bajić

Sve češće u svjetskim medijima čujemo pojašnjenja i povlačenje paralele sadašnjeg stanja u Ukrajini sa agresijom na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine. Takve usporedbe dolaze od političara evropskih zemalja.

Čitajući i slušajući neke od tih izjava pomislih u sebi: Je li ovo Evropa došla tobe?

Drugo što me iznenadilo jeste da ti političari uopšte znaju šta se dešavalo u Bosni i Hercegovini u tom periodu. Mi smo svjedoci da mnogi naši bosanskohercegovački političari djeluju i ponašaju se kao da to više ne znaju. Treće što mi u tom kontekstu osta kao pitanje jeste, kad već Zapadni političari znaju za agresiju zašto su skoro “do jučer” imali tako blag stav prema secesionističkoj politici i retorici nama poznatih unutrašnjih elemenata?

I hoće li, generalno sa zdravom pameću Evrope, ova agresija na Ukrajinu učiniti što je učinila agresija na Bosnu i Hercegovinu s našim odnosom prema vjeri u vrijeme agresije? Hoće li se sada evropski zvanični i nezvanični prostor popuniti zdravom logikom kao što su se naše džamije popunile vjernicima u vrijeme agresije? Možemo li očekivati da će im se “kad im roknu samo dvije” sve samo kazati?

Dok o tom razmišljam i stavljam upitnike meni u glavi konstantno blinka sviknuta rečenica kroz koju sam do jučer i “udisao” sav smisao evropskog društva “Evropi fali radne snage”. Dok širom svijeta ljudima fali i hrane i vode i svašta nešta, Evropa je u tom kontekstu bila prostor, društvo, organizam, kojem fali radne snage. I počeo sam taj prostor, pogotovo Njemačku, doživljavati kao nekakvu mašinu za proizvodnju u koju ulaze mladi jaki ljudi bez da sam mogao otkriti gdje završavaju kad ih ta mašina izrabi. Zašto Evropi inače fali radne snage, šta ona radi s radnom snagom? Jede li je? U neimanju nekog jasnog iskustva života u tom društvu skoro dječački sam zamišljao kako je to mašina u koju ulaze ljudi a iz nje izlaze automobili, frižideri, Nutella i razni drugi visoko hvaljeni proizvodi.

I, da, Evropu sam ipak posmatrao kao mlađeg i pitomijeg brata Zapada. Sjedinjene Američke Države su bile, a i danas su mi, stariji, okrutniji egoističniji brat koji gutajući sve više i više steroide gubi svoju sivu moždanu masu i pokušava ravnati svijetom snagom svojih mišića.

Generalno taj dio svijeta uvijek mi je djelovao jače od ostatka jer i sam živim u prostoru i vremenu gdje se tehnika i bogatstvo uzimaju kao ravnalo vrijednosti. No, pitao sam se dokle ima smisla trošiti čovjeka zarad proizvodnje? U suštini proizvodnja je radi čovjeka, da bi čovjek lakše i bolje živio podižemo tehnologiju i olakšavamo ljudski život. No, primjetno je da je u tom procesu došlo do gubljenja smisla i smjera. Mogao sam to prvi put zaključiti u agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. kada je taj evropski čovjek svezao ruke nama i prepustio nas teškim i monstrouznim naoružanim ubicama.

Zašto?

Nismo ništa skrivili da bi nas tako kaznili?

Evropa i svijet danas prave paralele ruske agresije na Ukrajinu s Bosnom i Hercegovinom, kazuju nam da znaju, da su znali, da nisu ni zaboravili, ali niko ne kazuje zašto?

Zašto ste to učinili? Koji vam je rezon i sistem vrednovanja?

Možete vi praviti hiljade paralela, ali nećete ništa promijeniti ni ovdje ni u Ukrajini dok bar za sebe ne odgovorite na pitanje zašto?

Bez tog odgovora nema ni suštinske “tobe”, bez “tobe-pokajanja” nema ni promjene stanja. Odveć dugo ovom planetom odjekuju vapaji nejači “kazaću vas Bogu!”

Bez ispravnog shvatanja i, shodno tome, promjene na bolje, sigurno će svako osjetiti da Bog sve čuje, vidi, zna i djeluje na Zemlji te ono što mnoge itekako može iznenaditi: Bog može kazniti! Baš ono može, ne boji Se ni sankcija, ni sile, ni ucjena, ni propagande…

Događaji, unutar pojedinačnog ljudskog života, svakom bivaju onako kako ih protumači i prihvati. Neko će u svim ovim događajima vidjeti teorije zavjere, svjetske vlade u sjeni koja sve planira, neko nešto treće, no svejedno, šta god od tog prihvatili, šta god od tog u suštini bilo (a vjerujem da svega ima manje-više) opet prije kazano ostaje, zlo će se vratiti onom ko ga čini, onom ko ga ne sprječava, onom ko se njime bavi i koristi… Bog sve može i uvijek je pobjednik.

“I nevjernici počeše smišljati spletke, ali je i Allah spletke kovao! A Allah to najbolje umije!” (Ali Imran, 54)

“I smišljali su spletke, pa i Mi smo pleli spletke, a oni to nisu osjećali.” (En-Neml, 50)

Teškoće su puno češće opomene nego kazne. Ja se iskreno nadam da će u ovim opomenama evropski čovjek pronaći svoju džamiju, crkvu, sinagogu, kapelu… Pronaći u njoj ljudskog sebe i prestati vagati između vrijednosti cijene kvačila na autu i jauka gladnog, prestrašenog djeteta na planeti…

Nije bitno koje i čije dijete plače, kakve mu je boje koža, oči, kosa. Koje god plače – naše plače!

Izvor :Preporod.info

Ostavi komentar

You must be logged in to post a comment Login

Leave a Reply

BiH

Hadžifejzović: Face TV donirao 25.000 KM za poplavljena područja. A šta ste vi uradili?

Published

on

By

Kritike na Face TV i Senada Hadžifejzovića, a sad su kao sporno ‘otkrili’ da je Face TV imao predizborni program u danima kada su poplave poharale Hercegovinu.

Urednik i voditelj Centralnog dnevnika Senad Hadžifejzović sinoć je odgovorio svim kritičarima, a posebno portalu SB.

Hadžifejzović je otkrio da je njegova televizija uplatila 25.000 KM za područja pogođena poplavama.

Prenosimo njegovu objavu u cijelosti:

Svi vodeći, glavni, najčitaniji portali u regionu: “Index”, “Jutarnji”, “24 sata”,” Informer”, “Kurir”, “Blic”… u prvi plan, glavnu vijest, na udarno mjesto postavljaju vijesti, analize o katastrofi u BiH, samo sarajevska “Slobodna Bosna” ignoriše katastrofu Bosne, žrtve, užas i u prvi plan, vijest dana (!) postavlja svoju laž, podmetačinu o FACE-u. To nije zabilježeno u novinarskoj historiji: dok naša zemlja bukvalno klizi i zatrpava i ubija Bosance, “Slobodna Bosna” objavljuje svoju vijest dana: ko je i zašto bio gost na FACE-u. I laže!

Kako je moguće, da li se ikada, igdje u svijetu desilo da neki medij, u danu nacionalne katastrofe, tragedije i užasa, umjesto jedne i sto vijesti o nesreći, mrtvima, nestalima u Jablanici, Fojnici, Kreševu, Kiseljaku… sve to ignoriše i kao vijest dana (nekoliko sati je na portalu bila udarna vijest dana) objavi ko je bio gost u programu FACE-a?! Ne, nikada, niko, nijedan medij nije tako ponizio, obezvrijedio, ignorisao žrtve nacionalne katastrofe!

Ne, u historiji, nikada, nigdje, nijedan  medij u svijetu ovo nije uradio: potpuno ignorisao katastrofu, mrtve, žrtve, užas i kao prvu – udarnu vijest objavio nešto sasvim nevažno – ko je bio gost na nekoj televiziji?! Takvo ignorisanje svoje, nacionalne tragedije nikada nije zabilježeno! Da li je “Slobodnoj Bosni” samo trebao još naslov: ”Briga nas za mrtve u Jablanici?”.

Naravno, u prvi plan – odmah do ovog prvog plana, “Slobodna Bosna” postavlja drugu – po njihovom interesnom kriteriju – “vijest dana” – šta je neki kandidat-bandit iz neke bande rekao na nekoj drugoj televiziji…  to su novinarski banditi! Pardon, nisu novinari, već banditi.

Kako mediji mogu pomoći? Ako je milioner Zdravko Čolić mogao poslati humanitarnu  pomoć, čak čitav  kamion – cisternu vode… Ako je milioner Vaha Halilhodžić mogao poslati Jablanici 50.000 maraka… Ako može košarkaš Musa, koji ima milione, uplatiti 10.000… Ako svi sportisti koji imaju milione uplate 0 maraka… Ako “Slobodna Bosna”, koja ima marketing, ne uplati ništa… Ako mnogi mediji koji imaju višemilionski marketing, budžet i bogate vlasnike i sponzore uplate 0… onda mi – FACE – koji imamo milione… i milione… milione kredita – možemo uplatiti 25.000 maraka. Za Jablanicu – deset, za Fojnicu, Kreševo i Kiseljak po pet. Novac ide direktno na račune ovih gradova. Stid me da ovo pričam i objavim. Dajemo – od onoga što nemamo… stalno. I šutimo. Ali moraš ponekad odgovoriti bezobraznicima. Pozivamo medije da i oni uplate pomoć direktno. Ko koliko može. I više od nas.

Nastavi čitati

BiH

Spasioci u Jablanici spasili malo dijete. “Bilo je ispod ploče teške dvije tone”

Published

on

By

UVJETI za pretraživanje terena u Donjoj Jablanici danas su nešto bolji, kiša je prestala padati, pa spasioci u punom kapacitetu nastavljaju potragu za žrtvama stravične poplave i klizišta u ovom mjestu.

Prema riječima Sabahudina Spahovića iz Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ), osim pripadnika FUCZ-a, na terenu su i spasioci sa psima i pripadnici HUSAR tima iz Hrvatske. Radi se o prvom timu koji je u Jablanici angažiran posredstvom međunarodnog mehanizma koordinacije civilne zaštite i Ministarstva sigurnosti BiH.

“Sada na terenu rade tri licencirana psa za pronalazak mrtvih osoba. Uspjeli su detektirati žrtve. Na tri mjesta pas je dao signal i čekamo da se stvore uvjeti jer je jako teško prići tim mjestima, da se sa strojevima i spasiocima pokušamo probiti do potencijalnih tijela žrtava”, kazao je Spahović za Avaz.

“Pronašli smo malo dijete, ispod ploče od dvije tone”

Mnogo je toga što će spasioci pamtiti zauvijek kada je o Donjoj Jablanici riječ, ali akcija spašavanja djeteta nedugo nakon katastrofe Sabahudinu se posebno urezala u pamćenje.

“Ono što će čitav život ostati u mom sjećanju, nešto što nikad neću moći izbaciti iz svoje glave zasigurno je pronalazak malog djeteta. Živo, ispod ploče koja je bila teška sigurno dvije tone. Zajedno s mještanima i svima koji su tu bili prisutni uspjeli smo dijete izvući živo i transportirati ga do prve medicinske ustanove. Jutros sam dobio podatke da je dijete zdravo i da mu je osigurano sve što treba”, rekao je Spahović.

“Ne trebamo ljudstvo, trebamo strojeve”

Uz zahvalnost svima koji pomažu, Spahović apelira na to da spasiocima trenutno pomoć nije potrebna u ljudstvu, već u mehanizaciji.

“Ne trebamo pomoć u ljudima, trebamo pomoć u kamionima, bagerima, svemu drugom što će nam koristiti na terenu kako bismo mogli početi otklanjati teške posljedice ove katastrofe. Onog trenutka kada dođemo u situaciju da krenemo raščišćavati objekte i sve drugo što imamo ovdje, tada ćemo preko medija i društvenih mreža apelirati da nam se pomogne u ljudstvu. Do tada molim sve za strpljenje, pogotovo da ne kreću samoinicijativno na put jer tako prave problem i nama i policiji i svima ostalima”, poručuje Sabahudin Spahović, pripadnik FUCZ-a.

Nastavi čitati

BiH

Alimu jedna odluka spasila porodicu: “Hvala Bogu da nismo tamo prešli”

Published

on

By

Alim Hakalović, mještanin Buturović Polja, u samo 30 minuta ostao je bez pola kuće. Kako je u razgovoru za N1 kazao, hvala Bogu nije bilo ljudskih žrtava.

Hakalović je kazao da ih niko od nadležnih nije upozorio da su moguće poplave, ali je i dodao da se “na ovakve stvari ne može upozoriti”.

“Nismo se nadali. Bukvalno smo se izvlačili u posljednjim sekundama. Sa komšijama sam izvlačio ženu i djecu. Dok sam silazio niz stepenice noseći dvije kese pola kuće nam je odnijelo. Razmišljali smo prijeći kod amidže, a 10 minuta kasnije njegova kuća je sravnjena do temelja. Hvala Bogu da nismo tamo prešli”, kazao je za N1.

Njegov amidža je u poplavi ostao bez kuće, “tri ili četiri automobila”, kao i bez štale u kojoj je bilo 10 krava.

“Uspjeli smo spasiti tri ili četiri krave. Kuća manje, više – bitno je da je živa glava”, rekao je Hakalović.

Najstariji stanovnici Buturović Polja ne sjećaju se da se ikad išta slično desilo kao što je bilo u noći sa četvrtka na petak. Hakalović je kazao da uzrok žestokih poplava treba tražiti i u brani…

“Ispod sela su se pravila velika klizišta, vjerovatno kad su brane popuštale da su bili veliki udari. Da je samo voda ovako ne bi bilo”, mišljenja je.

U selu pitke vode nema, a struja polako dolazi.

“Preživljavanje”, rekao je Hakalović na kraju razgovora za N1.

Nastavi čitati

Najčitanije