– Marjanu sam upoznao kad je ona imala 16 godina, a ja 22. Bio sam niko, samo lokalni pjevač u grupi “Bag”. Nas dvoje smo sve ove godine zajedno plivali kroz sve bure i trudili se opstati i sačuvati svoj mir. Bila mi je najveća podrška kroz sve što sam prošao i u svim odlukama koje sam donosio, a one su nekada bile bolne i neizvjesne. Brak je kompromis, mirna luka i treba ga znati sačuvati – kazao je pjevač jednom prilikom.

Otkrio je da mu je najveća ljubav njegova supruga.

– Ako smo zajedno od 16. godine, možete zamisliti kakva je to ljubav. Sad nemamo nesuglasica, ranije smo imali, ali ona je oglušila na to. Kao otac sam odličan i blag, a kao djed tek… To mi je najljepša uloga sad, jedva čekam vidjeti unuke, nisam ih vidio tri dana i već mi nedostaju – dodaje pjevač.

Marjana i Alen u braku su više od četiri desetljeća, a dobili su dvije kćerke Unu i Laru. Danas imaju i unuke.

– Tokom višemjesečnih turneja sa “Bjelim dugmetom” potpuno sam propustio odrastanje starije kćerke i u tom razdoblju moja supruga bila je zadužena za njen odgoj. Kada sam bio na turnejama, po šest, sedam mjeseci, shvatala je i to, znala je da volim muziku. Kad su kćerke porasle, počeo sam kontrolirati njihove živote. Drago mi je kad vidim da su izrasle u sve ono što smo od njih priželjkivali, a to je da budu skromne djevojke koje vole svoju porodicu, imaju odane i iskrene prijatelje. One i sada znaju do koje granice mogu ići s nama i nikada nas nisu povrijedile – istakao je Alen.

Kaže kako Uni i Lari nikada nije bila otežavajuća okolnost to što im je otac javna ličnost.

– One su odmalena naučile kako se trebaju boriti kroz život i sačuvati porodicu. Moje turneje jesu bile naporne, ali sam se trudio svaki slobodan trenutak provoditi s njima, tako da im nije nedostajalo ni ljetovanja ni zimovanja, ni putovanja… – ispričao je Islamović u emisiji “Premijera”.

Prisjetio se i muzičkih početaka.

– Kada sam završavao osmi razred, svi smo igrali fudbal, ko ne zna da igra fudbal, taj je bio glup muškarac. Primećivao sam da djevojčice nikada ne stoje pored igrališta, pa mi je bilo čudno. Šetajući kroz park u centru grada, vidio sam dječake kako sviraju gitaru, a hrpa curica oko njih, stanem tu i posmatram – govori te nastavlja:

– Došao sam do neke gitare, brat mi je pokazao dva akorda, dan i noć sam mlatio ta dva akorda da se pripremim za ekskurziju. Naučio sam dvije pjesme, a krv mi je išla iz prstiju koliko sam stiskao žice. Kada je došao dan ekskurzije, sve djevojčice su uzviknule: “Vau, Alen nosi gitaru”. U autobusu su se samo te dvije pjesme čule, sve su bile oko mene i poslije sam rekao sebi da treba odustanem od fudbala i da se držim muzike, tu ću se osjećati bolje.

Alen je danas veoma uspješan u onome što radi i na ulici ga uvijek prepoznaju.

– Uvijek sam ljubazan kada neko priđe, zašto da ne stanem i slikam se, porazgovaram, ja sam takav tip, uvijek sam otvoren za neki topli kontakt da svojim fanovima pružim šta oni žele – ispričao je Islamović.

Izvor: Faktor/Premijera