Connect with us

Magazin

VIDEO Pošiljka iz BiH stigla u “sef sudnjeg dana”: Šta se tamo čuva?

Published

prije 7 mjeseci

on

Sef je počeo s radom 2008. godine, kao krajnje utočište i banka biljnih gena koji se štite od katastrofa, rata, bolesti i klimatskih promjena

Iznad arktičkog kruga između Norveške i Sjevernog pola nalazi se objekat od vitalne važnosti za budućnost čovječanstva u kojem su pohranjene sjemenke.

Milioni uzoraka sjemena, iz više od 930.000 vrsta usjeva, nalaze se u Globalnom trezoru sjemena u Spitsbergenu (Svalbard Global Seed Vault), dijelu norveškog arhipelaga Svalbard.

Sef je počeo s radom 2008. godine, kao krajnje utočište i banka biljnih gena koji se štite od katastrofa, rata, bolesti i klimatskih promjena.

Prvi put u trezor je 27. februara stigla i pošiljka iz Bosne i Hercegovine, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Sef je osnovao konzervator Cary Fowler iz Global Crop Diversity Trusta. Bilo je potrebno 9,1 miliona dolara za njegovu izgradnju.

Od svog otvaranja prima uzorke sjemenki iz cijelog svijeta.

Led koji okružuje objekt pomaže u očuvanju niske temperature, ako nestane električne energije.

Sef “sudnjeg dana” je izgrađen da izdrži zemljotrese ili nuklearne udare.

Među novim saradnicima su banke sjemena iz Bosne i Hercegovine, Kameruna, Indonezije, Kazahstana, Kenije, Madagaskara, Nigerije i Zambije.

U aktuelnoj pošiljci bila su sjemena usjeva kao što su grah, ječam, kukuruz, riža, proso i sirak.

Sa najnovijim pošiljkama, 111 banaka sjemena iz 77 zemalja se čuva na Svalbardu, izvijestilo je norveško Ministarstvo za poljoprivredu i hranu.

Fuad Gaši, profesor na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i jedan od realizatora projekta, kaže za Radio Slobodna Evropa da je sef na Svalbardu zaprimio iz Bosne i Hercegovine “jedinstven materijal”.

Sjemena graha, heljde, bamije iz BiH od sada i u svjetskom trezoru

Kako se došlo na ideju da se i sjemena iz Bosne i Hercegovine nađu u trezoru banke na Svalbardu?

Gaši: Svaka zemlja koja ima banku gena ili više njih ima pravo da aplicira na sredstva organizacije The Global Crop Diversity Trust koja finansira rad banaka gena, ali samo u smislu da se naprave duplikati materijala koji bi se onda mogli poslati na Svalbard, kao najsigurniju banku gena, jer ona sakuplja sjemena iz čitavog svijeta.

Mi nismo znali za tu mogućnost dok me nije kontaktirao Asmund Asdal, kolega iz Norveške, sa kojim sam radio na istraživačkim projektima, a koji je i direktor banke gena na Svalbardu. Preporučio je da apliciramo na ta sredstva. Dobili smo određena sredstva da izvršimo regeneraciju koja podrazumijeva sjetvu naših materijala i dobivanje novih sjemenki koje onda služe kao duplikat našeg materijala kojeg možemo poslati na Svalbard, i na taj način osigurati se ako se nešto desi s našim materijalom ovdje u BiH, odnosno da bh. materijal ne bude trajno izgubljen. Projekat se, nakon dvije godine, završio. Mi smo poslali većinu našeg materijala koji je sada uvršten u kolekcije trezora.

Šta je bio sadržaj bh. pošiljke?

Gaši: Taj materijal je jedinstven za Bosnu i Hercegovinu. Dio tog materijala se, možda, može naći u nekim bankama gena u regiji, ali većina tog materijala postoji samo u našoj banci gena. Zato je u interesu kolega iz Svalbarda da u svojoj kolekciji sačuvaju i taj unikatan materijal.

U pitanju je desetak različitih poljoprivrednih kultura koje se razmnožavaju sjemenom. To su većinom razne domaće sorte graha, kukuruza, suncokreta, heljde, paradajza, bamije. U pitanju su duplikati koji su poslati na Svalbard. Izvorni materijal ostaje ovdje, u našoj banci gena. Materijal smo poslali u dvije posebne, velike kutije koje se pohranjuju na police trezora.

Način na koji smo prenijeli taj materijal je tzv. black box, što znači da oni nemaju mogućnost da otvaraju ili diraju taj materijal. Oni samo pohrane kutije koje smo im spakovali jer je taj materijal osušen, provjerena je njegova klijavost i spakovan je u aluminijske, vakuum pakovane vrećice.

Imajući u vidu ratove, klimatske promjene, prirodne i ostale nesreće, koliki je značaj postojanja svjetske banke biljnog sjemena?

Gaši: To nije nešto čime se bavim, ali smatram da postoji relativno ili jako mala šansa da sav materijal u svijetu bude uništen u nacionalnim bankama gena. Ono što je puno veća vjerovatnoća je da dio materijala bude uništen negdje na nekom žarištu, ne mora to biti nužno rat, može biti nekakva elementarna nepogoda. Činjenica da sve zemlje koje su tamo uvrstile svoj najbitniji materijal, im je, na neki način, zagarantovan – imaju osiguranje da njihov cjelokupni materijal ne bi trebao nikada, ili bar narednih decenija, da propadne. To je od izuzetne važnosti.

Povezane teme:

Magazin

Stvaraju robotske kamione i najavljuju ogromne planove. “Ovo će biti revolucija”

Published

prije 11 minuta

on

16. Septembra 2024.

By

START-UP Kodiak Robotics iz Silicijske doline radi na razvoju autonomnih kamiona koji prevoze teret na autocestama. Sada svoju tehnologiju pokušavaju uvesti u šire komercijalno poslovanje na sporednim cestama na kojima znakovi, druga vozila, javne agencije i regulacije ne predstavljaju toliki problem.

Start-up je nedavno potpisao prvi ugovor za svoje robotske kamione za tvrtku Atlas Energy na ruti između izoliranih rudnika pijeska na zapadu Teksasa i naftnih i plinskih polja. Teret prevoze privatnim cestama što je, kako kaže izvršni direktor i osnivač Don Burnette, revolucija za njegovu kompaniju, piše Forbes.

“Željeli smo pronaći industriju koja je imala stvarnu potrebu i koja je mogla iskoristiti kvalitete koje smo razvili u proteklih nekoliko godina”, kaže on za Forbes. Atlas shvaća “benefite autonomnosti, a imaju i stvarnu potrebu jer je zaista teško zaposliti vozače u toj okolini”.

Ne žele otkriti detalje o financijama

Početkom sljedeće godine šačica autonomnih kamiona opremljena Kodiakovim softverom, senzorima i računalnim sustavom prevozit će pijesak na rutama dugim do 40 kilometara u jednom smjeru do lokacija bogatih naftom. Vozit će bez prestanka. Uz činjenicu da se ne moraju baviti većinom potencijalnih rizika koje predstavljaju autoceste – pogotovo kada je riječ o drugim vozilima koja voze velikim brzinama – valja napomenuti i da će kamioni putovati brzinom manjom od 32 kilometra na sat.

 

“To drastično pojednostavljuje problem iz perspektive percepcije senzora, dometa, reakcije, zaustavljanja”, kaže Burnette. “Sve je jednostavnije.”

Kodiak i Atlas, koji su već krenuli testirati nove autonomne vožnje, ne odaju financijske detalje. Ako stvari budu išle dobro i broj autonomnih kamiona poraste, prihodi bi mogli “biti mnogo viši od nekoliko milijuna dolara”, kaže Burnette. “Mislimo da nas ovaj ugovor vodi na put ka profitabilnosti.”

Sigurno je da ispunjava potrebu. Atlas “kamione koristi 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Moraju platiti vozače koji će voziti u tri smjene. Naftna i plinska industrija nikada ne staje. Treba im konstantna opskrba pijeskom”, govori on. Takav biznis donosi profitabilnost “jer se na kraju sve svodi na marže”.

Donedavno su izgledi za samovozeće automobile djelovali nejasno, uz vrlo malo svijetlih točaka za industriju koja je prikupila milijarde dolara, ali nije uspjela ispuniti optimistična očekivanja. Ipak, čini se kako se stvari mijenjaju: Waymo je velikom brzinom proširio svoju uslugu robotaksija, a autonomni kamioni start-upa Gatik prevoze dućanske potrepštine i uredski pribor na fiksnim rutama od skladišta do dućana.

Izazovi robotskog prijevoza

Ne tako davno ideja o autonomnim kamionima djelovala je kao atraktivna opcija za autonomne vožnje jer su autoceste manje komplicirane od gradskih ulica, a vozača kamiona nema dovoljno, što znači da je potražnja sigurna. Uz Kodiak, koji je od 2018. godine prikupio 170 milijuna dolara, milijarde su prikupile tvrtke kao što su TuSimple, Embark, Ike, Starsky Robotics, Aurora i Waymo kako bi usavršile tehnologiju.

Ipak, izazovi su značajni. TuSimple, Embark, Ike i Starsky su se ugasili ili su ih kupile druge kompanije, a čak i Waymo je prekinuo svoje snove o robotskim kamionima. Nuro, start-up koji su osnovala dvojica Burnetteovih kolega iz Googlea i koji se bavio razvojem malenih robotskih vozila za dostavu, nedavno je svoj softver licencirao Nvidiji.

Kodiak nastavlja raditi na primjenama svoje tehnologije na autocestama, dok se Aurora nada pokrenuti komercijalnu uslugu vožnje bez vozača na rutama do 1600 kilometara već ove godine. Waabi iz Toronta također se nada upravljati robotskim kamionima s komercijalnim teretom na autocestama unutar sljedećih par godina.

Uz svoj novi ugovor s Atlasom, Kodiak je također dobio sredstva američkog ministarstva obrane za razvoj autonomnih vojnih vozila. “Surađujemo s američkom vojskom na programu robotskog borbenog vozila već više od dvije godine”, kaže Burnette. “Ide nam iznimno dobro.”

Burnette ima duboke korijene u industriji samovozećih automobila. Prije nego što je 2018. godine osnovao Kodiak, bio je dio Googleovog projekta samovozećeg automobila, preteče Waymoa, do 2016. Otada radi na autonomnim kamionima, najprije za tvrtku Otto, koju je osnovao bivši inženjer Googlea Anthony Levandowski, a koju je kupio Uber.

Godine rada na tehnologiji autonomne vožnje i proučavanju različitih primjena uvjerili su Burnettea da je najbolji način da se autonomna vožnja pretvori u dobar biznis ciljanje industrija kojima je to zaista potrebno.

Bilo je “mnogo prepreka, mnogo nepoznanica oko vremenskih rokova. Za kompanije koje se financiraju rizičnim kapitalom u jednom trenutku vrijeme istekne”, kaže on. “Uvijek je najvažnija potreba, a zato mislim da su komercijalne primjene bolje od osobnih automobila.”

 

Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Snežanu su svi odbacili jer je postala Hurija: Zašto neke Srpkinje prelaze na islam i šta su prvo doživjele?

Published

prije 1 sat

on

16. Septembra 2024.

By

Dok jedni kažu kako vjeroispovest treba da bude stvar ličnog izbora i da o tome treba da odlučimo kad odrastemo, a ne da nas krste po rođenju, drugi promjenu vere i dalje vide kao tabu

 

 

Promjena vere je tema koja uvijek intrigira, a posebnu pažnju u javnosti izazivaju Srpkinje koje su iz pravoslavlja prešle u islam.

Dok jedni kažu kako vjeroispovest treba da bude stvar ličnog izbora i da o tome treba da odlučimo kad odrastemo, a ne da nas krste po rođenju, drugi promjenu vere i dalje vide kao tabu. U svakom slučaju, pojedine Srpkinje su odlučile da prihvate islam i svaka od njih je imala svoj razlog, piše Zadovoljna.rs.

Evo kako izgleda njihov život:

Dušica Trninić

O lijepoj Dušici iz Beograda u javnosti se prvi put više pričalo kada se udala za brata pjevačice Emine Jahović 2016. godine. Govorilo se dosta o tome kako je zarad ljubavi i braka Dušica Trninić prešla na islam iz hrišćanstva.

Dušica i Mirsad su se vjenčali u Istanbulu i Novom Pazaru i u međuvremnu dobili dijete.

U domaćim medijima se pisalo da je njeni nisu podržali u odluci da promijeni vjeru, a njegovi nisu prihvatali to što je mlada Srpkinja. Međutim, ona danas ima lijep odnos sa svekrvom i to pokazuje na Instagramu.

Sa Mirsadom Dušica živi predivno, tretira je kao boginju i vodi računa o njoj kao niko drugi. Vole da putuju i uživaju u blagodetima života.

 

Mijana Popović

– Moj život prije prihvatanja islama je bio sasvim fin. Ja sam fino odrasla. Nisam bila ni u kakvim iskušenjima, ali moje srce je bilo prazno – kazala je Mijana Popović koja je rođena u pravoslavnoj porodici u Zagrebu, odrasla u Prijedoru, a u Sarajevu živi od 2009. godine.

Mijana nije bila puno izložena islamskoj kulturi, ali znanje je bilo most koji ju je povezao s islamom.

– Nisam tražila islam, ali sam tražila istinu. Kroz knjige, razgovore i putovanja postupno sam osjećala da se nešto mijenja u meni – rekla je Mijana.

Susret s islamom bio je trenutak prosvjetljenja za Mijanu. Kako je više učila, osjećala je duboku povezanost i ljubav prema Bogu.

Nakon nje i njen muž je prihvatio islam.

Snežana Nikolić

Prije desetak godina Snežanu Nikolić iz Smederevske Palanke su svi, osim majke, odbacili jer je postala Hurija. Nju pak to nije obeshrabrilo u namjeri da
pređe u islamsku vjeru.

Ona je tvrdila da je postila ramazan i prije nego što je postala muslimanka.

– Osjećala sam se moćno u trenucima posta – kazala je u jednom intervjuu i dodala da je Kuran upoznala kroz igru sa drugaricama u školi.

– Iako sada živim sama u iznajmljenom stanu, nisam odustala, snaga ljubavi prema islamu me vodi da i dalje budem primjer mladim osobama – kaže ona.

Ivana Kostić

Ivana Kostić iz Sarajeva je iskusila ogromnu životnu promjenu i uspjeh, a u jednoj emisiji je otkrila kako je prelazak na islam iz korijena promijenio njen život i karijeru. Ona je prošla od teških trenutaka i razvoda do osvajanja bjuti industrije u Sarajevu i otvaranja kozmetičkog salona.

Isprva su je mnogi kritikovali, posebno je bilo teško jer je od oca trebalo da naslijedi slavu, ali ona je donijela odluku. Kao mlada samohrana majka dvoje djece nekako je uspjela da poslije rada u Njemačkoj pokrene biznis u Sarajevu.

Današnjeg partnera je u upoznala u Njemačkoj prije desetak godina, a prije nekoliko godina je prešla na islam iz pravoslavlja. Sve se desilo poslije jednog sna i ime je promijenila u Sara. Sada je, kaže, presretna jer se pronašla u tome i ispunjava je.

– To vam ne mogu opisati, to je neki unutrašnji osjećaj, osjetila sam mir i spokoj i da sam jako blizu Bogu.

Ostale priče čitajte ovdje.

Nastavi čitati

Magazin

Spas za ispucale pete: Pravi se od 2 sastojka, a djelotvornije je od mnogih krema

Published

prije 2 sata

on

16. Septembra 2024.

By

Ispucale pete su problem s kojim se mnogi suočavaju svakodnevno.

Uklonjeni žuljeviti epidermis se vraća kao bumerang, a naša stopala nikada ne izgledaju kako bismo htjeli.

 

No, ova kupka za pete sa domaćim sastojcima može vam pomoći da transformišete stopala prije nego što uđete u jesenje cipele. Šta vam je potrebno? Trebaju vam samo dva sastojka koja vjerovatno već imate u svojoj kuhinji – pola litra mlijeka i nekoliko (2-3) kašičica sode bikarbone.

 

Mlijeko i soda savršeno se dopunjuju, radeći na ispucalim petama bolje od mnogih krema. Mlijeko je bogato mliječnom kiselinom koja omekšava kožu, dok soda ima intenzivno abrazivno dejstvo i odlična je za uklanjanje suhe i grube epiderme, zaglađivanje i poliranje peta.

Šta treba da radite?

  • Zagrijte mlijeko, sipajte ga u lavor dovoljno veliki da vam stopala udobno stanu.
  • Potopite noge u mlijeko pet minuta.
  • Nakon pet minuta počnite da trljate sodu bikarbonu na vlažna stopala.
  • Potopite noge još pet minuta.
  • Isperite vodom i obrišite suhim peškirom.
Nastavi čitati

Najčitanije

✕