U SVOJOJ nedavnoj objavi na Facebooku Taste Atlas se osvrnuo na vrste bosanskih ćevapa.

“Unatoč jasnom turskom podrijetlu, bosanski ćevapi su izvor velikog nacionalnog ponosa i omiljeno jelo u zemlji. Obično se pripremaju od mljevene junetine ili mješavine mljevene junetine s drugim mesom, poput teletine ili janjetine – začinjene mješavinom različitih začina; obično su to češnjak, sol, crni papar, a ponekad paprika ili ljuta crvena paprika”, objašnjavaju na Taste Atlasu.

Nakon što je smjesa odstajala nekoliko sati ćevapi se peku na roštilju na drvenom ugljenu. Tradicionalno, jedan dio jela sastoji se od deset komada ćevapa uguranih u mekanu, vlažnu, blago zapečenu lepinju ili somun te raznih priloga, poput kajmaka, pečene crvene paprike, ajvara (posebno popularnog u Hrvatskoj i Srbiji) te sirovog luka.

Postoje 4 vrste bosanskih ćevapa, a u nastavku vam donosimo opis za svaku pojedinu vrstu, piše Index.

Sarajevski ćevapi

Ova jedinstvena vrsta ćevapa potječe iz Sarajeva, pa otuda i naziv sarajevski ćevapi. Postoje različita mišljenja o korištenju mesa za ove ćevape – neki ih rade isključivo s mljevenom junetinom, soli i paprom, dok drugi koriste kombinaciju mljevene junetine i ovčetine.

Sarajevski ćevapi se zadnjih godina uglavnom rade samo s mljevenom junetinom i solju. Nakon što je smjesa pripremljena treba je ostaviti u hladnjaku 48 sati. Zatim se peku na žaru i tradicionalno poslužuju u somunu, sa sjeckanim crvenim lukom sa strane.

Travnički ćevapi

Ova vrsta ćevapa priprema se u gradu Travniku u Bosni i Hercegovini. Ćevapi se prave od kombinacije junetine, teletine i janjetine, uz dodatak soli, papra i malo sode bikarbone. Kada se peče na roštilju, meso se često premaže bistrom juhom koja se pripremala od goveđih kostiju i ovčetine.

Kruh, lokalno nazvan pitica, umače se u juhu pa se kratko peče na roštilju. Ispečeni ćevapi stavljaju se u piticu, a zatim se posipaju nasjeckanim lukom. Ovu varijantu ćevapa preporučuje se poslužiti s jogurtom.

Banjalučki ćevapi

Iako se ostale varijante ćevapa rade u komadima, banjalučki ćevapi se razlikuju od svih ostalih jer se pripremaju kao mesna pločica koja se obično sastoji od četiri ćevapa povezana u niz. Obično se rade samo s mljevenom junetinom, solju i paprom, kao i sarajevski ćevapi, ali ponekad se u smjesu dodaju i mljevena teletina i češnjak.

Nakon što su ispečeni banjolučki ćevapi se tradicionalno stavljaju u lepinju, a jelo se poslužuje s puno luka.

Tuzlanski ćevapi

Ova vrsta ćevapa dolazi iz Tuzle. Najčešće se spravljaju od kombinacije mljevene ovčetine, junetine i janjetine (najčešće u omjeru 2:1:1), iako se ponegdje pripremaju samo s junetinom. Meso se ručno miješa te začini solju i paprom, a preporučljivo je smjesu ostaviti u hladnjaku nekoliko sati ili cijeli dan prije pečenja.

Ovi ćevapi se peku na nauljenom roštilju, a kad su gotovi, obično se još jednom začine paprom. Tuzlanski ćevapi poslužuju se u tzv. lepini (bez nj), koja se prethodno potopi u temeljac od goveđih kostiju zvanu poliv. Mladi luk ili sitno nasjeckani crveni luk tradicionalni su prilog.