Sve da se ništa ne uradi, a da se debelo plati. Ovdje su u igri plate koje nemaju dodira sa životom, umjesto zarada koje bi bile direktna posljedica urađenog. Koliko uradiš, toliko si zaradio, koliko zaradiš, toliko se isplati. Neka vrsta reformi morala bi početi iz ove logičko-jezičke paralele, ističe Bajtal.

Zlatko Miletić, delegat u Domu naroda PSBiH, priznaje kako je omjer plata političara, ministara, zastupnika i svih izabranih u odnosu na primanja običnih građana nesrazmjeran.

– Ako uzmemo u obzir činjenicu da svaki od ovih zvaničnika, bar kada je u pitanju državni nivo, ima platu veću šest puta od državnog prosjeka, sve je rečeno. Pogotovo ako uzmete u obzir da dođete danas u ovu zgradu ovdje, nećete naći pet-šest ljudi koji primaju platu 6.000-7.000 maraka i koji uopšte dolaze na posao, govori Miletić.

Smatra da “ovakvog stanja, ovako pretplaćenih zvaničnika, nema ni u jednoj zemlji u Evropi, a u odnosu na prosjek plata koje ima stanovništvo BiH”.

– Mislim da su naši zvaničnici po visini primanja među prve tri zemlje u Evropi, po enormnim primanjima i platama koje oni zaista ne zaslužuju, konstatuje Miletić.

I zemlje u regionu, prema pisanju medija, svrstavaju se iza BiH po količini bahaćenja i platama nesrazmjernim radu političara. Prema javno dostupnim podacima o ličnom dohotku, najmanju platu u regionu ima predsjednik Srbije, a najveću Slovenije. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prima neto platu od 1.715 eura mjesečno, predsjednica Slovenije 3.728 eura, dakle oko trista eura više od članova Predsjedništva BiH. Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović ima 200 eura veću platu od Aleksandra Vučića i iznosi 1.932 eura, dok Zoran Milanović prima neto mjesečnu platu od 3.555 eura. No, u izvršnoj vlasti nešto se još i radi.

Bivši poslanik u Skupštini Srbije Dragan Šormaz smatra da godišnji izvještaji za korupciju pokazuju da su zemlje regiona “tu negdje”.

Dragan Šormaz: Pola države je u administraciji

– Srbija verovatno prednjači u svemu tome, ali ja mogu da kažem da svi oni koji se nalaze u institucijama Srbije ne žive od plata, pa im nije važno koliko su visoke. Činjenica je, ja sam bio poslednje 22 godine poslanik, to je sve u Srbiji išlo silaznom putanjom po pitanju zarada narodnih poslanika. Iz godine u godinu su bile sve niže i niže, tvrdi Šormaz i dodaje kako su, u odnosu na bruto domaći proizvod, plate srbijanskih poslanika, ministara, predsjednika najniže u Evropi.

– To samo govori o nepoštovanju tih institucija. Bio sam prisutan kada je jedan nemački poslanik rekao predsedniku Vučiću u lice, kad imate tako niske plate, mišljenja smo da ste svi korumpirani, priča Šormaz.

Nigdje bunta

Šormaz smatra da BiH sa tolikim brojem izabranih zvaničnika, predsjednika, ministara, zastupnika graniči sa nemogućim.

– To je potpuno neverovatno. Ja sam to više puta govorio i sa kolegama iz Bosne, mene znaju u BiH, često sam bio i u Parlamentu, da je potpuno neverovatno da država sa tim primanjima fukcioniše, kao da su u pitanju Sjedinjene Američke Države. Toliko parlamenata, toliko funkcionera, toliko plata… Ispade da se pola države nalazi u tim institucijama. Ja ne znam koja privreda to može da izdrži. U Srbiji je sa druge strane apsurd. Toliko je to malo plaćeno, naglašava Šormaz.

Esad Bajtal smatra da jedino narodni bunt može promijeniti sistem. Plata treba da se zaradi.

– Zašto ne koriste svoje ustavno pravo, civilizacijsko, prirodno, ljudsko pravo? To je problem, zašto niko ne budi te građane, zašto niko ne osvješćuje, a to bi bila zadaća civilnog sektora, da iz njega kažu ovo više ne može ovako, ističe Bajtal.

Plate, dodaci, odvojeni životi, službeni automobili, putovanja, savjetnici… Tu su i službe koje imaju višak zaposlenih u državi u kojoj nema razvoja, fabrika, privrede. Biti ovdje političar je zaista vrhunsko uhljebljenje, piše Oslobodjenje.