Connect with us

Magazin

Budite oprezni: Evo koliko kilometara možete voziti kad se upali rezerva

Published

on

SVI SMO BAREM jednom vozili malo predugo nakon što se upali lampica koja označava rezervu, precjenjujući kilometražu koju možemo prijeći raspoloživim gorivom i gurajući rezervoar do krajnjih granica. Bez obzira na to jeste li pokušavali izbjeći gužvu ili uštedjeti novac čekajući da dođete na mjesto gdje je benzin jeftiniji, to se često pretvori u period prepun panike u potrazi za najbližom benzinskom postajom.

Ali koliko kilometara možete sigurno voziti nakon što se upali lampica za gorivo? Točan broj ovisit će o nekoliko čimbenika, uključujući marku i model vašeg automobila, vaše vozačke navike, redovitu potrošnju benzina i vozite li automobil s učinkovitom potrošnjom goriva, kažu stručnjaci. Nećete stići tako daleko, na primjer, u agresivnom sportskom automobilu, za razliku od toga da ste u nekom manjem automobilu i vozite umjereno.

Ima prostora više no što mislite

Ali evo dobrih vijesti: imate daleko više prostora za kretanje nego što mislite. Dakle: koliko kilometara biste trebali moći prijeći s upaljenom lampicom za gorivo?
“Ne postoji standardni broj kilometara i on varira od modela do modela”, kaže naš sugovornik Mladen Herceg, dipl. ing. stroj. iz tvrtke mobilityONE s dugogodišnjim iskustvom u upravljanju voznim parkovima. “Obično će se indikator upaliti kada je spremnik ispod 10% do 15% svog kapaciteta.” Općenito, nakon što se upali indikacija za gorivo, sigurno ćete voziti do 50 kilometara. Naravno, nije svejedno u kojem režimu prometa se krećete.

Utječe li marka ili model automobila na to koliko kilometara možete prijeći nakon što se upali indikator za gorivo? Odgovor je opet “da”, jer vrsta automobila koji imate čini veliku razliku. Automobilu sa spremnikom od 40 litara preostala rezerva može biti 4-6 litara od trenutka kada se upali indikacija. Međutim, nekom velikom terencu ostat će 12 ili čak 15 litara rezerve goriva, ali mu je i specifična potrošnja po kilometru znatno veća.

Prebacite to u potrošnju: npr. mali gradski automobil sa spremnikom od 40 litara i rezervom od 4 do 6 litara teoretski može prijeći vjerojatno još 50-80 km u umjerenoj vožnji. Međutim, automobil koji troši trećinu više mora imati i toliko veću rezervu.

Stanje vozila i ceste

Sljedeće je pitanje utječu li starost i stanje vozila, odnosno stanje ceste koliko daleko možete voziti nakon što se upali lampica?

Herceg navodi: “Starost i stanje automobila, posebno kvaliteta održavanja vozila imat će utjecaja na potrošnju, što je opće poznato, baš kao i specifični uvjeti na cesti. Na primjer, hladno vrijeme značajno povećava potrošnju goriva, posebice radi rada drugih sustava poput klimatizacije, grijanja i sl., pa ako vam se indikacija upali kada je izuzetno hladno, trebali biste voditi računa da što prije stignete do benzinske postaje, piše Index.

Loše održavano vozilo također će imati veću potrošnju pa će stoga prije ostati bez goriva kada je prazno. S druge strane, ako je vozilo dobro održavano, njegova starost ne bi trebala utjecati na potrošnju goriva, tako da biste se trebali držati općih procjena.”

Sljedeće je pitanje je li možda štetno voziti na rezervi. Još jednom, odgovor je “da”. Vožnja nekoliko kilometara do najbliže benzinske postaje neće oštetiti vaš automobil, međutim imajte na umu da pumpa za gorivo treba fluid za svoj rad te da rad “na suho” dovodi do kvara sustava. “Ako nema dovoljno goriva”, objašnjava Herceg, “jednostavno motor ne radi, a vi se ne vozite.”

Osim toga, s vremenom riskirate začepljenje filtera goriva jer automobil počne povlačiti prljavštinu i čestice s dna rezervoara. Naime, spremnici goriva nisu savršeno čisto okruženje, a vožnja nakon što se upali indikator može povući nečistoće iz goriva u sustave ubrizgavanja goriva vašeg motora.

Budite racionalni u vožnji

Dakle, kako voziti kada se upali indikator za gorivo? Herceg kaže da postoji nekoliko stvari koje možete učiniti kako biste smanjili potencijalnu štetu. Prvo, dok tražite najbližu benzinsku postaju, izbjegavajte vožnju velikim brzinama kako biste spriječili pregrijavanje motora i veću specifičnu potrošnju. Upamtite, svaka preostala količina vam je tada vrlo bitna pa budite racionalni u vožnji. Drugo, isključite sve nepotrebne potrošače, posebno klima-uređaj, sustav za grijanje kabine, sjedala i sl. jer oni povećavaju specifičnu potrošnju goriva.

Ako nemate benzinske postaje u blizini, s malim šansama da ćete je pronaći, bolje se sigurno zaustaviti na adekvatnom mjestu i pozvati pomoć ili alternativno rješenje za nastavak puta.
Konačno, a zašto biste uopće vozili s praznim spremnikom goriva? Rjeđe punjenje rezervoara uopće ne znači da štedite novac, već vas šteta nanesena vašem vozilu može skupo koštati. A nebriga oko redovnog punjenja goriva zadavat će vam nepotrebne glavobolje.

Magazin

Hadžihafizbegović: Nađite mi Bošnjaka koji je ikada javno rekao da su Srbi genocidni, polit ću se benzinom

Published

on

By

Emir Hadžihafizbegović pružio je podršku srbijanskoj novinarki Snežani Čongradin koja je kritikovala Aleksandra Vučića zato što tvrdi da se usvajanjem rezolucije o genocidu u Srebrenici građanima Srbije želi pokazati da su “genocidan narod”.

Njegov tekst, koji je objavljen na Danas.rs, prenosimo u cijelosti:

Iako sam zauzet snimanjima i to daleko od Sarajeva, iako živim skoro godinu sa čvrstom odlukom da se na duži period javno ne oglašavam, iako sam osvijestio svu grotesku nažalost mračnog i nimalo smiješnog balkanoidnog Montyja Pythona, koji se s malih ekrana i u životima našim ne gasi evo već 35 godina, nisam mogao ostati ravnodušan na tekst u listu Danas – “Bošnjaci su naša braća”(bar je tako prenijet na bosanskim portalima) novinarke Snežane Čongradin.

Šta reći osim da stavovi, mišljenja, poruke i zaključci ove posebne i vrsne novinarke u spomenutom tekstu bude u meni daleku asocijaciju na Williama Faulknera, čuvenog američkog pisca, koji je prilikom svog obraćanja u Švedskoj akademiji, a prilikom primanja Nobelove nagrade svoj govor završio rečenicom: “Ne pristajem na kraj čovjeka.”

Istu rečenicu 33 godine kasnije s istog mjesta, primajući također Nobelovu nagradu za književnost, 1982. godine izgovorio je Gabriel Garcia Marquez s umjetnom didaskalijom, kako citira Faulknera.

I zaista kad pomisliš da đavoli dobijaju još jednu bitku nad anđelima, da tama mijenja svjetlo, da zlo nadvladava dobro, da zdrav razum nestaje pod pritiskom “zakržljale zločinačke psihologije”, pojavi se ovaj tekst, ova velika Snežana, ova novina, ovi ljudi koji u toj novini rade. Hvala vam svima, dragi danasovci, Snežani posebno.

Mi, vaša braća Bošnjaci, nismo i nećemo nikada izgovoriti tu morbidnu i blasfemičnu rečenicu o genocidnom narodu. To nikada nisu izgovorile ni Majke Srebrenice ni Alija Izetbegović ni Bakir sin mu, nijedan pripadnik Armije BiH u kojoj su herojski ginuli i naša braća Srbi niti će to izgovoriti ijedan stanovnik Bosne i Hercegovine koji nije Srbin. Nikad, nikad i nikad. Mi dobro znamo ko su počinioci genocida i da to sa narodom nema veze.

Jedino k'o srbijanskom narodu, domaćinu i dobroj seljačkoj duši u srcu Šumadije, jedino k'o Novaku Đokoviću, Mihajlu Pupinu, Svetozaru Markoviću, Draganu Džajiću, časnom i ponosnom solunskom ratniku pokopanom negdje u vrletima srbijanskih planina, mom velikom bratu Radovanu Bigoviću, tom moralnom svetioniku Srpske pravoslavne crkve, Nikoli Jokiću, Divcu, Tanji Peternek, Lanetu Gutoviću, Anici Dobroj, generalu Mišiću, kralju Aleksandru, Draganu Nikoliću, Mileni Dravić, Bori Todoroviću, Ljubi Tadiću, Dadi Vujasinović, Đorđu Balaševiću, Peri Lukoviću, Rambu Amadeusu, Nenadu Čanku, Miri Trailović, Tozovcu, Čkalji, Sonji Savić, Dušku Kovačeviću, Dragoslavu Mihajloviću, Miliću od Mačve, Latinki Perović, Crnjanskom, Kokanu Mladenoviću, Zoranu Radmiloviću, Bogdanu Bogdanoviću, Radomiru Konstantinoviću, Slavku Ćuruviji, Borki Pavićević, Bori Spužiću Kvaki, Tomi Zdravkoviću, Goranu Markoviću, Mikiju Jevremoviću, Nenadu Bjekoviću, Kići, Moki, Obradoviću, Olji Ivanjicki, Miji Aleksiću, Dušku Radoviću i još stotinama hiljada i miliona ljudi jednog ponosnog naroda “prišiva” termin genocidni i stavlja povijesnu stigmu jednoj zemlji i njenom plemenitom narodu jeste Aleksandar Vučić.

I jeste Srpska pravoslavna crkva. I jeste Dačić, jeste Brnabić, jeste Šešelj, jeste Bokan, jeste Marić Milomir, jeste Vulin, jeste Vučićević, jeste Kusturica, jeste Pink… Jesu tabloidi srbijanski, jeste Mile Dodik, jesu ona dvojica giliptera četnika Mandić i Knežević iz Crne Gore. Nađite mi jednog Bošnjaka koji je javno ikada rekao da su Srbi genocidan narod, polit ću se benzinom i zapaliti.

Ova gore spomenuta elita srbijanskog društva, dakle vlast i mediji njihovi na dnevnoj bazi izgovaraju po pet puta da su Srbi genocidan narod. O tempora, o mores. Ko ovdje koga ponižava? A znate zašto to izgovaraju?

Njihova formula je jednostavna, pragmatična i zove se “spasimo se, je-eš cijenu”, znajući da je kraj blizu, njima treba haos, novi sukob, krv, granate, jauk majki svakojakih.

Njima trebaju mržnja i strah, ponovo razrušeni gradovi i ljudske duše. Treba im magla od isparavanja srbijanske, bošnjačke i krvi inih dječaka, krvi nad tijelima mrtvih vojnika.

Kroz tu maglu od krvi nekih novih “Košara” i djece poslane u rat lakše se bježi van svoje zemlje, kroz tu krvavu maglu lakše se dižu avioni iz Laktaša i sa Surčina, jedni prema Moskvi, drugi za Bahrein i Emirate.

Kroz tu krvavu maglu teško se vide milijarde pokradenih eura od naraštaja svog, a kojeg oni brižno uče i na dnevnoj bazi edukuju da pripadaju genocidnom narodu.

Osim njih “ološa iz čitanke”, niko i nikad tu blasfemiju nije izgovorio ni u Bosni ni u Hrvatskoj ni na Kosovu niti igdje u Evropi, niti igdje u svijetu. Jedino je Vladimir Putin rekao s početka rata u Ukrajini da je u Srebrenici počinjen genocid. Izjava se vrlo lako može pronaći. Izrečena je u kontekstu nadolazećeg pakla i rata između Rusije i Ukrajine, naravno ni ruski predsjednik nije spominjao narod nego zlikovce.

Zato, sestro naša Snežana i hrabri danasovci, završavam. Jednom su me pitali u nekim novinama šta smatram najvećim izumom na svijetu. Odgovorio sam: “Ogledalo.”

“Zašto?”, pitala me novinarka. – “Zato”, rekao sam, “što nema većeg meraka i satisfakcije u ljudskom životu nego prije pranja zuba ujutro u toaletu sam sebi u ogledalo reći: ‘Đe si, majstore?'”.

Snežana, sestro, ti i tvoje kolege u Danasu prolazite teške kušnje, napade, pritiske, ali kad god vam je teško, sjetite se da ima ogledalo u vašem kupatilu. Ogledalo i tri magične riječi: “Đe si, majstore?”.

Zbog te tri magične riječi život ima smisao. I zato Faulkner i Marquez i svi mi s “planete Malog princa”, svi mi spušteni iz Ujevićevog “pobratimstva ljudi u svemiru”, ne pristajemo na kraj čovjeka. Volim te, draga sestro Snežana, jako i iskreno. Manje “peku rane” poslije tvog teksta. Hvala ti u ime svih nevino poubijanih ljudi u Srebrenici. Hvala tvojoj novini Danasu jer Danas nije samo novina, to je štampani dokument o jednom zlom vremenu i odvažnim i hrabrim ljudima u njemu.

Nastavi čitati

Magazin

Ovo su najopasnije zemlje za posjetiti u 2024. godini

Published

on

By

Index.hr
Nastavi čitati

Magazin

VIDEO Jurio je motociklom preko 270 km/h, a sada je završio iza rešetaka

Published

on

By

SUD JE KONAČNO donio presudu nad prijestupnikom koji je javnom prometnicom vozio brzinama većim od 270 km/h.

Da stvar bude gora, motociklist Rendon Dietzmann je i objavio video sulude jurnjave na svojem YouTube kanalu Gixxer Brah YouTube, što je bilo ključno u pronalaženju krivca. Nakon tri mjeseca otkako su se mediji raspisali o objavljenoj snimci jurnjave od Colorado Springsa do Denvera, stigla je i presuda. On je spomenutu dionicu prešao za 20 minuta, što je tri puta brže od uobičajenog. Kazaljka brzinomjera nerijetko je pokazivala vrijednost i od 278 km/h.

Policija je objavila da je zaprimila brojne prijave nakon objave snimke te se ubrzo doznalo tko stoji iza kanala i same snimke. Policija je Dietzmanna pronašla u Teksasu još u veljači te podigla niz optužnica, uključujući one za prebrzu i nesmotrenu vožnju. Na koncu je motociklist priznao prebrzu vožnju.

Poznata je i kazna. Dietzmann će morati na dva tjedna u zatvor te će platiti kaznu od 300 USD. Također, morat će platiti troškove ekstradicije iz Teksasa u iznosu od 1996 USD. Dobio je i 12 kaznenih bodova, što znači da neće smjeti upravljati motociklom idućih 12 mjeseci.

Ipak, Dietzmannu neće biti preteško platiti kazne. Vozač je na svojoj web stranici prodavao majice ukrašene svojom fotografijom, a sada nudi majicu sa sloganom “Colorado's Most Wanted”. Uz to, YouTube kanal Gixxer Brah dobio je 25.000 novih pretplatnika otkako je započela ova saga.

Index.hr

Nastavi čitati

Najčitanije