Connect with us

Religija

Centralni program povodom Lejletu-l-Berata u džematu Gnjilavac

Published

on

Po Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u BiH Lejletul-berat pada u subotu 24. februara 2024. godine.
Centralni program u povodu Lejletu-l-berata u džematu Gnjilavac.
Gost predavač je mr. Senad Hevešević, glavni imam MIZ Osijek, Mešihat IZ Hrvatska.
24. februara poslije akšam-namaza
Osmi mjesec po hidžretskom kalendaru, mjesec ša'ban, u tradiciji islama poznat je i po nazivu šehru-l-mu'azam- veličanstveni mjesec. Vjerovjesnik Muhammed, a.s., ovaj mjesec je provodio u skrušenom ibadetu posta.
Od Usame ibn Zejda se prenosi da je rekao: Rekao sam: “O Allahov Poslaniče, nisam vidio da postiš ijedan drugi mjesec kao što postiš mjesec ša'ban.“ Na to Božiji Poslanik, a. s. reče: ,,To je mjesec čije su blagodati ljudi zanemarili. On je između mjeseca redžeba i mjeseca ramazana. To je mjesec u kojem se djela dižu ka Gospodaru svih svjetova i ja volim da se moja djela dižu dok postim.”
Polovinom mjeseca ša'bana 624. godine, odnosno druge godine po Hidžri, Muhammedu, a.s., došao je melek Džibril s ajetom o promjeni Kible, koja je bila ustanovljena kada i namaz. Poznato je da su se Muhammed, a. s., i prvi muslimani u Mekki, okretali prema Kudsu kada su obavljali namaz, duboko svjesni da su Mesdžidul-aksa u Jerusalemu podigli Allahovi poslanici, koji su dolazili da ljude opomenu i pozovu na Pravi put. Nakon što je preselio iz Mekke u Medinu, Muhammed, a. s. oko sedamnaest mjeseci klanjao je namaze okrećući se prema Jerusalemu. Upravo u mjesecu ša'banu, Allah džellešanuhu odgovorio je Muhammedu, a.s. na njegove dove saopštivši mu da se ponovo zajedno sa svojim sljedbenicima u namazu okreće prema Svetom hramu u Mekki.
Mjesec ša'ban je vjesnik nadolazećeg najdražeg gosta, mubarek mjeseca ramazana. Središnja, petnaesta noć ša'bana, lejletu-l-berat, noć je u kojoj intenzivnije tražimo zaštitu i oslobađanje od Vatre, noć šefa'ata – zagovora Muhammeda, a.s., te noć oprosta.
Muaz ibn Džebel prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,U petnaestoj noći ša'bana Allah džellešanuhu pogleda sva Svoja stvorenja i svima oprosti izuzev mušriku – idolopokliniku, i mušahinu – onome čije je srce ispunjeno mržnjom i neprijateljstvom prema drugom muslimanu.“

BiH

Gradska džamija : Predavanje i izložba Sultanske džamije u Bosni i Hercegovini

Published

on

PREDAVANJE I IZLOŽBA
SULTANSKE DŽAMIJE U BOSNI I HERCEGOVINI
Među džamijama građenim u vrijeme Osmanlija, posebno mjesto i značaj imale su one koje su gradili sami sultani, kako u Istanbulu, tako i širom Osmanskog carstva, pa i u Bosni i Hercegovini. One su finansirane iz državne blagajne, pa se na neki način mogu smatrati i državnim džamijama.
U našoj zemlji podignuto je preko 80 sultanskih džamija. Mnoge su porušene, neke su obnavljane, a od nekih su ostale samo zidine u tvrđavi, kao što je to slučaj u Bužimu.
Do danas ih je sačuvano i obnovljeno ukupno 37. Od sultanskih džamija koje se i danas koriste i služe svojoj svrsi čak 9 nalazi se na prostoru Bosanske Krajine. To su: Stara džamija u Izačiću, Džamija Murata III u Todorovu, Džamija Murata III u Šturliću, Fethija džamija u Bihaću, Džamija Brekovica grad u Bihaću, Džamija Zagrad u Velikoj Kladuši, Džamija u Maloj Kladuši, Džamija u Mutniku, i Gradska džamija u Cazinu.
Povodom obilježavanja 7. maja, Dana džamija, Medžlis Islamske zajednice Cazin u saradnji sa Gazi Husrev-begovom bibliotekom iz Sarajeva organizira predavanje i izložbu „Sultanske džamije u Bosni i Hercegovini“.
Predavanje i izložba će se održati u Gradskoj džamiji u Cazinu, u petak, 3. maja 2024. godine, sa početkom u 20 sati.
Pozivamo vas da svojim prisustvom uveličate ovaj značajan skup.
Medžlis islamske zajednice Cazin
Nastavi čitati

BiH

Muslimanska radna etika

Published

on

Muslimanska radna etika

datum objavljivanja: 1.05.2024.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli / Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu.

Bez obzira što je vrijeme robovlasništva daleko iza nas, danas se određeni poslodavci prema radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima.

Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznačeno u ugovoru, radnik je obavezan ostati dokasno navečer. Poslodavac ne pomišlja na obaveze koje njegov radnik ima, naročito ako se radi o porodičnom čovjeku.

Ovo je naročito važno u proljetno doba kada radnici s minimalcima pokušavaju nakon radnog vremena obrađivati zemlju, jer njegov budžet ne dozvoljava kupovinu svježeg voća i povrća, kao i zimnice, u bilo koje doba godine. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu platu obavlja posao više ljudi, a često prihod ne odgovara zakonom utvrđenim platnim listama.

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja u iskušenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili štaviše da počne ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plaću, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti određenu sumu poslodavcu.

Kao da je riječ o haraču. Te obespravljene radnike svakodnevno gledamo u našim porodicama, familijama džamijskim odborima, prvim saffovima…

Naravno, u sveopćoj paranoji poslodavac će tražiti od bližih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da špijuniraju pa čak i podmeću robu drugim radnicima testirajući ih da li će pokušati krasti.

 

Također, poslodavci često traže od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uvjete i rok trajanja robe itd.

Mnogi radnici rade “nacrno” bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac će umjesto radnika “prijaviti” sebe, svoju porodicu i bližu rodbinu, čak i ako ne rade. Radnik će razumjeti situaciju kada je firma u krizi, ali kako će razumjeti ako se poslodavac razmeće skupocjenim novim autima dok govori o krizi?

Možda izgleda suvišno govoriti o hrani, ali danas još postoje poslodavci koji ne obezbjeđuju radnicima adekvatnu hranu, ili je riječ o jednoličnoj hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema.

Postoje slučajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima napuštanje radnog mjesta čak i kada im se u porodici desi nesretan slučaj, a iznimke, što je zapravo obaveza, prave samo ako se nešto desi radniku. Naravno, radnici s povredama ili težom bolešću ostaju bez posla, jer bolovanje nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju mogućnost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogući obavljanje namaza…

Radnik može biti sretan ako mu se uopće dozvoli odlazak na bajram-namaz.

Sve su ovo karakteristike prakse oholog poslodavca kojem je ponižavanje radnika postala praksa, naročito onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti stekao određeni kapital. Poslodavac će birati turističke destinacije i bogato provesti blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate mjesečnog primanja će se pomjeriti.

S tim konstantnim pomjeranjem dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

Poslodavac će provesti svaki blagdan u odmoru, s bogatim jelovnikom, dok će njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici, kao da Poslanik, a.s. nije poručio: “Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osuši”.

Ove i slične slične situacije možda su strane onima koji dobivaju platu iz sigurnog budžeta određenih institucija, ali to je realnost koja se zanemaruje u našim razgovorima, sohbetima, hutbama. Odgovorne osobe ne obraćaju pažnju na ove situacije, ili su u strahu od svađe s poslodavcima od kojih su dobili donaciju za lični ili društveni interes.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Božijom odlukom i milošću samo u prednosti nad radnicima, a nikako njihovi vlasnici.

Kada bismo pratili život i smrt nepravednog poslodavca, te stanje njegove porodice možda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu već na Ovom svijetu. Prilikom razmatranja odnosa poslodavac – radnik ljudi uglavnom imaju više naklonosti prema radnicima, jednim dijelom što je većina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom što se nepravda uglavnom čini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi radnici svojim riječima, djelima, neradom, lijenošću čine nepravdu poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoželjnih osobina radnika koja može štetiti poslodavcu, ali i radniku naročito u smislu njegovog radnog ambijenta, jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo.

Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio slučaj kada poslodavac omogući povišicu radniku, a ovaj se upita: “Ako je meni povećao plaću, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?!” Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika može biti samo posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti nezrelo i nestručno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta.

Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od vlasnika, bez obzira da li je riječ o doslovnoj krađi materijalnih stvari ili, pak, obavljanje ličnih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znači varati.

Radnik može nemarno da se odnosi prema imovini vlasnika, svojim ponašanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; širi laži i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na pijaci može prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluživati u restoranu svoju hranu i piće bez znanja vlasnika… sve su to osobine varalica, naroda koje je Uzvišeni prokleo, a u Kur’anu donio opis njihovih osobina: “Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.

To je bolje za vas ako vjerujete.'“ (El-A'raf, 85) Radnikova plata može biti halal, islamom dozvoljena samo ako bude radio na poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Hadis Niko od vas neće vjerovati dok svome bratu ne bude volio ono što i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu uvrstiti u lični poslovni kodeks.

Nastavi čitati

Cazin

Večer Kur'ana u Gradskoj džamiji Cazin

Published

on

U organizaciji Muftijstva bihaćkog i Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Gradskoj džamiji u Cazinu održana večer Kur'ana.  Na samom početku u ime domaćina prisutnima su se obratili i poselamili ih imam Gradske džamije Smajo-ef. Šabić i direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović.

Učači Kur'ana bili su Ahsen Čavak (Karađoz-begova medresa – Mostar), hfz. Madžid Aganhodžić (Medresa Osman-ef. Redžović – Visoko), hfz. Bilal Kovačević (Gazi Husrev-begova medresa – Sarajevo), hfz. Tarik Dogan (Elči Ibrahim-pašina medresa – Travnik) i Emir Osmanagić (Medresa Reis Džemaludin-ef. Čaušević – Cazin).

Prigodnim predavanjem ispred Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obratio se mr. Seid Eminović – šef Odjela za srednje obrazovanje kao i mr. Haris Veladžić – rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog.

(foto: VP photo)

 Večer Kur'ana u Gradskoj džamiji Cazin

Sinoć je u organizaciji Muftijstva bihaćkog i Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Gradskoj džamiji u Cazinu održana večer Kur'ana.  Na samom početku u ime domaćina prisutnima su se obratili i poselamili ih imam Gradske džamije Smajo-ef. Šabić i direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović.

Učači Kur'ana bili su Ahsen Čavak (Karađoz-begova medresa – Mostar), hfz. Madžid Aganhodžić (Medresa Osman-ef. Redžović – Visoko), hfz. Bilal Kovačević (Gazi Husrev-begova medresa – Sarajevo), hfz. Tarik Dogan (Elči Ibrahim-pašina medresa – Travnik) i Emir Osmanagić (Medresa Reis Džemaludin-ef. Čaušević – Cazin).

Prigodnim predavanjem ispred Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obratio se mr. Seid Eminović – šef Odjela za srednje obrazovanje kao i mr. Haris Veladžić – rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog.

(foto: VP photo)

 

Izvor:medresa-cazin.ba

Nastavi čitati

Najčitanije