Načelnik općine Sanski Most Mensur Seferović uputio je danas dopis predsjedavajućoj Vijeća ministara Borjani Krišto i njenom zamjeniku Zukanu Helezu.

U ovom dopisu Seferović ih obavještava da je općina Sanski Most spremna staviti na raspolaganje objekte za djelatnike ispostave SIPA-e u Banja Luci.

Ova ispostava u svome radu pokriva prostor od Doboja preko Banja Luke do Bihaća.

Spomenik Muji Hrnjici u Velikoj Kladuši napokon bi mogao postati dostupan javnosti. Radi se o ogromnom spomeniku koji je velikokladuški kipar Zlatko Dizdarević sagradio još tokom rata u BiH, međutim, bivša vlast nije nalazila za shodno da ga izlije i postavi na mjesto dostupno građanima i posjetiocima ovog mjesta.

– Prije nego što bude izliven u bronzu, bit će postavljen i uokviren u staklo kako bi turisti i posjetitelji mogli vidjeti ovu impozantnu figuru junaka naše historije. Velika Kladuša zaslužuje turističku zajednicu koja će kreirati atraktivnu ponudu, organizirati sadržaje i promovisati naš kraj. Velika Kladuša postaje sve poželjnija turistička destinacija. Sada je vrijeme da iskoristimo priliku i gradimo budućnost na temeljima naše bogate prošlosti, saopćio je kladuški profesor Fikret Bašić, a nakon njegovih riječi ova se tema ponovo proširila po Velikoj Kladuši, piše Oslobodjenje.

Rodila se nada

Naime, protekla vlast sa Fikretom Abdićem na čelu prijetila je da se spomenik iz tvorničke hale JP Vodovod i kanalizacija na periferiji Velike Kladuše mora izmjestiti napolje po cijenu njegovog propadanja. Čak je bio pokrenut i sudski postupak za deložaciju. Autor spomenika, akademski kipar Zlatko Dizdarević konačno je dobio nadu u sretan završetak priče.

– Sudbina spomenika Muje Hrnjice nije u mojim rukama, nije nikad ni bila. Što je najbitnije, prekinut je sudski postupak. Bivša vlast je, nažalost, htjela da se jedan takav svjetski vrijedan spomenik izbaci iz državne prostorije, ali sadašnja vlast je preuzela odgovornost da riješi problem. Načelnik Boris Horvat mi je obećao da će odlukom Općinskog vijeća Velike Kladuše spomenik biti izmješten na stari grad. Trenutno neće biti izlijevanja spomenika u bronzi, nego će se uraditi restauracija i konzervacija. Gipsani model, koji je 30 godina bio izložen okolinskim faktorima, znatno je oštećen iako je preživio cijeli rat. Spomenik je rađen sistemom direktnog pozitiva u samom ratu ‘92-93. godine, granice su bile zatvorene, pa sam koristio materijal koji sam imao u Velikoj Kladuši, znači karton, željezo, stiropor, spužvu, razna platna, papire i tako dalje, pa je vremenom to značajno propalo, priča nam Dizdarević.

Dodaje kako se i kantonalna Vlada uključila u ovu priču, a želi putem Ministarstva obrazovanja finansirati radove.

– Nadu da će spomenik biti spašen dobio sam još u vrijeme izborne kampanje gospodina Borisa Horvata, koji je tada iznio ideju da Velika Kladuša izmjesti spomenik iz skladišnih prostorija na turistički kompleks srednjovjekovnog starog grada, tako da bi bio dostupan građanima i turistima, ističe Dizdarević.

Mujo Hrnjica je centralni junak epskih narodnih pjesama, koje su same po sebi ogromno kulturno blago poput Ilijade i Odiseje. Sam karakter je kroz epove opisan kao legendaran, simbol je čovječnosti i junaštva, pa je zbog njega najviše djece u Krajini dobivalo ime Mujo. Krajišnici su inicirali ovaj spomenik još davne 1987. godine, čak i prije prve afere Agrokomerca, tako da je i Mujo Hrnjica postao simbol zatočenosti i dugotrajnog čekanja za bolje sutra u Velikoj Kladuši. Postavljanje njegovog spomenika na stari grad je simboličan korak iako to neće biti finalna verzija.

Autor i njegov rad

– Spomenik neće biti na otvorenom, napraviće mu prostoriju 10 puta 12 metara, željeznu konstrukciju sa pleksiglasom ili staklom, da može biti istovremeno i vidljiv i natkriven. Dimenzije spomenika su dužine 10,5 metara, visine 8,5 metara, a širina postolja je 3,5 metara. Zbog toga spada u red najvećih spomenika takve vrste ikad urađenih u svijetu. Mnogi pojedinci, koji su na mjestu odakle mogu pomoći,zaboravljaju kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine. Dajem primjer, spomenik bana Jelačića u Zagrebu nije radio Hrvat, nego Austrijanac, a Hrvatska ima izuzetne svjetski poznate kipare, pa ipak njima on itekako vrijedi i cijeni se. Čuveni Meštrović je radio spomenik indijancima u Chicagu od sedam metara, da ne govorim o Aleksandru Velikom koji je veći od ovog ili spomenicima u Rusiji, svi su oni u kategoriji konjanika, govori nam Dizdarević i pojašnjava šta je njemu kao autoru bitno.

Umjetnine propadaju

– Ja sam umjetnik koji predstavlja BiH širom svijeta i ove godine slavim 50. godišnjicu kulturnog rada, a moj spomenik Muji Hrnjici još nije dočekao da se iznađe novac i da se on lijeva u bronzu kako je zamišljeno. Što je još gore, nije se poduzimalo ništa ni da se zaštiti gipsani model, a za tih 30 godina toliko se premijera i vlada promijenilo, i kantonalnih i federalnih, da to nije za povjerovati. Govorim o svim umjetninama u BiH koje, nažalost, propadaju, zaključuje autor.

General koji je branio državu, komandovao trećim i sedmim korpusom, osvojio neosvojivo – umro je od nepravde. Mnogi su tog mišljenja i nakon više od dvije decenije, na današnjoj Memorijalnoj akademiji u čast Mehmeda Alagića i njegovog, kako kažu, herojskog ratnog puta i zasluga u očuvanju slobodne teritorije u srednjoj Bosni, javlja Rtvusk,

 – Riječi su to brigadira u penziji, Senada Kljajića, dobitnika „Zlatnog ljiljana“, koji je sa Amirom Klikom, ratnim saborcem generala, skrenuo pažnju na buduće naraštaje nosioce modernih promjena u našoj državi. 

Doprinos generala Mehmeda Alagića u odbrani i očuvanju nezavisne države teško je riječima iskazati, mišljenja su Almir Tutić, kantonalni ministar za boračka pitanja, i Mensur Seferović, načelnik Općine Sanski Most.