U odnosu na prošlu godinu, došlo je do manje promjene kada je riječ o listi 100 najbogatijih ljudi u regiji, koju je objavio srbijanski list Nedeljnik.

Na prvoj poziciji nije bilo promjena. Najbogatiji ljudi u regiji, prema Nedeljniku, i dalje su su vlasnici hrvatskog Infobipa Silvio i Robert Kutić, te Izabel Jelenić. Njihova kompanija vrijedi 3,1 milijardi eura.

Srbijanski biznismen Miroslav Mišković (Delta holding) skočio je s četvrtog na drugo mjesto, dok je Dubravko Grgić, vlasnik Koncerna Agram grupe, pao s druge na treću poziciju.

Nasljednici Miodraga Kostića (MK Grupa), koji je preminuo krajem 2024., su na četvrtom mjestu, dok je Mate Rimac skliznuo s trećeg na peto mjesto.

U regionu prema podacima Nedeljnika su 24 milijardera. Među njima samo je jedan iz Bosne i Hercegovine. Radi se o Senadu Džambiću vlasniku kompanije Bingo.

Top 25 najbogatijih ljudi u regionu

1. Silvio i Robert Kutić i Izabel Jelenić (Infobip) – 3.097.663.106 – Hrvatska

2. Miroslav Mišković (Delta holding) – 2.851.179.194 – Srbija

3. Dubravko Grgić (Agram grupa) – 2.793.000.000 – Hrvatska

4. Porodica Kostić (MK grupa) – 2.655.071.601 – Srbija

5. Mate Rimac (Rimac Bugati) – 2.295.000.000 – Hrvatska

6. Dejan Čakajac i Jadranka Stepanović (Mozzart) – 1.808.077.997 – Srbija

7. Dragan Šolak (United Group) – 1.694.700.000 – Srbija

8. Davor Lukšić Lederer (Plava laguna) – 1.646.650.000 – Hrvatska

9. Pavao Vujnovac (ENNA grupa, Fortenova) – 1.624.000.000 – Hrvatska

10. Emil Tedeski (Myberg) – 1.567.177.544 – Hrvatska

11. Petar Matijević (MI Matijević) – 1.562.250.181 – Srbija

12. Ljubiša Krstajić (Karisma Hotels&Resorts) – 71.546.000.000 – Srbija

13. Mile Ćurković (Plodine) – 71.516.227.500 – Hrvatska

14. Filip Cepter (Zepter International) – 1.340.000.000 – Srbija

15. Petar Matić (MPC holding) – 71.345.807.790 – Srbija

16. Borislav i Dragan Stanojlović (Sport Visio) – 1.306.873.270 – Srbija

17. Nebojša Šaponjić i Ranko Sočanac (NELT) – 1.260.000.000 – Srbija

18. Porodica Pivac (MI Pivac) – 1.169.514.286 – Hrvatska

19. Nebojša Šaranović (Kappa Star) – 1.167.977.881 – Srbija

20. Stanko Popović (Elixir) – 1.155.254.856 – Srbija

21. Marko Pipunić (Žito) – 1.140.350.000 – Hrvatska

22. Senad Džambić (Bingo grupa) – 1.100.130.112 – BiH

23. Tomislav Mamić (Tommy) – 1.079.164.000 – Hrvatska

24. Bogoljub Karić (BK grupa) – 1.020.000.000 – Srbija

25. Branko Roglić (Orbico) – 975.019.673 – Hrvatska 

Tijelo muškarca pronađeno je u snijegom zavijanom mjestu Palinovići u blizini Zenice, saopštila je Gorska služba spasavanja Zenica (GSS).

U saopštenju se navodi da su tijelo muškarca sinoć pronašli u dubokom snegu pripadnici GSS-a Zenica uz koordinaciju Specijalne policije MUP-a Kantona Zenica-Doboj.

Mještani Palinovića nekoliko dana su bili odsječeni od Zenice zbog snježnih nanosa na putevima, što je otežalo pronalaženje muškarca čiji je nestanak prijavljen GSS Zenica.

Zdravstveni sustav u Bosni i Hercegovini suočava se s izazovima, posebno u ravnoteži između javne i privatne prakse. Ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar Ante Kvesić ilustrirao je problem konkretnim primjerom.

– Liječnik koji napusti bolnicu u jedan sat poslijepodne i ode raditi privatno, naplaćuje pregled između 80 i 90 maraka. Taj isti liječnik, dok radi u bolnici, za pregled pacijenta s uputnicom, kada uračunamo vrijednost njegova rada, dobije 8 do 9 maraka. Tu priča prestaje – pojasnio je on u razgovoru za Fenu.

Kako ističe, problem nije samo u praksi, već u financiranju.

– Naše zdravstvo temelji se na doprinosima, što generira vrlo ograničena sredstva. Godinama odlazim u Njemačku, radio sam u bolnicama i privatnim klinikama u Essenu, Münchenu i Nürnbergu, gdje sam vidio kako sustav može funkcionirati. Tamo imate desetak osiguravajućih kuća koje se natječu za usluge bolnica, diktiraju cijene i osiguravaju održivost. Kod nas to ne postoji – objašnjava.

Javni doprinosi, privatni troškovi

Financiranje po paušalu, koje se svake godine unaprijed određuje, ograničava i bolnice i osiguravatelje, smatra Kvesić.

– Premda djelatnici zavoda često imaju dobre namjere, svi su suočeni s ograničenjima koja sustav ne može nadmašiti. Istovremeno, privatne klinike u Mostaru, kojih ima barem dvadesetak, funkcioniraju na potpuno drugačijim financijskim principima. Kada bi privatne poliklinike radile po našim bolničkim cijenama, već bi se zatvorile – dodaje Kvesić, navodeći da cjenovnik bolnice datira još iz 1988. godine.

Kvesić ističe da rješenja postoje, ali zahtijevaju prilagodbu modela koji funkcioniraju u zemljama poput Njemačke ili Austrije.

– Ako ne možemo izmisliti pametan sustav, trebamo prepisati onaj koji djeluje. U Europi postoji niz država koje su ovo vrlo dobro riješile. Ako se privatne prakse nekontrolirano uključe u mrežu, javno zdravstvo će se urušiti. Za godinu dana nećemo imati ništa. Ljudi koji 40 godina plaćaju doprinose završit će plaćajući preglede za gotovinu u privatnim poliklinikama. To nije pravedno prema nikome – upozorava.

Na kraju je poručio da nije protiv privatnog biznisa, ali da kao odgovorna osoba mora braniti bolnicu u okviru svojih mogućnosti.

– Ono što me posebno smeta kao čovjeka jest činjenica da ljudi koji 40 godina rade u državnim institucijama, poput bolnica, plaćaju doprinose koliko god sustav dopušta. Na kraju, svi oni dobiju svoje mirovine jer su doprinosi uredno uplaćeni. Međutim, ti isti ljudi, nakon desetljeća uplaćivanja osiguranja, idu za keš plaćati privatnu polikliniku – zaključio je Kvesić.

Novac mora pratiti pacijenta

Marin Bago iz Udruženja za zaštitu potrošača “Futura” kritizirao je način na koji zavodi zdravstvenog osiguranja provode zakonske odredbe, posebno u kontekstu listi čekanja za zdravstvene usluge.

On navodi da Zakon jasno kaže da novac prati pacijenta te da zavodi moraju osigurati uslugu bez odgađanja. Pojasnio je da svaki oblik čekanja, dok postoje dostupne opcije u privatnom sektoru, predstavlja kršenje zakona.

– To nije do bolnica, to je do zavoda. Nemoj me slati tamo gdje ću dugo čekati. Zašto me šalješ tamo, ako mogu u privatnika danas? To je naš novac i zavodi su dužni njime upravljati u korist pacijenta – istaknuo je.

Prema njegovim riječima, problem leži u nepridržavanju zakonskih propisa koji nalažu da zavodi zdravstvenog osiguranja moraju jednako tretirati javni i privatni sektor, bez razlika u pristupu financiranju usluga.

– Liječnik zaposlen u jednoj instituciji može raditi samo trećinu radnog vremena u drugoj, i to isključivo uz odobrenje svog ravnatelja. Kada se sve institucije natječu za isti iznos novca i iste vrste usluga, neće biti mjesta za “duple igrače” niti će itko dopustiti da u timu ima osobu koja radi na obje strane. Primjerice, u slučaju usluga magnetske rezonancije, za iste usluge natječu se i javni i privatni sektor. Nitko neće željeti radnika koji istovremeno radi u oba sektora, jer je to u suprotnosti s načelima konkurencije i interesa – pojasnio je.

Zakoni su dobri, ali se ne provode

Kako je Bago naveo, ključni problem leži u činjenici da se zdravstvene usluge, prema zakonu, ugovaraju putem javnih poziva i nabava. Zakoni pritom ne prave razliku između javnog i privatnog sektora, već nalažu jednako postupanje prema oboma. On je pojasnio da zakoni podržavaju prava pacijenata i liječnika, ali da se njihova provedba često zanemaruje.

– Naši zakoni su, odgovorno tvrdim, jako dobri, jako kvalitetni. Na strani su pacijenta i na strani su liječnika. Recimo, naši liječnici nemaju pojma da naši zakoni kažu da oni moraju biti plaćeni po učinku i ne bune se. S druge strane, ne možete zaštititi pacijenta u trenutku kada je bolestan i kada ga stave na listu čekanja. Svi se onda borimo za život i snalazimo se kako znamo i umijemo. Pravo rješenje u zaštiti prava pacijenata je poštivanje naših zakona, oni su odlični – dodao je Bago.

Također napominje da se građani prečesto susreću s neinformiranošću o svojim pravima i prihvaćaju liste čekanja kao normalnu pojavu, iako zakon takvo postupanje ne poznaje. Na kraju je istaknuo kako se godišnje u Federaciji BiH uplati gotovo dvije milijarde maraka za zdravstveno osiguranje.

– To nisu porezi, to su izravne uplate građana i one moraju biti isključivo trošene na usluge. Dvije milijarde maraka zdravstvenih usluga mi možemo platiti godišnje. A na terenu smo na nekakvim listama čekanja. To je neprihvatljivo, to je kršenje zakona. Netko je teško u tom lancu nadležnosti prekršio prava pacijenata i pružio nam lošu uslugu – rekao je Bago.

FENA

Muhamed Omeragić (23.10.1966.) iz Bosne i Hercegovine nestao je na putu za Njemačku.

Posljednji put je viđen u petak, 27. decembra 2024. godine, kada je u 15:15 sati prešao granicu s bijelim Volkswagen Touranom bosanskih registarskih oznaka, piše GP Maljevac.

Na prtljažniku vozila nalaze se dvije naljepnice s natpisima “Melani Hamo”. Od tog trenutka, porodica nema nikakvih informacija o njemu.

Muhamed je krenuo za Njemačku s planom da se vrati u Bosnu do Nove godine, no nije stigao na svoje odredište. Njegov telefon je isključen, a svi pokušaji da se stupi u kontakt s njim bili su neuspješni.