Hazreti Omer je češto učio dovu: „Gospodaru, učini me od onih kojih je malo.” Kada su ga upitali šta pod tim misli, hazreti Omer je odgovorio: “Zar ne učite Kur’an? Zar ne vidite da je Gospodar u Kur’anu kazao: “Malo vas je koji u Gospodara vjerujete, malo vas je koji primate pouku, malo vas je koji ste zahvalni dragome Bogu.”

Suština zahvalnosti jeste skrušeno priznati da sve što imamo jeste Božiji dar nama. Našim srcima, našim riječima i našim djelima moramo pokazati da cijenimo ono što nam Gospodar daje iz milosti Svoje. Značaj zahvalnosti ili šukra se možda najbolje može vidjeti kroz Kur’anski ajet u kojem Gospodar kaže:

مَا يَفْعَلُ اللَّهُ بِعَذَابِكُمْ إِنْ شَكَرْتُمْ وَآمَنْتُمْ

“Zaista vas Allah neće kazniti ako Njemu budete zahvalni i Njega budete vjerovali.” (En-Nisa, 146)

Velikani odgoja srca kažu da je suština zahvalnosti spoznaja da nismo u stanju dragome Bogu dovoljno zahvaliti na svemu što nam je On dao.

Mi smo stvoreni da Uzvišenog Boga spoznamo, svoje živote prema Njegovoj uputi uredimo i budemo strpljivi u iskušenjima i zahvalni na blagodatima.

Ovo su dva elemntarna stanja u kojima je svako ljudsko biće tokom svoga života. Ili smo u stanju iskušenja kada se od nas traži da budemo strpljivi ili smo u stanju uživanja, u blagodatima, kada je naš zadatak da budemo zahvalni Uzvišenom Gospodaru.

Zahvalnost je spoznaja koliko čovjek kod sebe ima. Kada hoćemo uvidjeti šta znači biti zahvalan, moramo to odmah povezati sa spoznajom da sve ono što imamo u našim životima jeste dar Uzvišenog Gospodara nama.

Ulema nas uči da je preduvjet zahvalnosti spoznaja.

Bez spoznaje, čovjek neće zahvaljivati Gospodaru

. Nekada se čovjeku desi da leži bolestan, hasta, i neki ga prijatelj posjeti. Ostavi za vratima, gdje ovaj koji je bolestan ne vidi, neki pokon. Nema nikakve logike da se onaj ko je bolestan zahvaljuje prijatelju na poklonu, zahvaljuje mu se na dolasku, ali poklon ne vidi. Nekada mi ne vidimo šta nam je sve Gospodar dao i zbog toga nismo Mu zahvalni na onome što nam On daje.

Citirali smo kur’anski ajet: „Gospodar vas neće kazniti, ako budete zahvalni i ako Njega budete vjerovali”, ovaj ajet moramo također čitati i na sljedeći način: Ukoliko bude odsutno u našim životima to stanje zahvalnosti, onda ćemo doživjeti raznorazne kazne, doživljavat ćemo raznorazne terete! Ono što bi trebali znati jeste da nas ne smije viđenje darova Uzvišenog Gospodara spriječiti da vidimo Darovatelja. Blago li onome ko u svemu vidi Allahov dar njemu ili njoj.

Također, učeni nam govore da ne smijemo smatrati sebe dostojnim blagodati. Da smo mi nekim svojim djelima zaslužili da nam blagodat dođe, već trebamo smatrati da nam je ukazan dar od Uzvišenog Gospodara, samim time što smo u nekom nimetu, što smo u nekoj blagodati. Kada su govorili o tome koja je to manifestacija zahvalnosti koju možemo vidjeti kod onih srca koja su zahvalna Gospodaru kaže se da je zahvalnost da ne koristimo ono što nam je Gospodar dao u nepokornosti Njemu.

Nemoj da koristiš ono što ti je Gospodar dao da bi Njemu nezahvalan bio. Uzvišeni Gospodar kaže:

فَاذْكُرُونِي أَذْكُرْكُمْ وَاشْكُرُوا لِي وَلَا تَكْفُرُونِ

“Sjetite se Mene, Ja ću se vas sjetiti, Meni zahvalni budite i nemojte nezahvalni biti.” (El-Bekare, 152)

Koliko god nekoga volimo, ta osoba se ne može nas sjetit svaki put kada se mi nje sjetimo. Gospodar nas je počastio svaki put kada u srcima Njega spomenemo ili jezicima Njegovo ime izreknemo, svaki put nas se Gospodar sjeća! Odmah nakon sjećanja dolazi naredba: “Meni zahvalni budite i nemojte nezahvalni biti”, šta će dobiti onaj ko je zahvalan Uzvišenom Gospodaru?

Uzvišeni kaže:

لَئِنْ شَكَرْتُمْ لَأَزِيدَنَّكُمْ ۖ وَلَئِنْ كَفَرْتُمْ إِنَّ عَذَابِي لَشَدِيدٌ

“I kad je Gospodar vaš objavio: Ako budete zahvalni, Ja ću vam zacijelo još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” (Ibrahim, 7)

Kada kažemo nakon jela „Elhamdulillah“, hvala dragom Bogu, kada ujutro ustanemo pa kažemo: „Hvala Allahu koji je vratio duše naše u tijela“, kada uđemo na bilo koje mjesto, pa kažemo: „Hvala Gospodaru na onome što nam je dao“, u tom trenutku mi garantujemo, jer smo se odazvali Gospodaru, da smo ušli među one koji su zahvalni Gospodaru. Dok je hazreti Aiša, r.a., gledala Božijeg Poslanika, s.a.v.s., kako u noći klanja, kazala je: „Toliko je stajao na namazu da su mu noge njegove znale oteći. Govorila sam mu: ‘Zbog čega se toliko umaraš, a Gospodar ti je oprostio sve što si ranije učinio ili što možeš učiniti. On te štiti od svih grijeha.’ Tada je Božiji Poslanik, posljednji u nizu te plejade velikana koja je darovana čovječanstvu, kazao: ‘Aiša, zar da ne budem zahvalan rob svom Gospodaru.'“

Kada Gospodar hvali svoje robove, poslanike i druge, On kaže za njih: “On je bio zahvalan rob.” Zbog toga, onaj ko slijedi Božijeg Poslanika, treba nastojati u svojim stanjima da bude zahvalan Uzvišenom Gospodaru. Tri su stepena zahvalnosti. Prvi je, vjerovanje i priznavanje da sve što imamo od blagodati jeste dar od Gospodara, jer je svaka blagodat od Allaha, dž.š.

Ovaj stepen je isključivo u srcu. To je ona borba u kojoj mi moramo savladati šejtana koji nam došaptava da blagodati dolaze od ovoga ili onoga. Ne, sve blagodati dolaze od Uzvišenog Gospodara. Drugi stepen zahvalnosti jeste spomenuti ono što ti je Gospodar dao.

Kaže Gospodar:

وَأَمَّا بِنِعْمَةِ رَبِّكَ فَحَدِّثْ

“I o blagodati svoga Gospodara kazuj, govori!” (Ed-Duha, 11)

Ovaj stepen je vezan za jezik i posljedni stepen jeste onaj na koji ukazuju riječi Gospodara:

اعْمَلُوا آلَ دَاوُودَ شُكْرًا ۚ وَقَلِيلٌ مِنْ عِبَادِيَ الشَّكُورُ

“Radite, porodice Davudova, kako biste pokazali zahvalnost!” (Sebe’, 13)

Ovo je zahvalnost koju moramo pokazati svojim djelima. Dakle, vjerovanje i priznavanje srcem, spominjanje blagodati našim jezicima i pokazivanje zahvalnosti našim djelima. Učen čovjek zahvaljuje tako što govori, pobožan tako što daje lijep primjer i oni koji su spoznali da sve što imaju je dar gospodara daju od onoga što im je Gospodar dao. Musa, a.s., je rekao, kako mu je Gospodar objavio: “O Musa, smiluj se bolesnom i zdravom, budi obziran i opomeni ih.” Musa je rekao: “Zbog čega da se smilujem onome koji je zdrav, on je u blagodati?” Tada mu je Gospodar rekao: ”Smiluj se njemu, uči dovu za njega, jer nije dovoljno svjestan kolika je blagodat zdravlje.”

Hasan, sin hazreti Alije je govorio: ”Gospodaru moj, darivao si me, pa nisam bio zahvalan, iskušavao si me, pa nisam bio dovoljno strpljiv, niti si mi blagodati uzeo, niti si mi produžio iskušenja moja. Zaista, od tebe koji si najplemenitiji, samo se plemenitost može očekivati.” Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je rekao jednom od ashaba:
“Iza svakoga namaza reci: ‘Gospodaru moj, pomozi me da se Tebe sjećam i da Tebi zahvalan budem i da Tebi na najljepši način robujem.’”

Ibrahim, a.s., je kazao: “Gospodaru moj, kako da ti zahvaljujem, a i riječi moje: ‘Hvala Ti Bože” izrečene su onim što si mi Ti dao?’” Uzvišeni Gospodar mu je tada objavio: “Kada si svjestan toga, o Ibrahime, tada si zahvalan rob Moj.

hafizkenanmusic.com

Božiji Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je rekao: “Neka ne umre jedan od vas, a da nema lijepo mišljenje o Gospodaru.” Spoznaja Uzvišenog Boga podrazumijeva da o svome Gospodaru imamo lijepo mišljenje.

On, Uzvišeni je u Kur’an kerimu kazao:

مَا لَكُمْ لَا تَرْجُونَ لِلَّهِ وَقَارًا

“Zašto se Allahu ne vraćate nadom svojom, svjesni Njegove veličine.” (Nuh, 13)

Kada učenjaci definišu nadu, oni kažu da je nada bliskost srca Uzvišenom Gospodaru. Samo su bliska srca Allahu, dž.š., ona koja se iskreno Njemu nadaju. Strah i nada su dva krila na putu ptice, srca, stvoritelju Uzvišenom. Bez ova dva krila čovjek se ne može približit Allahu. Mudri Lukman je govorio svome sinu: ”Sine moj, nadaj se Allahovoj milosti, Božijoj milosti, onom nadom u kojoj nikada zaboraviti nećeš Njegovu srdžbu i boj se Uzvišenog Gospodara, ali onim strahom u kojem nikada nećeš izgubiti nadu u Njegovu milost.”

Vjernik je onaj koji ima dva srca, srce koje se nada i srce koje ima strah od Uzvišenog Gospodara. Ko može izgubiti nadu u Božiju milost?

Uzvišeni Gospodar kaže u Kur’an kerimu:

إِنَّهُ لَا يَيْأَسُ مِنْ رَوْحِ اللَّهِ إِلَّا الْقَوْمُ الْكَافِرُونَ

“Zaista u Allahovu milost nadu gube samo oni koji u Njega ne vjeruju.” (Jusuf, 87)

Oni koji nisu pravilno razumijeli ono što treba znati o svome Gospodaru. Ono što ugrožava čovjekovu nadu i što, na neki način, dokida svaku nadu da će Gospodar oprostiti, jer je On kazao da je to grijeh koji se ne oprašta, jeste pripisivanje Uzvišenom Gospodaru bilo koga ravnim. Uzvišeni je rekao:

إِنَّ اللَّهَ لَا يَغْفِرُ أَنْ يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَٰلِكَ لِمَنْ يَشَاءُ

”Zaista Allah neće oprostiti da Mu se bilo ko ravnim smatra, a Allah će oprostiti druge grijehe kome On hoće.” (En-Nisa, 48)

U vjerodostojnom hadisu Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže da se naš Gospodar zaklinje: “Tako Mi Moje veličanstvenosti, neću učiniti onoga ko je u Mene vjerovao, pa makar trenutak, u danu ili noći, jednakim onome ko Mene vjerovao nije.” Najlošije što se osobi može desiti, jeste da ima loše mišljenje o Uzvišenom Bogu.

Zbog toga je u mnogim hadisima Božiji Poslanik, s.a.v.s., ukazao na milost Uzvišenog Gospodara. Naša nada se prije svega treba vezati za Njegovu milost.

U vjerodostojnim hadisima kaže se da Uzvišeni Gospodar robove Svoje poziva da Mu se vrate i kaže: “Kada bi grijesi vaši nebeske visine dosegli, a zatim vi oprost zatražili, Ja bi vam oprost darivao.” Jedan od velikana je bio na smrtnoj postelji i posljednji trenuci na njegovom životnom putu bili su vrlo teški. Međutim, u jednom trenutku se osmjehnuo i kazao: “Vidjet ćete Božiju milost, kada sa vjerom budete Njemu išli.” Koliko je značajno biti svjestan Božije milosti svjedoči i priča o Ibrahimu, a.s., kojem je došao vatropoklonik u goste. Ibrahim, a.s., je kazao njemu: “Vjeruj u Boga pa ću ti dati da jedeš sa mnom.” Ovaj se okrenuo i napustio društvo Ibrahima, a.s.

Tada je Uzvišeni Gospodar objavio Ibrahimu: ”O Ibrahime, zbog čega ova škrtost?” Hranim ga četrdeset godina, ne uslovljavajući to bilo čime, a ti radi jednog obroka tražiš da vjeruje Mene. „Ibrahim je pohitio za vatropoklonikom i objasnio mu je zbog čega ga vratio sebi za sofru. Ovaj je uvjeren u milost Gospodara i u Njegovo darivanje prigrlio vjeru u Gospodara. Kada su pojedini velikani proučili riječi Uzvišenog Gospodara u kojima se obraća Musau i Harunu, koji idu kod faraona:

فَقُولَا لَهُ قَوْلًا لَيِّنًا لَعَلَّهُ يَتَذَكَّرُ أَوْ يَخْشَىٰ

“Recite mu (o Harune i o Musa) faraonu, obzirne, blage riječi.” (Taha, 44)

Jedan od velikana je rekao: “Gospodaru moj, ako se Ti ovako odnosiš prema onome ko je tvrdio da je, Bože nas sačuvaj, on božanstvo, kakav će biti Tvoj odnos prema onome ko je Tebi svjedočio da si ti Jedan Jedini? „Nada u Božiju milost usko je vezana za dobra djela. Onaj ko se iskreno nada Allahu, dž.š., Stvoritelju nebesa i Zemlje, pokazuje ono što je u njegovom i njenom srcu čineći dobra djela. Uzvišeni Gospodar je kazao:

فَمَنْ كَانَ يَرْجُو لِقَاءَ رَبِّهِ فَلْيَعْمَلْ عَمَلًا صَالِحًا وَلَا يُشْرِكْ بِعِبَادَةِ رَبِّهِ أَحَدًا

“Onaj ko se nada susretu sa svojim Gospodarom neka radi dobra djela.” (El-Kehf, 110)

Pokažimo da smo u stanju svoju nadu pretvoriti u motor dobrih djela koja ćemo činiti. Uzdasi, oni u nadi, posebno su dragi Uzvišenom Gospodaru. Posebno u onim trenucima kada osoba osjeća da su se sva vrata na ovome svijetu čovjeku zatvorila. Gospodar je rekao:

أَمَّنْ يُجِيبُ الْمُضْطَرَّ إِذَا دَعَاهُ

„Allah je taj koji se odaziva onome koji je u najvećoj muci kada ovaj odluči da Gospodara doziva.“ (En-Neml, 62)

Posebno su dragi Uzvišenom Gospodaru jer te osobe i u svojoj punoj intimi dozivaju Gospodara svjesni da će im On otvoriti vrata. Svjesni da je Gospodar taj koji daje i kada su ovosvjetska mjerila protiv nas. Da se stvari mijenjaju u našem interesu jer smo svoje srce vezali za Gospodara svjesni da On daje i On uzima, da je sve u Njegovoj vlasti. Ono što posebno trebamo znati jeste da dok činimo dobra djela, oslonac ne smije biti nada u sama dobra djela, već nada da će Stvoritelj, koji nas je počastio da učinimo dobro djelo iz plemenitosti Svoje, počastiti nas da ta dobra djela kod Njega budu primljena.

Vjernika i vjernicu je iskreno strah svakog svoga dobrog djela, više nego što ih je strah grijeha. Strah ih je da li je djelo bilo iskreno. Zbog toga, u trenutku dok živimo, dominirajuće stanje treba biti strah. Ali nikada ne smije drugo krilo ptice, našeg srca, biti uskraćeno, a to je nada. Moramo imati nadu da će Gospodar primiti.

Od Gospodara je sve ono što mi učinimo. Uradili smo to onom snagom koju nam je On dao. Učinili smo dobro djelo imetkom kojim nas je On počastio.

Sjeli smo za sofru koja je tu zato što nam je On opskrbu otvorio. Živimo bezbjedno jer je to dar koji nam je On dao. Pa kada se nadamo Njemu, koristimo sve ono što nam je On dao na način na koji je On zadovoljan.

Suštinski se Allahu nada i iskreno se Njega boji samo ona osoba koja čini sa onim što joj je Bog dao ono sa čime je Uzvišeni Stvoritelj zadovoljan. Ispuniti svoje srce nadom znači prije svega činiti ono što nam kod Gospodara otvara vrata. Svako dobro djelo, iskreno učinjeno, otvara nam vrata milosti Njegove.

https://hafizkenanmusic.com/

Čovjek može izdati i iznevjeriti sebe, svoju vjeru, svog prijatelja, svoju porodicu, svoj narod ili svoje vrijednosti općenito, misleći da će nešto dobiti i tako se usrećiti, međutim sveti tekstovi nas uče kao i iskustvo života, da je nemoguće iznevjeriti sebe i svoje vrijednosti, a istinsku sreću osjetiti.

Taj put izdaje, spletke i lažnog predstavljanja uvijek vodi ka nesreći u sopstvenoj duši i omraženosti među ljudima. Ko krene tim putem, ništa od onog sitnog šićara neće imati značaj.

Zadatak nam je odgajati generaciju mladića i djevojaka koji će poput planine čvrsto štititi svoju vjeru i svoj narod

Hafiz Ammar Bašić

Neki se ljudi previše fokusiraju na kader (božiju odredbu) sa filozofskog aspekta i zbog toga ne ostvare prave benefite vjerovanja u kader. Da, postoje određeni aspekti kadera koji su van granica ljudskog razuma, zbog toga što smo mi ograničena stvorenja, koja pokušavamo razumijeti nešto neograničeno znanje i mudrost Stvoritelja, a to je nešto što ljudska bića nisu u stanju shvatiti u potpunosti.

Koncept kadera jasno je pojašnjen u Kur’anu i Sunnetu. Mi (muslimani) vjerujemo da Allah sve zna i da njegova moć obuhvata sve i da se ništa ne može desiti mimo Njegove volje. On nam je podario slobodnu volju da bi nas iskušao, a već unaprijed zna rezultate. Islamski koncept kadera nije fatalistički, već je zapravo ohrabrujući. Kao muslimani, mi vjerujemo da trebamo dati sve od sebe u svakom poslu, a to podrazumijeva naš porodični život, našu karijeru i naše ibadete. Trudimo se i dajemo sve od sebe, ali postoje stvari koje su van naše kontrole i zbog toga se, u pogledu rezultata, pouzdajemo u Allaha, dž.š. Prihvatamo to da Allah, dž.š., zna ono što je najbolje za nas. Kada stvari krenu po zlu, vjerujemo u Allahov plan, prihvatamo kader i čvrsto vjerujemo da je ono što se događa najbolje za nas.

Ovakvo vjerovanje je vrlo ohrabrujuće u teškim vremenima, ulijeva nam nadu i jača samopouzdanje i tjera nas da

se, umjesto na problem, fokusiramo na šanse i rješenja. Ovakav mentalni sklop je ključan za samopouzdanje.

Izvor: Ismail Kamdar „Best of Creation – An islamic guide to self-confidence“

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

akos.ba

Potrudimo se da svaki dan riječima i djelima zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na neizmjernim blagodatima koje nam je podario i razmišljajmo o tome kako blagodati koristimo – da li ih koristimo u onome što je dozvoljeno i s čime je Uzvišeni Allah zadovoljan ili ih koristimo na nedozvoljen način

Rekao je šejh Ibn Ataullah el-Iskenderi: ”Onaj ko je nezahvalan na blagodatima izlaže se njihovom nestanku, a onaj ko je zahvalan na njima vezuje ih za sebe”.

Jedna od zakonitosti Uzvišenog Allaha, preko koje teče opskrba, svaka vrsta opskrbe, jeste da zahvalnost Uzvišenom Allahu na blagodati povećava samu tu blagodat ili je zamjenjuje još boljom od nje. Rekao je Uzvišeni Allah: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati. (Kur’an, Ibrahim, 7. ajet) Onaj koji zahvaljuje na blagodatima sigurno ih vezuje za sebe, jer je Allahovo obećanje naknade za zahvalu istinito obećanje.

Zahvalnost se ne iskazuje samo riječima elhamdulillahi, već se zahvalnost, također, treba iskazati i djelima. Kaže Uzvišeni Allah: Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova! (Kur’an, Sebe’, 13. ajet) Zahvalnost djelom zahtijeva odgovore na slijedeća pitanja: Šta sam uradio s ovom blagodati? Da li sa učestvovao sa njom ili jednim njenim dijelom, u nekom dobru ili nekoj dobroj nakani? Ili sam je upotrijebio na nedozvoljen ili ružan način?

Potrudimo se da svaki dan riječima i djelima zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na neizmjernim blagodatima koje nam je podario i razmišljajmo o tome kako blagodati koristimo – da li ih koristimo u onome što je dozvoljeno i s čime je Uzvišeni Allah zadovoljan ili ih koristimo na nedozvoljen način.

Iz knjige: Džasir Auda, Duhovni put ka Allahu, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2012, str. 101-102.

akos.ba