„Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i zabava, i uljepšavanje, te međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! To je poput bilja razbujalog poslije kiše, čiji rast zadivi ratare, pa se zatim osuši i vidiš kako je požutjelo, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja ali i Allahov oprost i zadovoljstvo; dok je život na ovome svijetu samo varljivo naslađivanje.“ (El-Hadid, 20.)

U ajetu se opisuje dunjaluk kako ga velika većina ljudi doživljava i kako se na njemu ponašaju. Ovim ajetom, i njemu sličnim, ne opradavaju se postupci većine ljudi, već se njima oni upozoravaju i pozivaju na razmišljanje i odgovorno djelovanje, jer Uzvišeni Allah ovaj svijet i sve što je u njemu i na njemu nije stvorio radi igre i zabave, kako se to potvrđuje u Kur'anu.

“Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?” (El-Mu'minun, 115.)

Na samom početku ajeta sure El-Hadid za život na dunjaluku sa kaže da je on igra i zabava, jer veliki dio poslova što ljudi rade čine s namjerom da bi što prije postigli zadovoljstvo i sreću, a to je temeljna odlika igre i zabave. Iako su igra i zabava gotovo sinonimi neki mufesiri prave razliku među njima tako što kažu da je igra više vezana za ljudska tijela a zabava za duše. Igra i zabava nemaju značajnu ulogu pri razvoju i napretku društva i čovječanstva, u formi u kojoj to ima rad i privređivanje kroz nauku, industriju, poljoprivredu isl. Međutim i igra je potrebna ljudskom biću. Shodno tome igra kao razonoda i vrijeme odmora nije zabranjena po islamu. Naprotiv, islam podstiče na neke od igara u kojima čovjek jača svoje tijelo ili vještine kao što je plivanje, hrvanje, streljaštvo i sl. Druge vrste igara su u osnovi dozvoljene ako ne odvode od izvršavanja farzova i zapostavljanja dužnosti. Neki islamski učenjaci porede igru u životu vjernika sa začinima u hrani. Kao što hrana bez soli nije ukusna, gotovo da se ne može jesti, tako isto i život bez igre i zabave je dosadan i težak, gotovo nepodnošljiv, ali vrijeme provedeno u igri treba biti u procentu kojeg ima soli u hrani dakle u malim i ograničenim količinama.

Neki komentatori Kur'ana smatraju da su u ajetu navedni opisi dunjalučkog života poredani hronološki onako kako se dešavaju u našim životima. Na samom početku je igra, jer djeca su ta koja se najviše igraju. Zatim kako čovjek odrasta pored igre traži i zabavu. Pronalazi je u raznim oblicima i formama, koji prevazilaze puku igru.

Zatim dolazi faza ukrašavanja. Faza u kojoj odrasla osoba želi da se pokaže u što boljem svjetlu i formi. Obično se to ogleda u pokazivanju ukrasa koji imaju ulogu i da prikriju vlastite nedostatke. Ukrašavanje više priliči ženama, ali ni muškarci nisu imuni na ovu pojavu.

Nakon toga kada osoba dolazi u fazu fizičke, intelektualne i poslovne zrelosti tada se želi potvrditi, pokazati i dokazati pa se počne hvalisati ostvarenim rezultatima i uspjesima.

I zadnja faza je faza dominacije i gomilanja dunjalučkih dobara. Nastojanje da se što više ima i posjeduje. To gomilanje se najčešće ogleda u posjedovanju što više imetka tj. bogatstvu. Također,  na kraju svog ovodunjalučkog puta čovjek se želi pokazati i pohvaliti  brojnošću i uspjehom svog potomstva.

O tom nastojanju čovjeka da ima što više govori i sura Et-Tekasur

„Zaokuplja vas nastojanje da (imetak) umnožite, sve dok mezarja ne nastanite. A ne valja  tako, saznat ćete svakako! i još jednom, ne valja tako! Saznat ćete sigurno!“(Et-Tekasur,1-4.)

U istom ajetu sure El-Hadid uzvišeni Allah nam ukazujući na prolaznost ovog života navodi primjer bilja kojem se divi njegov ratar koji ga je posijao, ali koje za vrlo kratko vrijeme prođe i nestane. Svi smo mi vidjeli prolaznost biljaka, ali slabije primjećujemo prolaznost naših života i nas samih. Ovaj dio ajeta opisuje suštinu dunjaluka: on je lijep, zadivljujući ali i brzo prolazi.

Zatim nas Allah upozorava da nakon ove dunjalučke faze dolazi ahiretski život, a tamo su samo dva staništa: džennet i džehennem, odnosno Božiji oprost i zadovoljstvo ili Božija kazna i srdžba. Na kraju se zaključuje da je to pravi život.

Ovaj dunjalučki život se ne može porediti sa ahiretskim ni po kvantitetu niti po kvalitetu. Ahiretski je vječan a ovaj je kratak i prolazan. Također, ahiretska nagrada ili kazna su neuporedivo veće i kvalitetnije, odnosno kada je riječ o kazni teže, od ovodunjalučkih.

Allahov Poslanik kaže: „Dunjaluk u odnosu na ahiret je isto kao kad bi neko od vas stavio svoj prst u more, pa neka vidi šta mu je ostalo na prstu (od vode).“ To znači – koliko je uzeo mora a koliko je ostalo. (Et-Tirmizi)

Ovaj ajet se završava jednostavno shvatljivim upozorenjem: „život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.“

Bože, popravi nam vjeru našu, koja je naša zaštita, i popravi nam ovaj svijet na kojem živimo, i popravi nam naš ahiret na koji ćemo se vratiti. Daj neka nam ovaj život bude povećanje u svakom dobru, a smrt nam učini rasterećenjem od svakog zla! (Muslim,br. 2720)

islam.ba