Connect with us

BiH

Gazda isplaćivao plate u kovertama, radnike zakinuo za 6,8 miliona KM

Published

prije 4 mjeseca

on

Radnici, iz straha da ne ostanu bez posla, uopšte ne sarađuju sa inspektorima, odnosno izjavljuju da je iznos koji dobiju na svoj tekući račun cjelokupan iznos plate

Poreska uprava Republike Srpske trenutno radi na dva predmeta gdje uz podršku radnika prikupljaju dokaze o isplatama plata u kovertama.

Ujednom slučaju riječ je o poznatoj firmi iz Teslića, a u drugom slučaju o privatnoj ustanovi za stare osobe iz Kneževa, za koje imamo značajan broj priznanja radnika i materijalnih dokaza o čemu ćemo obavijestiti i nadležno tužilaštvo – kaže Goran Maričić, direktor Poreske uprave RS.

Kako kaže, Poreska uprava je ove godine u jednoj većoj firmi iz Banjaluke utvrdila isplatu dijela plata u gotovom novcu, što je potvrdio i veći broj radnika te firme.

Pismo radnika

– Pomenutoj firmi naložili smo plaćanje oko 6,8 miliona KM novoutvrđenih obaveza, a postupak po žalbi poreskog obveznika je još u toku– otkrio je Maričić.

Po njegovim riječima, bilo je i slučajeva kada Poreska uprava dobije anonimno pismo radnika određene firme u kojem navode da dobijaju dio plate u gotovini.

– Međutim, kada naši službenici odu u kontrolu svi radnici redom to negiraju. Činjenica je da radnici, iz straha da ne ostanu bez posla, uopšte ne sarađuju sa inspektorima, odnosno izjavljuju da je iznos koji dobiju na svoj tekući račun cjelokupan iznos plate – objašnjava Maričić.

Međutim, Poreska uprava RS je suočena sa svakodnevnim žalbama radnika iz realnog sektora koji ispunjavaju uslove za penziju, jer im nisu uplaćivani porezi i doprinosi na cijeli iznos plate, što im sada umanjuje koeficijente za obračun penzije.

– Ali dobar dio tih prijava uslijedi kada radnik okonča rad kod poslodavca tako da nije moguće dokazati da je bilo isplata u gotovom novcu – navodi Maričić.

Sarađujte s poreznicima

On ipak poziva radnike koji dio plate dobijaju u gotovini da to prijave Poreskoj upravi RS i da sarađuju sa inspektorima.

Inače, Poreska uprava RS sprovodi kampanju “Recite NE plati u koverti”.

– Cilj je da se suzbije ova negativna pojava, ali i probudi svijest radnika da prihvatanjem dijela zarade u gotovini najveću štetu nanose sebi, jer će im zbog manjih uplata po osnovu poreza i doprinosa svakako biti manji i iznosi penzija kada za to dođe vrijeme – naveo je Maričić za Glas Srpske.

Povezane teme:

BiH

Dodik ljut zbog odluke Crne Gore da podrži rezoluciju: “Mogli su se bar zapitati kako će se osjećati blizu 40 posto Srba u toj zemlji”

Published

prije 2 sata

on

30. Aprila 2024.

By

Najava crnogorskog premijera Milojka Spajića da će podržati rezoluciju o Srebrenici je moralno, politički i historijski katastrofalna, kazao je predsjednik RS Milorad Dodik.

“Ako nisu vodili računa o stigmi koja se ovom rezolucijom nameće cijelom srpskom narodu, mogli su se bar zapitati kako će se osjećati blizu 40 odsto državljana Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi”, kazao je Dodik.

Dodik je napisao na društvenim mrežama da je Milo Đukanović poražen na izborima, ali politika koja je po pravilu na štetu Srba u Crnoj Gori je, kako kaže, nažalost, pobijedila

“To je večeras potvrdio i premijer Spajić”, rekao je Dodik.

Nastavi čitati

BiH

Munira Subašić u UN-u: “S bolom legnem s bolom ustanem, pa zar je moj sin se sastojao od dvije kosti?”

Published

prije 16 sati

on

29. Aprila 2024.

By

Predsjednica udruženja Majke Srebrenice Munira Subašić je govorila na UN-ovoj panel diskusiji, prilikom čega je obrazložila zašto je važno podržati rezoluciju, kojom bi se obilježio međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

Kroz suze je ispričala ko je ona i koga je sve izgubila u genocidu, zatim se osvrnula na podatke do kojih je došlo udruženje.

“Prema našoj evidenciji, ubijeno je 10.701 osoba, ubijali su bebe koje su tek rađale, ubijali su starce, žene, 1.042 maloljetne djece, ubijali su i sve su to uradili za osam dana, samo zato što su bili muslimani”, kazala je.

Osvrnula se na to koliko je sama brutalnost zločina šokirala majke i preživjele žrtve genocida.

“Na početku mi majke nismo mogle vjerovati da su mogli ubiti tolike ljude i narod, sakupiti i zatrpati u velike masovne grobnice. Mislile smo da su ljudi živi, čekale i nadale se da će doći, međutim kongresmen američki nam je saopćio da su svi mrtvi, a nama je ostao cilj da pronađemo kosti svoje djece, da ih dostojanstveno sahranimo, a da zločinci izađu pred lice pravde”, kazala je.

Govorila je o tome kako je bilo živjeti nakon ovog ogromnog zločina koji se dogodio Bošnjacima Srebrenice te je istaknula ponos zbog toga što su uprkos svemu majke uspjele odgojiti djecu koja ne mrze.

“Cilj nam je bio odgojiti djecu bez mržnje i osvete, naša djeca nisu napravila nijednu osvetu, naša djeca su se školovala, završila dobre škole, umjesto mržnje i osvete, naša djeca su inžinjeri, profesori, govore nekoliko jezika, e to je ponos majki Srebrenice, kako smo uspjele da odgojimo svoju djecu iako smo istjerani, protjerani na ulicu”, rekla je Subašić.

Prisjetila se toga koliko joj je bilo teško kada je pronašla dvije kosti najmlađeg sina: “S bolom legnem s bolom ustanem pa zar je moj sin se sastojao od dvije kosti?”, zapitala se, navodeći da mnoge majke nisu uspjele naći ni jednu jedinu kost.

Na samom kraju, Subašić je naglasila da vlast u RS-u nije dobra i da svi građani u tom entitetu nemaju ista prava, ali kaže kako su obični ljudi dobri i nažalost izmanipulisani.

“Obični narod srpski je dobar i oni ne znaju pravu istinu. Želim da naša djeca budu u miru, da ne dožive ono što su prethodne generacije. Želim da moja unučad imaju prijatelje Srbe, Hrvate, Jevreje i Rome, što više budu sarađivali bit će vrjedniji i bolji”, kazala je.

Također je apelovala na članice UN-a da glasaju za rezoluciju, a onima koji to ne žele uraditi poručila je da će tako “sebe i svoju zemlju gurnuti u nešto što je netačno i da ne pripadaju čovječanstvu”.

Nastavi čitati

BiH

Suljagić u UN-u: Bio sam uvjeren da neću preživjeti susret sa Mladićem, a danas je na mjestu susreta Memorijalni centar Srebrenica

Published

prije 16 sati

on

29. Aprila 2024.

By

Danas se u Ujedinjenim nacijama održava panel diskusija posvećena memorijalizaciji genocida u Srebrenici. Obratili su se i oni koji su preživjeli genocid.

“Emir, da nije znao engleski i da nije bio prevodilac, ne bi danas bio sa nama”, rekao je Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH pri UN-u i uvodničar na današnjoj panel diskusiji u New Yorku, a predstavljajući direktora Memorijalnog centra u Potočarima, jednog od dva govornika iz Bosne i Hercegovine.

Emir Suljagić se, prije svega, zahvalio svima na do sada iskazanoj solidarnosti, a potom otpočeo emotivan govor kojeg u nastavku prenosimo u cjelosti:

“Kada su oni koji su preživjeli genocid izašli iz šuma istočne Bosne u julu 1995. godine, niko nam nije vjerovao.

Naše priče su bile toliko užasavajuće, tako nezamislive, da su svi odlučili da ne vjeruju.

Da bi užas bio još veći, u najstrašnijoj operaciji čitavog sukoba, posmrtni ostaci žrtava bili su tako temeljno uništeni, nakon ponovljene ekshumacije i ponovnog sahranjivanja – razbacani na više od 2.900 kvadratnih kilometara – da su pojedinačne grobnice često sadržavale samo jednu kost ili čak samo fragment jedne kosti pojedinih žrtava.

U proteklih 29 godina morali smo dokazivati svaki detalj naše muke, iznova i iznova. Ali to smo učinili najsofisticiranijim naučnim metodama dostupnim čovječanstvu. Kao rezultat toga, uspjeli smo dokazati, na primjer, da komadići stakla pronađeni u sekundarnoj masovnoj grobnici 35 kilometara južno od Srebrenice potiču iz primarne masovne grobnice 40 kilometara sjeverno od enklave. Međunarodni istražitelji su pratili čahure od masovnih pogubljenja i masovnih grobnica do pojedinačnog oružja iz kojeg su ispaljene. Srebrenica je bila i ostala poligon za testiranje vodećih metoda DNK identifikacije, primijenjenih u industrijskim razmjerima, poduzetih po prvi put u svijetu, sa izričitom svrhom da se potkrijepi genocid.

Pomogla nam je i činjenica da su počinioci genocida bili toliko uvjereni u svoju nekažnjivost da su dokumentovali svaki aspekt operacije. Znamo ko je i gdje povukao okidač, ko je upravljao teškim mašinama i kada, i odakle je nabavljano gorivo za transport žrtava do mjesta ubistava i za naknadno odlaganje njihovih posmrtnih ostataka. I mi smo sve to dokazali i dokumentovali.

Majke su prešle stotine kilometara da bi svjedočile pred sudovima, na stranim zemljama i stranim jezicima, o ubistvu svoje djece. Sinovi su svjedočili o tome da su posljednji put sklopili ruke svojih očeva i suočili se s onima koji su naredili ili izvršili masovna ubistva. Predugo je izgledalo kao da se borimo da dokažemo svoju osnovnu ljudskost, a posebno ljudskost onih koje smo izgubili. Ponekad se činilo kao da moramo dokazati da oni uopšte postoje, da ih volimo, a da oni vole nas.

Sjećati se i odati počast Srebrenici danas za nas je priznanje vremena kada smo bili uskraćeni za ljudskost. To je priznanje napornog puta koji smo morali proći da bismo potvrdili svoje ljudsko dostojanstvo i svoje pravo na sjećanje i tugu. Naša borba traje do danas. Još uvijek se borimo za vlasništvo nad našim vlastitim narativom, kako bismo osigurali da Srebrenica ne bude potisnuta na marginu historije, svedena na manji događaj u inače mirnom i prosperitetnom dobu.

Prije dvadeset i devet godina stao sam pred Ratka Mladića, potpuno uvjeren da neću preživjeti taj susret. Danas, na samom mjestu našeg susreta, stoji Memorijalni centar Srebrenica, u kojem ja radim kao direktor, dok Mladić sjedi u zatvorskoj ćeliji, ugašena mu je moć, ostavljena da se guši u sjećanju na užas koji su počinili on i njegovi saradnici.

Kao preživjeli, krenuli smo naprijed. Pronašli smo novu svrhu u životu, osnovali porodice, obnovili naše zajednice i njegovali njihov rast. Počinioci, s druge strane, ostaju zarobljeni u prošlosti, izjedani sopstvenom mržnjom. Oni se i dalje drže svojih mračnih, destruktivnih vrijednosti, odbijajući priznati našu ljudskost i karakterizirajući genocid nad nama kao čin oslobođenja. Učimo našu djecu važnosti sjećanja i opraštanja, da je spas u milosrđu i zajednici. Svoju mladost drže zakopanu u ogorčenosti, strahu i gađenju – prema nama, ali i prema njima samima.

Nikada nismo odustali od borbe, bez obzira na izglede. 1995. niko nije vjerovao da imamo šanse. Ipak, evo nas danas, govorimo pred Ujedinjenim nacijama, pred svijetom, uoči prijedloga za usvajanje rezolucije o međunarodnom obilježavanju genocida u Srebrenici. Naše prisustvo ovdje – i fizički i simbolički – je kulminacija napora cijele jedne generacije, koja se odvijala više od tri decenije. Mnogi koji su preživjeli pokolj 1995. godine nisu doživjeli ovaj trenutak, ali duboko sam svjestan da stojimo na njihovim ramenima i u njihovoj sjeni. A danas smo tu da osiguramo da generacije koje dolaze imaju sama ramena na koja će stati. Jer sjećati se znači afirmirati našu ljudskost i afirmirati našu slobodu.

Zahvaljujemo se svakom od vas na podršci i solidarnosti. I pozivamo vas da nas posjetite u Srebrenici i u Bosni i Hercegovini, uključujući i vas danas ovdje koji još uvijek negirate historijske i naučne činjenice. Dođite u Srebrenicu. To je sveto tlo. Dođite u Srebrenicu i dozvolite da sjećanje na naše mrtve preobrazi vaš život. Dođite u Srebrenicu i vidite trijumf ljudskog duha, našeg ljudskog duha. Dođite u Srebrenicu i pridružite nam se u našoj borbi za pravdu”, poručio je direktor Memorijalnog centra u Srebrenici.

Podsjetimo, došlo je do odgađanja glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici koje se u UN-u trebalo desiti drugog maja. Umjesto na ovaj datum, uslijedit će nešto kasnije, a sve kako bi se tekst rezolucije poslao na reviziju ukoliko zemlje članice UN-a imaju još neke prijedloge na tekst.

N1

Nastavi čitati

Najčitanije

✕