Ruski dobrovoljac iz Visokog Haris Mataradžija poginuo je na ukrajinskom ratištu u Zaporožju u novembru prošle godine, saznaje Istraga.ba.

Mataradžija je bio član Srpske radikalne stranke, poštovalac ratnog zločinca Vojislava Šešelja, ali i nekadašnjeg predsjednik SRJ Slobodana Miloševića, koji je umro u Hagu, gdje je bio optužen za ratne zločine.

Matardžija je ranije na svom Facebook profilu objavljivao fotografije s podignuta tri prsta, dijelio četničke pjesme, pozivao na “klanje šiptara”, pisao uvredljive komentare o Bošnjacima nazivajući ih “Turcima” i “balijama”.

Mediji u regionu su 2021. godine pisali da je Matardžija napadnut pred svojom kućom u Visokom “zato što se izjašnjava kao Srbin”. Tom prilikom je  zadobio lakše tjelesne povrede. Haris je rođen u “mješovitom braku”, a dobar dio svog života proveo je u Srbiji.

Kako je 2021. prenio Stav Haris je sudeći po komentarima koje je ostavljao na Facebooku bio uključen i u kriminalne obračune u Istočnom Sarajevu, u kojima je korišteno i vatreno oružje.

Mjesec dana prije smrti Matardžije u Ukrajini je poginuo još jedan ruski dobrovoljac iz Bosne i Hercegovine Veljko Mijatović iz sela Boljanić kod Doboja. Prema objavama, Mijatović je poginuo u blizini ukrajinskog grada Bahmut, gdje se proteklih godina, kao dobrovoljac, borio na strani ruskih agresorskih snaga u Ukrajini.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nenad Stevandić ekspresno je odgovorio članu Predsjedništva BiH Denisu Bećiroviću i poručio mu da treba da zna da je “Zakon o upotrebi zastave, grba i himne RS usklađen sa ranijim odlukama Ustavnog suda i da pravni modus ne može da se pobija političkom mržnjom”.

Stevandić tvrdi da je zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o dopuni Zakona o upotrebi zastave, grba i himne RS, koji je Bećirović podnio, kako je naveo, krnjem Ustavnom sudu BiH, izraz političke mržnje i nipodaštavanja, ali ne prema srpskim simbolima, nego prema RS.

“To je zato što RS još nije rekla koje će koristiti simbole, niti je to decidno navedeno u zakonu, nego je uvedeno pravo korištenja koje ne negira i ne mijenja korištenje dosadašnjih amblema i himne, koje se i dalje koriste i dobile su prolaznu ocjenu ustavnih sudova Srpske i BiH”, rekao je Stevandić.

On je, kako prenosi RTRS, napomenuo da je riječ o materiji kojoj se ne može osporiti pravo.

“Ovdje je riječ o pravu, a ne o nametanju, a Bećirović želi da iskoristi sud da poništi naša prava, da bi nam nametnuo svoja. To mi Bošnjacima ne radimo, niti ćemo dopustiti da oni rade nama”, rekao je Stevandić.

On tvrdi kako je Bećirovićev potez sračunat, te da je izabrano vrijeme kada će početi velika kriza s ciljem da se još više zavade narodi i usložnjava situacija u BiH.

“Mi drugim narodima ne vrijeđamo datume rođenja, himne, praznike, te zastave koje stavljaju na svojim svečanostima i nećemo dozvoliti da to neko vrijeđa nama. Nismo ovdje narod bez korijena, mi smo ovdje prapostojbina. Prvi grbovi, uključujući i one sa ljiljanima, su grbovi srpskih kraljeva, vlastele, kneževa, župana, te mi je žao što je to mnogo starije od Bećirovića i njegove percepcije nacije, simbola, grba i himne”, rekao je Stevandić.

Prevelika ovisnost o uvozu prehrambenih proizvoda, marže, kao i preskromna ulaganja u tehnološki razvoj domaće proizvodnje hrane ključni su razlozi uslijed kojih se građani BiH iz mjeseca u mjesec suočavaju s kontinuiranim i upornim rastom cijena prehrane, a kada se tomu doda i podatak kako udio prehrane u mjesečnim troškovima višestruko premašuje evropske prosjeke, jasno je da su promjene nužne, piše Večernji list BiH.

Nezadovoljstvo

Bojkot trgovina jedan je od oblika iskazivanja građanskog nezadovoljstva situacijom, no korjenite promjene traže sistemski pristup i sinergiju države, proizvođača i potrošača. Naravno, kada se dodaju brojni distributivni lanci, jasno je kako u formiranju konačne cijene proizvoda najmanje sudjeluju primarni proizvođači, a izvori Večernjeg lista otkrivaju i u kojoj mjeri dolazi do porasta cijene od polja do stola.

Predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžad Bićo kao ilustraciju navodi cijenu mlijeka koju potrošači na policama plaćaju u prosjeku 2 marke po litri, no podsjeća i kako je otkupna cijena mlijeka od 65 feninga do jedne marke.

Drugi primjer dolazi nam iz pekarstva, pa je tako otkupna cijena pšenice od 30 do 40 feninga, a otkupna cijena brašna ispod 1 KM, dok, s druge strane, građani izdvajaju i do 700 posto više sredstava kada kupuju hljeb.

Naime, od jednog kilograma brašna, koji košta manje od marke, dobivaju se četiri hljeba, od kojih se svaki plaća po dvije marke, odnosno dolazimo do računice koja glasi: kilogram brašna za marku, kilogram hljeba za osam maraka. Naravno, proizvođač će uvijek imati objašnjenje u smislu da je za proizvodnju kruha potrebno platiti radnika, najam prostora, električnu energiju… No, i dalje ostaje činjenica da bi u konačnici kupnja brašna bila itekako isplativija opcija.

Poljoprivrednici kažu i kako je, uz korjenitu promjenu stanja u kojemu se kao društvo nalazimo, potrebna i mnogo aktivnija uloga države u smislu ograničenja marži, ali i značajnija ulaganja u domaću proizvodnju hrane.

Saša Marić, ombudsman za zaštitu prava potrošača BiH, za Večernji list nedavno je otkrio rezultate velike analize koju su proveli u smislu kretanja globalnih cijena i usporedbe globalnih cijena na svjetskim tržištima u posljednjih deset, dvadeset i trideset godina.

Rezultati jasno govore o tomu s čime se suočavaju potrošači u BiH. U skladu s cijenama od prije desetak godina na globalnoj berzi hrane, današnje cijene hrane, u koju se ubrajaju sve vrste mesa, sve vrste mlijeka i mliječnih proizvoda, većina žitarica, većina uljarica i šećera, u odnosu na to razdoblje na globalnim berzama dvadesetak su posto više, dok su, s druge strane, cijene hrane u BiH od 100 do 400 posto više.

Ulaganje u proizvodnju

Kako riješiti situaciju u kojoj se suočavamo, pitanje je na koje nije moguće pružiti jednostavan odgovor. On traži višeslojan pristup, u središtu svega je znatno veći fokus na domaćoj proizvodnji. Potencijali za takvo što postoje, a za BiH su spremna i značajna sredstva Evropske unije u okviru IPARD-a, koja, nažalost, uslijed nepostojanja političkoga dogovora, ne uspijevamo povući. I to je nešto što će se morati mijenjati ako želimo na policama vidjeti jeftinije prehrambene proizvode.