BiH
“Istinski autoritet gradi se znanjem”: Generacija mladih doktorica
Hidžab nije prepreka izvrsnosti
“Istinski autoritet gradi se znanjem”: Generacija mladih doktorica
U generaciji Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu pažnju privlači grupa mladih doktorica koje nose hidžab, među kojima su dobitnice univerzitetskih priznanja, hafiza i studentice s izuzetnim akademskim rezultatima. Njihove priče, međutim, mnogo snažnije od zajedničkog vizuelnog identiteta povezuju godine učenja, disciplina, odnos prema nauci i svijest o odgovornosti koju nosi bijeli mantil.
O njihovom putu kroz jedan od najzahtjevnijih studija razgovarali smo s doktoricama medicine Edinom Serdarević, Asijom Mević i Hatidžom Čengić, dok je njihovu generaciju iz profesorske perspektive opisala prof. dr. Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović.
Doktorica Edina Serdarević diplomirala je 15. jula ove godine. Još od petog razreda osnovne škole govorila je da će jednog dana biti hirurg, ali danas svoj izbor medicine ne opisuje samo kao profesionalnu odluku.
– Nisam ja odabrala medicinu. Ona je odabrala mene. Vjerujem da je medicina poziv, da dobijemo poziv da se njome bavimo, a na nama je da taj poziv prihvatimo – kaže Serdarević.
Odmalena ju je fascinirao način na koji ljudski organizam funkcioniše i prilagođava se različitim okolnostima. Rani susreti s bolešću i smrću bliskih osoba istovremeno su njeno razmišljanje usmjerili prema drugoj strani medicine – pomoći čovjeku u trenucima kada je najranjiviji.
Zbog toga smatra da novac ili društveni prestiž teško mogu biti dovoljan razlog da neko izdrži godine zahtjevnog medicinskog obrazovanja.
– Ono što je meni bilo najveća motivacija jeste potencijal dobra koje bih mogla učiniti za svog života u ulozi doktora. Nijedna druga uloga ne može imati tako značajan utjecaj na veliki broj ljudi – ističe Serdarević.
Kada motivacija nije dovoljna
Drugačijim putem prema medicini stigla je doktorica medicine i hafiza Hatidža Čengić. Za razliku od mnogih kolega, kao dijete nije sanjala o tome da bude doktorica. Tek pred kraj školovanja u medresi odlučila je da želi profesiju neposredno vezanu za ljude.
Prije upisa na fakultet položila je hifz pred Komisijom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Iskustvo učenja Kur'ana napamet kasnije je prepoznala kao jednu od najvažnijih priprema za studij medicine.
– Hifz je bio moja najbolja priprema za ono što me čeka u budućnosti. Naučio me disciplini, strpljenju, ustrajnosti i odgovornosti – svemu onome što je potrebno za studij medicine – kaže Čengić.
Za nju postoji važna razlika između motivacije i discipline. Motivacija čovjeka može pokrenuti, ali ne traje uvijek dovoljno dugo da ga provede kroz godine ispita, kliničkih vježbi i odricanja.
– Disciplina je najbitnija, jer uspješni ljudi urade i ono što im je teško i mrsko – naglašava Čengić.
Znanje, dodaje, razumije kao emanet koji se mora koristiti za dobrobit ljudi. Zbog toga ni uspjeh tokom studija ne svodi na ocjene, diplome i priznanja, nego na način na koji će stečeno znanje biti upotrijebljeno.
Akademski rezultat kao posljedica rada
Doktorica medicine Asija Mević završila je Medicinski fakultet s prosječnom ocjenom 9,24 i nosilac je Srebrene značke Univerziteta u Sarajevu.
Za medicinu se zainteresirala još tokom osnovnog obrazovanja. Privlačila ju je složenost ljudskog organizma, ali i činjenica da svaka nova spoznaja otvara niz novih pitanja.
Svoj odnos prema znanju povezuje i s kur'anskim imperativom učenja i čitanja, a medicinu razumije kao prostor u kojem čovjek nikada ne prestaje učiti.
Na početku studija, priznaje, postojala je i određena bojazan hoće li uspjeti uskladiti različite dijelove svog identiteta – djevojke s hidžabom, Bošnjakinje, buduće doktorice i naučnice.
Ta je bojazan brzo nestala.
– Medicinski fakultet u Sarajevu naučio me da se istinski autoritet gradi znanjem, radom, profesionalnošću i odnosom prema ljudima. Neizmjerno sam ponosna što sam bila dio okruženja u kojem su upravo te vrijednosti uvijek bile na prvom mjestu – kaže Mević.
Posebno je raduje što će više djevojaka s hidžabom iz njihove generacije ponijeti Srebrenu značku Univerziteta u Sarajevu. Za nju je to prije svega priznanje znanju, kontinuiranom radu i akademskoj izvrsnosti.
Identitet nije zamjena za rezultat
Hidžab je ono što ovu grupu mladih doktorica vizuelno povezuje, ali se u njihovim odgovorima ne pojavljuje kao zamjena za znanje niti kao objašnjenje uspjeha.
Naprotiv, sve tri govore o dodatnoj odgovornosti koju osjećaju prema načinu na koji rade, komuniciraju i predstavljaju sebe u profesionalnom okruženju.
Serdarević kaže da tokom školovanja hidžab nije doživjela kao prepreku. U odnosu s profesorima i pacijentima, smatra, često joj je upravo on nametao još veću obavezu da ukazano povjerenje opravda znanjem i profesionalnošću.
Čengić svoje iskustvo sažima jednostavno:
– Sigurno je da postoje ljudi s predrasudama, ali stručnost, znanje i odnos prema ljudima pokazuju se kroz rad, a ne kroz način odijevanja.
Mević pamti i situaciju nakon jednog od najzahtjevnijih ispita tokom studija. Profesorica koja joj je nakon odličnog odgovora upisala najvišu ocjenu kazala joj je da je taj susret utjecao i na njen raniji pogled prema djevojkama koje nose mahramu.
Za Mević je to potvrda da se predrasude najuspješnije razgrađuju kvalitetom rada, znanjem i karakterom.
– Duboko vjerujem da su ženama s hidžabom otvoreni svi putevi i da im je mjesto svuda gdje svojim znanjem, trudom i vrijednostima žele biti – kaže Mević.
Generacija koju profesor pamti
Njihov akademski put pratila je i prof. dr. Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović, koja već godinama predaje studentima pete godine Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Profesorica Gavrankapetanović-Smailbegović prisjeća se prvog predavanja prošle godine, kada je u amfiteatru primijetila veliki broj studentica s hidžabom. Prizor ju je podsjetio na vrijednosti kojima ju je učio njen otac, rahmetli Munir Gavrankapetanović – vjeru i nauku.
U studenticama pred sobom, kaže, prepoznala je spoj tih vrijednosti.
– Vidjela sam mlade djevojke koje su odlučile biti doktorice i služiti ljudima svojim znanjem i humanošću, a istovremeno ponosno živjeti svoju vjeru. Među njima su dobitnice Srebrenih znački, hafiza i brojne izuzetno uspješne studentice – kaže Gavrankapetanović-Smailbegović.
Kao profesorica, međutim, insistira na jasnom akademskom kriteriju.
– Fakultet je mjesto na kojem se ljudi vrednuju prema svom znanju, radu, odgovornosti i karakteru. Bijeli mantil ne poznaje razlike. On traži stručnost, empatiju, humanost i posvećenost svakom pacijentu – naglašava ona.
Upravo u tome vidi jednu od najvažnijih vrijednosti ove generacije: njihova uvjerenja i identitet nisu umanjili zahtjev za znanjem, nego su ga pratili.
Diploma kao početak
Iako su iza njih godine studiranja i hiljade sati provedene uz knjige, na predavanjima i klinikama, nijedna od sagovornica diplomu ne opisuje kao završetak puta.
Serdarević se u budućnosti vidi kao abdominalni hirurg. Želi svojim pacijentima pružiti njegu i pažnju koju, kako kaže, nije imala priliku pružiti svojim najbližima.
Čengić manje govori o nazivu buduće specijalizacije, a više o načinu na koji želi obavljati posao – savjesno, odgovorno i u službi ljudi.
Mević svoje ambicije povezuje i s naukom. Vjeruje da mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine trebaju stjecati iskustvo u najvećim svjetskim naučnim centrima, ali i svoje znanje vraćati zajednici iz koje su potekli.
Zajednička fotografija mladih doktorica s hidžabom može privući pažnju, ali iza nje ostaju godine rada, ispiti, akademska priznanja i svijest da medicina nije samo stečeno zvanje.
Pred njima je sada dio puta u kojem njihovo znanje više neće prvenstveno ocjenjivati profesori. Nasuprot njima bit će pacijent koji očekuje stručnost, sigurnost, odgovornost i ljudski odnos. Upravo u tome ove mlade doktorice vide puni smisao poziva koji su odabrale.
Izvor:preporod.info
BiH
Avion od nekoliko miliona ili helikopter koji može spašavati živote? Šta zapravo treba Krajini?
Nakon ovogodišnjih požara sve se glasnije govori o nabavci letjelice za Unsko-sanski kanton. Ali šta je zapravo najisplativije – specijalizirani protupožarni avion ili višenamjenski helikopter?
Ovog ljeta ponovo smo gledali prizore koje niko u Krajini ne želi gledati. Požari na Plješevici, teško pristupačni tereni, dim, vatra i borba vatrogasaca koja je u pojedinim situacijama bila gotovo nemoguća bez pomoći iz zraka.
Prema podacima Kantonalne uprave civilne zaštite USK, u periodu od desetak dana u augustu zabilježene su čak 122 intervencije, uz 16 aktivnih požara. Posebno težak bio je požar na Plješevici kod Bihaća, gdje je teren dodatno opterećen minama i minski sumnjivim područjima.
U takvoj situaciji sasvim je razumljivo da se među građanima, ali i u političkim krugovima, sve više govori o tome da Unsko-sanski kanton treba vlastitu letjelicu.
Ali – kakvu?
FIRE BOSS – FANTASTIČAN ZA POŽARE, ALI SAMO ZA POŽARE
Jedna od opcija koja se često spominje jeste Air Tractor Fire Boss.
Riječ je o specijaliziranom protupožarnom avionu koji može uzeti oko 3.100 litara vode i ponovo je zahvatiti direktno s vodene površine bez slijetanja.
Njegova najveća prednost je upravo ono za šta je napravljen – gašenje požara.
U Hercegovini su ove godine angažovana dva Air Tractora. Samo tokom prvog dijela
sezone ostvarili su više od 240 intervencijskih naleta, dok je ukupna vrijednost projekta za 2026. godinu oko 2,6 miliona KM, uključujući najam aviona, posade, tehničko održavanje, gorivo i infrastrukturu.
To pokazuje koliko specijalizirani avion može biti učinkovit.
Ali postoji i druga strana.
Šta taj avion radi kada nema požara?
Odgovor je jednostavan – vrlo malo.
Fire Boss je specijalizirana letjelica. Njegova ogromna prednost u požaru istovremeno
je i njegov najveći nedostatak izvan požarne sezone.
A USK nema požare 365 dana godišnje.
HELIKOPTER JE DRUGA PRIČA
Višenamjenski helikopter može imati potpuno drugačiju ulogu.
Može gasiti požare, ali istovremeno može:
- prevoziti teško povrijeđene i bolesne,
- obavljati medicinsku evakuaciju,
- spašavati ljude iz nepristupačnih područja,
- prevoziti vatrogasce,
- prevoziti opremu i teret,
- pomagati kod poplava,
- učestvovati u potragama i spašavanju,
- dostavljati pomoć stanovništvu u izolirana područja,
- obavljati izviđanje i nadzor terena.
Drugim riječima, helikopter nije letjelica koja čeka sljedeći požar.
On može biti koristan tokom cijele godine.
I upravo zato je Vlada USK još u januaru ove godine organizirala prezentaciju višenamjenskog helikoptera Airbus AS350 u Bihaću, uz razgovore o procedurama nabavke, modelima finansiranja i održavanja. Nabavka helikoptera za potrebe spašavanja života i sigurnosti građana tada je označena kao jedan od prioriteta.
A ŠTA VEĆ IMAMO?
Ovo je možda najvažnije pitanje.
Bosna i Hercegovina već ima helikopterske kapacitete u okviru Oružanih snaga BiH.
OS BiH imaju četiri helikoptera UH-1H-II Huey II, a njihova nabavka je ugovorena kroz paket koji je uključivao ne samo helikoptere nego i obuku pilota i tehničara, rezervne dijelove, potrošni materijal, alate, zemaljsku opremu i tehničku dokumentaciju. Ukupna vrijednost ugovora iznosila je 38,54 miliona američkih dolara, dok je učešće Bosne i Hercegovine bilo oko 4,36 miliona dolara, odnosno oko 7,5 miliona KM, zahvaljujući američkoj pomoći.
Ti helikopteri nisu samo vojna oprema.
Njihova službena namjena uključuje i medicinsku evakuaciju, gašenje požara, traganje i spašavanje te zračni transport.
A upravo ovog ljeta imali smo priliku vidjeti njihovu upotrebu.
BIHAĆ JE VEĆ VIDIO ŠTA ZNAČI POMOĆ IZ ZRAKA
Tokom požara na Plješevici kod Bihaća u augustu 2026. godine angažovan je UH-1H-II Oružanih snaga BiH.
Ministarstvo odbrane BiH kasnije je objavilo da je helikopter na području Bihaća ostvario 6,8 sati leta i na požarište izbacio oko 7.500 litara vode.
Istovremeno, u višednevnim operacijama na području Bihaća bilo je angažovano oko 450 pripadnika OS BiH.
I 6. septembra helikopteri OS BiH ponovo su bili angažovani na požarima u Bihaću, ali
i na područjima Kalesije, Drvara i Prozor-Rame.
Dakle, pitanje više nije:
“Da li nam treba pomoć iz zraka?”
Ovogodišnja sezona je pokazala da nam treba.
Pitanje je:
“Kako napraviti sistem koji će nam tu pomoć omogućiti brzo, pouzdano i tokom cijele godine?”
ŠTA JE SKUPlJE?
Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da je avion jednostavniji i jeftiniji.
I jeste – ako ga uspoređujemo sa velikim helikopterom.
Ali nabavna cijena nije jedini trošak.
Kod Fire Bossa treba računati avion, specijaliziranu protupožarnu opremu, obuku pilota i tehničara, održavanje, gorivo, hangar, rezervne dijelove i osiguranje.
Kod helikoptera je početna investicija uglavnom veća, a održavanje složenije.
Ali zauzvrat dobijamo višenamjensku letjelicu.
I tu dolazimo do najvažnije računice.
Ako za nekoliko miliona KM kupimo specijalizirani avion, dobili smo odličan alat za jednu vrstu problema.
Ako sličan novac usmjerimo u višenamjenski helikopterski kapacitet, dobili smo alat koji može rješavati mnogo različitih problema.
ŠTA JE SA VODOM?
Ovo je posebno važno za Krajinu.
Fire Boss mora imati odgovarajuću vodenu površinu s koje može sigurno uzimati vodu. To ne znači da USK nema mogućnosti – naprotiv.
Una, Krušnica, Klokot i druge vodene površine predstavljaju potencijal, ali nije dovoljno reći: “Imamo rijeku.”
Za sigurno zahvatanje vode avionom potrebno je pronaći odgovarajuću dionicu – dovoljno dugu, dovoljno široku i duboku, bez mostova, dalekovoda, drveća i drugih prepreka u prilaznom koridoru.
Zbog toga bi prije bilo kakve kupovine Fire Bossa trebalo napraviti stručnu avijacijsku studiju vodnih površina u USK.
Drugim riječima – prvo treba utvrditi gdje avion može sigurno uzimati vodu, a tek onda odlučivati da li nam takav avion uopće treba.
A HELIKOPTER?
Tu je situacija mnogo jednostavnija.
Helikopteru nije potrebno jezero od kilometra.
Može uzimati vodu vedrom iz odgovarajuće vodene površine, a može djelovati i na mjestima gdje avion ne može.
To je posebno važno za Krajinu, gdje imamo brdsko-planinski teren, šume, kanjone, naseljena područja i velike površine koje nisu idealne za djelovanje aviona.
Naravno, Fire Boss bi u idealnim uslovima požar gasio mnogo učinkovitije i sa većom količinom vode po naletu.
Ali helikopter može doći tamo gdje avion ne može.
MOŽDA JE NAJBOLJE RJEŠENJE – NE KUPOVATI AVION
Postoji još jedna opcija o kojoj se premalo govori.
Umjesto da USK odmah kupuje vlastiti Fire Boss, možda je mnogo racionalnije napraviti dugoročan sistem saradnje sa Oružanim snagama BiH.
USK bi mogao ulagati u:
- kvalitetniju opremu za gašenje požara iz zraka,
- veća i efikasnija vedra,
- protupožarne bazene,
- helikoptersku infrastrukturu,
- gorivo i logistiku,
- obuku vatrogasaca za rad sa helikopterima,
- sistem ranog otkrivanja požara.
A OS BiH bi, u slučaju visokog rizika od požara, mogle imati unaprijed definiran model angažmana i prioritet za područje USK.
To bi bilo znatno racionalnije nego da Kanton kupi skup specijalizirani avion koji će većinu godine biti parkiran.
ŠTA BI ONDA BIO NAJPAMETNIJI MODEL?
Po našem mišljenju, ako se govori o jednoj letjelici za USK, prednost bi trebalo dati višenamjenskom helikopteru.
Ne zato što je bolji od Fire Bossa u gašenju požara.
Nije.
Fire Boss je bolji alat za masovno i brzo gašenje velikih šumskih požara.
Ali USK ne treba samo alat za požare.
USK treba letjelicu koja može pomoći kada:
gori šuma,
čovjek treba hitnu evakuaciju,
dogodi se poplava,
treba spasiti planinara,
treba dostaviti pomoć odsječenom stanovništvu,
treba prevesti vatrogasce i opremu na nepristupačan teren.
I upravo tu helikopter dobija svoju najveću vrijednost.
NE TREBA NAM “IGRAČKA”, NEGO SISTEM
Najlakše je danas reći:
“Treba nam avion.”
Ili:
“Treba nam helikopter.”
Ali ozbiljna javna politika mora odgovoriti na puno više pitanja.
Koliko košta kupovina?
Koliko košta obuka?
Koliko košta jedan sat leta?
Koliko košta godišnje održavanje?
Ko će upravljati letjelicom?
Gdje će biti baza?
Gdje će biti hangar?
Ko će finansirati gorivo?
Šta će letjelica raditi kada nema požara?
Kako će se angažovati?
Koliko brzo može stići do požara u Bihaću, Cazinu, Bosanskoj Krupi, Bužimu, Velikoj Kladuši ili Ključu?
I, najvažnije:
da li USK može napraviti održiv sistem koji će funkcionirati i za deset godina?
ZAKLJUČAK
Ovogodišnja požarna sezona nije pokazala da Krajini treba “skup avion”.
Pokazala je da Krajini treba ozbiljan sistem zračne zaštite i spašavanja.
Fire Boss bi bio odličan specijalizirani alat za požare.
Ali jedan višenamjenski helikopter može biti koristan tokom cijele godine.
A možda je najbolja kombinacija upravo ona u kojoj USK ne kupuje odmah specijalizirani avion, nego prvo osigura vlastiti ili partnerski višenamjenski helikopterski kapacitet, unaprijedi infrastrukturu i napravi ozbiljan plan protivpožarne zaštite.
Jer kada sljedeći put iznad Plješevice, Grmeča, Une ili nekog drugog krajiškog kraja vidimo dim, neće biti važno koliko je lijepo izgledala odluka o kupovini na papiru.
Bit će važno samo jedno:
koliko brzo možemo doći do požara i koliko života, šume i imovine možemo spasiti.
A ako već ulažemo milione maraka javnog novca, onda treba kupiti ono što će građanima USK koristiti 365 dana u godini – a ne samo nekoliko sedmica tokom požarne sezone.
BiH
Nakon 151 utakmice stigao je kraj: Edin Džeko posljednji put oblači dres Bosne i Hercegovine
Edin Džeko potvrdio je da će utakmica protiv Švedske 2. oktobra biti njegova posljednja u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine. Kapiten Zmajeva oprostit će se od nacionalnog tima nakon gotovo 20 godina provedenih u reprezentativnom dresu.
Džeko je emotivnom porukom objavljenom povodom odluke poručio da nikada nije mogao zamisliti koliko će mu biti teško napisati ove riječi.
„2. oktobra, protiv Švedske, odigrat ću svoju sljedeću i posljednju utakmicu za našu reprezentaciju“, poručio je Džeko.
Za gotovo dvije decenije u dresu BiH, Džeko je reprezentaciju predstavljao čak 151 put. Kako ističe, igranje za svoju zemlju bilo je ostvarenje dječačkog sna i najveća privilegija koju mu je fudbal pružio.
Posebno mjesto u njegovom srcu zauzima plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine, što je bio prvi nastup Bosne i Hercegovine na najvećoj svjetskoj fudbalskoj smotri.
Džeko se prisjetio i brojnih nezaboravnih trenutaka koje je podijelio s navijačima, posebno emocija nakon gola protiv Velsa, ali i utakmice protiv Italije u Zenici.
„Vidjeti moje ljude kako slave na ulicama naših gradova bio je još jedan nevjerovatan poklon koji mi je fudbal dao“, napisao je Džeko.
Iako je odlučio završiti reprezentativnu karijeru, 40-godišnji napadač naglašava da je do posljednjeg trenutka davao sve od sebe.
„Ako sam s reprezentacijom stigao do svoje 40. godine, onda je to zato što sam davao sve što sam imao. Svaki put. Sve.“
Na kraju poruke Džeko je pozvao navijače da 2. oktobra budu uz reprezentaciju i da zajedno prožive još jednu posebnu noć.
“Upravo tako želim doživjeti svoju posljednju noć u dresu reprezentacije: sa svima vama uz sebe, noseći dres koji volim još od dječačkih dana – i koji ću voljeti do kraja života.“
Tako će se protiv Švedske zatvoriti jedno od najvažnijih poglavlja u historiji bh. fudbala. Nakon 151 nastupa, brojnih golova, velikih pobjeda, plasmana na Svjetsko prvenstvo i bezbrojnih emocija, Edin Džeko oprostit će se od dresa Bosne i Hercegovine pred svojim navijačima.
BiH
Ljetne temperature se nastavljaju: Vikend donosi do 36°C
Bosnu i Hercegovinu u narednim danima očekuje pretežno sunčano i toplo vrijeme, uz povremenu umjerenu naoblaku. Iako se približavamo jeseni, temperature će i dalje biti prave ljetne.
Danas, 2. septembra, u poslijepodnevnim satima lokalno su mogući pljuskovi praćeni grmljavinom, naročito u zapadnim, centralnim i istočnim krajevima Bosne.
Od četvrtka se očekuje stabilnije vrijeme i više sunčanih perioda. Dnevne temperature kretat će se uglavnom između 27 i 32°C, dok će na jugu zemlje biti još toplije, do 36°C.
Posebno topla bit će subota, kada se očekuju temperature od 30 do čak 36°C. Jutra će biti nešto svježija, posebno u Bosni, gdje će se temperature kretati oko 11 do 17°C.
🌡️ Iako kalendarski ulazimo u septembar, vremenske prilike još uvijek podsjećaju na pravo ljeto.
Ljubitelji sunca i boravka na otvorenom tako će imati još nekoliko veoma toplih dana.
BiH
Aplikacija za prijavu nasilja u porodici
BiH
Memorijalni centar Srebrenica prijavio Crvenu zvezdu UEFA-i, traži trajnu diskvalifikaciju – zbog veličanja Ratka Mladića
Memorijalni centar Srebrenica prijavio je UEFA-i FK Crvena zvezda zbog veličanja Ratka Mladića tokom utakmice protiv Viktorije Plzenj.
Tokom susreta, koji je Viktorija dobila rezultatom 5:1, navijači Crvene zvezde skandirali su ime Ratka Mladića i istakli transparent: „Generale, velika slava i hvala.“
Iz Memorijalnog centra posebno ističu da je Crvena zvezda nakon utakmice na svojim zvaničnim profilima objavila fotografije na kojima su vidljivi sporni transparenti, zbog čega smatraju da odgovornost ne može biti pripisana samo navijačima.
U prijavi UEFA-i pozivaju se na odredbe Disciplinskog pravilnika koje se odnose na diskriminaciju, vrijeđanje ljudskog dostojanstva i neprikladne političke i ideološke poruke.
Memorijalni centar zatražio je hitno pokretanje disciplinskog postupka, ali i trajnu diskvalifikaciju Crvene zvezde iz UEFA takmičenja.
Sada se čeka odluka UEFA-e o tome hoće li otvoriti novi disciplinski postupak protiv beogradskog kluba.
BiH
Prvostepena presuda u korist Sebije Izetbegović: UNSA mora vratiti 23.428 KM troškova postupka
Općinski sud u Sarajevu usvojio je tužbeni zahtjev bivše generalne direktorice KCUS-a Sebije Izetbegović protiv Univerziteta u Sarajevu, ocijenivši nezakonitim odluke kojima je poništen njen upis magistarskog zvanja. UNSA ima pravo žalbe na ovu prvostepenu presudu.
Općinski sud u Sarajevu donio je prvostepenu presudu u korist Sebije Izetbegović u sporu koji je vodila protiv Univerziteta u Sarajevu (UNSA), a kojom su poništene odluke najviših organa Univerziteta vezane za njeno akademsko zvanje magistra nauka.
Prema izreci presude, sud je poništio Odluku Senata Univerziteta u Sarajevu od 6. marta 2023. godine, kao i Rješenje rektora UNSA-e od 9. marta 2023. godine.
Sud je, osim poništenja spornih odluka, odlučio i o troškovima postupka. Univerzitet u Sarajevu obavezan je Sebiji Izetbegović nadoknaditi 23.428 KM troškova parničnog postupka, i to u roku od 30 dana, uz mogućnost prinudnog izvršenja ukoliko obaveza ne bude izvršena.
U obrazloženju presude navodi se da je Izetbegović tužbu podnijela 15. marta 2023. godine. Sud je konstatovao da je u Matičnoj knjizi magistranata Medicinskog fakulteta u Sarajevu evidentirano da je 19. marta 1998. godine odbranila magistarski rad pod naslovom „Efekti ishrane trudnica na incidenciju malformacija novorođenčadi za vrijeme rata u Sarajevu“, čime je stekla naučni stepen magistra nauka.
Senat UNSA-e je u martu 2023. godine donio odluku kojom je naloženo rektoru da donese rješenje kojim se navedeni upis poništava, uz obavezu objavljivanja odgovarajuće odluke u Službenim novinama Kantona Sarajevo.
Međutim, Općinski sud u Sarajevu sada je takve odluke ocijenio nezakonitim i poništio ih.
U sudskom obrazloženju posebno se navodi i da je odluci UNSA-e prethodila „duža medijska kampanja inicirana izvan akademske zajednice“, za koju se navodi da je imala za cilj stvaranje uvjerenja u javnosti da Izetbegović svoj akademski status doktora medicinskih nauka i profesora univerziteta nije stekla na zakonit način.
UNSA je ranije svoju odluku o oduzimanju magistarskog zvanja obrazlagala, između ostalog, nedostatkom adekvatne dokumentacije iz Zagreba i Sarajeva koja se odnosila na položene ispite tokom postdiplomskog studija.
Nakon odluke o poništenju magistarskog zvanja, Izetbegović je ostala i bez zvanja doktora medicinskih nauka, kao i statusa redovne profesorice na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Oduzimanje akademskih zvanja imalo je značajne posljedice i na njen profesionalni angažman, a predstavljalo je jedan od ključnih formalnih elemenata u procesu koji je prethodio njenoj smjeni sa funkcije generalne direktorice Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu.
Ipak, presuda Općinskog suda u Sarajevu nije pravosnažna. Univerzitet u Sarajevu ima pravo podnijeti žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu, koji će odlučivati o eventualnom nastavku sudskog postupka.
Avion od nekoliko miliona ili helikopter koji može spašavati živote? Šta zapravo treba Krajini?
Čuvajmo tuđa prava i ne činimo zulum jedni drugima
Bosna i Hercegovina je prvak svijeta u uličnom nogometu tri na tri
Zašto uvijek ”tučemo” konja koji vuče, tj.radnika koji najviše radi!?
