Connect with us

Religija

Izlaz iz stanja očaja i depresije: Poruke sure „AD-DUHA“

Published

on

Često zapadamo u depresivna stanja, posebno danas, kad sve imamo a nemamo ništa. Kur'an je lijek, Kur'an je savjet, Kur'an ti je najbolji prijatelj i vaiz, jednostavno kazano, Kur'an ti je spas i Uputa za sretan život.

Svaka kur’anska sura, svaki ajet, ima svoju poruku i pouku, problem je u nama, što zbirku tih pouka „iz poštovanja“ prema Kur’anu, čuvamo umotano u peškire u svojim komodama, visoko podignut, da ga djeca ili neko od ukućana ne bi dirao, jer to je Božija Knjiga, Kur’an. Kur’anska sura, koju bi trebao da zna napamet svaki vjernik, ima izuzetno jaku poruku, izuzetno smirujući poziv, djeluje opuštajuće na čovjeka i daje mu novu nadu, nadu da nije sve gotovo. Posebno bi psihijatrima muslimanima preporučio izučavanje ove sure, mislim da bi im olakšala rad sa pacijentima.

Sura „Ad-Duha“. Želim da vas upoznam sa njenim tumačenjem i sa njenim porukama. Njeno učenje, a posebno ako se zna njen prevod i pogotovo ako se zna, njeno tumačenje (tefsir), nevjerovatnom pozitivnom energijom utječe na stanje srca. Ona te jednostavno tjera da razmišljaš pozitivno, nema mjesta mraku ni sumnji. Ova sura objavljena je u Mekki, objavljena je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme kad mu Objava nije dolazila šest mjeseci. Ništa se nije dešavalo šest mjeseci, nije imao poslaničke snove, melek Džibril mu nije dolazio, ništa, nikakva veza sa Allahom kad je u pitanju Objava. Za to vrijeme, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, polahko, kao da je počeo da pada u očaj, počeo je da se brine, počeo je da se boji, kako nije nešto uradio pa je Allah ovako dugo prekinuo vezu sa njim.

Desi se, iako klanjamo, postimo, učimo Kur’an, dijelimo sadaku, često pomislimo kako od toga možda nema ništa, kako to možda samo džaba radimo, gubimo nadu, osjećamo se umorno. Okruženje oko nas, naš posao, porodica, toliko nas izmore da i ono od ibadeta što radimo, radimo polijeno, na brzaka i onda počnemo da sumnjamo. Dešava se a nema ništa gore kad vjernik počne da pada u vjersku ili duhovnu depresiju. I nakon šest mjeseci, nazovimo ga depresivnog stanja, nekog straha, Allah, dž.š. spušta Obajvu, spušta suru Ad-Duha.

1. Tako mi jutra – Poruka onome koji misli da je u nekom mraku, boji se nekog straha, poruka da se probudi, jer nastajanjem jutra, nastupa novi dan i rađa se Sunce. Sunce, zora, jutro, dan, svjetlost su pozitvni efekti za novu nadu. Tuga nije vječna, nisu svi dani crni.

2. I noći kad se utiša – Noć, stvorena da se čovjek u njoj odmara, da svoje tijelo i dušu odmori. Ljudi koji noć pretvore u dan a dan u noć, su uglavnom depresivni, ljuti, neraspoloženi. Nisu naspavani, jer čitavu noće sjede a danju spavaju. Noć je stvorena da bi se insan u njoj duševno i tjelesno odmorio kako bi danju bio raspoložen i odmoran.

3. Gospodar tvoj te nije napustio ni omrznuo – Muhamede, Allah te nije zaboravio, nije te napustio i On nema prema tebi nikakva prezira. Allah nikog ne prezire, Allah nikoga ne mrzi i nikoga ne zaboravlja. Zato se ne smije gubiti nada u Allahovu milost, ako hoćeš da živiš smirenim životom.

4. Onaj svijet je zaista bolji za tebe od obog svijeta – Da, stanje u kojem se nalazimo na ovom svijetu, ne može se ni uporediti sa stanjem budućeg svijeta koje nam se polahko približava. Svjestan vjernik treba imati to na umu, jer sve patnje i iskušenja su prolazna, a za strpljivost, nagrada će biti vječno uživanje na onom svijetu. Zato odbaci sve brige, probleme, osloni se na Allaha i strpljivo čekaj ono što je Allah od dobrote svoje obečao.

5. A Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti – Da, uskoro, jer Allah nagrađuje strpljive, Allah će ti dati ono što će tebe i tvoju dušu da usreći na ovom svijetu a na drugom posebno. Allah će da ulije zadovoljstvo u tvoje srce. Allah nam poručuje, da će nam uvijek dati izlaz iz svake situacije, da će nam dati pobjedu i pomoć, bilo nama kao skupini ili kao pojedincu.

6. Zar nisi siroče bio, pa ti je On utičište pružio – Allah podsjeća Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na period kad je bio jetim, pa ga je On u svoju zaštitu uzeo. Allah nikad ne napušta svoje robove na cjedilu. Koliko nas je Allah puta spasio dok smo bili mali, dok smo bili u mladosti, koliko nas je puta izliječio, koliko nam je puta dao da napredujemo? Mnogo, samo što slabo pamtimo i kad nam ne krene kao mi želimo, padamo u očaj i depresiju, gubeći nadu u Allahovu milost. Allah će nam uvijek utočište da pruži, samo Mu se trebamo obratiti.

7. I za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio – Gdje bismo danas bilo da nas Allah nije uputio na Pravi put, gdje bi bili da nas Allah nije pogledao i sputio na nas Svoju milost i uputu? Nismo klanjali a danas klanjamo, nismo postili a danas postimo, učimo Kur’an, trudimo se da na taj način iskažemo svoju zahvalanost Allahu na uputi. Vjerujemo u Njega a zapadamo u stanje očaja i depresije, potraži utočište kod Allaha u dovama i činjenju dobrih djela, pa ćeš da vidiš kako duša uživa.

8. I siromah si bio, pa te je imučnim učinio – Allah nam daje razna bogastva, samo što ih ne vidimo i što smo uglavnom uvijek nezadovoljni, stalno smo gladni i tražimo još. Nije samo bogatsvo u novcu, bogatsvo je u djeci, zdravlju, znanju, ponašanju, zdravo odgojenoj djeci. Allah nas na razne načine opskrbljuje i daje nam, ponekad više nego što zaslužujemo, ali smo nezahvalni pa zbog umišljenjnog siromaštva, padamo u očaj i gubimo se.

9. Zato siroče ne ucvili – Jaka poruka od Allaha da se siročetu ne smije bilo koja vrsta nepravde učiniti.

10. A na prosjaka ne podvikni – Ako ti neko zatraži i ne daš, nemoj da ga još vrijeđaš i ponižavaš. Allah nam šalju poruku da prema dvije vrste ljudi, trebamo biti pažljivi, to su jetimi i prosjaci. A znate li kako se duša može najbolje da smiri? Ako pomgneš jetima i ako pomogneš prosjaka, kad vidiš da su oni nasmijani, znaj da će se osmijeh naseliti u tvoj srce.

11. I o blagodati Gospodara svoga kazuj – Nabrojte mi blagodati koje nam je Allah dao? Ne možete, jer ih nismo sposobni ni nabrojati a kamoli nešto drugo. Blagodat vida, govora, sluha…. Ako nas Allah ne voli, zašto smo još živi, Allah želi da Mu se vratimo, da Mu se na vrijeme pokajemo, kako bi sa nama bio zadovoljan.

Savjet meni i Vama! Kad zapadnete u očaj, stanje sekirnacije i depresije, učite i iščitavajte suru Ad-Duha, čitaje njen prevod, poruke koje nam Allah šalje i koje važe do Sudnjega dana. Ova sura je unijela smiraj i zadovoljstvo u srce Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebala bi i u naše.

Piše: Saudin Cokoja

akos.ba

BiH

FOTO Ulicama Banja Luke prošetala prva generacija maturanata medrese, prvi put nakon 80 godina

Published

on

By

Banja Luka je danas dobila prve svršenike medrese, a maturanti su prošetali banjalučkim ulicama od Ferhadije džamije do Banskog dvora.

Banjalučka medresa “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” danas je ispratila prvu generaciju maturanata koji su svečanim defileom obilježili završetak svog srednjoškolskog školovanja.

Defile je upriličen nakon klanjanja podne-namaza, od Ferhadije džamije do Banskog dvora, a maturanti su u ovoj paradi ljepote i pameti prošli centrom Banja Luke.

Ovo je historijski događaj, kako za Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovinu, tako i za Banja Luku koja je danas ispratila prvu generaciju maturanata medrese, a događaju u Banskom dvoru prisustvovat će i zamjenik reisul-uleme IZ u BiH Enes ef. Ljevaković, banjalučki muftija Ismail ef. Smajlović te direktor medrese mr. Muris Spahić.

Medresa u Banjoj Luci počela je s radom 2020. godine i to nakon 80 godina pauze kada je zatvorena tokom Drugog svjetskog rata.

Preporod.info

 

Nastavi čitati

Religija

Nećeš biti plemenit dok ne budeš pravedan prema svome protivniku kao i prema samom sebi

Published

on

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedan čovjek je došao da se parniči sa hazreti Alijom, radijallahu anhu, pred hazreti Omerom, radijallahu anhu, koji je tada bio halifa, pa je halifa Omer, radijallahu anhu, pozvao čovjeka njegovim imenom i rekao mu: ”Sjedi tu i tu”, a zatim se obratio hazreti Aliji, rekavši: ”O Ebul-Hasane, sjedi pored svoga protivnika.”

Hazreti Alija je sjeo pored svog parničara, a kada je rasprava završena, čovjek je otišao svojim putem, a Alija se vratio na svoje mjesto crven u licu.

Hazreti Omer je primijetio promjenu na njegovom licu, pa mu je rekao: ”Vidim promjenu na tvom licu, da možda nisi ljut zbog onoga što se desilo?”

”Jesam”, odgovorio je hazreti Alija.

Hazreti Omer je upitao: ”A šta te je to naljutilo?”

Hazreti Alija, rekao je: “Naljutilo me je to što si me pred mojim protivnikom pozvao nadimkom, Ebul-Hasan, a njega si pozvao njegovim imenom.”

Tada je hazreti Omer zagrlio hazreti Aliju i poljubio ga u glavu, rekavši: ”Vi ste mi (tj. porodica Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem) umjesto mojih roditelja! Allah nas je uputio preko vas (preko Allahovog Poslanika koji je iz vaše porodice) i izveo iz tmina na svjetlo.”

Zaista, insan ne zna čemu više da se divi u ovoj priči.

Podanicima koji se parniče sa zetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim bliskim ashabom, potpuno sigurni da im se neće ni trun nepravde učiniti i da će se presuditi u njihovu korist ako budu u pravu.

Ili halifi Omeru, radijallahu anhu, koji ne pravi razliku među ljudima prilikom parničenja i suđenja, jer svi su oni manji od istine. I pored Omerove neizmjerne ljubavi i poštovanja prema hazreti Aliji, on se jednako odnosi prema obojici parničara, jer su ljudi jednaki pred zakonom.

Ili hazreti Aliji, radijallahu anhu, koji se ljuti zbog toga što ga halifa poziva njemu najdražim nadimkom pred njegovim protivnikom u sporu, jer je smatrao da ga time stavlja u privilegiran položaj u odnosu na njegovog protivnika.

Čovjek neće dostići stepen plemenitosti sve dok ne bude objektivan prema svome protivniku kao i prema sebi, i dok ne bude zadovoljan istinom i pravdom prema sebi, kao što je zadovoljan istinom i pravdom prema drugima.

Neko ti priča o jednakim mogućnostima i šansama, a na prvi posao za koji se prijavi, ode da traži vezu. Pravda nisu kitnjaste riječi, već mali životni postupci koji prvo počinju kod kuće, a zatim vas prate gdje god da krenete.

saff.ba

Nastavi čitati

Religija

Velika je razlika između griješenja zbog slabosti ljudske duše i griješenja iz oholosti

Published

on

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Opisujući Velida ibn Mugiru, jednog od glavešina iz plemena Kurejš i kolovođu nevjerstva u Mekki, te njegovo oholo odbijanje Istine nakon što mu je postala jasna, Uzvišeni Allah, objavio je: ”Zatim je pogledao pa se onda smrknuo i namrštio i potom se okrenuo i uzoholio.” (El-Muddessir, 21.-23.)

Velika je razlika između onoga ko počini grijeh zbog svoje slabosti i osjeća se skrhano nakon učinjenog grijeha, i onog ko to radi iz arogancije i oholosti.

Ogromna je razlika između onoga ko učini grijeh, pa kad ga posavjetuješ, on kaže: ”Uputi dovu Allahu za mene, jer me je moja strast savladala, šejtan mi je došaptavao dok me nije na grijeh naveo, a moja duša mi je uljepšavala grijeh koji sam počinio”, i onoga ko učini grijeh, pa kad ga posavjetuješ, on kaže: ”U čemu je problem, jednom se živi, pa zato uživaj čovječe! Tebe se ne tiče to što ja radim i ti nećeš odgovarati za mene, niti ćeš sa mnom zajedno u kabur.”

Što se tiče prvog, on se lahko može vratiti na Pravi put, jer je njegov problem vezan za slabost ljudske duše pred zovom strasti, a što se tiče drugog, njegov povratak na Pravi put je težak, jer je njegov problem u srcu.

S tim u vezi, Sufjan ibn Ujejne, rekao je: ”Čija je nepokornost i griješenje posljedica strasti, nadaj se dobru za njega, a čija je nepokornost i griješenje posljedica oholosti, boj se za njega.

Jer, Adem, alejhi selam, učinio je grijeh zbog žudnje za zabranjenim plodovima, pa mu je Allah oprostio nakon što se pokajao, a Iblis je učinio grijeh i pokazao nepokornost prema Allahu iz oholosti, pa ga je stiglo Allahovo prokletstvo i udaljen je od Allahove milosti.”

saff.ba

Nastavi čitati

Najčitanije