U mjesecu smo hidžretskom mjesecu rebuil ewwelu, u kojem je rođen posljednji Allahov poslanik Muhammed sallallahu alejhi we sellem.

Rođen je 12.rebiul ewwela  571. godine, i po predanjima umro je tako đer 12.rebiul ewwela 632.godine.

Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini i muslimani diljem svijeta obilježavaju rođenje Muhammeda a.s., tj.organiziraju mevlud.

Učenje mevluda podrazumjeva recitiranje stihova, kasida o životu Muhammeda a.s., uče salavati, dove, govori o Muhammedu a.s. i njegovom životu.

Centar za kulturu i turizam Cazin je domaćin, u srijedu 20.9.2023., mevluda kojeg će izvesti Hor imama Medžlisa islamske zajednice Cazin sa početkom u 18. sati.

Bujrum, svi ste pozvani.

Allahumme salli ‘ala Muhammedin we ‘ala ali Muhammed

Hvala Dragom Gospodaru, na Njegovim neizmjernim blagodatima. Salavat i selam pečatu svih posalnika Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici i vrlim ashabima. Gospodaru naš, uistinu ništa nije lahko, osim onoga što Ti iz milosti ne učiniš lahkim, pa Te molimo olakšaj nam samo ono što je za nas dobro na oba svijeta, Amin!

U predajama se navodi, da ko se s Kur’anom bude družio, on će ga dočekati u liku najljepšega čovjeka, čisto da ne osjeti tugu i samoću koju osjeti onaj koji ostavi Kur’an. Gospodaru, počasti nas, da nam Kur’an u životu bude pratilac na ovom svijetu, a kada nas u kabur spuste, da nam on bude utjeha, a na Sudnjem danu, kada pred Tobom budemo stajali, da nam Kur’an bude zagovornik.

Kabur je teško mjesto i zato je ulema govorila da, dok smo još na ovom svijetu, imamo trenutke kad se osamljujemo sa Allahom dž.š., jer je propast da radost pronazalimo samo u društvu ljudi, da nas oni tješe. Družimo se sa Kur’anom upravo zbog ovoga, ne bi li nam Allah, dž.š., dao da nas Kur’an prati, Njegova riječ, da nas prati na ovome svijetu, kada nas u mezare naše spuste, da nam bude utjeha i na Sudnjem danu, da nam bude zagovornik.

Navodi se u predajama, da će se neke sure toliko se boriti za onoga koji bude učio, sve dok ga ne uvedu u džennet, jer će reći: “Gospodaru, on je mene učio. Gospodaru, on je mene učio.” I onda će ga Allah, dž.š., dati Svome govoru, jer je Kur’an Allahov govor.

Kada proučimo e’uzu, znajmo da Gospodar u Kur’anu kaže: “on, šejtan, doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju.[1] I dalje se, u ajetu, objašnjava da će šejtan imati vlast nad onima koji su njega uzeli za zaštitnika. Kad nam dođe glas da uradimo nešto loše, ako odbijemo i proučimo e’uzu, mi smo od onih koji vjeruju i na Allaha se oslanjaju. Ako šejtan uspije u nagovaranju nekoliko puta, tada šejtan nad takvom osobom ima vlast, jer mu sugerira loše i utaba svoju stazu do njegoog srca. Pazimo koga puštamo u svoje srce, jer tako, umjesto da vjerujemo Allaha, dž.š., vjerujemo šejtana. Jako je bitno kome dajemo priliku da nam šapuće i savjetuje nas i od ljudi, a i od svijeta kojeg mi svojim očima ne vidimo. Čestiti ljudi su molili Allaha riječima: “Molimo te Allahu naš, daj nam da nas nadahnu oni koji su Tebi bliski.” Meleki nam daju nadahnuće da učinimo dobro, naši ahbabi, braća, prijatelji, sestre, a takve insane čuvamo, a posebno roditelje.

Jedan insan je lijepo rekao: “To su vrata džennetska, na koja možeš ući dokle god su ti roditelji živi. Roditelji kada presele, ili si ušao na ta vrata džennetska, ili nisi.” Prijatelji su oni koji nas savjetuju ovom obrascu ponašanja. Zamislite koja se težina daje roditeljima, kad je od dobročinstva prema roditeljima paziti njihove prijatelje. Ko hoće da održava vezu sa svojim babom, neka posjeti prijatelje svoga babe.

Ovdje bi mogli i da se podsjetimo i na današnju percepciju ljudi. Danas kod ljudi, ili si melek, ili si šejtan, ili smo potpuno dobri ili loši, a Resulullah, s.a.v.s., kaže:

كُلُّ بَنِي آدَمَ خَطَّاءٌ، وخَيْرُ الْخَطَّائِينَ التَّوَّابُونَ.

“Svaki od sinova i kćeri Ademovih su griješnici, a najbolji među njima su oni koji se kaju.”[2]

Živimo među ljudima. Postoje ljudi koji nakon svađe sa drugima, zatvore vrata i ne dozvoljavau nakon toga da takve osobe uđu u njegov život. Zamislimo da nama na taj način Allah, dž.š., zatvori vrata. Zato na insane treba gledati da li ima insanijjeta ili ne. Svako može pogriješiti, pa ako se vrati, nema većeg sevapa nego kada nam insan zatraži halala. Na Sudnjem danu, Allah, dž.š., će se tako smilovati svojim robovima, da će šejtan podizati glavu, ne bil’ se i njemu Allah smilovao. Razmislimo opet o “bismilli”, njen sadržaj nije: “S imenom Allaha, Silnoga i Moćnoga”, već: “S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog”. Otvorimo vrata svoje milosti za druge, kao što želimo da nama Uzvišeni Gospodar otvori.

Ima jedna lijepa poslovica u kojoj se kaže da je najpametniji onaj čovjek koji pronađe snage da ljudima nađe opravdanje. Ulema nas uči da: “Ko bude tražio nepomućenost, neka zna da traži džennetsku osobinu.” Kod svakog insana ima vrlina i mahana, a ako tražimo samo vrline, nećemo ih pronaći. Zato, uzmimo Kur’an i sunnet Resulullaha, s.a.v.s. koji nas uče kako razumjeti ljude.

Koliko je jaka riječ ‘Allah’ u bismilli vidimo u sljedećoj predaji. Prenosi se da je jedne prilike Resulullah, s.a.v.s., dok je bio u vojnoj formaciji ostavio svoju sablju na drvo. Prišao mu je čovjek po imenu Gavres, isukao je Resulullahovu sablju, nadnio nad Resulullahom i kazao: “Muhammede, ko će sad tebe Muhammede zaštititi od mene?” Resulullah ga je pogledao i kazao: ”Allah!” U istom trenutku, čovjeku sablja ispadne iz ruke pa je Poslanik uzeo i stao pored Gavresa i rekao: “A ko sad tebe brani od mene?” “Tvoja plemenitost, o Poslaniče.” reče.  Tada mu Resulullah odgovara: ”Idi, slobodan si.” Šta znači povjerenje. Dolazi Gavres među Arape koji su za manje stvari ubijali i objašnjava im šta se desilo riječima: “Došao sam vam od najplemenitijeg čovjeka. Čovjeka kojeg sam htio ubiti, a on mi je rekao: “Allah me štiti” pa je on mene oslobodio i pustio me da idem. Tada je Gabres prihvatio i proučio: “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah.”[3]

Zamislimo šta znači imati tu snagu da živimo sa bismillom u svome životu, da sve radimo za Njegovo zadovoljstvo. Nekada najvrijednija sadaka neće biti udjeljeni novac, nego je najvrijednija sadaka ego i sujetu koja obuzimaju čovjeka staviti pod svoje noge radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Jednom on najpoznatjih mufesira, tumača Kur’ana, iz prošlog stoljeća, njegov učenik je poslije preseljenja pričao kakav je insan bio. Strah ga je bilo oholosti. Živio je u Egiptu gdje je znao otići iza predavanja gdje bude hiljadama ljudi da očisti toalete gdje muslimani i muslimanke idu. Zatvori se i čisti, ali ne samo toalet već i svoj nefs. Takvi insani su živjeli život sa e’uzom i bismillom.

ZNAČENJE I MUDROSTI AJETA SURE EL-FATIHA

Već smo objasnili riječi Allaha dž.š., na samome početku sure Fatihe. Kazali smo, Fatiha dolazi od riječi ‘feteha’ što znači otvoriti. Od imena sure Fatihe, je “Ummul-Kitab”, što znači “majka Knjige”. Sura Fatiha je majka Kur’ana, u tom smislu da sadrži sva značenja koja su u Kur’anu sadržana i sve bitne poruke Kur’ana u njenih sedam ajeta. Ne dozvolimo da nam bude mrsko stalno je učiti. Vjerodostojan je hadisa Resulullaha, s.a.v.s.,da je Allah, dž.š., rekao: “Podijelio sam namaz između Mene i Moga roba.”[4]

Svaki put kad stanemo pred Allaha, dž.š., ili kada proučimo Fatihu, veliku počast dobijemo. Kaže Uzvišeni Gospodar:

قَسَمْتُ الصَّلاَةَ بَيْنِي وَبَيْنَ عَبْدِي شَطْرَيْنِ فَنِصْفُهَا لِي وَنِصْفُهَا لِعَبْدِي وَلِعَبْدِي مَا سَأَلَ‏‏.‏ قَالَ فَقَالَ رَسُولُ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: اقْرَءُوا يَقُولُ الْعَبْدُ ,الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ ,فَيَقُولُ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ حَمِدَنِي عَبْدِي وَلِعَبْدِي مَا سَأَلَ ‏.

“Kada kaže moj Rob, hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.” da Allah u tom trenutku kaže: “Moj rob Mene hvali.” Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Allah kaže: “Hvali me Moj rob.”[5]

Ljudi danas ponajviše hvale one od kojih imaju neku korist, koji su finansijski jaki ili koji možda imaju vlast. Dalje, u hadisi-kudsijju se kaže:

فَيَقُولُ، الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ،‏ فَيَقُولُ أَثْنَى عَلَىَّ عَبْدِي وَلِعَبْدِي مَا سَأَلَ‏.‏

 “Kada kaže: ‘Er-Rahmanir-Rahim’ Allah, dž.š., u tom trenutku kaže: ‘Slavi me Moj rob.’”

          Kada kažemo: “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin”,Allah kaže: “Hvali me Moj rob”, a kada kažemo: “Er-Rahmanir-Rahim”, Allah kaže: “Slavi me Moj rob”. Slava pripada Allahu, dž.š., i mi možemo obilježavati nešto, ali ne možemo slaviti ništa osim Gospodara svih svjetova.

Kada kažemo: “Maliki jevmid-din”, Allah, dž.š., kaže: “On o Meni lijepo govori.” Kada kažemo: “Ijjake n’abudu ve ijjake neste’in”, Allah, dž.š., kaže: “Ovo je između Mene i Moga roba.” Jedino Allah zna da li zaista samo Allahu robujemo i da li samo od Njega pomoć tražimo. Na kraju ovog hadisa Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Allah kaže: ‘A rob Moj će dobiti ono što traži.’”

U suri Fatihi tražimo: ”Ihdines sirata-l-mustekim”, što znači “uputi nas na pravi put”. Najmanje sedamnaest puta svakoga dana, nas Allah, dž.š., počasti da Ga zamolimo onim riječima kojima dobijemo Njegov odgovor, da ćemo dobiti ono što tražimo.

Najveće spominjanje Allaha, dž.š., je učenje Kur’ana, a gledajući strukturu Fatihe, izgovarajući “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin”, naša srca trebaju osjećati i doživjeti to što proučimo. Kada smo u namazu, kada čujemo imama da uči ove riječi, neka su nam pred očima sve one blagodati koje nam je Allah, dž.š., dao. Neka su nam na pameti svi oni darovi koje nam je Allah, dž.š., dao, a poseban je dar spominjanje Allaha, dž.š.

Insan je stvoren da voli i koliko god volio nekoga, stvoren je da bi Allaha volio najviše.  Stvoren je da se vezuje, da bi se za Allaha vezao, iznad svega drugog. Nemoguće je, koliko god voljeli ili bili voljeni od nekoga da nas spomene kad god mi njega spomenemo, osim Allaha Uzvišenog. Svaki put kada spomenemo Allaha, dž.š., dobijemo počast da i Allah, dž.š., spomene nas. Još je veća blagodat kada spomenemo Allaha u nekome društvu, Allah nas spomene u društvu boljem od našeg društva, u društvu meleka, poslanika, kojem svako vjerničko srce želi da ode.

Kazali smo da je “Hamd” hvala i ta hvala se iskazuje jezikom. Ona se može iskazati na nečemu od čega imamo koristi i na nečemu od čega lično nemamo nikakve koristi. Možemo nekome iskazati hvalu što je odvažan, iako od toga nemamo nikakve koristi, ili možemo nekome kazati riječi hvale, kako nas je Resulullah, s.a.v.s., naučio, za nešto što nam jeste učinio. Resulullah, s.a.v.s:

مَنْ صَنَعَ إِلَيْكُمْ مَعْرُوفًا فَكَافِئُوهُ ، فَإِنْ لَمْ تَجِدُوا مَا تُكَافِئُونَهُ فَادْعُوا لَهُ حَتَّى تَرَوْا أَنَّكُمْ قَدْ كَافَأْتُمُوهُ.

“Ko vam učini neko dobro, uzvratite mu, a ako ne nađete čime da uzvratite, onda učite dovu.”[6]

Insan treba obratiti pažnju na navedeno, jer je to odraz jednog zdravog odnosa među ljudima. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Nije zahvalan Allahu, onaj ko nije zahvalan ni ljudima.” Uvijek imamo priliku za nešto da učinimo zauzvrat, a ako ne možemo uzvratiti, možemo barem proučiti dovu za tu osobu.

Razlika između termina “hamd” i “šukr” koje koristimo je da iskazujemo hvalu jezikom, i molimo Allaha da je to srčano stanje koje imamo. Odlazak u džamiju je “šukr”, zahvalnost, ili kada odemo svome roditelju na mezar, ako je preselio, a ako je živ, u posjetu, time smo zahvalili Allahu, dž.š., na blagodati koje imamo. I djelo je zahvala. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Radite porodico Davudova, kako biste pokazali zahvalnost.”

Često se čovjek upita, čime smo pokazali zahvalnost, pa nas je Allah nečim počastio. Akon as je počastio hairli bračnim drugom, džamijom koja je blizu kuće, počastio nas je da imamo priliku slušati o Allahu, dž.š, i Poslaniku, s.a.v.s., i da budemo slobodan muslimanski narod, a to je velika blagodat. U jednom sirijskom gradu, prije svih ovih belaja, jedan od najvećih učača nije smio podučavati Kur’anu, već je hodao ulicom, a učenik mu se približi, i dok on hoda, uči mu Kur’an, pa mu priđe drugi učenik, prouči i ode. Ne smije stati sa njim, jer bi ga odmah uhapsili. Mi svoje dijete možemo u mekteb odvesti, Elhamdulillahi rabbil ‘alemin, hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! Djevojke se mogu slobodno pokriti, a u Turskoj je do skoro bilo zabranjeno, nije mogla na univerzitet ići ako ima hidžab. Budimo stalno zahvalni na svim blagodatima koje nam je Allah, dž.š., dao.

Dalje, u suri Fatiha, poslije ajeta zahvale Gospodar kaže: “Er-Rahmanir-Rahim” što znači “Milostivi” i “Samilosni”. Ova dva imena Allaha, dž.š., su dva imena kojim Ga najviše treba dozivati. Koje god od Allahovih lijepih imena uzememo na svoj jezik, pokušajmo da nam biće to ime doziva. Kada nam treba snage, kažimo: “Ja Kavijj”, “Allahu Ti si Najsilniji i Najmojnićniji, podari mi snage.” Allah, dž.š., je Onaj koji čuva, dozivamo Allaha tim Njegovim imenom, Milostivi i Samilosni, a oba ova imena Allaha, dž.š., dolaze od riječi “rahmet”, što znači “milost”. Allah, dž.š., je kazao:

فَبِمَا رَحْمَةٍ مِّنَ اللَّهِ لِنتَ لَهُمْ ۖ وَلَوْ كُنتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ.

 “Allahovom milošću, ti si prema njima bio blag. A da si bio grub, oni bi se od tebe razbježali.”[7]

Kada nema milosti, kakvo je to stanje?! Zamislimo muža koji nema milosti prema svojoj hanumi ili hanumu, koja nema milosti prema svome mužu. Zamislimo roditelje koji nemaju milosti prema svojoj djeci ili djeca bez milosti prema svojim roditeljima. Kakav bi bio život bez milosti?!

Ime “Er-Rahman” se odnosi na dunjaluk, da je Allah Milostiv i na dunjaluku. Koliko puta čujemo da neko Allaha, dž.š., psuje, koliko puta vidimo da prođe namaz, a da se insan ni ne osvrne, da Allahu ljudi grijeh čine, a On je opet “Er-Rahman”, Milostivi. Zamislimo, da se Zemlja otvori da ga proguta zbog onoga što kaže Allahu dž.š. On nam otvara vrata nafake, opskrbe, a mi drugome zahvaljujemo. Allah nam spušta dobro od sebe, a mi uzvraćamo onim što je loše.

          Riječ “Er-Rahman”, znači “Onaj koji je Najmilostiviji”, a riječ “Er-Rahim”, znači “Samilosni”. Uzvišeni Gospodar će biti samilostan prema svim svojim vjernicima na Sudnjem danu. Od Njegove milosti na Sudnjem danu je da će pored nagrade za svako dobro djelo, počastiti na Sudnjem danu, da se sva djela pretvore u najbolje djelo koje smo učinili. Ako je insan činio golemo djelo, Allah će mu dati nagradu, ne jedan prema deset, nego će svako djelo biti teško koliko je teško najbolje djelo koje je učinjeno u životu. Vjernici čitav život pokušavaju imati jedno golemo djelo, pogotovo da niko osim Allaha, dž.š., ne zna.

Šta još znači “Samilostan”? Na Sudnjem danu, jer smo imali mnogo blagodati, ako nas Allah, dž.š., bude pitao za samo jednu jedinu blagodat, npr., blagodat vida, svaki će čovjek shvatiti, da nije bio u stanju Allahu, dž.š., se zahvaliti ni za tu jednu blagodat. Ali Allah, dž.š., je “Samilostan” i On će vjernicima i vjernicama, ako Bog da, sve blagodati koje nam je dao, pokloniti i neće nas ni pitati za njih.

Kada molimo Allaha molimo imenom “Ja Rahman”, “O Milostivi”, smiluj mi se na dunjaluku i molimo imenom “Rahim”, “Pokloni mi blagodati Gospodaru, nemoj me pitati za njih”. Allah nam tada pokloni sve blagodati i vid, sluh, zdravlje, bezbijednost, a loša nam djela na dunjaluku sakrije od ljudi da ne znaju.

Od edeba prema grijehu je da o njemu ne govorimo. Ako imamo neki grijeh, sakrijmo ga. Allah nam je pokrio, pa ga i mi pokrijmo. Od pokazatelja iskrene tevbe jeste i to kada čovjek priča o svom nekom bivšem periodu života, o nekom grijehu, da ne priča o tome, ili ako priča da se ne naslađuje time. Allah je sakrio, pa nemoj ni ti ljudima spominjati. Allah će na ahiretu sakriti gijehe i još uvećati dobra djela. Zato, kada učimo Fatihu, i kažemo: “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin” hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, pa kažemo: “Er-Rahmannir-Rahim”, tada zamislimo da ćemo račun polagati pred Njim i treba nam biti drago, jer je On Onaj koji je Milostivi i Samilosni.

Spoznaja ajeta: “Maliki jevmiddin” što znači, “Vladaru Sudnjega dana”, je ajet koji je čovjeku dovoljan za cijeli život. Ko god vjeruje u odgovornost pred Allahom, dž.š., ne ponaša se svakako. Kod nas, u narodu, ne kažu bez razloga: “Ako Boga znaš”, a ne kažu: “Ako vjere znaš”. Ti možeš znati vjeru i šta je halal, a šta je haram, ali opet učinimo nešto što je zabranjeno. To je kada insan ne zna za Allaha, dž.š., jer da zna, sigurno to ne bi uradio.

Na dunjaluku, ljudi sude jedni drugima i iznose jedni o drugima razne stavove. Prva generacija muslimanan nije tako postupala, jer su to bila čista srca. Nisu jedni o drugima ružno razmišljali, mislili su da svi rade samo za ahiret. Tada dolazi objava ajeta u kojem Allah, dž.š., kaže:

مِنكُم مَّن يُرِيدُ الدُّنْيَا وَمِنكُم مَّن يُرِيدُ الْآخِرَةَ.

“Ima od vas onih koji hoće dunjaluk, a ima i onih koji hoće ahiret.”[8]

Din je vjera, ali je din i polaganje računa. Onako kako se ophodimo, tako će se prema nama ophoditi. Nećemo posijati korov, a da nikne pšenica, nećemo posijati zlo, a da nikne dobro. Najviše čega se insan treba bojati je Allah, dž.š., i lični grijeh.

Ajet: “Maliki jevmid-din”, ili po drugom kiraetu “Meliki jevmid-diin” znači “Vladar Sudnjega dana” i “Onaj koji posjeduje Sudnji dan”. Mi danas posjedujemo kuće, automobile i razne stvari, ali su one u vlasti Allaha, dž.š., Allah je vladar svega. Omer, r.a., je govorio: “Svedite sa sobom račune, prije nego što budete pred Allahom račun polagali. Izvagajte svoja djela, prije nego što se ta dobra djela, kod Allaha budu izvagala. Znajte, da je Melek smrti prošao pored vas i otišao kod drugih. Blizu je dan, kada će proći Melek smrti pored drugih, a doći vama.” Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Ona osoba kojoj dođe smrt, za tu osobu je Sudnji dan nastupio.”[9]

Sve što će se dešavati iza preseljenja neke osobe na ovome dunjaluku, više je sene tiče i zato ovaj ajet: “Maliki jevmiddin”, “Vladar Sudnjega dana”, oplemenjuje čovjekovo ponašanje. Kad nas uzme snaga ili osjetimo moć, odmah se sjetimo kako će biti na dan kada će sva moć biti Allahova, pa sebe podsjetimo na svrhu cijeloga života i ajeta: “Ijjake n’abudu ve ijjake neste’in”, da “Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo”.

Molim Allaha da naša srca očisti zahvalom i da nas počasti da budemo od onih koji Milostivoga i Samilosnoga dozivaju, da nas počasti da budemo svjesni svoje odgovornosti prema Allahu, dž.š. Molimo Ga da popravi naše stanje, jer narod koji izgubi moral, koji izgubi svijest odgovornosti prema Allahu, dž.š., niko osim Allaha ne može popraviti.

IZDVOJENE PORUKE:

•  Kada kažemo: “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin, Allah kaže: “Hvali me Moj rob”. Kada kažemo: “Er-Rahmanir-Rahim”, Allah kaže: “Slavi me Moj rob”. Slava pripada Allahu, dž.š., i mi možemo obilježavati nešto, ali ne možemo slaviti ništa do li Gospodara svih svjetova.

• Ajet “Ihdinessirata-l-mustekim”, što znači, “Uputi nas na Pravi put” najmanje sedamnaest puta učimo svakoga dana, da nas Allah, dž.š., počasti da Ga zamolimo onim riječima, kojima dobijemo Njegov odgovor: “A rob Moj će dobiti ono što traži.”

• Stvorio nas je Allah, dž.š., a mi drugome robujemo. Allah nam otvara vrata nafake, opskrbe, a mi drugome zahvaljujemo. Allah nam spušta dobro od sebe, a mi uzvraćamo onim što je loše.

• Riječ “Rahman”, znači “Onaj koji je Najmilostiviji”, a riječ “Rahim” znači “Samilosni”. Uzvišeni Gospodar će biti samilostan prema svim svojim vjernicima na Sudnjem danu. Od Njegove milosti na Sudnjem danu, je da će pored nagrade za svako djelo, počastiti na da se sva djela pretvore u najbolje djelo koje smo učinili.

• Ajet: “Maliki jevmid-din”, što znači “Vladar Sudnjeg dana”, oplemenjuje čovjekovo ponašanje. Kad nas uzme snaga ili osjetimo moć, odmah se sjetimo kako će biti na Dan kada će sva moć biti Allahova, pa se podsjetimo na svrhu cijeloga života i ajeta: “Ijjake n’abudu ve ijjake neste’in” što znači “Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo”.

Halka tefsira (Sarajevo, 21. 2. 2018.)

[1] En-Nahl, 99.

[2] Ibn Madže, 4251.

[3] Ahmed, 14929.

[4] Muslim u Sahihu.

[5] Ibn Madže, 3784.

[6] Ebu Davud, 1672.

[7] Alu Imran, 159.

[8] Alu Imran, 152.

[9] Asbahani, ”Hiljetu-l-evlija”, VI svezak, str. 267., bilježi kao riječi Enesa ibn Malika, r.a.

Izvor:hafizkenanmusic

Hutba – Bakijska džamija, 02.03.2018.

Zahvala pripada Uzvišenom Gospodaru na Njegovim neizmjenrim blagodatima. Zamolimo ga, draga braćo, u ovom mubarek danu, u ovom mubarek trenutku, na ovome mubarek mjestu da nas počasti da Njegove blagodati spoznajemo kroz njihovo trajanje, molimo Allaha, dž.š., da vas i mene sačuva od spoznaje blagodati samo zato što je iz našega života išetala.

Salavat i selam Muhammedu, časnoj, plemenitoj porodici i časnim ashabima. Svjedočim da nema drugoga Boga sem Jednog Jedinog, Gospodara nebesa i Zemlje, Njemu na sedždu padamo i samo od Njega pomoć molimo.

Molimo Gospodara da nas uputi na pravi put, put Njegovog miljenika Muhammeda kojem svjedočimo poslanstvo i molimo Ga da budemo u Njegovom društvu u Džennetu.

Draga braćo, mi smo započeli sa hutbama u kojima ćemo govoriti o Allahovim lijepim imenima. Uzvišeni Gospodar kaže: „Allahova su imena najljepša pa Allaha dozivajte tim imenima.“

Koliko god nekoga insan volio na ovome svijetu, na dunjaluku nema tu mogućnost da svaki put kada te se taj insan sjeti da se ti njega sjetiš. Niti će se on sjetiti svaki put kada se ti njega sjetiš. Jedino Allah, dž.š., nas se sjeti svaki put kada se mi Njega sjetimo. Svaki put kada Ga dozivamo Njegovim imenom: „Ja Allah, ja Rahmah, ja Rahim…“, svaki put ti se Allah, dž.š., odaziva i kaže: „Lebbejk…“, odazivam ti se…

Također je počast da svaki put kada salavat i selam pošaljemo Resulullahu, s.a.v.s., da mu Allah vrati dušu i Resulullah kaže: „i tebi neka je salavat i selam…“, uzvrati ti Resulullah, s.a.v.s., salavat i selam, uzvrati ti onako kako si ti proučio za Resulullaha, s.a.v.s., salavat i selam.

Dozvolite da danas završimo ono što je neophodno da imamo na umu o Allahovom imenu er-Rahman. Kazali smo da je Kur'an milost. Kaže Gospodar: „Objavljujemo Kur'an koji je lijek i koji je milost.“ Također Muhammed, s.a.v.s. je, kako kaže Gospodar: „Poslan kao milost svim svjetovima.“ Dozvolite danas jednu manifestaciju Allahovoga imena er-Rahman, jer sura jedna kompletna nosi ovo lijepo ime. Sura er-Rahman. Često, znate, da mnogi imami na teravih namazima uče ovu suru. Prije nego što uđem u to ime i zbog čega, koja je manifestacija imena er-Rahman na naše živote. Kaže imam Ebu Hanife, r.a.: „Nikad se nisam raspravljao sa pametnim insanom da nisam ja njega uvjerio ili da on mene nije uvjerio, a nikad se nisam raspravljao sa ahmakom a da me nije porazio.“

Nedavno sam čuo prelijepu rečenicu jednog insana, mudrog insana kaže: „Nemoj se nikad s ahmakom raspravljati, nemoj da te dovede na svoj nivo. Ako te dovede na svoj nivo pobijedit ćete na iskustvo.“

Subhanallah od Allahove milosti nama je, evo gledajte samo prvih par ajeta sure Rahman i da malo razmišljaš šta je tebi i meni Allah, dž.š., dao u smislu onoga što je duboko utkano u svaku vjerničku dušu. Kaže Gospodar: „Milostivi, poučava Kur'anu…“, prvo spominje Gospodar svoje ime, er-Rahman, prvo nakon toga što spominje je: „poučava Kur'anu.“ Treće kaže: „stvorio je čovjeka, dao mu je sposobnost da može da govori.“ I u toj suri kaže Allah, dž.š.: „Allah je podigao nebesa i postavio mjerila.“

Ne mogu se nazahvaljivati Allahu, hiljade me Allah loših situaciju spasio što sam poštovao Njegova mjerila. Jel haram ogovarati – nemoj ogovarati nećeš se ni pred kim crveniti. Jel haram lagati? Jeste, nemoj lagati nećeš se crveniti ni na dunjaluku ni na Ahiretu. Jel haram se osamiti sa ženom koja ti nije mahrem, bliži rod ili tvoja supruga? Jeste, nemoj se osamiti. Što kaže jedan ahbab, došao tobe, kaže ne znam kako sam upadao u to. Kažem samo je problem što nisi vjerovao Allahu Milostivom, dovodio sebe u situaciju da ne možeš pobjeći od grijeha.

Ova mjerila, draga braćo, su usko vezana za Allahovo ime er-Rahman. To što je poučio Kur'anu i što je stvorio insana, kažu pa trebalo je prvo: stvorio je isana pa onda poučio Kur'anu. Insan da bi bio insan treba mu uputa, trebaju mu pravila. Treba da mu Allah dadne da zna šta je veličina, a da zna šta je ono što nema veličinu. Da zna svoj odnos prema roditeljima urediti, svoj odnos prema džamiji. Ova džamija je za vas bitna zato što je u vašim srcima vjerovanje u Allaha, dž.š.

Ne znam ti koliko sada neko pokuša, i zato sam kazao: Ima ljudi koji su koristeći mimbere uveli u politiku, zloupotrebljavajući. Probaj pedeset ljudi skupiti ovdje vidjet ćeš koliko će tražiti para da dođu. Šta je dovelo ljude ovdje? Imaju mjerila! Njihovo mjerilo je: Moj Gospodar od mene tražim da jednom u hefti dođem u džamiji i ja ću doći. Nadam se da će mi hatib reći ono što će mi pomoći da budem bolji insan, bolji vjernik.

Eto nek mjesna zajednica proba skupiti dvadeset ljudi, pa će vidjeti kako će. Ja vas molim, draga braćo, hazreti Alija kaže: „Spoznaj istinu znat ćeš ko je nosi, nemoj mjeriti istinu prema ljudima zalutat ćeš.“ Jer ćeš ti onda opravdavati njihove postupke zato što si prema njima usmjeren. Da ne bi duljio danas, završavamo hadisom Resulullaha, s.a.v.s., jedan je mladić imao nadimak „voljeni Resulullaha“, Resulullah je prije poslanstva usvojio Zejda, dječaka jednog, i taj se Zejd oženio i imao sina Usamu. Zamisli, bivši Resulullahov posinak sad ima dijete, Kaže bio je miljenik miljenika, kaže volio ga je više nego što voli one najbliže ljude sebi. Kaže jedna ugledna žena iz plemena Mahzum je ukrala nešto. Došli su Zejdu i kažu mu: „De posreduj kod Resulullaha, s.a.v.s., da se ne sprovede šerijatska kazna.“ Došao je on, kaže Resulullah, s.a.v.s. ga pita, mjerila mjerila, kaže: „Zar ti kojeg toliko volim narušavaš pravila?“ Tad mu je rekao: „Da je Fatima (daleko od toga da bi ona pomislila da šta poduzme), da je moja kćerka ukrala, ja bih izvršio šerijatsku kaznu koja je zato predviđena!“

Draga braćo, ulema nas uči da će država, zajednica , da će društva trajati ako u njima ima pravde, a urušit će se ako u njima ima zuluma, pa čak i da tvrde da su vjernici. Ja molim Allaha da nas dolazak u džamiju uči ovim vrijednostima. Molim Allaha da budemo iskreni vjernici i da imamo svoja mjerila koja poštujemo. Amin ja erhame rahimin.

DRUGA HUTBA Nemoj gaziti krv šehida, čuvaj svoju domovinu!

Hvala dragom Gospodaru na svim blagodatima Njegovim, posebno Mu hvala na blagodati dini imana, na blagodati zdravlja, na blagodati domovine koju imamo i države u kojoj živimo.

Draga braćo, svi dani u kojima naša domovina obilježava i svoju nezavisnost, dan državnosti – sve su to dani kada se trebamo podsjećati na Allahove blagodati koje je nama ukazao. Ja bih vas zamolio, rijetko čovjek zahvali Allahu na zraku koji diše, rijetko kada zahvali na vodi koju pije.

Obično zahvaljujemo na onim blagodatima za koje smatramo da su samo nama došle. Zahvaljujem jer je to meni došlo. Moramo ovu državu koju nam je Allah, dž.š., povjerio i koja nam je emanet ranijih generacija – moramo čuvati na svaki mogući način, ona je naš okvir i trebamo je cijeniti. Spomenuo sam i prije, kada gledam našu braću, gledajte Palestince – oni imaju domovinu ali nemaju države, pogledajte pogledajte našu braću Sirijce – oni imaju državu koja ih bombarduje, ubija. Prvo što im bombarduje su bolnice da ih nemaju gdje liječiti kad ih rane.

Dadnite, ja vas molim, dadnite sadaku sa nijjetom ja Rabbi čuvaj mi domovinu, čuvaj mi državu ovu moju, jer sadakom se to čuva. Neće, kako nas je Resulullah naučio, Allah je dao imetka onima koji imaju onoliko koliko je dovoljno d afukare ne budu gladne. Jer ako ne odgajaš ljude a još su fukara – napravio si autoimunu bolest, jedan korak naprijed a ista ta noga dva koraka nazad. Ne smijemo to dozvoliti.

Ja vas molim, cijenimo tu blagodat, o njoj razgovarajmo, nemojmo je nikako nipodaštavati. Niko se ne bi smio s tom blagodati Allaha, dž.š., igrati – ona je velika, golema.

Hvala Allahu Koji nam je dao da smo slobodni, hvala Allahu Koji nas je uputio, hvala Allahu pa smo evo danas obavili džumu, tu našu sedmičnu obavezu. U ovom trenutku ni na jednom drugom mjestu osim u džamiji nisi trebao biti, hvala Allahu, Allah te je uveo ovdje. Slobodan si da uđeš, slobodan si da izađeš, slobodan si da se družiš sa svojim ahbabima i da odeš na svoj posao. Ja molim Allaha da nas pomogne u svakome dobru, da se smiluje našim šehidima. Molim Allaha da nagradi naše gazije, molim Allaha da tebe i mene sačuva od toga da obrukamo naše šehide i naše gazije! Nema veće dove.

Molim Allaha da nas proživi u društvu Njegovog miljenika, Muhammeda, s.a.v.s.

DOVA

Gospodaru naš, počasti nas a nemoj nas poniziti. Gospodaru naš oprosti nam grijehe a nemoj nas kazniti. Molimo Te, Gospodaru, upiši nas među primljene robove Tvoje.

Molimo Te, Gospodaru, da iskreni u svojim djelima budemo, molimo Te, Gospodaru da odvažni u svojim poslovima budemo.

Molimo Te, Gospodaru, da nas vode najbolji među nama a ne najgori među nama.

Molimo Te, Gospodaru, da odgajamo generacije koje će živjeti sa Tvojim imenom er-Rahman, da budu samilosni jedni prema mdrugima, da budu prema odvažni i pravedni prema svim drugima.

Molimo Te, Gospodaru, Džennet, Džennet, Džennet i svako djelo koje njemu približava.

Molimo Te, Gospodaru, sačuvaj nas vatre i svakoga djela koje vatri približava, čuvaj nas, naše porodice, daj nam zdravlje, daj nam imetak – da uvijek naša ruka bude gornja.

Najvećim Te imenom molimo da se fukara na nas na Sudnjem danu ne žali. Počasti nas Džennetom i svakim djelom koje Džennetu približava, sačuvaj nas vatre i svakog djela koje vatri približava.

Gospodaru, neka naš dolazak i skup bude mubarek, razilaženje nakon džume neka bude mubarek, neka među nama i našim voljenim osobama niko daleko od Tebe ne bude!

IZABRANI CITATI

Draga braćo, ulema nas uči da će država, zajednica , da će društva trajati ako u njima ima pravde, a urušit će se ako u njima ima zuluma, pa čak i da tvrde da su vjernici.

Izvor:https://hafizkenanmusic.com