Connect with us

Religija

Izlaz iz stanja očaja i depresije: Poruke sure „AD-DUHA“

Published

on

Često zapadamo u depresivna stanja, posebno danas, kad sve imamo a nemamo ništa. Kur'an je lijek, Kur'an je savjet, Kur'an ti je najbolji prijatelj i vaiz, jednostavno kazano, Kur'an ti je spas i Uputa za sretan život.

Svaka kur’anska sura, svaki ajet, ima svoju poruku i pouku, problem je u nama, što zbirku tih pouka „iz poštovanja“ prema Kur’anu, čuvamo umotano u peškire u svojim komodama, visoko podignut, da ga djeca ili neko od ukućana ne bi dirao, jer to je Božija Knjiga, Kur’an. Kur’anska sura, koju bi trebao da zna napamet svaki vjernik, ima izuzetno jaku poruku, izuzetno smirujući poziv, djeluje opuštajuće na čovjeka i daje mu novu nadu, nadu da nije sve gotovo. Posebno bi psihijatrima muslimanima preporučio izučavanje ove sure, mislim da bi im olakšala rad sa pacijentima.

Sura „Ad-Duha“. Želim da vas upoznam sa njenim tumačenjem i sa njenim porukama. Njeno učenje, a posebno ako se zna njen prevod i pogotovo ako se zna, njeno tumačenje (tefsir), nevjerovatnom pozitivnom energijom utječe na stanje srca. Ona te jednostavno tjera da razmišljaš pozitivno, nema mjesta mraku ni sumnji. Ova sura objavljena je u Mekki, objavljena je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme kad mu Objava nije dolazila šest mjeseci. Ništa se nije dešavalo šest mjeseci, nije imao poslaničke snove, melek Džibril mu nije dolazio, ništa, nikakva veza sa Allahom kad je u pitanju Objava. Za to vrijeme, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, polahko, kao da je počeo da pada u očaj, počeo je da se brine, počeo je da se boji, kako nije nešto uradio pa je Allah ovako dugo prekinuo vezu sa njim.

Desi se, iako klanjamo, postimo, učimo Kur’an, dijelimo sadaku, često pomislimo kako od toga možda nema ništa, kako to možda samo džaba radimo, gubimo nadu, osjećamo se umorno. Okruženje oko nas, naš posao, porodica, toliko nas izmore da i ono od ibadeta što radimo, radimo polijeno, na brzaka i onda počnemo da sumnjamo. Dešava se a nema ništa gore kad vjernik počne da pada u vjersku ili duhovnu depresiju. I nakon šest mjeseci, nazovimo ga depresivnog stanja, nekog straha, Allah, dž.š. spušta Obajvu, spušta suru Ad-Duha.

1. Tako mi jutra – Poruka onome koji misli da je u nekom mraku, boji se nekog straha, poruka da se probudi, jer nastajanjem jutra, nastupa novi dan i rađa se Sunce. Sunce, zora, jutro, dan, svjetlost su pozitvni efekti za novu nadu. Tuga nije vječna, nisu svi dani crni.

2. I noći kad se utiša – Noć, stvorena da se čovjek u njoj odmara, da svoje tijelo i dušu odmori. Ljudi koji noć pretvore u dan a dan u noć, su uglavnom depresivni, ljuti, neraspoloženi. Nisu naspavani, jer čitavu noće sjede a danju spavaju. Noć je stvorena da bi se insan u njoj duševno i tjelesno odmorio kako bi danju bio raspoložen i odmoran.

3. Gospodar tvoj te nije napustio ni omrznuo – Muhamede, Allah te nije zaboravio, nije te napustio i On nema prema tebi nikakva prezira. Allah nikog ne prezire, Allah nikoga ne mrzi i nikoga ne zaboravlja. Zato se ne smije gubiti nada u Allahovu milost, ako hoćeš da živiš smirenim životom.

4. Onaj svijet je zaista bolji za tebe od obog svijeta – Da, stanje u kojem se nalazimo na ovom svijetu, ne može se ni uporediti sa stanjem budućeg svijeta koje nam se polahko približava. Svjestan vjernik treba imati to na umu, jer sve patnje i iskušenja su prolazna, a za strpljivost, nagrada će biti vječno uživanje na onom svijetu. Zato odbaci sve brige, probleme, osloni se na Allaha i strpljivo čekaj ono što je Allah od dobrote svoje obečao.

5. A Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti – Da, uskoro, jer Allah nagrađuje strpljive, Allah će ti dati ono što će tebe i tvoju dušu da usreći na ovom svijetu a na drugom posebno. Allah će da ulije zadovoljstvo u tvoje srce. Allah nam poručuje, da će nam uvijek dati izlaz iz svake situacije, da će nam dati pobjedu i pomoć, bilo nama kao skupini ili kao pojedincu.

6. Zar nisi siroče bio, pa ti je On utičište pružio – Allah podsjeća Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na period kad je bio jetim, pa ga je On u svoju zaštitu uzeo. Allah nikad ne napušta svoje robove na cjedilu. Koliko nas je Allah puta spasio dok smo bili mali, dok smo bili u mladosti, koliko nas je puta izliječio, koliko nam je puta dao da napredujemo? Mnogo, samo što slabo pamtimo i kad nam ne krene kao mi želimo, padamo u očaj i depresiju, gubeći nadu u Allahovu milost. Allah će nam uvijek utočište da pruži, samo Mu se trebamo obratiti.

7. I za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio – Gdje bismo danas bilo da nas Allah nije uputio na Pravi put, gdje bi bili da nas Allah nije pogledao i sputio na nas Svoju milost i uputu? Nismo klanjali a danas klanjamo, nismo postili a danas postimo, učimo Kur’an, trudimo se da na taj način iskažemo svoju zahvalanost Allahu na uputi. Vjerujemo u Njega a zapadamo u stanje očaja i depresije, potraži utočište kod Allaha u dovama i činjenju dobrih djela, pa ćeš da vidiš kako duša uživa.

8. I siromah si bio, pa te je imučnim učinio – Allah nam daje razna bogastva, samo što ih ne vidimo i što smo uglavnom uvijek nezadovoljni, stalno smo gladni i tražimo još. Nije samo bogatsvo u novcu, bogatsvo je u djeci, zdravlju, znanju, ponašanju, zdravo odgojenoj djeci. Allah nas na razne načine opskrbljuje i daje nam, ponekad više nego što zaslužujemo, ali smo nezahvalni pa zbog umišljenjnog siromaštva, padamo u očaj i gubimo se.

9. Zato siroče ne ucvili – Jaka poruka od Allaha da se siročetu ne smije bilo koja vrsta nepravde učiniti.

10. A na prosjaka ne podvikni – Ako ti neko zatraži i ne daš, nemoj da ga još vrijeđaš i ponižavaš. Allah nam šalju poruku da prema dvije vrste ljudi, trebamo biti pažljivi, to su jetimi i prosjaci. A znate li kako se duša može najbolje da smiri? Ako pomgneš jetima i ako pomogneš prosjaka, kad vidiš da su oni nasmijani, znaj da će se osmijeh naseliti u tvoj srce.

11. I o blagodati Gospodara svoga kazuj – Nabrojte mi blagodati koje nam je Allah dao? Ne možete, jer ih nismo sposobni ni nabrojati a kamoli nešto drugo. Blagodat vida, govora, sluha…. Ako nas Allah ne voli, zašto smo još živi, Allah želi da Mu se vratimo, da Mu se na vrijeme pokajemo, kako bi sa nama bio zadovoljan.

Savjet meni i Vama! Kad zapadnete u očaj, stanje sekirnacije i depresije, učite i iščitavajte suru Ad-Duha, čitaje njen prevod, poruke koje nam Allah šalje i koje važe do Sudnjega dana. Ova sura je unijela smiraj i zadovoljstvo u srce Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebala bi i u naše.

Piše: Saudin Cokoja

akos.ba

Religija

Šta kaže melek smrti ( Azrail) nakon što usmrti vjernika?

Published

on

”JA ĆU VAM SE UVIJEK IZNOVA VRAĆATI”
Ibn Omer je rekao: ”Melek smrti, nakon što uzme dušu vjerniku, na vratima zastane gledajući ukućane koji se uz plač udaraju po obrazima i čupaju kosu zapomažući, pa se zapita: – Čemu ovoliki nemiri i žalost? Allah mi, nikome život nisam skratio, niti sam kome nafaku uzeo, nikome od vas nisam nikakvu nepravdu učinio.
Ako su vaše žalbe i bijes na mene, tako mi Allaha, meni je to naređeno, a ako se to odnosi na vašeg umrlog, pa on nema utjecaja na ovo, a ako se ovo odnosi na vašeg Gospodara, pa vi ste ga time zanijekali, a ja ću vam se uvijek iznova vraćati”
(Kurtubī, Tezkira,116).
FB, dr. Almir Fatić
Nastavi čitati

Religija

Hfz. Ammar Bašić: Nezrelo je predavati pažnju nebitnim stvarima

Published

on

Jedan od znakova nezrelosti u ljudskosti kao i neispravnog shvatanja vjere jeste pridavanje pažnje manje bitnim stvarima u odnosu na suštinske.

Vjerskim jezikom kazano, biti sklon nafilama, a izostavljati farzove.

Postoje ljudi koji ugađaju čitavom svijetu, a u svojoj porodici i krugu kojem pripadaju nered imaju. Korijen tog ponašanja je u odgoju od malih nogu kroz učenje da se “sa svakim bude dobar” i ugađanju drugima (people pleaser) da bi se “bilo prihvaćeno”.

Dakle, kada ne znaš dovoljno dobro ko si, koje su tvoje vrijednosti i koji put slijediš – postaješ labilan. Nit’ si dobar sebi nit’ svojima nit’ drugima. Jedan od usuda našeg naroda jeste mnoštvo ovakvih, posebno na pozicijama gdje predstavljaju svoj narod.

Ova paradigma se može mijenjati samo kroz odgoj i učenje da je svoj narod, svoja tradicija i svoja časna historija preča od svih tuđih koje nam se nameću. Dozvati gluhog i namignuti slijepom je nemoguće, ali zadatak je truditi se da naša omladina i vidi i čuje – ako želimo dostojanstvo sačuvati.

hafiz Ammar Bašić

Nastavi čitati

Religija

Nada za kršćane!

Published

on

Nada za kršćane!

datum objavljivanja: 23.07.2024.

Nevješti čitatelji Kurʼāna, napose oni koji nisu  vični načinima i stilovima izlaganja i saopćavanja kurʼānskih obznana, steći će dojam kako u rukama drže jednu knjigu “ultimativnih stavova“, u kojima se ne nalazi baš nikakvih tragova Božanske milosti.

 

K tome, ima i onih čitatelja Kurʼāna koji  samom tradicijom  islama nisu pripremljeni da  “zaimaju cjelinu Kurʼāna“, te će i oni o svetoj knjizi islama zaključiti  kako je prepuna stranica na kojima se u pregrštima saopćavaju “beskompromisna motrišta“ i  “šamaranja“ i  “progoni“ nemuslimanskih ljudi i čovječanstava na sve četiri strane svijeta.

Ukratko, iz mnogih knjiga napisanih o Kurʼānu perom  “nevještih“ i  “nevičnih“ čitatelja, na nemio način saznajemo njihove zaključke: Kurʼān je jedna  “odbojna“ knjiga, ona ne priznaje nikoga drugog osim muslimana ili  “svojih vjernika“!

Ali, s Kurʼānom stvari ne stoje tako nigdje, pa ni onda kad govori o kršćanima. Krenemo li redom, mi ćemo doista zapaziti da Kurʼān sadrži  “kritiku nekojih kršćanskih dogmi“, npr. dogme o Trojstvu. U suri Trpeza/al-Māʼida, 5:73.,  kaže se: “Nevjernici su oni koji tvrde: ʼBog je treći od trojice!ʼ“ I na nekoliko drugih mjesta u Kurʼānu imamo nalične proklamacije kojima se odriče da  “Bog ima dijete“ i tome slično.

Ali, gledan i čitan u svojoj sveukupnosti, Kurʼān je knjiga koja nudi vedro nebo, koja otvara svijetle horizonte. U istoj suri koju smo maloprije naveli, u sûri 5:82., obznanjuje se:

“Sigurno ćeš [o Muhammede] naći

da su vjernicima [muslimanima] prijateljstvom

najbliži oni koji vele: ʼMi smo kršćani!ʼ

To je zato jer među njima svećenika ima i monaha

i zato jer se oni ne ohole.“

Ima još barem nekoliko mjesta u Kurʼānu gdje se o Sljedbenicima Pisma [Biblije] iznose pohvalne stvari. Dakako, najkarakterističnije mjesto u Kurʼānu u ovom smislu je sûra 2:62., koja obznanjuje:

“Onima koji su vjerovali, i onima koji su bili jevreji,

i kršćani, i Sabijci, koji su u Boga i Onaj Svijet vjerovali

i dobra djela radili, pripada nagrada njihova

kod Gospodara njihova!

Njima nema straha i oni neće očajavati.“

U neznatno drugačijoj formulaciji ovaj se proglas ponavlja i u sūri Trpeza/al-Māʼida, 5:69.

Prema rečenom, temeljna knjiga islama ne izopćava kršćane iz Božije milosti. Kurʼān ne lišava kršćane mogućnosti da tu milost zasluže, baš kao što je i sami muslimani trebaju zaslužiti.

Muslimani, time što su muslimani, nisu postali vlasnici Božije milosti.

Niti su muslimani, time što su muslimani, dobili ulogu “čuvara raja“ ili ulogu onih koji čuvaju  “ključeve raja“.

Ovo treba imati u vidu uvijek, napose kad se raspravlja sa kršćanima o zajedničkom dobru na Ovom svijetu.

(…)

Autor: Enes Karić

islam.ba

Nastavi čitati

Najčitanije