Connect with us

Religija

Kad se šejtan najviše raduje?

Published

on

Piše: dr. Džasim el-Mutawa / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedna žena mi se požalila na mnoge zabranjene kontakte njenog muža sa drugim ženama putem društvenih mreža. U razgovoru s njim, rekao mi je: ”Da, istina je to što je moja žena rekla, ja sam slab pred šejtanom i on uvijek izađe kao pobjednik.”

Ja sam mu rekao: ”Sljedeći put ću tražiti tvog šejtana da razgovaram s njim, jer je on razlog zašto si počinio grijeh.”

Rekao je: ”Prvi put razmišljam o ovoj frazi koju uvijek izgovaram, jer mislim da je šejtan razlog mog posrtanja i upadanja u grijehe.”

Odgovorio sam: ”Ne, posao šejtana je samo da ti dadne ideju, ali ti si odgovoran za odluku i implementaciju.”

Razgovor s njim je završen, ali se takav razgovor ponovio sa više osoba, jer mnogi misle da je šejtan razlog za upadanje u grijehe (harame) i da oni sami ne snose nikakvu odgovornost.

Zato sam prije izvjesnog vremena iznio ideju na društvenim mrežama i rekao mojim pratiocima da probaju ovu vježbu kako bismo saznali ko će biti pobjednik, mi ili šejtan. Naime, zamolio sam ih da nakon svakog namaza ostanu sjediti samo jednu minutu, ne mičući se i ne ustajući, već da samo spominju i veličaju Allaha.

Bio sam iznenađen kada sam pročitao komentare u kojima su mnogi od njih naveli da su uložili ogroman napor kako bi privolili sebe da mirno sjede jednu minutu. Najveći razlog koji ih je pozivao da brzo ustanu nakon namaza bio je to što su se sjetili zadatka koji mora biti obavljen ili što su im prsti posezali za mobitelom da prate najnovije vijesti i događaje na društvenim mrežama.

Sve te misli su zapravo od šejtana koji čovjeku želi upropastiti priliku zikra i veličanja Allaha i uskratiti mu veliku nagradu, jer je dio šejtanske politike i strategije da malim koracima dolazi do svog cilja. Zato je Allah opisao šejtanske trikove riječima: ”O vjernici, ne idite šejtanovim stopama!” (En-Nur, 21.) Šejtan ne govori odmah čovjeku da ubije, da počini blud, da laže ili krade, već ga svojom čarolijom postepeno zavodi i odvodi sa Pravog puta.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio nam je da je šejtan postavio svoj prijesto na vodi i svaki dan šalje svoje vojnike da zavode ljude i iskušavaju ih ne bi li upali u zabranjene stvari. Zatim na kraju dana održava sastanak kako bi saslušao izvještaje o postignućima svojih vojnika.

Jedan od njih mu kaže: ”Nisam otišao od tog i tog dok ga nisam naveo da ukrade”, drugi kaže: ”Nisam otišao od tog i tog dok nije počinio blud”, a treći kaže: ”Nisam otišao od tog i tog sve dok ga nisam naveo da pije alkohol.”

Nakon što je svaki od njih rekao ono što je uradio, Iblis to prokomentariše riječima: ”Nisi ti ništa uradio”, sve dok jedan od njegovih vojnika ne kaže: ”Nisam ostavio tog i tog i njegovu ženu dok se nisu razveli.” Šejtan se obraduje ovoj vijesti i hvali tog vojnika, govoreći: ”Da, ti si uradio pravu stvar.”

Ovdje se nameće važno pitanje: ”Zašto se šejtan toliko obraduje vijestima o razvodu braka, a ne obraduje se na isti način činjenju bluda, pijenju alkohola i drugim velikim grijesima?”

Možda će, onaj ko malo bolje razmisli o ovome, primijetiti da je za velike grijehe, kao što su blud, pijenje alkohola, laž i dr., Allah propisao pokajanje (tevbu), ili oni nestanu izricanjem kazne počiniocu zločina i grijeha i stvar je završena.

Ali kada su supružnici razdvojeni, prva stvar koju porodica gubi jeste autoritet ili vlast odlučivanja. Ako je porodica stabilna, pa sin ili kćerka pogriješe, onda autoritet oca ili majke utvrđuje i ispravlja krivo ponašanje.

Međutim, kada se roditelji razdvoje, može se desiti da se otac oženi drugom ženom i da dođe do spora oko starateljstva, pa se onda majka sama brine o djeci, i kada djeca dođu u dob puberteta, majka ih ne može kontrolirati. I ako djeca postanu neposlušna i upoznaju loše društvo, u ovom slučaju oni postaju šejtanovi vojnici i prijatelji, a da to i ne osjete.

Druga stvar koju porodica gubi nakon gubitka ovlasti odlučivanja i njegove centralizacije je slabo obrazovanje djece, jer će otac, ženidbom drugom, i majka, udajom za drugog, podići sebi novi dom, pa će u toj situaciji djeca postati lahak plijen šejtanu i njegovim vojskama.

Iz tog razloga, šejtan se raduje kada dođe do razdvajanja između supružnika, jer je jedan od njegovih ciljeva da poveća broj svojih vojnika između džina i ljudi.

I ovo je obećanje koje je spomenuo Gospodaru svjetova u Kur'anu, kao što se navodi u ajetu: “Gospodaru moj,” – reče Iblis – “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” (El-Hidžr, 39.-40.)

saff.ba

Religija

Šta kaže melek smrti ( Azrail) nakon što usmrti vjernika?

Published

on

”JA ĆU VAM SE UVIJEK IZNOVA VRAĆATI”
Ibn Omer je rekao: ”Melek smrti, nakon što uzme dušu vjerniku, na vratima zastane gledajući ukućane koji se uz plač udaraju po obrazima i čupaju kosu zapomažući, pa se zapita: – Čemu ovoliki nemiri i žalost? Allah mi, nikome život nisam skratio, niti sam kome nafaku uzeo, nikome od vas nisam nikakvu nepravdu učinio.
Ako su vaše žalbe i bijes na mene, tako mi Allaha, meni je to naređeno, a ako se to odnosi na vašeg umrlog, pa on nema utjecaja na ovo, a ako se ovo odnosi na vašeg Gospodara, pa vi ste ga time zanijekali, a ja ću vam se uvijek iznova vraćati”
(Kurtubī, Tezkira,116).
FB, dr. Almir Fatić
Nastavi čitati

Religija

Hfz. Ammar Bašić: Nezrelo je predavati pažnju nebitnim stvarima

Published

on

Jedan od znakova nezrelosti u ljudskosti kao i neispravnog shvatanja vjere jeste pridavanje pažnje manje bitnim stvarima u odnosu na suštinske.

Vjerskim jezikom kazano, biti sklon nafilama, a izostavljati farzove.

Postoje ljudi koji ugađaju čitavom svijetu, a u svojoj porodici i krugu kojem pripadaju nered imaju. Korijen tog ponašanja je u odgoju od malih nogu kroz učenje da se “sa svakim bude dobar” i ugađanju drugima (people pleaser) da bi se “bilo prihvaćeno”.

Dakle, kada ne znaš dovoljno dobro ko si, koje su tvoje vrijednosti i koji put slijediš – postaješ labilan. Nit’ si dobar sebi nit’ svojima nit’ drugima. Jedan od usuda našeg naroda jeste mnoštvo ovakvih, posebno na pozicijama gdje predstavljaju svoj narod.

Ova paradigma se može mijenjati samo kroz odgoj i učenje da je svoj narod, svoja tradicija i svoja časna historija preča od svih tuđih koje nam se nameću. Dozvati gluhog i namignuti slijepom je nemoguće, ali zadatak je truditi se da naša omladina i vidi i čuje – ako želimo dostojanstvo sačuvati.

hafiz Ammar Bašić

Nastavi čitati

Religija

Nada za kršćane!

Published

on

Nada za kršćane!

datum objavljivanja: 23.07.2024.

Nevješti čitatelji Kurʼāna, napose oni koji nisu  vični načinima i stilovima izlaganja i saopćavanja kurʼānskih obznana, steći će dojam kako u rukama drže jednu knjigu “ultimativnih stavova“, u kojima se ne nalazi baš nikakvih tragova Božanske milosti.

 

K tome, ima i onih čitatelja Kurʼāna koji  samom tradicijom  islama nisu pripremljeni da  “zaimaju cjelinu Kurʼāna“, te će i oni o svetoj knjizi islama zaključiti  kako je prepuna stranica na kojima se u pregrštima saopćavaju “beskompromisna motrišta“ i  “šamaranja“ i  “progoni“ nemuslimanskih ljudi i čovječanstava na sve četiri strane svijeta.

Ukratko, iz mnogih knjiga napisanih o Kurʼānu perom  “nevještih“ i  “nevičnih“ čitatelja, na nemio način saznajemo njihove zaključke: Kurʼān je jedna  “odbojna“ knjiga, ona ne priznaje nikoga drugog osim muslimana ili  “svojih vjernika“!

Ali, s Kurʼānom stvari ne stoje tako nigdje, pa ni onda kad govori o kršćanima. Krenemo li redom, mi ćemo doista zapaziti da Kurʼān sadrži  “kritiku nekojih kršćanskih dogmi“, npr. dogme o Trojstvu. U suri Trpeza/al-Māʼida, 5:73.,  kaže se: “Nevjernici su oni koji tvrde: ʼBog je treći od trojice!ʼ“ I na nekoliko drugih mjesta u Kurʼānu imamo nalične proklamacije kojima se odriče da  “Bog ima dijete“ i tome slično.

Ali, gledan i čitan u svojoj sveukupnosti, Kurʼān je knjiga koja nudi vedro nebo, koja otvara svijetle horizonte. U istoj suri koju smo maloprije naveli, u sûri 5:82., obznanjuje se:

“Sigurno ćeš [o Muhammede] naći

da su vjernicima [muslimanima] prijateljstvom

najbliži oni koji vele: ʼMi smo kršćani!ʼ

To je zato jer među njima svećenika ima i monaha

i zato jer se oni ne ohole.“

Ima još barem nekoliko mjesta u Kurʼānu gdje se o Sljedbenicima Pisma [Biblije] iznose pohvalne stvari. Dakako, najkarakterističnije mjesto u Kurʼānu u ovom smislu je sûra 2:62., koja obznanjuje:

“Onima koji su vjerovali, i onima koji su bili jevreji,

i kršćani, i Sabijci, koji su u Boga i Onaj Svijet vjerovali

i dobra djela radili, pripada nagrada njihova

kod Gospodara njihova!

Njima nema straha i oni neće očajavati.“

U neznatno drugačijoj formulaciji ovaj se proglas ponavlja i u sūri Trpeza/al-Māʼida, 5:69.

Prema rečenom, temeljna knjiga islama ne izopćava kršćane iz Božije milosti. Kurʼān ne lišava kršćane mogućnosti da tu milost zasluže, baš kao što je i sami muslimani trebaju zaslužiti.

Muslimani, time što su muslimani, nisu postali vlasnici Božije milosti.

Niti su muslimani, time što su muslimani, dobili ulogu “čuvara raja“ ili ulogu onih koji čuvaju  “ključeve raja“.

Ovo treba imati u vidu uvijek, napose kad se raspravlja sa kršćanima o zajedničkom dobru na Ovom svijetu.

(…)

Autor: Enes Karić

islam.ba

Nastavi čitati

Najčitanije