Connect with us

Religija

Kad se šejtan najviše raduje?

Published

on

Piše: dr. Džasim el-Mutawa / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedna žena mi se požalila na mnoge zabranjene kontakte njenog muža sa drugim ženama putem društvenih mreža. U razgovoru s njim, rekao mi je: ”Da, istina je to što je moja žena rekla, ja sam slab pred šejtanom i on uvijek izađe kao pobjednik.”

Ja sam mu rekao: ”Sljedeći put ću tražiti tvog šejtana da razgovaram s njim, jer je on razlog zašto si počinio grijeh.”

Rekao je: ”Prvi put razmišljam o ovoj frazi koju uvijek izgovaram, jer mislim da je šejtan razlog mog posrtanja i upadanja u grijehe.”

Odgovorio sam: ”Ne, posao šejtana je samo da ti dadne ideju, ali ti si odgovoran za odluku i implementaciju.”

Razgovor s njim je završen, ali se takav razgovor ponovio sa više osoba, jer mnogi misle da je šejtan razlog za upadanje u grijehe (harame) i da oni sami ne snose nikakvu odgovornost.

Zato sam prije izvjesnog vremena iznio ideju na društvenim mrežama i rekao mojim pratiocima da probaju ovu vježbu kako bismo saznali ko će biti pobjednik, mi ili šejtan. Naime, zamolio sam ih da nakon svakog namaza ostanu sjediti samo jednu minutu, ne mičući se i ne ustajući, već da samo spominju i veličaju Allaha.

Bio sam iznenađen kada sam pročitao komentare u kojima su mnogi od njih naveli da su uložili ogroman napor kako bi privolili sebe da mirno sjede jednu minutu. Najveći razlog koji ih je pozivao da brzo ustanu nakon namaza bio je to što su se sjetili zadatka koji mora biti obavljen ili što su im prsti posezali za mobitelom da prate najnovije vijesti i događaje na društvenim mrežama.

Sve te misli su zapravo od šejtana koji čovjeku želi upropastiti priliku zikra i veličanja Allaha i uskratiti mu veliku nagradu, jer je dio šejtanske politike i strategije da malim koracima dolazi do svog cilja. Zato je Allah opisao šejtanske trikove riječima: ”O vjernici, ne idite šejtanovim stopama!” (En-Nur, 21.) Šejtan ne govori odmah čovjeku da ubije, da počini blud, da laže ili krade, već ga svojom čarolijom postepeno zavodi i odvodi sa Pravog puta.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio nam je da je šejtan postavio svoj prijesto na vodi i svaki dan šalje svoje vojnike da zavode ljude i iskušavaju ih ne bi li upali u zabranjene stvari. Zatim na kraju dana održava sastanak kako bi saslušao izvještaje o postignućima svojih vojnika.

Jedan od njih mu kaže: ”Nisam otišao od tog i tog dok ga nisam naveo da ukrade”, drugi kaže: ”Nisam otišao od tog i tog dok nije počinio blud”, a treći kaže: ”Nisam otišao od tog i tog sve dok ga nisam naveo da pije alkohol.”

Nakon što je svaki od njih rekao ono što je uradio, Iblis to prokomentariše riječima: ”Nisi ti ništa uradio”, sve dok jedan od njegovih vojnika ne kaže: ”Nisam ostavio tog i tog i njegovu ženu dok se nisu razveli.” Šejtan se obraduje ovoj vijesti i hvali tog vojnika, govoreći: ”Da, ti si uradio pravu stvar.”

Ovdje se nameće važno pitanje: ”Zašto se šejtan toliko obraduje vijestima o razvodu braka, a ne obraduje se na isti način činjenju bluda, pijenju alkohola i drugim velikim grijesima?”

Možda će, onaj ko malo bolje razmisli o ovome, primijetiti da je za velike grijehe, kao što su blud, pijenje alkohola, laž i dr., Allah propisao pokajanje (tevbu), ili oni nestanu izricanjem kazne počiniocu zločina i grijeha i stvar je završena.

Ali kada su supružnici razdvojeni, prva stvar koju porodica gubi jeste autoritet ili vlast odlučivanja. Ako je porodica stabilna, pa sin ili kćerka pogriješe, onda autoritet oca ili majke utvrđuje i ispravlja krivo ponašanje.

Međutim, kada se roditelji razdvoje, može se desiti da se otac oženi drugom ženom i da dođe do spora oko starateljstva, pa se onda majka sama brine o djeci, i kada djeca dođu u dob puberteta, majka ih ne može kontrolirati. I ako djeca postanu neposlušna i upoznaju loše društvo, u ovom slučaju oni postaju šejtanovi vojnici i prijatelji, a da to i ne osjete.

Druga stvar koju porodica gubi nakon gubitka ovlasti odlučivanja i njegove centralizacije je slabo obrazovanje djece, jer će otac, ženidbom drugom, i majka, udajom za drugog, podići sebi novi dom, pa će u toj situaciji djeca postati lahak plijen šejtanu i njegovim vojskama.

Iz tog razloga, šejtan se raduje kada dođe do razdvajanja između supružnika, jer je jedan od njegovih ciljeva da poveća broj svojih vojnika između džina i ljudi.

I ovo je obećanje koje je spomenuo Gospodaru svjetova u Kur'anu, kao što se navodi u ajetu: “Gospodaru moj,” – reče Iblis – “zato što si me u zabludu doveo, ja ću njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudit ću se da ih sve zavedem, osim među njima Tvojih robova iskrenih.” (El-Hidžr, 39.-40.)

saff.ba

BiH

Muslimanska radna etika

Published

on

Muslimanska radna etika

datum objavljivanja: 1.05.2024.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli / Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu.

Bez obzira što je vrijeme robovlasništva daleko iza nas, danas se određeni poslodavci prema radnicima nerijetko odnose kao robovlasnici prema robovima.

Navedimo nekoliko primjera u tom kontestu. Iako je radno vrijeme naznačeno u ugovoru, radnik je obavezan ostati dokasno navečer. Poslodavac ne pomišlja na obaveze koje njegov radnik ima, naročito ako se radi o porodičnom čovjeku.

Ovo je naročito važno u proljetno doba kada radnici s minimalcima pokušavaju nakon radnog vremena obrađivati zemlju, jer njegov budžet ne dozvoljava kupovinu svježeg voća i povrća, kao i zimnice, u bilo koje doba godine. Od radnika se zahtijeva da za minimalnu platu obavlja posao više ljudi, a često prihod ne odgovara zakonom utvrđenim platnim listama.

Poslodavac nije svjestan da upravo ovom nepravdom stavlja u iskušenje radnika da ne obavlja svoj posao revnosno, ili štaviše da počne ga potkradati. Postoje poslodavci koji daju zakonom zagarantiranu plaću, ali nakon njene isplate radnici su obavezni vratiti određenu sumu poslodavcu.

Kao da je riječ o haraču. Te obespravljene radnike svakodnevno gledamo u našim porodicama, familijama džamijskim odborima, prvim saffovima…

Naravno, u sveopćoj paranoji poslodavac će tražiti od bližih saradnika, ili radnika koje smatra povjerljivim, da špijuniraju pa čak i podmeću robu drugim radnicima testirajući ih da li će pokušati krasti.

 

Također, poslodavci često traže od radnika da skrivaju sve propuste firme; porez, nehigijenske uvjete i rok trajanja robe itd.

Mnogi radnici rade “nacrno” bez ikakvog osiguranja, a da bi se ispunila zakonska obaveza poslodavac će umjesto radnika “prijaviti” sebe, svoju porodicu i bližu rodbinu, čak i ako ne rade. Radnik će razumjeti situaciju kada je firma u krizi, ali kako će razumjeti ako se poslodavac razmeće skupocjenim novim autima dok govori o krizi?

Možda izgleda suvišno govoriti o hrani, ali danas još postoje poslodavci koji ne obezbjeđuju radnicima adekvatnu hranu, ili je riječ o jednoličnoj hrani koju radnici mogu uzeti ili odbiti, jer druge nema.

Postoje slučajevi kada poslodavci ne dozvoljavaju radnicima napuštanje radnog mjesta čak i kada im se u porodici desi nesretan slučaj, a iznimke, što je zapravo obaveza, prave samo ako se nešto desi radniku. Naravno, radnici s povredama ili težom bolešću ostaju bez posla, jer bolovanje nije ekonomski isplativo, dok majke nakon porodiljskog ne dobivaju mogućnost povratka na radno mjesto. Da se radniku omogući obavljanje namaza…

Radnik može biti sretan ako mu se uopće dozvoli odlazak na bajram-namaz.

Sve su ovo karakteristike prakse oholog poslodavca kojem je ponižavanje radnika postala praksa, naročito onog koji je bez temeljnog obrazovanja i odgoja spletom okolnosti stekao određeni kapital. Poslodavac će birati turističke destinacije i bogato provesti blagdane i praznike, jer njegova plata ne kasni, ali njegovim radnicima, ako ne budu obavezni raditi i tokom praznika, datum isplate mjesečnog primanja će se pomjeriti.

S tim konstantnim pomjeranjem dana isplate radnik izgubi u toku godine bar jednu platu.

Poslodavac će provesti svaki blagdan u odmoru, s bogatim jelovnikom, dok će njegov radnik nastojati posuditi novac kako bi obezbijedio osnovne namirnice svojoj porodici, kao da Poslanik, a.s. nije poručio: “Daj radniku njegovu zaradu prije nego mu se znoj osuši”.

Ove i slične slične situacije možda su strane onima koji dobivaju platu iz sigurnog budžeta određenih institucija, ali to je realnost koja se zanemaruje u našim razgovorima, sohbetima, hutbama. Odgovorne osobe ne obraćaju pažnju na ove situacije, ili su u strahu od svađe s poslodavcima od kojih su dobili donaciju za lični ili društveni interes.

Donacije poslodavaca zarađene na muci i nepravdi radnika, bez obzira koji cilj imale, jesu donacije ljudi koje Allah ne voli. Poslodavci kao da nisu svjesni da su Božijom odlukom i milošću samo u prednosti nad radnicima, a nikako njihovi vlasnici.

Kada bismo pratili život i smrt nepravednog poslodavca, te stanje njegove porodice možda bismo se uvjerili u Allahovu pravednu odredbu već na Ovom svijetu. Prilikom razmatranja odnosa poslodavac – radnik ljudi uglavnom imaju više naklonosti prema radnicima, jednim dijelom što je većina ljudi na svijetu radnici, a drugim dijelom što se nepravda uglavnom čini nad radnicima. Ipak, treba imati na umu da mnogi radnici svojim riječima, djelima, neradom, lijenošću čine nepravdu poslodavcu svakog (ne)radnog dana.

Jedna od nepoželjnih osobina radnika koja može štetiti poslodavcu, ali i radniku naročito u smislu njegovog radnog ambijenta, jeste neopravdano konstantno nezadovoljstvo.

Ako bismo ilustrirali ovu osobinu najbolji primjer bi nam bio slučaj kada poslodavac omogući povišicu radniku, a ovaj se upita: “Ako je meni povećao plaću, koliko li je tek onda on zaradio ovaj mjesec?!” Ako je poslodavac pravedan, konstantno nezadovoljstvo radnika može biti samo posljedica zavisti i ljubomore, a imati takvog radnika je kao zaposliti nezrelo i nestručno dijete, jer neopravdana zavist je jedna od osobina nezrelog djeteta.

Raditi i biti vrijedan radnik samo ako je šef prisutan, znači biti licemjer i stjecati nedozvoljenu zaradu. Krasti od vlasnika, bez obzira da li je riječ o doslovnoj krađi materijalnih stvari ili, pak, obavljanje ličnih poslova tokom radnog vremena ili na radnom mjestu, znači varati.

Radnik može nemarno da se odnosi prema imovini vlasnika, svojim ponašanjem da udaljava poslovne partnere od vlasnika; širi laži i dezinformacije o vlasniku; u trgovini ili na pijaci može prodavati svoje proizvode umjesto vlasnikove; posluživati u restoranu svoju hranu i piće bez znanja vlasnika… sve su to osobine varalica, naroda koje je Uzvišeni prokleo, a u Kur’anu donio opis njihovih osobina: “Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je već na njoj uspostavljen red.

To je bolje za vas ako vjerujete.'“ (El-A'raf, 85) Radnikova plata može biti halal, islamom dozvoljena samo ako bude radio na poslu kao da radi za sebe, za svoju firmu i trgovinu.

Hadis Niko od vas neće vjerovati dok svome bratu ne bude volio ono što i sam sebi voli, i radnik i poslodavac mogu uvrstiti u lični poslovni kodeks.

Nastavi čitati

Cazin

Večer Kur'ana u Gradskoj džamiji Cazin

Published

on

U organizaciji Muftijstva bihaćkog i Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Gradskoj džamiji u Cazinu održana večer Kur'ana.  Na samom početku u ime domaćina prisutnima su se obratili i poselamili ih imam Gradske džamije Smajo-ef. Šabić i direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović.

Učači Kur'ana bili su Ahsen Čavak (Karađoz-begova medresa – Mostar), hfz. Madžid Aganhodžić (Medresa Osman-ef. Redžović – Visoko), hfz. Bilal Kovačević (Gazi Husrev-begova medresa – Sarajevo), hfz. Tarik Dogan (Elči Ibrahim-pašina medresa – Travnik) i Emir Osmanagić (Medresa Reis Džemaludin-ef. Čaušević – Cazin).

Prigodnim predavanjem ispred Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obratio se mr. Seid Eminović – šef Odjela za srednje obrazovanje kao i mr. Haris Veladžić – rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog.

(foto: VP photo)

 Večer Kur'ana u Gradskoj džamiji Cazin

Sinoć je u organizaciji Muftijstva bihaćkog i Medrese „Reis Džemaludin-ef. Čaušević“ u Gradskoj džamiji u Cazinu održana večer Kur'ana.  Na samom početku u ime domaćina prisutnima su se obratili i poselamili ih imam Gradske džamije Smajo-ef. Šabić i direktor Medrese prof. Zuhdija Handanović.

Učači Kur'ana bili su Ahsen Čavak (Karađoz-begova medresa – Mostar), hfz. Madžid Aganhodžić (Medresa Osman-ef. Redžović – Visoko), hfz. Bilal Kovačević (Gazi Husrev-begova medresa – Sarajevo), hfz. Tarik Dogan (Elči Ibrahim-pašina medresa – Travnik) i Emir Osmanagić (Medresa Reis Džemaludin-ef. Čaušević – Cazin).

Prigodnim predavanjem ispred Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini obratio se mr. Seid Eminović – šef Odjela za srednje obrazovanje kao i mr. Haris Veladžić – rukovodilac Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva bihaćkog.

(foto: VP photo)

 

Izvor:medresa-cazin.ba

Nastavi čitati

Cazin

Osam godina od dženaze najstarijeg krajiškog imama Sulejman ef. Kajtezovića

Published

on

Život Sulejmana efendije prožet je raznim događajima, obilježen zatvorskim kaznama, promjenama i prilagodbama raznim sistemima državne uprave,a o njemu su pisani brojni novinski članci, pa i snimani dokumentarni filmovi.

Sulejman je bio imam u dvanaest džemata u Krajini, u radnom vijeku izgradio je četiri i obnovio tri džamije, a od 1933. godine redovno je vodio dnevnik svojih aktivnosti.

Prvu zvaničnu imamsku dužnost započeo je davne 1945. godine u Bužimu, a na poziciju imama došao je, kako je u jednom intervjuu kazao, pravo iz zatvora i to na mjesto ranije ubijenog vjerskog službenika. Nakon godinu i pol službe u Bužimu ponovo je zatvoren u Bihaću, a u zatvoru je proveo tri mjeseca.

Nakon Bužima prešao je na službu u Žaliće kod Velike Kladuše, gdje je služio devet godina, nakon čega je bio u Slapnici, pa u Pokoju kod Bihaća. Nakon toga je vodio džemat u Tržcu kod Cazina, gdje je proveo oko osam godina, odakle je prešao u Trnove kod Velike Kladuše, gdje je proveo devet godina. Slijede Šabići, a penzionisan je 1983. godine, nakon čega je imamsku dužnost obavljao honorarno.

Imamsku dužnost dedo Sulejman obavljao je honorarno i prije 1945. godine, ali i nakon 2007. godine kada je napustio džemat u Vejincu kod Velike Kladuše, jer je, kako je jednom kazao, namirio 70 godina imamske službe.

Do smrti je redovno obavljao molitve u džamiji, postio je od svoje devete godine svaki ramazan, a dnevno je učio po 20 stranica Kur'ana.

Molimo Allaha da ga u Džennet uvede. Amin

Nastavi čitati

Najčitanije