Connect with us

Religija

Komentar hadisa: Odredimo sebi životni cilj ili će nam ga drugi odrediti

Published

on

Komentar hadisa: Odredimo sebi životni cilj ili će nam ga drugi odrediti

datum objavljivanja: 23.05.2024.

Habbab ibn el-Erett, r.a., kazuje o događaju koji se desio u Mekki u vrijeme najvećih progona, zlostavljanja i uznemiravanja muslimana.

 

شَكَوْنا إلى رَسولِ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عليه وسلَّمَ وهو مُتَوَسِّدٌ بُرْدَةً له في ظِلِّ الكَعْبَةِ فَقُلْنا: ألا تَسْتَنْصِرُ لنا ألا تَدْعُو لَنا؟ فقالَ: قدْ كانَ مَن قَبْلَكُمْ، يُؤْخَذُ الرَّجُلُ فيُحْفَرُ له في الأرْضِ، فيُجْعَلُ فيها، فيُجاءُ بالمِنْشارِ فيُوضَعُ علَى رَأْسِهِ فيُجْعَلُ نِصْفَيْنِ، ويُمْشَطُ بأَمْشاطِ الحَدِيدِ، ما دُونَ لَحْمِهِ وعَظْمِهِ، فَما يَصُدُّهُ ذلكَ عن دِينِهِ، واللَّهِ لَيَتِمَّنَّ هذا الأمْرُ، حتَّى يَسِيرَ الرَّاكِبُ مِن صَنْعاءَ إلى حَضْرَمَوْتَ، لا يَخافُ إلَّا اللَّهَ، والذِّئْبَ علَى غَنَمِهِ، ولَكِنَّكُمْ تَسْتَعْجِلُونَ. (البخاري)

“Požalili smo se Božijem Poslaniku, s.a.v.s., dok je bio u hladu Kabe, a svoju burdu je podmetnuo sebi pod glavu, riječima:

  • ‘Zar nam nećeš tražiti pomoć?! Zar nećeš činiti dove za nas?!’
  • ‘Dešavalo se prije vas da bi uzeli čovjeka, iskopali mu rupu u zemlji i stavili ga u nju, a zatim bi donijeli testeru, stavili bi mu je na glavu i raspolovili, željeznim češljevima bi ga češljali razdvajajući meso od kostiju i sve to ga nije odvratilo od njegove vjere. Tako mi Allaha, ova misija će se uspješno završiti, tako da će jahač putovati od Sane do Hadremevta bojeći se samo Allaha, dž.š., i vuka za svoje stado, ali vi požurujete!'”[1]

Za mnoge od nas karakteristično je, a što je izgleda i osobenost muslimana općenito, da kada kažemo da imamo samo jednu želju da to podrazumijeva da nam se sve želje ispune, jer se ne možemo odlučiti za jednu te tako naše potencijale rasipamo na mnoge strane. Puno toga započinjemo, a malo završavamo.

Nalazimo se u 2022. godini, većina prepuštena svakodnevici bez jasnog cilja šta želi u narednom periodu postići, a samim tim i bez ikakve strategije kako to ostvariti. Prepuštamo se sudbini kako je mi razumijevamo, i kako je to govorio Meša Selimović: “… nikud ne žurimo, jer sam život žuri; ne zanima nas da vidimo šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno…” Da ovo stanje duha i ukupnog ljudskog usmjerenja, ipak, nije karakteristično samo za nas pokazuju ispitivanja koja su provedena na više hiljada mladih ljudi i koja su pokazala da samo 3% njih planira svoj život. Ostali vode život besciljno, od danas do sutra. Može li se zamisliti da milioni ljudi žive samo da bi jeli, pili, provodili se i razmnožavali, bez ikakvog višeg cilja u životu?!

Suprotno rečenome vjernik zna da nije bačen na ovaj svijet i da nije zaboravljen. On zna da ga je Allah, dž.š., stvorio i da ima cilj i svrhu postojanja. Zbog toga se ne može neodgovorno odnositi prema životu koji mu je darovan.

On je svjestan da će se vratiti svome Gospodaru kada će vrlo detaljno odgovarati da li je ispunio svoju životnu misiju ili ne.

أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”[2]

Ljudski život je Božiji dar koji se samo jednom dobiva. I bez obzira da li smo svjesni toga i kako ozbiljno to prihvatamo, nikada nećemo dobiti novu šansu da ga živimo.

Stoga je ključni detalj uspješnog života na ovom svijetu biti toga svjestan i jasno odrediti svoj cilj. Šta želimo biti i kako to ostvariti!

Trebamo što objektivnije promišljati o svojim afinitetima, potencijalima, konsultirati se s iskusnijima i obrazovanijima i konstantno moliti Allaha, dž.š., da nas usmjeri na cilj koji je najbolji za nas.

Ali cilj ne smijemo ni usko postaviti i nastojati ostvariti samo naše želje i htijenja, nego posmatrati sebe dijelom kolektiva, džemata, zajednice. Čime je najbolje da se bavim kako bih bio najkorisniji sebi, porodici, džematu, zajednici i to, naravno, nikada samo u materijalnom smislu.

Beznačajne stvari nas ne smiju odvratiti od postizanja cilja. Trebamo se učiti gledati ne samo u ono što se pokazuje nego i u ono što se krije iza toga. Takve osobe imaju viziju, sposobnost da vide dalje od konkretnih dešavanja i okolnosti. Cilj i plan kako ga postići ne mogu biti valjani ako se radi bez ozbiljne posvećenosti i vizije.

Allah, dž.š., hvali one koji posjeduju viziju, pa spominje Ibrahima, Ishaka i Jakuba, alejhimus-selam, hvaleći njihovu duhovnu snagu i dalekovidnost.

وَاذْكُرْ عِبَادَنَا إِبْرَاهِيمَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ أُولِي الْأَيْدِي وَالْأَبْصَارِ

I sjeti se podanika Naših Ibrahima, Ishaka i Ja'kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.[3]

Razvijajmo potom goruću želju za onim što želimo postići kako bismo još više ojačali viziju postavljenog cilja. Ne zaboravimo, ogromna je razlika između želje da nešto postignemo i odluke da ćemo to neizostavno i ostvariti.

A kada jasno odredimo cilj, nastojati što detaljnije isplanirati kako cilj ostvariti i biti svjesni da odluke koje donosimo na tom putu imaju svoju težinu. Odluke koje donosimo usmjeravaju život kojeg živimo!

Kada krenemo ka ostvarenju cilja, otkrit ćemo da nam mnogi otežavaju, ali i da nam pomoć stiže iz mnogih neočekivanih izvora. Otuda, ne zaboravimo da se u dovama koje svakodnevno činimo svjesno zahvalimo Allahu, dž.š., na blagodatima koje već uživamo i mogućnostima koje nam je podario. Neophodno je da budemo spremni da se zahvalimo za Božiju, a potom i za ljudsku pomoć koju dobivamo.

S druge strane, odabrati cilj u životu kojem nismo dorasli, ili kojeg svojim potencijalima prevazilazimo ili cilj kojeg ne volimo i ne osjećamo svojim, znači neodgovorno se ponašati prema životu i upropaštavati vrijeme i potencijal koji su nam darovani.

Životno je pravilo “da nam je svaka stanica pogrešna, ako sjednemo u pogrešan voz”! Čak i ako uspijemo u ostvarivanju ciljeva koji nisu naši, koji ne izviru iz naših suštinskih želja, nećemo biti ispunjeni, nego ćemo osjećati prazninu.

Ali, ako putujemo ka svom suštinskom cilju, osjećat ćemo zadovoljstvo i radost na svakom osvojenom koraku. Bit ćemo spremni na odricanja, napore i žrtve, jer čovjek se žrtvuje za ono što mu je poznato i što voli. Nema žrtve bez ljubavi.

Šta bi onda trebao biti naš životni cilj?

Musliman je svjestan svoje zadaće da sobom ispunjava prostor i vrijeme koji su mu dodijeljeni, da ih oplemenjuje, proizvodi vrijednost i dobro i oslobađa ono najljepše što nosi u sebi, a čime ga je Gospodar njegov obdario.

On se ne povlači iz životne stvarnosti, jer zna da ako on tu stvarnost ne bude uređivao prema zahtjevima Božije Riječi, uređivat će je drugi, koji nemaju dovoljno znanja i morala te neće biti blagoslovljena od Boga i imat će loše posljedice po čovjeka.

Ashabi, r.a., su bili svjesni svoje uloge u zajednici i društvu i nisu su se štedjeli u izvršavanju onoga što je Poslanik, s.a.v.s., od njih tražio. Štaviše, uvijek su željeli činiti više nego što je to od njih traženo. Brojni su primjeri takvog zalaganja. Između ostalih, mladih ashaba kojima je nedostajalo godina, ali ne i hrabrosti da se suoče s jačim neprijateljima.

Od 40 ashaba Muhammeda, s.a.v.s., koliko ih je bilo do kraja četvrte godine pozivanja u islam, samo su dvojica imali preko 40 godina. Od tih 40 mladića petnaest ih je postalo šehidima. Žrtvovali su svoj život za ideju za koju su se borili.

Mehmed el-Fatih je osvojio Konstantinopolj sa 23 godine. Sa 15 godina je uzjahivao konja i ulazio u more, a ljudi su ga vraćali. To je nekoliko puta pokušavao, ali su ga uvijek vraćali. Znao je da se do Konstantinopolja jedino morem može doći. Nakon osam godina je osvojio taj grad, zato što mu je taj cilj uvijek bio pred očima.

Pogledajmo snove i ciljeve imama el-Buharija. Kada je imao 14 godina, na jednom naučnom skupu je slušao dvojicu učenjaka kako se žale na zbirke hadisa u kojima je bilo vjerodostojnih, slabih i apokrifnih hadisa. Nadali su se da će se pojaviti neko ko će izdvojiti vjerodostojne hadise u zasebnu zbirku. On je tada u sebi rekao: “Ja ću to učiniti!” Kasnije je sačinio poznati Sahih koji sadrži samo vjerodostojne hadise. Vidimo kako velikani biraju ciljeve i teže ka njihovom ostvarenju.

To su bili veliki ljudi visokih ambicija. Tvoje namjere će postati čvrste samo ako u srcu budeš imao velike ciljeve.

Danas, kada muslimanski svijet doživljava tektonske poremećaje, kada je napadnut izvana, a rastače se iznutra, što se na određen način osjeti i u bosanskohercegovačkom društvu, kao nikada prije potrebni su mladići i djevojke koji su svjesni svoje odgovornosti, koji su duhovno, moralno i intelektualno zreli i koji su spremni posvetiti se odgoju i obrazovanju muslimana i izgradnji zdravog društva.

Već dugo vremena se iščekuje generacija koja će zanemariti svoje osobne interese posvećujući se općim interesima, interesima svih muslimana, bolje reći interesu čovječanstva.

Međutim, puko nadanje da će buduće generacije biti bolje, da će moći donijeti prosperitet i napredak društvu, a da sami ništa ne radimo da izgradimo te nove generacije jeste krajnje naivno i utopističko.

Kao što smo mi rezultat promišljanja, planiranja i djelovanja naših djedova i nana, na isti način će naši unuci biti produkt onoga što mi danas osmišljavamo, planiramo i radimo.

Još jednom važno je naglasiti da ako mi ne planiramo našu budućnost, neko drugi će nam je isplanirati. Štaviše, drugi je već planiraju za nas. Na nama je da odlučimo želimo li živjeti naše snove ili biti dio tuđih snova i planova!

Ljudi se uglavnom dijele na dvije vrste: velike ljude koji imaju ciljeve i ideale za koje se žrtvuju i male ljude koji imaju prohtjeve i nagone kojima se prepuštaju!

Habbab ibn el-Erett, ashab koji je među prvima primio islam, trpio je brojna zlostavljanja onih koji su ga držali kao roba, pa se jednom prilikom požalio na to stanje Muhammedu, s.a.v.s., a on ga je podsjetio da u svakom vremenu oni koji žive istinske vrijednosti bivaju uznemiravani i šikanirani, ali oni su istrajni i ne odustaju, imaju svoj cilj i spremni su da se žrtvuju kako bi ga ostvarili. Tako će se i misija islama uspješno privesti kraju i bit će uspostavljeni mir i sigurnost. Ali to se ne može desiti “preko noći”, radi se o procesima koje treba odgovorno i posvećeno voditi, iako je u prirodi čovjeka da on rezultate svoga rada želi vidjeti odmah!

Autor: Zuhdija Hasanović

[1] El-Buhari, Sahih, “Kitabul-ikrah”, br. 6.943.

[2] Kur'an, El-Muminun, 115.

[3] Kur'an, Sad, 45.

islam.ba

Nastavi čitati

Religija

Herojski čin: Tokom Džuma-namaza pozlilo vjerniku, doktor Zalihić mu spasio život

Published

on

Nastavi čitati

Religija

Ovako je Allahov Poslanik, s.a.v.s., opisao Džennet koji je vidio dok je bio na Mi'radžu?

Published

on

Piše: Dr. Ragib es-Serdžani / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Allah, dš.š., ukazao je posebnu počast Muhammedu, s.a.v.s., i time što ga je nagradio onim čime nije nagradio nikoga prije, niti ikoga poslije njega, a to je viđenje Dženneta i boravak u njemu dok je još uvijek pripadao prolaznom, dunjalučkom svijetu. Naime, u vjerodostojnim predajama se spominje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u toku svog noćnog putovanja, poznatog kao Isra’, i uzdignuća u najviše nebeske sfere, Mi'radž, vidio Džennet i bio uveden u njega.

Pa, kakav je opis Dženneta koji je vidio i u kojem je bio Allahov Poslanik, s.a.v.s., dok je bio na Mi'radžu?

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Zatim sam uveden u Džennet, kad u njemu biserne ogrlice i đerdani, a zemlja od miska.” (Buharija) U drugoj predaji dolazi: ”Zatim sam uveden u Džennet, kad u njemu biserne kupole (lukovi), a zemlja od miska.” (Buharija)

Iz ovih hadisa zaključuje se da je Džennet na nebesima, odnosno na sedmom nebu, jer ne postoji hadis koji potvrđuje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., napustio sedmo nebo prije nego je ušao u Džennet. Vjerodostojne predaje govore da je on prije ulaska u Džennet bio kod Sidretul-muntehaa, a Sidretul-munteha je na sedmom nebu. U predaji dolazi: ”Pa sam doveden do Sidretul-muntehaa. Sidru su prekrivale boje za koje ne znam šta su, a zatim sam uveden u Džennet.”

Na osnovu ovog hadisa može se zaključiti da je Džennet blizu Sidretul-muntehaa i čini se da je on na sedmom nebu, u smislu da je Džennet sastavni dio sedmog neba.

Međutim, ovo je u koliziji sa Allahovim riječima: ”I nastojte  zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.” (Ali Imran, 133.)  Ovaj kur'anski opis Dženneta, u kojem se spominje da je on prostran kao sva nebesa, u šta se ubraja i sedmo nebo, govori da je, bez sumnje, Džennet veći od svih nebesa zajedno.

Ono što se meni čini i što mogu zaključiti iz spomenutih hadisa jeste da je Džennet ogromna cjelina i da izlazi izvan granica sedmog neba i širi se na ostale dijelove ogromnog svemira, čije granice poznaje samo Allah. A moguće je da se jedna vrata na koja se ulazi u Džennet, nalaze na sedmom nebu i da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upravo kroz ta vrata ušao u Džennet.

Džennet u koji je ušao Allahov Poslanik naziva se ”Džennetul-me'va” (džennetsko prebivalište) kako se navodi u suri En-Nedžm u kojoj se opisuje Poslanikovo putovanje na nebesa: Kod Sidretu-l-muntehaa, kod kojeg je džennetsko prebivalište.” (En-Nedžm, 13.-14.) U ovim ajetima jasno se naglašava da je Džennetul-me'va kod Sidretul-muntehaa na sedmom nebu, tako da je Džennetul-me'va na sedmom nebu ili je jedan njegov dio na sedmom nebu.

Pojam ”Džennet” je (sve)obuhvatan pojam koji označava mjesto gdje će vjernici uživati ​​nakon proživljenja na Sudnjem danu i on u sebe uključuje barem četiri dženneta koji se spominju u suri Er-Rahman: A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, bit će dva perivoja.” (Er-Rahman, 46.), a zatim u ajetu: ”Osim ta dva, bit će još dva neznatnija perivoja.” (Er-Rahman, 62.)

Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., objašnjavajući ove ajete, rekao: ”To su dva Dženneta sa srebrenim posudama i onim što je u njima i dva Dženneta sa zlatnim posudama i onim što je u njima, a između stanovnika Dženneta i gledanja u njihovog Gospodara je samo zastor veličanstvenosti na Njegovom licu u Edenskom vrtu (Dženneti Adn).” (Buharija i Muslim) Moguće je da se svi ovi dženneti zajednički nazivaju ”Džennetul-me'va”, a moguće je da je Džennetul-me'va jedan od ta četiri dženneta.

Što se pak tiče Poslanikovog, s.a.v.s., osjećaja kad je ušao u Džennet, mi o tome ne znamo ništa. Možemo samo zamišljati kako se osjećao Allahov Poslanik, s.a.v.s., kad je ušao u Džennet koji je, na osnovu objave od Allaha, često opisivao svojim ashabima, a da ga nije vidio. A sada, na Mi'radžu, hoda po džennetskim stazama, po njegovoj zemlji i po obalama džennetskih rijeka, i onda to prepričava svojim ashabima i svim muslimanima.

Prva stvar koja je privukla pozornost Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ili bolje reći koja ga je iznenadila, jeste postojanje u Džennetu onoga što je on nazvao ”bisernim đerdanima i ogrlicama” (حَبَايِلَ اللُّؤْلُؤِ), a u drugoj predaji ”bisernim kupolama ili lukovima” ( جنابذ اللؤلؤ).

Nije nužno da je jedna od dvije predaje vjerodostojna, a druga slaba, već će prije biti da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., više puta pričao ashabima o svom viđenju Dženneta na Mi'radžu, pa je nekada spominjao da je vidio bisrene ogrlice i đerdane, a nekada da je vidio biserne kupole, pogotovo što se obje predaje nalaze u Buharijinom Sahihu.

Ja ne smatram da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pod ”bisernim ogrlicima” mislio na ogrlice i đerdane koji žene nose oko vrata, već su to biserne ogrlice koje su okačene na raznim stranama Dženneta. To je zapravo neka vrsta ukrasa kako bi se proslavio ulazak najboljeg Allahovog stvorenja i najodabranijeg poslanika u Džennet. Mi vidimo na ovome svijetu kako kraljevi dočekuju i ugošćavaju svoje drage goste, a kakav je tek doček priredio Vladar svih vladara i Gospodar svih svjetova za Svoga miljenika Muhammeda, s.a.v.s., i apsolutno najodabranijeg i najplemenitijeg gosta.

Što se tiče džennetskog tla ili džennetske zemlje, ona je od miska kako ju je opisao Allahov Poslanik, s.a.v.s., i to odaje dojam prekrasnog i sveopćeg mirisa koji će džennetlije trajno mirisati, jer to nije miris koji se nalazi na određenim mjestima, nego zemlja od miska koja je svugdje po Džennetu.

To je bio opći prizor koji je Allahov Poslanik, s.a.v.s., primijetio na prvi pogled prilikom ulaska u Džennet, a onda mu je melek Džibril organizirao predivni obilazak nekih dijelova Dženneta gdje je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio još neke prizore, a jedan od najvažnijih je svakako izvor ili rijeka Kevser.

saff.ba

Nastavi čitati

Religija

Ne dozvolite šejtanu da ukrade blagodati koje Vam je Allah dao

Published

on

Jusuf, a.s., je bio nevjerovatno lijep. Musa, a.s., je bio neobično snažan.

Jusufova blagodat se okrenula protiv njega. Donijela mu je veliku tugu u životu. Snaga, Musa’a, a.s., je postala veliko iskušenje i donijela mu je mnogo boli.

Ono što je Allah dao tebi i meni može biti izvor velikog dobra u našim životima. Ali, također, može biti povezano s našim najvećim previranjima. Možda će nas Allah zbog toga i najviše iskušavati. Ali, tu ima još nešto.

Šejtanu su također poznate vaše blagodati. A on želi da koristi ljude oko vas da preokrene ove blagodati i dapomislite da su prokletstvo. Allah vas nije samo počastio s vanjskom dobrotom poput izgleda, snage tijela, bogatstva ili intelekta. Ponekad vam On daje kvalitete poput saosjećanja ili strpljenja ili ljubaznosti ili darežljivosti ili ljubavi prema širenju dobra ili sposobnosti dobrog savjetovanja, itd. Šejtan posmatra ove kvalitete u vama i on želi da vam ih ukrade. Kako to on radi?

Ako ste dobrodušni. šejtan može potaći neke ljude u vašem životu prema kojima niste bili osim dobri, da budu najgori prema vama. Ako pomažete, on može potaći neke kojima ste pomogli da vas napadnu kako da ste neprijatelj. Ako ste darežljivi, šejtan bi mogao iskoristiti nekoga kome ste pomogli da vas optuži da ste pohlepni. Ako ste učitelj, on može iskoristiti učenika da vas nazove neznalicom.

Najvažnije, on može iskoristiti one kojima ste bili na usluzi ili ste prema njima bili dobri na neki način i navesti ih da budu loši prema vama. Naš Poslanik, s.a.v.s., je došao s porukom koja spaja srca i jača porodične i rodbinske veze. Oni koji su mu bili najbliži u njegovoj porodici su ga optužili za kidanje porodičnih odnosa.

A zašto šejtan ovo radi? Ove darove vam je Allah dao… darove davanja ili podučavanja ili pomaganja ili milosti ili empatije ili brige ili strpljivosti, itd. … da biste rekli sebi da to nisu blagodati. Oni su nešto što ljudi iskorištavaju. Oni su umjesto toga prokletstvo. Trebate prestati da gubite svoje vrijeme i početi brinuti o sebi. Živite svoj život.

I tako on vam krade blagodati koje vam je Allah dao da biste ih koristili kako biste Njega zadovoljili. Zapamtite da ove blagodati su tu kako biste VI pronašli svrhu. On želi da vidi koliko cijenite te blagodati. Oni nisu jeftini i zato nisu besplatni. Koliku bol koju vam ljudi zadaju ste spremni da podnesete a da ne izgubite ono što vam je Allah dao? To će pokazati vama i vašem Gospodaru koju vrijednost Njegove blagodati imaju u vašem srcu. Nemojte dopustiti da saosjećanje koje vas goni da pomažete ljudima bude zatrovano njihovim nepriznavanjem ili čak njihovom neopravdanom zlobom.

Nemojte dozvoliti da vaš um bude preokupiran onima koji su vas povrijedili. Neka budu tačka u vašem retrovizoru koja postaje sve manja. Imate veće stvari koje morate učiniti u životu osim da dopustite šejtanu da vas okupira onima koji pokušavaju da vam ukradu vaše blagodati. Najbolji odgovor koji im možete dati jeste da ih ignorišete i da učinite više dobra nego što ste ranije. Ništa ih više ne boli, kao ni šejtana, od toga.

Autor: Numan Ali Kan

akos.ba

Nastavi čitati

Religija

Islamski centar u Maljevcu: Dosad prikupljeno 800.000 eura, izgradnja džamije stigla do polovine

Published

on

By

U naselju Maljevac, smještenom na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u toku je izgradnja modernog Islamskog centra, koji će služiti ne samo lokalnoj zajednici već i svim islamskim vjernicima koji prolaze Međunarodnim graničnim prijelazom.

Volonteri dežuraju ispred promotivnog štanda i pored promotivnih materijala, putnicima nude i okrijepu, odmor, te različite suvenire i poklone, a oni zauzvrat doniraju sredstva za izgradnju ovog vjerskog kompleksa.

Ovaj projekt je pokrenut iz inicijative džemata Maljevac osnovanog 1998. godine, a postao je simbol zajedništva i solidarnosti Bošnjaka s obje strane granice.

Prema riječima Admira ef. Muhića, imama džemata u Maljevcu i idejnog začetnika projekta, dosad je prikupljeno 800.000 eura zahvaljujući donacijama Bošnjaka iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine.

“Ovdje na cesti D216, svaki put kada su gužve, naši volonteri stoje ispred promotivnog štanda nudeći putnicima okrijepu, promotivne materijale i priliku da se uključe u projekt izgradnje Islamskog centra”, ističe ef. Muhić.

Volonteri su okosnica svih aktivnosti. Oni ne samo da dočekuju putnike s osmijehom i toplim napitkom već im otvaraju vrata kako bi se ugrijali, odmorili ili obavili svoje potrebe. Zahvaljujući tim aktivnostima i donacijama putnika, prikupljen je značajan dio sredstava za izgradnju centra.

“Kamen temeljac smo postavili 1. maja 2023. godine uz prisustvo velikog broja vjernika iz BiH i Hrvatske. Do sada smo izgradili polovinu džamije, ali nam treba podrška svih Bošnjaka da završimo ovaj projekt i ostvarimo naš cilj – Islamski centar na ulazu u Evropsku uniju”, poručio je ef. Muhić.

Džemat Maljevac svoje aktivnosti započeo je u privatnim kućama, a 2002. godine kupio je i renovirao kuću koja do danas služi kao mjesto okupljanja.

Kako su potrebe zajednice rasle, pokrenuta je inicijativa za izgradnju džamije, što je rezultiralo otkupom zemljišta 2012. i 2020. godine.

Danas ovaj projekt nije samo mjesto za molitvu, već i simbol zajedništva, ustrajnosti i nade za buduće generacije Bošnjaka u pograničnom području.

“Pozivam sve naše Bošnjake da nam se pridruže i svojim sredstvima trajno ugrade u ovo dobro. Ovo nije samo džamija, već poruka zajedništva i za sve nas”, zaključuje ef. Muhić.

FENA

Nastavi čitati

Religija

Ko završi svoj dan zikrom i veličanjem Allaha, cijeli dan će mu biti upisan kao zikr

Published

on

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat, i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha – Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.” (El-Ahzab, 35.)

U ovom ajetu nabrojana su svojstva iskrenih vjernika i vjernica, ali se samo uz jedno svojstvo spominje riječ ”mnogo” (كثيرا).

Naime, Uzvišeni Allah nije rekao: ”Muškarcima i ženama koji mnogo dijele zekat i koji mnogo poste”, već: ”Muškarcima koji često (mnogo) spominju Allaha i ženama koje često (mnogo) spominju Allaha.”

Allah, dželle šanuhu, oporučio je i naredio Zekerijau, alejhi selam, nakon što mu je objavio da će mu se roditi sin Jahja, da Allaha mnogo veliča i spominje, kao što se navodi u ajetu: ”Gospodaru moj” – zamoli on – “daj mi neki znak!” – “Znak će biti” – reče – “što tri dana s ljudima nećeš moći govoriti, osim znakovima. I često spominji Gospodara svoga i hvali Ga krajem dana i izjutra!” (Ali Imran, 41.)

Musa, alejhi selam, bio je u potpunosti svjestan istinitosti ovog blaga kada je rekao: ”I podaj mi za pomoćnika iz porodice moje Haruna, brata mog; osnaži me njime i učini drûgom u zadatku mome, da bismo Te mnogo hvalili i da bismo Te mnogo spominjali.” (Ta-Ha, 29-34.)

Allah muslimanima naređuje da Allaha mnogo spominju i veličaju, shodno ajetu: ”O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41-42.)

Suprotno tome, jedna od osobina munafika je: ”Kada ustaju da molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazali pred svijetom, a Allaha gotovo da i ne spomenu.” (En-Nisa, 142.)

Čak i pri susretu s neprijateljem u ratu, vjernicima se naređuje da Allaha mnogo spominju, kao što se navodi u ajetu: ”O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli što želite.” (El-Enfal, 45.)

Stoga ne čudi da je prvo šejtanovo nastojanje u zavođenju ljudi, odvraćanje od zikra i veličanja Allaha, a ako šejtan uspije ”zarobiti” i obuzdati čovjekov jezik od zikra, onda će se i ostali organi predati bez borbe.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Njima je ovladao šejtan i učinio da zaborave na Allaha.” (El-Mudžadele, 19.)

Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ”Najteža kazna na ovom svijetu je da Allah obuzda tvoj jezik da Ga ne veličaš i ne spominješ.”

Ko Allaha mnogo veliča i spominje, On ga zavoli, a koga Allah zavoli, On ga uputi i podari mu sposobnost razlikovanja istine od zablude u svakoj situaciji.

Abdullah ibn Mubarek, rekao je: ”Ko završi svoj dan zikrom i veličanjem Allaha, cijeli dan će mu biti upisan kao zikr.”

saff.ba

Nastavi čitati

Religija

Nismo ništa loše uradili a ljudi nas osuđuju, zašto?

Published

on

Kada se trudimo da živimo ispravno i da druge pozivamo stilu života koji vodi ka dobru i ovog i budućeg svijeta, znajmo da ćemo naići na mnogo otpora i osuda, iako ništa loše nismo uradili. Razlog za to je slabost u drugima i zona komfora iz koje neće da izađu.

Ako je cijena da ostanemo dostojanstveni ta da nešto prolazno, materijalno ne dobijemo – budimo spremni platiti tu cijenu.

Mnogo je veća cijena koju, u konačnici, plaćaju oni koji se boje stvorenja više od Stvoritelja, koji se stide sami sebe, koji se dodvoravaju i licemjerno prilagođavaju. Obraz i čast nemaju cijenu!

hfz. Ammar Bašić

Nastavi čitati
Advertisement

Najčitanije