Connect with us

USK

Krajina: Mitska zemlja tvrđava, nišana, vojničkih prezimena i rijeka bez ćuprija

Published

prije 1 godina

on

Krajina je za državu uvijek davala najviše, a nije joj se vraćalo kako bi trebalo. Naš saradnik donosi priču o njenoj historiji, saobraćajnoj (ne)povezanosti, pustim obećanjima i jednom dobrom primjeru.

Autor: Adis Nadarević, 

Kad je u pitanju saobraćajno povezivanje sa ostatkom Bosne i Hercegovine i svijetom, na zapadu naše domovine još uvijek ništa novo. Suprotno najavama, izgradnja brze ceste Bihać – Cazin – Velika Kladuša, koja će ove gradove Unsko-sanskog kantona povezati i sa graničnim prijelazima prema Republici Hrvatskoj još nije počela. Brza cesta koja Krajinu treba preko Jajca i Travnika povezati sa Sarajevom još nije stigla ni do Viteza, a bihaćki aerodrom bi – ako sve bude išlo po planu – navodno trebao biti pušten u rad za dvije-tri godine. A tako je reklo i prije dvije-tri godine.

Čuvanje granice

Češće nesrećom ali nekad i srećom, kad je Krajina u pitanju stvari su rijetko kada i rijetko kome išle po planu. Najčešće kroz historiju nekog plana za Krajinu nije niti bilo ili je to ostrvo između Une i Vrbasa bilo samo periferni dio nekog šireg plana u kojem je Krajišnicima bilo namijenjeno samo čuvanje granice i njihov puki opstanak na toj granici, bez neke perspektive mimo toga – kako nekad, tako i danas.

Unska pruga

Zbog toga vijesti o tome kako su investicije u saobraćajno povezivanje Krajine sa ostatkom države i svijeta uvijek ”na čekanju” i nisu neke vijesti. Sa izuzetkom Puta AVNOJ-a kojeg je sedamdesetih godina prošlog stoljeća izgradila Titova Jugoslavija i koji je ipak i počinjao i završavao unutar Krajine, zatim Unske pruge koja je primarno bila projekt povezivanja dvije značajne regije Hrvatske, te austrougarskih pruga koje nisu bile namijenjene Krajišnicima, nego eksploataciji njihovih dobara, u Krajini za Krajinu i Krajišnike, u kontekstu saobraćaja i infrastrukture, nije napravljeno gotovo ništa čestito.

U jednom tekstu o svome profesoru Dževadu Hozi, njegov zemljak i učenik Admir Mujkić opisuje Krajinu kao mitsku zemlju prokletu životom na granici zbog čega nikad nije uspjela sazidati veliku ćupriju, crkvu, džamiju, medresu ili manastir kakve imamo u ostatku Bosne. I stvarno, nigdje u Bosni i Hercegovini nemamo na relativno maloj teritoriji poput Krajine onakve rijeke bez ijedne velike ćuprije koja bi svjedočila o važnosti tog prostora za one koji su njime hodili, na njemu živjeli i u njemu stvarali.

Dževad Hozo, Krajinski nišani

Nije Una Drina, i nije Krajina imala Mehmed-pašu Sokolovića da na Uni sagradi ćupriju. Nije Jajce bilo Mostar pa da neki sultan pošalje svog mimara da nad Vrbasom ili Plivom savije onakav čaroban kameni luk poput Starog mosta. Nije ni Sana bila Miljacka pa da na njoj nekad osvane i zauvijek ostane barem neka Kozja ćuprija.

Ovo su stvari o kojima čovjek obično ne razmišlja ali sve što trebate znati o Krajini i njenoj historiji stane u činjenicu da su njene rijeke gazile vojske tolikih carevina, a da nijedna na njima nije ostavila čestit most. Neki historičari kao objašnjenje nude to što je u drugim dijelovima Bosne (i naročito Hercegovine) kamen bio češće korišten kao materijal, za razliku od Krajine u kojoj se za gradnju više koristilo drvo. Ako i prihvatimo to objašnjenje, izroniće drugo pitanje – kako li je onda uvijek bilo kamena za tvrđave?

Taman onoliko koliko na krajiškim rijekama fali ćuprija, toliko na krajiškim brdima ima tvrđava. Sokolačka kula, Ostrovica, Havala, gradina u Bjelaju, Kamengrad, tvrđava u Vrnograču i Podzvizdu i još desetine drugih svjedoče kako je kroz historiju ipak glavnina svih investicija u Krajinu otišla u sektor odbrane i sigurnosti. Tako je bilo i u davnoj historiji, ali i u novije vrijeme sa aerodromom Željava – najskupljom nekretninom u bivšoj Jugoslaviji i cijelim naseljima u Bihaću koja su izgrađena za potrebe armije.

Krajinski nišani u Kajtezima

Sve je u Krajini uvijek počinjalo i završavalo sa vojskom i uvijek je Krajini bilo namijenjeno samo onoliko koliko je trebalo vojsci koja ju je čuvala, rijetko kada bilo šta više od toga. Ćuprije, sebilji, medrese, velebne džamije i crkve, manastiri, saraji, biblioteke i bezistani su se gradili tamo gdje se živjelo mirnije, dobrim dijelom i zbog toga što je sigurnost takvog života jamčila čvrsta granica u Krajini.

Ostaci tog naslijeđa se vide i kada se uporede prezimena ljudi u Sarajevu sa onima u Krajini. Rijetki to primjećuju, ali u Krajini skoro da i nema onih složenih prezimena iz osmanskog perioda sa prefiksima ili sufiksima koji asociraju na duhovnost poput mula-, -hafizović, -efendić, a koja su uobičajena u Sarajevu i okolini. U Krajini nećete naći Mulaosmanoviće, Emirhafizoviće, Omerefendiće ili Hadžihafizbegoviće, ali zato su tu više igdje drugo zastupljeni ljudi čija prezimena podsjećaju na vojsku i oružje kao što su Čauševići, Ćehajići, Dizdarevići i Dizdarići, Bajraktarevići, Kulauzovići, Solakovići, Ferizovići, Keserovići, Kavazi, Harbaši, Sabljakovići, Puškari, Kuduzovići…

Iza tih ljudi nisu ostajale ni pjesme o ljubavi, ljepoti i plahim djevojkama nego o borbi, junacima i njihovim konjima. U krajiškim pjesmama nema puno ašikovanja pokraj šadrvana nego antiheroj Tale, krajiški don Kihot po cijenu života otima Anicu iz porodičnog doma. Jer u Krajini je čak i ljubav borba.

Predanost napretku

I zato se nije čuditi kad se čitaju vijesti u kojima se Krajini iz godina u godine obećavaju brze ceste i aerodromi, koje će – ukoliko sve bude teklo prema planu – jednako tako biti obećavane i dogodine i godinu poslije dogodine. Tako je bilo otkako se piše historija toga kraja, i ništa nas bolja budućnost ne očekuje dok svi najzad ne shvatimo kako će se začarani krug historijskog prokletstva života na granici razbiti tek onda kada granice postanu besmislene ili kad se preko njih bude moglo prelaziti brzo i lako.

Svaki korak u tom pravcu i sve što se učini da se Krajina približi ostatku države zato vrijedi pozdraviti i nije slučajno što ovaj tekst čitate na stranicama BiHAMK-a uoči skorog otvaranja njihovog novoizgrađenog objekta u Bihaću. Ima nešto jako simbolično u tome što se baš u ova vremena nezahvalna za ulaganje, baš u Bihaću gradi jedan moderan centar Bosanskohercegovačkog auto-moto kluba. Jer, ako išta simbolizira i Bosnu i Hercegovinu, i zajedništvo u njoj, i solidarnost, i sigurnost, i kulturu, i komunikaciju, i stalnu predanost napretku – to je BiHAMK.

Zato, iako ne može sagraditi ćuprije i ceste i promijeniti historiju, BiHAMK primjerom pokazuje kako se mijenja budućnost. A onda, za nadati se da će i oni skloni davanju obećanja slijediti taj primjer, i mitsku zemlju tvrđava, nišana, vojničkih prezimena i rijeka bez ćuprija jednom za sva vremena postaviti tamo gdje ona srcem i dušom pripada.

Povezane teme:

BiH

Novalić i Bajramović nakon pravosnažne presude primali zastupničku plaću

Published

prije 1 sat

on

3. Maja 2024.

By

Presuda bivšem premijeru i SDA-ovom zastupniku Fadilu Novaliću postala je pravosnažna 26. januara ove godine, a NIP-ovom Halilu Bajramoviću 8. novembra 2023. godine. Sa tim datumima utvrđen im je i prestanak mandata u Zastupničkom domu, ali ne i radnog odnosa, pa su obojica mjesecima bili na platnom spisku Federalnog parlamenta.

Novaliću i Bajramoviću oduzeti mandati zbog pravosnažnih presuda

Centralna izborna komisija BiH oduzela je mandate dvojici federalnih zastupnika, SDA-ovom Fadilu Novaliću i NiP-ovom Halilu Bajramoviću, zbog pravosnažnih presuda na zatvorske kazne duže od šest mjeseci. Tako nalaže Izborni zakon BiH.

Bivši premijer Federacije BiH, Novalić, osuđen je na četiri godine u predmetu “Repiratori”, a Bajramović na tri godine zbog “obmane pri davanju kredita”.

– Novalić Fadilu utvrđen je prestanak mandata sa danom 26.01.2024. godine, kada je presuda Suda Bosne i Hercegovine, broj: S1 2 K 039029 21 od 05.04.2023. godine, postala pravosnažna. Odluka CIK-a BiH je donesena 19.02.2024. godine, a postala je pravosnažna dana 21.03.2024. godine. Bajramović Halilu utvrđen je prestanak mandata sa danom 08.11.2023. godine, kada je presuda Kantonalnog suda u Bihaću, broj: 01 0 K 014058 20 K od 13.06.2022. godine, postala pravosnažna. Odluka CIK-a BiH je donesena 19.02.2024. godine, a postala je pravosnažna dana 15.03.2024. godine – odgovor je koji je Fokus dobio u CIK-u.

Dakle, presuda Novaliću postala je pravosnažna 26. januara ove godine, a Bajramoviću 8. novembra 2023. godine. Sa tim datumima utvrđen im je i prestanak mandata, ali ne i radnog odnosa, pa su obojica mjesecima bili na platnom spisku Federalnog parlamenta. Sve do pravosnažnosti CIK-ovih odluka u martu.

Uprkos tome što su znali da su im dani u Parlamentu odbrojani, ni jednom ni drugom nije palo na pamet da prihvate odgovornost i zatraže prekid radnog odnosa. Propisi najvišeg zakonodavnog organa u Federaciji BiH omogućili su ovim osuđenicima za krivična djela da nastave primati hiljade maraka iz budžeta. Dakle, na račun građana.

CIK ne dobija službene obavijesti o presudama

Činjenica je da protekne dosta vremena od sudske presude do pravosnažnosti odluke CIK-a o oduzimanju mandata. Međutim, problem je što CIKBiH ne dobija nikakve službene obavijesti o presudama protiv izabranih članova organa vlasti pa proces oduzimanja mandata pokreće tek nakon saznanja do kojih dođe, nerijetko putem medija ili iz drugih izvora. Zato se može desiti da neki slučaj koji nije medijski propraćen, a potom i presuda, ostanu prilično dugo neotkriveni.

– Centralna izborna komisija BiH po saznanju da je neki izabrani zvaničnik pravosnažno osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci ili duže kako je to propisano odredbama člana 1.10 stav (1) tačka 4. Izbornog zakona BiH obraća se nadležnom sudu za dostavljanje presude sa naznačenim datumom pravosnažnosti. Tek nakon toga CIKBIH pokreće postupak utvrđivanja prestanka mandata – kaže za Fokus Stručna savjetnica za odnose s javnošću u CIK-a BiH Maksida Pirić.

Međutim, pojašnjava da u svim slučajevima, bez obzira na datum donošenja pravosnažne odluke Centralne izborne komisije BiH, mandat zvaničniku prestaje sa danom pravosnažnosti sudske presude.

Nažalost, to u praksi ništa ne znači zato što prestanak mandata ne znači automatski i prekid radnog odnosa jer njihov radno-pravno status nije u nadležnosti CIK-a, nego je regulisan propisima organa vlasti. U ovom slučaju Zastupničkog doma Federalnog parlamenta.

Marinković Lepić tražila reakciju komisije

Istina je da je Mirjana Marinković Lepić još 31. januara, u vrijeme kada je bila predsjedavajuća tog doma, zatražila od Mandatno-imunitetske komisije da razmotri medijske natpise o pravosnažnoj presudi protiv Novalića te pitanje prestanka mandata. Samo osam dana kasnije i CIKBiH je obavijestio Zastupnički dom da je pokrenuo postupak utvrđivanja činjenica i odgovornosti tri zastupnika, među kojima Novalića i Bajramovića.

Nedugo nakon toga, 21. februara, CIK je dostavio i odluke o prestanku njihovih mandata sa datumima kada su im izrečene pravosnažne sudske presude. Međutim, ova komisija je odlučila čekati da i CIK-ove odluke postanu pravosnažne. One sudske valjda im nisu bile relevantne.

Parlament ne otkriva detalje

Fokus je sekretaru Zastupničkog doma Ivanu Miličeviću uputio pitanja do kojeg datuma su Bajramović i Novalić primali plaće po osnovu rada u Parlamentu. On je upit proslijedio Administrativnoj komisiji, čija je privremena sekretarka dobila zadatak da odgovori.

– U dogovoru s predsjednikom Administrativne komisije Zastupničkog doma Parlamenta FBiH Rasimom Smajlovićem dostavljamo Vam odgovor na postavljena pitanja: Nakon dostave pravosnažnih Odluka od strane CIK-a, Administrativna komisija je u skladu sa Poslovnikom i svojim nadležnostima propisanim člankom 59. donijela rješenja o prestanku radnog odnosa navedenim zastupnicima Fadilu Novaliću i Halilu Bajramoviću. Odnosno, i jednom i drugom zastupniku radni odnos je prestao danom pravosnažnosti Odluka o dodjeli i prestanku mandata Centralne izborne komisije – navedeno je u odgovoru.

U prevodu, ovo bi značilo da je Novaliću radni odnos prekinut istog dana kada se javio na izdržavanje kazne u državni zatvor u Vojkovićima, 21. marta.

U nastojanju Fokusa da dobije dodatna pojašnjenja uključujući precizne datume do kada su bili na platnom spisku pokušali su stupiti u kontakt sa predsjednikom Administrativne komisije, no još nisu dobili uzvratni poziv.

Podsjećanja radi, bivši premijer Federacije BiH Fadil Novalić 21. marta otišao je na izdržavanje zatvorske kazne. Prethodno je, u januaru ove godine, Apelaciono vijeće suda BiH potvrdilo prvostepenu presudu u predmetu “Respiratori” kojom je osuđen na četiri godine. Uprkos njegovim nastojanjima da se odgodi izvršenje kazne, žalba je odbijena pa je Novalić bio prinuđen javiti se u državni zatvor.

Nastavi čitati

USK

Admir Mujkić: I danas postoji teza da je Sarajevo zaboravilo Bihać i Bihaćku krajinu

Published

prije 3 sata

on

3. Maja 2024.

By

O tematskim preokupacijama studenata te o njegovom vojnom roku u Zadru i atmosferi u tom gradu neposredno uoči rata slušajte i gledajte ove subote u 21 sat na www.podcastoslobodjenje.ba

Admir Mujkić, bosanskohercegovački akademski grafičar, gost je nove epizode podcasta U kontru sa Draganom Markovinom. Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za grafiku, u klasi profesora Dževada Hoze. Na istoj akademiji završio i postdiplomske studije.

Sa Mujkićem, koji je i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Dragan Markovina je razgovarao povodom izložbe iz arhiva akademije koja pokriva prvih deset godina studija grafike, 1972-1982. godine.

Pričali su i o njegovom odnosu prema Uni, ratovanju u Petom korpusu, umjetničkoj inspiraciji zavičajem, o Japodima i Krajišnicima, studiju u Sarajevu i utjecaju profesora Dževada Hoze na njegov rad. Tematizirali su i grafički doprinos akademije Olimpijadi u Sarajevu te ratnom djelovanju i ratnim grafikama s ALU-a.

Bilo je riječi i o obnavljaju Umjetničke kolonije u Počitelju, o tome zbog čega Bosna i Hercegovina nema osmišljen nastup na Venecijanskom bienaleu, o strukturi studenata u Sarajevu i o tome djeluje li još uvijek sarajevska akademija kao centralna i okupljajuća za čitavu državu.

O tematskim preokupacijama studenata te o njegovom vojnom roku u Zadru i atmosferi u tom gradu neposredno uoči rata slušajte i gledajte ove subote u 21 sat na www.podcastoslobodjenje.ba te na platformama  ​YouTube, Google Podcasts, Apple Podcasts, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM.

 

Prethodnu epizodu podcasta U kontru sa Draganom Markovinom u kojoj je gošća bila Željka Udovičić Pleština, pogledajte OVDJE.

Nastavi čitati

USK

Bihać: Pijani sin pretukao roditelje, on završio u zatvoru, roditelji u bolnici

Published

prije 4 sata

on

3. Maja 2024.

By

U naselju Ripač zabilježen je slučaj porodičnog nasilja koji je potresao mještane ovog mirnog bihćkog naselja.

Kako saznajemo, pijani 25-godišnji sin je, nakon što je verbalni sukob eskalirao, fizički nasrnuo na svoje roditelje, nanijevši im ozbiljne tjelesne povrede.

Brzom reakcijom policije, koja je odmah stigla na lice mjesta, nasilnik je lišen slobode. Međutim, to nije spriječilo tragediju koja se već dogodila.

Oba roditelja su prevezena na odjel hitne pomoći Doma zdravlja Bihać, gdje su im medicinski timovi konstantovali lakše tjelesne povrede. Ipak, posljedice ovog napada ostavile su duboke emocionalne i fizičke rane u porodici i šire.

Nastavi čitati

Najčitanije

✕