Connect with us

Religija

Kratke biografije autora najpoznatijih hadiskih zbirki: Buharija, Muslim, Tirmizi, Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže

Published

on

 

Iz knjige Hadisi kudsijj s komentarima Nevevija i Kastalanija koja je u prijevodu Muhameda Halilkanovića u cijelosti uvrštena u Enciklopediju hadisa. Dovoljno je u pretragu ukucati riječ: kudsijj.

 

Imam Malik, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu ‘Abdullah Malik b. Enes el-Asbehi. Bio je imam grada Medine. Rođen je 95 god. po Hidžri, a umro je u Medini 179 god. po Hidžri u 84. godini života. Bio je imam Hidžaza, kao i imam svih ljudi u fikhu i hadisu. Na ponos mu služi to što je imam Eš-Šafi’, Allah mu se smilovao, bio jedan od njegovih učenika. On sam je učio od Ibn Šihaba ez-Zuhrija, Jahja b. Se’ida el-Ensarija, Nafi’a, Ibn Omerovog oslobođenog roba, neka im se Allah obojici smiluje, i dr. Od njega je učilo mnogo ljudi koji se ne mogu pobrojati. Među njima su Eš-Šafi’, Allah mu se smilovao, Muhammed b. Ibrahim b. Dinar, Ibn ‘Abdurrahman el-Mahzumi i ‘Abdulaziz b. Ebi Hazim, kao učenjaci njegovog ranga. Zatim, Me’an b. ‘Isa el-Kazzaz, ‘Abdulmelik Ibn ‘Abdulaziz el-Madžešun, Jahja b. Jahja el-Endelusi, ‘Abdullah b. Mesleme el-Ka’nebi, ‘Abdullah b. Vehb, ‘Asbe’ b. el-Feredž, učitelji el-Buharija, Muslima, Ebu Davuda, Et-Tirmizija, Ahmed b. Hanbela, Jahje b. Me’ina i drugih hadiskih učenjaka. Et-Tirmizi u svom Džami’u bilježi od Ebu Hurejre, r.a., hadis: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Ljudi će gotovo sjeći jetre od deva tražeći znanje i neće naći nikoga učenijeg od učenjaka iz Medine. Et-Tirmizi kaže da je hadis hasen. ‘Abdurrezzak i Sufjan b. ‘Ujejne kažu da se pod tim aludira na Malik b. Enesa. Malik, Allah mu se smilovao, kaže: „Rijetko je neko od onih koje sam učio umro, a da nije došao kod mene i pitao me nešto.“ Jednog dana je citirao hadise koje je čuo od Rebia’ b. ‘Abdurrahmana i prisutni zatražiše još hadisa od ovoga prenosioca, na što Malik reče: „Što ćete uraditi s Rebi’om koji spava u tom ćošku?“ Kada su otišli Rebi’i, neko ga je upitao: „Jesi li ti Rebi’a od kojeg Malik prenosi hadise?“ On reče: „Jesam.“ Oni su ga pitali: „Kako se Malik mogao okoristiti tobom, a ti nisi koristan sam sebi?!“ On odgovori: „Zar ne znate da je miskal rahatluka bolji od tovara znanja?“

Malik, Allah mu se smilovao, ukazivao je krajnje poštovanje prema nauci. Kada je htio da citira hadis, uzeo bi abdest, sjeo s ozbiljnošću i dostojanstvom i namirisao se. Bio je jako poštovan. Neko od stanovnika Medine je kazao za njega: „Ne bi odgovorio, ali iz poštovanja nije bio ponovo upitan A oni koji su pitali bili su oborenih glava.“ Uljudnost, ozbiljnost i dostojanstvo veličine bogobojaznosti krasili su ga. Bio je autoritet, a nije bio na vlasti. Jahja b. Se’id el-Kattan kaže: „Među ljudima nema nikoga s ispravnijim hadisima od Malika.“

Eš-Šafi’, Allah mu se smilovao, rekao je: „Kada se spomenu učenjaci, Malik je zvijezda.“ Prenosi se da mu je halifa el-Mensur zabranio citiranje hadisa koji govori o razvodu braka pod prisilom. Halifa je poslao uhodu da ga pita o tome, a on mu je odgovorio pred grupom ljudi: „Nema razvoda braka pod prisilom.“ Zbog toga je izbičevan, ali nije prestao citirati ovaj hadis.

Kada je Er-Rešid bio na hadždžu, slušao je njegovo djelo Muvetta’. Tada mu je dao tri hiljade dinara i rekao: „Trebalo bi da kreneš s nama, jer sam odlučio da sve ljude privolim da prihvate Muvetta’, kao što je Osman, r.a., privolio ljude da prihvate jedinstvenu verziju Mushafa.“ Malik mu je odgovorio: „Ne možeš ljude privoliti na Muvetta’, jer su se ashabi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nakon njegovog preseljenja na Ahiret razišli po svim krajevima i danas kod stanovništva svakog kraja ima nekog znanja. Poslanik, s.a.v.s., kazao je: Razilaženje mog ummeta je milost. Moj odlazak s tobom ne dolazi u obzir, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Medina je bolja za njih, kada bi oni znali. Ovo su tvoji dinari, ništa ne nedostaje. Neću dati prednost dunjaluku nad gradom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.“

Eš-Šafi’ kaže: „Vidio sam pred Malikovim vratima krdo horosanskih konja i egipatskih mazgi od kojih nikad nisam vidio ljepše. Rekao sam mu: Kako su samo lijepi! On mi je odgovorio: ‘Ja ti ih poklanjam.’ Na to sam mu rekao: Ostavi sebi makar jednu životinju za jahanje. On mi je odgovorio: ‘Stid me je Uzvišenog Allaha da kopitom životinje gazim zemlju u kojoj počiva Allahov Poslanik, s.a.v.s.“

Njegove vrline se ne mogu nabrojati. Neka mu se Allah smiluje. Amin.

 

Imam El-Buhari, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu ‘Abdullah Muhammed b. Isma’il b. Ibrahim b. el-Mugire b. Berdžije el-Džu’fi el-Buhari. Nadimak el-Džu’fi je dobio zbog toga što je el-Mugire, otac njegovog djeda, bio vatropoklonik, koji je primio islam preko Jemana el-Buharija el-Džu’fija, po kome je prozvan. El-Džu’fi je ime pretka jednog plemena u Jemenu.

Rođen je u petak, šeste noći ševala 194. god. po Hidžri, a umro je u noći uoči Ramazanskog bajrama 256 god. Nedostajalo mu je trinaest dana da napuni šezdeset i dvije godine života. Nije ostavio iza sebe muškog potomka. U traganju za znanjem obišao je hadiske učenjake svih krajeva i zapisivao je od svih hafiza hadisa, kao što su Mekki b. Ibrahim el-Belhi, ‘Abdullah b. Osman el-Mervezi, ‘Ubejdullah b. Musa el-’Abesi, Ebu Nu’ajm el-Fadl b. Dekin, ‘Ali b. el-Medjeni, Ahmed b. Hanbel, Jahja b. Me’in i drugi, neka im se Allah smiluje.

Od njega je hadis učilo mnogo ljudi. El-Fireberi kaže: „El-Buharijevu knjigu je slušalo devedeset hiljada ljudi i niko od njih, osim mene, nije ostao da je prenosi. Počeo je učiti nauku sa deset godina, a sa jedanaest je ispravljao učitelje.“

El-Buhari, Allah mu se smilovao, kaže: „Odabrao sam hadise za svoju zbirku između približno šest stotina hiljada hadisa i nisam u nju dodao niti jedan hadis, a da nisam prije toga klanjao dva rekata.“

Kada je stigao u Bagdad, došli su mu hadiski učenjaci da ispitaju njegovo znanje. Uzeli su stotinu hadisa, pomiješali njihove tekstove i senede, dali ih deseterici ljudi i naredili im da mu ih citiraju. Prvi od njih je ustao i pitao ga za jedan od tih hadisa, na što je on rekao: „Ne znam ga.“ Onda ga je upitao za drugi i odgovor je bio isti. Tako je bilo sa svih deset hadisa. El-Buhari je odgovarao: „Ne znam ga.“ Onda je ustao drugi čovjek od one deseterice i situacija je bila ista kao i sa prvim, a potom i s ostalima. El-Buhari je odgovarao samo riječima: „Ne znam ga.“ Učenjaci su zaključili da on svojim negiranjem, ustvari, pokazuje svoje poznavanje hadiske nauke, ali drugi to nisu znali. Kada su završili, El-Buhari se okrenuo prvom od njih i rekao: „Tvoj prvi hadis glasi ovako, drugi ovako“ i sve po redu do desetog hadisa. Vratio je svaki tekst njegovom senedu i svaki sened njegovom tekstu. Onda je to isto uradio i s ostalima. Ljudi mu priznaše izuzetno pamćenje hadisa i njegovu vrijednost.

Imam Muslim, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu el-Husejn Muslim b. el-Hadždžadž b. Muslim el-Kušejri en-Nejsaburi. Rođen je 204. god. po Hidžri. Preselio je na Ahiret šest dana prije kraja redžepa 261 god. u pedeset i sedmoj godini života. Obišao je sve krajeve islamskog svijeta tražeći znanje. Učio je hadis od Jahja b. Jahja, Kutejbe b. Se’ida, Ishak b. Rahevejha, Ahmed b. Hanbela, el-Ka’nebija, Harmele b. Jahja i drugih učenjaka te nauke. Dolazio je u Bagdad više puta, podučavao hadisu u njemu i od njega je učilo mnogo ljudi. U poznavanju vjerodostojnosti hadisa bio je ispred svih svojih savremenika.

Rekao je: „Napisao sam el-Musned odabirući između tri stotine hiljada hadisa koje sam čuo.“ El-Hatib el-Bagdadi kaže: „Muslim je slijedio El-Buharijevu metodu: imao je uvid u njegovo znanje i krenuo je njegovim putem.“

Neka im se Allah smiluje. Amin.

 

Imam Ebu Davud, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Sulejman b. el-Eš’aš b. Ishak el-Esdi es-Sidžistani. Putovao je, tražeći nauku, obišao mnoge krajeve i sakupio mnogo hadisa. Napisao je mnogo knjiga. Zapisivao je hadise od stanovnika Iraka, Šama, Egipta i Horasana. Rođen je 202 god. po Hidžri, a umro je u Basri šesnaeste noći ševala 275 god. Učio je hadis od učitelja El-Buharije i Muslima, kao što su Ahmed b. Hanbel, Osman b. Ebi Šejbe, Kutejbe b. Se’id i drugi učenjaci hadisa. Od njega su učili njegov sin ‘Abdullah, Ebu ‘Abdurrahman en-Nesai, Ebu ‘Ali el-Lu’lui i drugi. Svoju knjigu Es-Sunen je pokazao Ahmedu b. Hanbelu i on ju je odobrio i preporučio.

Ebu Davud, Allah mu se smilovao, rekao je: „Zapisao sam od Allahovog poslanika, s.a.v.s., pet stotina hiljada hadisa i od njih sam odabrao četiri hiljade i osam stotina i sakupio ih u ovoj knjizi. Spomenuo sam ono što je vjerodostojno i ono što mu sliči ili mu je blisko. Od svega toga, čovjeku su u njegovoj vjeri dovoljna četiri hadisa:

Djela se vrednuju prema nijetima.

Znak lijepog islama kod čovjeka je da se kloni onoga što ga se ne tiče.  

Niko neće biti pravi vjernik sve dok svom bratu ne bude želio što i sebi. i

Halal je jasan i haram je jasan.

Ebu Davud, Allah mu se smilovao, bio je na najvišem nivou znanja i pobožnosti. Prenosi se da je imao jedan veliki džep i jedan mali, pa su ga upitali: „Što je to?“ On je odgovorio: „Veliki je za knjige, a drugi nije potreban.“

El-Hattabi kaže: „O vjeri nije napisana knjiga kao što je Sunen Ebu Davuda. Prihvaćena je od svih ljudi, bez obzira na njihove razlike u mezhebima.“

Ebu Davud kaže: „U svojoj knjizi nisam spomenuo hadis kojeg su ljudi jednoglasno odbacili.“

Ibn el-E’arabi kaže: „Kada bi čovjek od nauke imao samo Mushaf i ovu knjigu – Es-Sunen Ebu Davuda – ne bi mu bilo potrebno ništa drugo. Učenjaci hadisa prije Ebu Davuda su pisali džami’e, musnede i sl., i te knjige su u sebi sadržavale sunene, propise, habere, kazivanja, oporuke i edebe, i niko od njih nije težio sabiranju i pronalaženju samo sunena, niti je neko uspio ono što je uspio Ebu Davud.“

Ibrahim el-Harbi kaže: „Kada je Ebu Davud pisao ovu knjigu, hadis mu je učinjen mehkim, kao što je gvožđe učinjeno mehkim Davudu, a.s.“

 

Imam Et-Tirmizi, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu ‘Isa Muhammed b. ‘Isa b. Sevre et-Tirmizi. Rođen je 200. godine po Hidžri, a umro je u Et-Tirmizu, u ponedjeljak, 13. redžepa 279 god.

Bio je jedan od učenjaka hafiza hadisa. Imao je priliku da uči od najvećih učenjaka, kao što su Kutejbe b. Se’id, Muhammed b. Beššar, ‘Ali b. Hadžer i dr. Od njega su učili mnogi i napisao je mnogo knjiga o hadisu. Njegova zbirka Es-Sahih je njegovo najbolje djelo, najkorisnija je za čitaoce i s najmanje ponavljanja.

Et-Tirmizi, Allah mu se smilovao, rekao je: „Izložio sam ovu knjigu učenjacima Hidžaza, Iraka i Horasana i svi su je odobravili i hvalili. Onaj ko je ima u svojoj kući kao da u njegovoj kući Poslanik govori.“

 

Imam Ebu ‘Abdurrahman en-Nesai, Allah mu se smilovao

 

Njegovo puno ime je Ebu ‘Abdurrahman Ahmed b. Šu’ajb b. ‘Ali b. Bahr en-Nesai. Rođen je 215 god. po Hidžri, a umro je u Mekki 303. god. Jedan je od učenjaka, imama i hafiza. Učio je od Kutejbe b. Se’ida, ‘Ali b. Hašrema, Ishak b. Ibrahima, Muhammed b. Beššara, Ebu Davuda es-Sidžistanija i dr. Od njega je učilo mnogo ljudi i napisao je mnogo knjiga iz hadisa. Bio je šafijskog mezheba i prakticirao je u obredima mezheb imama Eš-Šafi’a, Allah mu se smilovao. Bio je jako pobožan.

‘Ali b. Omer hafiz kaže: „Ebu ‘Abdurrahman en-Nesai je u ovoj nauci ispred svih svojih savremenika. Sa njim se jednom sastala grupa šejhova i hafiza, među kojima je bio ‘Abdullah b. Ahmed b. Hanbel u Tarsusu i svi su se složili oko njegovog izbora. Neki emir ga je upitao za njegovu zbirku Es-Sunen: ‘Je li on sav vjerodostojan?’ Odgovorio je: ‘Ima u njemu sahiha i hasena i onoga što im je blizu.’ ‘Onda nam izaberi i napiši od njega samo ono što je sahih’, rekao je emir. Onda je ovaj napisao El-Mudžteba u kojem je izostavio svaki hadis oko čije ispravnosti je bilo spora.“

Autor Tejsiru el-vusula, od koga sam prenio ove biografije, kaže: „Ovo je samo mali dio mnogobrojnih životnih situacija ovih imama, koje ukazuju na njihovu veličinu i njihov visok rang u ovoj nauci.“

Neka je Allah zadovoljan sa svima. Amin.

 

Imam Ibn Madždže, el-Kazvini, autor Es-Sunena, Allah mu se smilovao

Njegovo puno ime je Ebu Abdullah Muhammed b. Jezid b. Madždže. Autor je poznate knjige Es-Sunen, koja ukazuje na njegovu praksu i djelo, njegovo duboko i opširno poznavanje i slijeđenje sunneta u temeljima i pojedinostima. Sadrži trideset i dvije knjige, hiljadu i pet stotina poglavlja i četiri hiljade hadisa. Svi su dobri, osim neznatnog broja. Ibn Madže je napisao i opsežan tefsir i potpunu historiju od vremena ashaba do njegovog vremena. Od njega su prenosili velikani poput Ibn Sibevejha, Muhammed b. ‘Isa es-Saffar, Ishak b. Muhammed i ‘Ali b. Ibrahim.

Umro je, Allah mu se smilovao, osam dana prije kraja ramazana 273. godine u šezdeset i četvrtoj godini života. Neka mu se Uzvišeni Allah smiluje. (El-Bidaje ve-nihaje, 11/52)

islam.ba

Religija

Komentar hadisa: Odredimo sebi životni cilj ili će nam ga drugi odrediti

Published

on

Komentar hadisa: Odredimo sebi životni cilj ili će nam ga drugi odrediti

datum objavljivanja: 23.05.2024.

Habbab ibn el-Erett, r.a., kazuje o događaju koji se desio u Mekki u vrijeme najvećih progona, zlostavljanja i uznemiravanja muslimana.

 

شَكَوْنا إلى رَسولِ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عليه وسلَّمَ وهو مُتَوَسِّدٌ بُرْدَةً له في ظِلِّ الكَعْبَةِ فَقُلْنا: ألا تَسْتَنْصِرُ لنا ألا تَدْعُو لَنا؟ فقالَ: قدْ كانَ مَن قَبْلَكُمْ، يُؤْخَذُ الرَّجُلُ فيُحْفَرُ له في الأرْضِ، فيُجْعَلُ فيها، فيُجاءُ بالمِنْشارِ فيُوضَعُ علَى رَأْسِهِ فيُجْعَلُ نِصْفَيْنِ، ويُمْشَطُ بأَمْشاطِ الحَدِيدِ، ما دُونَ لَحْمِهِ وعَظْمِهِ، فَما يَصُدُّهُ ذلكَ عن دِينِهِ، واللَّهِ لَيَتِمَّنَّ هذا الأمْرُ، حتَّى يَسِيرَ الرَّاكِبُ مِن صَنْعاءَ إلى حَضْرَمَوْتَ، لا يَخافُ إلَّا اللَّهَ، والذِّئْبَ علَى غَنَمِهِ، ولَكِنَّكُمْ تَسْتَعْجِلُونَ. (البخاري)

“Požalili smo se Božijem Poslaniku, s.a.v.s., dok je bio u hladu Kabe, a svoju burdu je podmetnuo sebi pod glavu, riječima:

  • ‘Zar nam nećeš tražiti pomoć?! Zar nećeš činiti dove za nas?!’
  • ‘Dešavalo se prije vas da bi uzeli čovjeka, iskopali mu rupu u zemlji i stavili ga u nju, a zatim bi donijeli testeru, stavili bi mu je na glavu i raspolovili, željeznim češljevima bi ga češljali razdvajajući meso od kostiju i sve to ga nije odvratilo od njegove vjere. Tako mi Allaha, ova misija će se uspješno završiti, tako da će jahač putovati od Sane do Hadremevta bojeći se samo Allaha, dž.š., i vuka za svoje stado, ali vi požurujete!'”[1]

Za mnoge od nas karakteristično je, a što je izgleda i osobenost muslimana općenito, da kada kažemo da imamo samo jednu želju da to podrazumijeva da nam se sve želje ispune, jer se ne možemo odlučiti za jednu te tako naše potencijale rasipamo na mnoge strane. Puno toga započinjemo, a malo završavamo.

Nalazimo se u 2022. godini, većina prepuštena svakodnevici bez jasnog cilja šta želi u narednom periodu postići, a samim tim i bez ikakve strategije kako to ostvariti. Prepuštamo se sudbini kako je mi razumijevamo, i kako je to govorio Meša Selimović: “… nikud ne žurimo, jer sam život žuri; ne zanima nas da vidimo šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno…” Da ovo stanje duha i ukupnog ljudskog usmjerenja, ipak, nije karakteristično samo za nas pokazuju ispitivanja koja su provedena na više hiljada mladih ljudi i koja su pokazala da samo 3% njih planira svoj život. Ostali vode život besciljno, od danas do sutra. Može li se zamisliti da milioni ljudi žive samo da bi jeli, pili, provodili se i razmnožavali, bez ikakvog višeg cilja u životu?!

Suprotno rečenome vjernik zna da nije bačen na ovaj svijet i da nije zaboravljen. On zna da ga je Allah, dž.š., stvorio i da ima cilj i svrhu postojanja. Zbog toga se ne može neodgovorno odnositi prema životu koji mu je darovan.

On je svjestan da će se vratiti svome Gospodaru kada će vrlo detaljno odgovarati da li je ispunio svoju životnu misiju ili ne.

أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”[2]

Ljudski život je Božiji dar koji se samo jednom dobiva. I bez obzira da li smo svjesni toga i kako ozbiljno to prihvatamo, nikada nećemo dobiti novu šansu da ga živimo.

Stoga je ključni detalj uspješnog života na ovom svijetu biti toga svjestan i jasno odrediti svoj cilj. Šta želimo biti i kako to ostvariti!

Trebamo što objektivnije promišljati o svojim afinitetima, potencijalima, konsultirati se s iskusnijima i obrazovanijima i konstantno moliti Allaha, dž.š., da nas usmjeri na cilj koji je najbolji za nas.

Ali cilj ne smijemo ni usko postaviti i nastojati ostvariti samo naše želje i htijenja, nego posmatrati sebe dijelom kolektiva, džemata, zajednice. Čime je najbolje da se bavim kako bih bio najkorisniji sebi, porodici, džematu, zajednici i to, naravno, nikada samo u materijalnom smislu.

Beznačajne stvari nas ne smiju odvratiti od postizanja cilja. Trebamo se učiti gledati ne samo u ono što se pokazuje nego i u ono što se krije iza toga. Takve osobe imaju viziju, sposobnost da vide dalje od konkretnih dešavanja i okolnosti. Cilj i plan kako ga postići ne mogu biti valjani ako se radi bez ozbiljne posvećenosti i vizije.

Allah, dž.š., hvali one koji posjeduju viziju, pa spominje Ibrahima, Ishaka i Jakuba, alejhimus-selam, hvaleći njihovu duhovnu snagu i dalekovidnost.

وَاذْكُرْ عِبَادَنَا إِبْرَاهِيمَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ أُولِي الْأَيْدِي وَالْأَبْصَارِ

I sjeti se podanika Naših Ibrahima, Ishaka i Ja'kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.[3]

Razvijajmo potom goruću želju za onim što želimo postići kako bismo još više ojačali viziju postavljenog cilja. Ne zaboravimo, ogromna je razlika između želje da nešto postignemo i odluke da ćemo to neizostavno i ostvariti.

A kada jasno odredimo cilj, nastojati što detaljnije isplanirati kako cilj ostvariti i biti svjesni da odluke koje donosimo na tom putu imaju svoju težinu. Odluke koje donosimo usmjeravaju život kojeg živimo!

Kada krenemo ka ostvarenju cilja, otkrit ćemo da nam mnogi otežavaju, ali i da nam pomoć stiže iz mnogih neočekivanih izvora. Otuda, ne zaboravimo da se u dovama koje svakodnevno činimo svjesno zahvalimo Allahu, dž.š., na blagodatima koje već uživamo i mogućnostima koje nam je podario. Neophodno je da budemo spremni da se zahvalimo za Božiju, a potom i za ljudsku pomoć koju dobivamo.

S druge strane, odabrati cilj u životu kojem nismo dorasli, ili kojeg svojim potencijalima prevazilazimo ili cilj kojeg ne volimo i ne osjećamo svojim, znači neodgovorno se ponašati prema životu i upropaštavati vrijeme i potencijal koji su nam darovani.

Životno je pravilo “da nam je svaka stanica pogrešna, ako sjednemo u pogrešan voz”! Čak i ako uspijemo u ostvarivanju ciljeva koji nisu naši, koji ne izviru iz naših suštinskih želja, nećemo biti ispunjeni, nego ćemo osjećati prazninu.

Ali, ako putujemo ka svom suštinskom cilju, osjećat ćemo zadovoljstvo i radost na svakom osvojenom koraku. Bit ćemo spremni na odricanja, napore i žrtve, jer čovjek se žrtvuje za ono što mu je poznato i što voli. Nema žrtve bez ljubavi.

Šta bi onda trebao biti naš životni cilj?

Musliman je svjestan svoje zadaće da sobom ispunjava prostor i vrijeme koji su mu dodijeljeni, da ih oplemenjuje, proizvodi vrijednost i dobro i oslobađa ono najljepše što nosi u sebi, a čime ga je Gospodar njegov obdario.

On se ne povlači iz životne stvarnosti, jer zna da ako on tu stvarnost ne bude uređivao prema zahtjevima Božije Riječi, uređivat će je drugi, koji nemaju dovoljno znanja i morala te neće biti blagoslovljena od Boga i imat će loše posljedice po čovjeka.

Ashabi, r.a., su bili svjesni svoje uloge u zajednici i društvu i nisu su se štedjeli u izvršavanju onoga što je Poslanik, s.a.v.s., od njih tražio. Štaviše, uvijek su željeli činiti više nego što je to od njih traženo. Brojni su primjeri takvog zalaganja. Između ostalih, mladih ashaba kojima je nedostajalo godina, ali ne i hrabrosti da se suoče s jačim neprijateljima.

Od 40 ashaba Muhammeda, s.a.v.s., koliko ih je bilo do kraja četvrte godine pozivanja u islam, samo su dvojica imali preko 40 godina. Od tih 40 mladića petnaest ih je postalo šehidima. Žrtvovali su svoj život za ideju za koju su se borili.

Mehmed el-Fatih je osvojio Konstantinopolj sa 23 godine. Sa 15 godina je uzjahivao konja i ulazio u more, a ljudi su ga vraćali. To je nekoliko puta pokušavao, ali su ga uvijek vraćali. Znao je da se do Konstantinopolja jedino morem može doći. Nakon osam godina je osvojio taj grad, zato što mu je taj cilj uvijek bio pred očima.

Pogledajmo snove i ciljeve imama el-Buharija. Kada je imao 14 godina, na jednom naučnom skupu je slušao dvojicu učenjaka kako se žale na zbirke hadisa u kojima je bilo vjerodostojnih, slabih i apokrifnih hadisa. Nadali su se da će se pojaviti neko ko će izdvojiti vjerodostojne hadise u zasebnu zbirku. On je tada u sebi rekao: “Ja ću to učiniti!” Kasnije je sačinio poznati Sahih koji sadrži samo vjerodostojne hadise. Vidimo kako velikani biraju ciljeve i teže ka njihovom ostvarenju.

To su bili veliki ljudi visokih ambicija. Tvoje namjere će postati čvrste samo ako u srcu budeš imao velike ciljeve.

Danas, kada muslimanski svijet doživljava tektonske poremećaje, kada je napadnut izvana, a rastače se iznutra, što se na određen način osjeti i u bosanskohercegovačkom društvu, kao nikada prije potrebni su mladići i djevojke koji su svjesni svoje odgovornosti, koji su duhovno, moralno i intelektualno zreli i koji su spremni posvetiti se odgoju i obrazovanju muslimana i izgradnji zdravog društva.

Već dugo vremena se iščekuje generacija koja će zanemariti svoje osobne interese posvećujući se općim interesima, interesima svih muslimana, bolje reći interesu čovječanstva.

Međutim, puko nadanje da će buduće generacije biti bolje, da će moći donijeti prosperitet i napredak društvu, a da sami ništa ne radimo da izgradimo te nove generacije jeste krajnje naivno i utopističko.

Kao što smo mi rezultat promišljanja, planiranja i djelovanja naših djedova i nana, na isti način će naši unuci biti produkt onoga što mi danas osmišljavamo, planiramo i radimo.

Još jednom važno je naglasiti da ako mi ne planiramo našu budućnost, neko drugi će nam je isplanirati. Štaviše, drugi je već planiraju za nas. Na nama je da odlučimo želimo li živjeti naše snove ili biti dio tuđih snova i planova!

Ljudi se uglavnom dijele na dvije vrste: velike ljude koji imaju ciljeve i ideale za koje se žrtvuju i male ljude koji imaju prohtjeve i nagone kojima se prepuštaju!

Habbab ibn el-Erett, ashab koji je među prvima primio islam, trpio je brojna zlostavljanja onih koji su ga držali kao roba, pa se jednom prilikom požalio na to stanje Muhammedu, s.a.v.s., a on ga je podsjetio da u svakom vremenu oni koji žive istinske vrijednosti bivaju uznemiravani i šikanirani, ali oni su istrajni i ne odustaju, imaju svoj cilj i spremni su da se žrtvuju kako bi ga ostvarili. Tako će se i misija islama uspješno privesti kraju i bit će uspostavljeni mir i sigurnost. Ali to se ne može desiti “preko noći”, radi se o procesima koje treba odgovorno i posvećeno voditi, iako je u prirodi čovjeka da on rezultate svoga rada želi vidjeti odmah!

Autor: Zuhdija Hasanović

[1] El-Buhari, Sahih, “Kitabul-ikrah”, br. 6.943.

[2] Kur'an, El-Muminun, 115.

[3] Kur'an, Sad, 45.

islam.ba

Nastavi čitati

Cazin

FOTO Svečana akademija 84. generacije medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu: Omladina vrijedna divljenja

Published

on

By

Ove godine četrdeset tri maturanta je završilo svoje školovanje u medresi, a njihovi razrednici su bili prof. Memnuna Dervić i prof. Elvedin Grošić. Za učenika generacije su proglašeni Suela Bajrektarević i hafiz Emir Osmanagić
U medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu je svečanom akademijom ispraćena 84. generacija maturanata ove medrese. Jedan poseban ambijent i lijepa emocija koju mogu izazvati samo medresanske akademije je posebnost i ovog dana u Cazinu.
Ovaj veliki dan maturantima su uljepšali njihovi najbliži, profesori, zvaničnici Islamske zajednice, Unsko-sanskog kantona i Grada Cazina. Ove godine četrdeset tri maturanta je završilo svoje školovanje u medresi, a njihovi razrednici su bili prof. Memnuna Dervić i prof. Elvedin Grošić. Za učenika generacije su proglašeni Suela Bajrektarević i hafiz Emir Osmanagić.
Izaslanik reisu-l-uleme na ovoj svečanosti je bio mr. Nevzet-ef. Porić, muftija ljubljanski, a prigodnim govorima su se obratili muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, direktor medrese prof. Zuhdija Handanović, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK Denis Osmankić i gradonačelnik Cazina Nermin Ogrešević.
Izaslanik reisu-l-uleme muftija Nevzet-ef. Porić je istakao veliki doprinos kojeg daju naše medrese široj društvenoj zajednici u vidu moralnih primjera i dosljednih principa. Uputio im je i poruku da Islamska zajednica računa na njih kao stubove društva u cjelini i posebno naglasio da su oni generacija koja prolazi kroz izazove koje ne poznaju ranije generacije.
– Počastvovan sam što sam danas ovdje u Cazinu, a pogotovo što vam imam čast prenijeti iskrene selame i čestitke našeg cijenjenog reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića. Ovih četrdeset troje mladih ljudi su stubovi intelektualnog i duhovnog napretka Bosanske krajine i države Bosne i Hercegovine.
Prije neki dan je održano jedno svjetsko takmičenje gdje su prva mjesta dobivali oni koji su se nakaradnije obukli ili ružnije predstavili. Danas kada ovdje vidimo ovu mladost, ljepotu i urednost, pa zar mi kao muslimani možemo pristati na nešto drugo?
Evropska unija je zajednica gdje su se ljudi, prije svega dogovorili, da izgrađuju kulturu mira, koji će osigurati njihovim zemljama stabilnost i napredak, a potom su se dogovorili o određenim vrijednostima na kojima će se temelji ta zajednica. Ovaj urnek je prethodno viđen kroz islamsku civilizaciju, ali ono što prijeti moralnom posrnuću Evrope danas su dupli standardi i dvostruki aršini. Vidimo da ne vrijede ljudi jednako u Evropi i na Istoku, a jednakost je jedna od ključnih vrijednosti Evropske unije. Zato je moja poruka ovoj omladini danas: Istrajte na vrijednostima i budite konzistentni i pravedni u vašem zalaganju vrijednosti – poručio je u svom obraćanju muftija Porić.

Muftija Porić se obratio maturantima i pozvao ih da budu svjesni i ponosni emaneta kojeg su ponijeli, da budu ponosni na svoju vjeru, na svoju domovinu, na svog reisa Džemaludin-ef. Čauševića, na svoje profesore i na svoje roditelje i da nikada ne dozvole da u ružnom svjetlu predstave naše vrijednosti, niti da nas osramote, te ih je pozvao da upišu islamske, ali i druge fakultete i preuzmu emanet Islamske zajednice i države dostojno i odgovorno.
Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je čestitao maturantima i njihovim roditeljima i muderisima ovu važnu životnu fazu i istakao značaj medrese i vjerskog obrazovanja u odgoju i podizanju novih generacija.
– Završetkom medrese uspjeli ste dosegnuti važnu fazu u vašem životu na putu stjecanja znanja. Mnogo ste naučili i usput dosta “pokupili” u medresanskom ambijentu. Poručujem vam da na svemu tome budete zahvalni. Prvo, dragom Bogu jer nas je učinio muslimanima i uputio nas na Pravi put. Zahvalnost Bogu je pola vjere, a druga polovina je strpljivost. I kada god budete zahvalni, dobit ćete još više od onoga što ste očekivali.

Zahvanost dugujete i svojim roditeljima koji su vas odgajali i usmjerili da izaberete ovu školu. Koliko god da postignete u svome životu i koliko god kasnije bili uspješni, uvijek se zapitajte jesu li vam roditelji time zadovoljni. Moramo posebno biti zahvalni i našim učiteljima – muderisima, profesorima koji su prenosili svoje znanje na vas. Profesori medresa čuvaju i baštine islamski identitet te ga prenose našim učenicima.
Mnogo je puteva koje ćete sami birati, ali bi najbolje bilo da izaberete staze unutar naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, gdje ćete graditi vlastitu budućnost i biti najbolji predstavnici škole i kraja iz kojeg dolazite – rekao je u svom obraćanju muftija Kudić.
Direktor medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” prof. Zuhdija Handanović nije skrivao svoje emocije nakon ispraćaja još jedne vrijedne generacije. Zahvalio se svima koji su dali svoj doprinos u podršci medresi, a posebno roditeljima koji su im povjerili svoju djecu.
– Naši današnji maturanti su već odrasli momci i djevojke koji su stasali da dostojno ponesu breme života. Pozvaćt ću vas sviju da im budete podrška da upišu najbolje fakultete, da se ostvare u onome u čemu su najbolji i da to stečeno znanje i iskustvo nakon toga ponude našem narodu i služe mu.
Kao direktor škole sam posebno ponosan na ovu generaciju koja je iznjedrila dvojicu hafiza Kur'ana Časnog i preko dvadeset učenika sa odličnim uspjehom i mnogim znanjima i kompetencijama. Želim se zahvaliti roditeljima koji su nam povjerili svoju djecu, a potom i svojim kolegama profesorima koji su taj emanet dostojno i sa odgovornošću nosili – rekao je direktor Handanović.
Vlada Unsko-sanskog kantona na razne načine podupire rad medrese i razumije njenu važnost u odgono-obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine. Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona Denis Osmankić se obratio maturantima i svim prisutnima ističući da je znanje vrijednost koje je uvijek na cijeni.
– Vrijednost znanja i onih koji znanje nose su na visokom stepenu u našoj vjeri i tradiciji, jer je znanje u temeljima naše vjere. Da biste bili na ovom mjestu danas, dragi maturanti, prešli ste veliki put i uz to uložili mnogo truda i odricanja. Želim vam iskreno da nastavite tim putem dobra, putem znanja i odgoja i uzdizanja, jer su ljudi koji znaju i koji vjeruju budućnost ne samo ove zemlje, već svijeta u cjelini – poručio je ministar Osmankić.

Gradonačelnik Cazina mr. Nermin Ogrešević je iskazao veliko zadovoljstvo činjenicom da je ova obrazovna ustanova u Cazinu, te naglasio da je ona jedan od najboljih ambasadora Cazina, ali i Krajine u cjelini.
– Želim se ovom prilikom zahvaliti svima onima koji su donijeli odluku da ova medresa bude u ovom gradu. Mi smo do sada sa posebnim senzibilitetom gledali na medresu i dalje ćemo to činiti. Drago mi je da se razvija, da nudi ovom gradu novu mladosti, znanje i pobožnost, ali isto tako sam sretan što medresa planira otvoriti vrtić i mi im na tom putu želimo biti velika podrška – poručio je gradonačelnik Ogrešević.
Učenik Hasan Jusić je pročitao vrlo emotivno pismo generacije, gdje su istakli značaj medrese iz svoje perspektive, šta im je medresa pružila i zahvalni svima koji su sudjelovali u tome da im boravak u medresi učine prijatnim i korisnim.
Kao veliki znak zahvalnosti, učenici su uručili svome razrediku prof. Elvedinu Grošiću poklon umru.
Na kraju je hafiz Muhamed Kanurić proučio ašere, a hafiz Emir Osmanagić dovu.
Nastavi čitati

BiH

Muhamed Kanurić učenik medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” novi krajiški hafiz

Published

on

Pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, danas, 13. maja 2024. je hifz Kur'ana Časnog položio Muhamed Kanurić i stekao zvanje hafiz Kur'ana Časnog. Muhamed Kanurić je učenik četvrtog razreda medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu. Njegov mentor, muhaffiz je bio hafiz Elmir Mehmedović, profesor u Cazinskoj medresi.

Ovim povodom, svoju čestitku je uputio i muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić.

– Obradovan sam informacijom da je učenik naše medrese Muhamed Kanurić završio hifz Kur'ana Časnog pred Komisijom za hifz u Sarajevu. Kada je Muhamed u pitanju, stekli su se svi uvjeti trougla uspjeha; vlastita želja, podrška roditelja i usmjerenje nastavnika. Iako roditelji nekada žarko žele uspjeh svog djeteta, neophodno je da i dijete posjeduje želju za uspjehom. Roditeljska podrška je važna, pogotovo ako je roditeljska emocija podržana znanjem kao što je slučaj kod Muhamedovih roditelja. I svakako muallim/muhaffiz i naša medresa su mu pružili sve uvjete i dali mu potrebno usmjerenje i pratili ga u njegovom napredovanju. Koristim priliku da čestitam hafizu Muhammedu ovaj veliki mubarek. Njegovim roditeljima čestitam na trećem djetetu koje se im je darovalo krunu. Česitam hafizu Elmiru Mehmedoviću na prvom hafizu kojeg je izveo i želim mu još mnogo uspjeha na polju mentorstva u hifzu Kur'ana Časnog. Sretan sam i zbog naše medrese i naše Islamske zajednice i našeg naroda u cjelini – poručio je muftija Kudić.

Muhamed Kanurić je sin dr. Hakije i prof. Enise. Rođen je 16.10.2005. godine u Rijadu u Saudijskoj Arabiji. Osnovu školu je započeo u Rijadu a završio u Bihaću. Svoje obrazovanje je nastavio u medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu i trenutno je učenik četvrtog razreda. Hafiz Muhamed je treći hafiz u porodici, a njegova sestra Merjem i brat Hamza su prethodno položili hifz, dok je njegova mlađa sestra u procesu učenja hifza Kur'ana Časnog. Njegov muhaffiz je bio hafiz Elmir Mehmedović, čiji je ovo prvi kandidat koji je uspješno položio hifz Kur'ana Časnog.

(Preporod.info)

Nastavi čitati

Najčitanije