Brojne su životne situacije za koje mislimo da nisu toliko bitne.

U takve situacije sigurno spada, po mišljenju mnogih, i kihanje.

Šta uraditi prilikom kihanja, kako se ponašati, šta reci i sl., pitanja su koja se mnogima cine nezanimljivim. Medutim, cak i ovim, naoko, nevažnim ili manje važnim životnim situacijama, islam ukazuje odgovarajucu pažnju, a Poslanik islama Muhammed, s.a.v.s, je prigodno blagosiljanje prilikom kihanja ubrojio u medusobne dužnosti muslimana.

Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, medu dužnosti muslimana spram muslimana ubrojio i upucivanje dove Allahu Plemenitom da onoga ko je kihnuo obaspe Svojom milošcu. U tom hadisu se kaže: Musliman je spram muslimana dužan pet stvari: odvratiti mu na selam, zijaretiti ga ako je bolestan, klanjati mu dženazu, odazvati mu se kada bude pozvan i nazdraviti mu kada kihne!

Dužnost blagosiljanja onoga koji kihne i kaže: El-Hamdu lillah!, medu islamskim ucenjacima razlicito se shvata. Vecina ucenjaka malikijske pravne škole smatra da je to mustehab, hanefije i vecina ucenjaka hanbelijskog mezheba smatraju to fardi kifajom a neki ucenjaci malikijskog mezheba smatraju to fardi ‘ajnom, što podržava i Ibn Kajjim el-Dževzijje.

Šta treba izgovoriti onaj koji kihne?
Onaj koji kihne treba zahvaliti Allahu Plemenitom. Tu zahvalu, kako se slažu islamski ucenjaci, treba izraziti rijecima: El-Hamdu lillah! ili: El-Hamdu lillahi Rabbi-l-‘alemin!, što je bolje ili:El-Hamdu lillahi ‘ala kulli hal!, što je još bolje.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas kihne, neka kaže: El-Hamdu lillah!

Nafi’ prenosi da je jedan covjek kihnuo u prisustvu Abdullaha b. ‘Omera, r.a, i tom prilikom rekao: El-Hamdu lillahi ve-s-selamu ‘ala resulillahi! Ibn Omer, r.a, je, tada, rekao: I ja kažem: El-Hamdu lillahi ve-s-selamu ‘ala resulillahi! medutim, nije nas tako poducavao Allahov Poslanik, s.a.v.s. On nas je poducavao da kažemo: El-Hamdu lillahi ‘ala kulli hal!/Hvala Allahu u svakoj situaciji!

U predaji Ebu Hurejre, r.a, kaže se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas kihne neka kaže: El-Hamdu lillahi ‘ala kulli hal!
‘Ali b. ebi Talib, r.a, kaže: Ko kaže, nakon kihanja: El-Hamdu lillahi Rabbi-l-‘alemine ‘ala kulli hal!, nece ga nikada boljeti ni zub ni uho! El-Mubarekfuri tvrdi da su prenosioci ove mevkuf-predaje pouzdani.

Kome treba uputiti dovu, nakon kihanja?

Dovu onome koji kihne treba uputiti samo pod uvjetom da on, nakon kihanja, zahvali Allahu Uzvišenom. Enes b. Malik, r.a, prenosi da su dvojica ljudi bili kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s, i nakon što su kihnuli, jednog je Vjerovjesnik, s.a.v.s, blagoslovio a drugog nije, pa ga je ovaj drugi upitao: Allahov Poslanice, njega si blagoslovio a mene nisi?! On je odgovorio: On je zahvalio Allahu (nakon kihanja) a ti nisi!

Šta reci onome koji kihne, a kako ce on odgovoriti?

Kada osoba kihne i zahvali Allahu Uzvišenom, onda mu treba uputiti dovu i blagosloviti ga rijecima: Jerhamukellah! ili: Jerhamukumullah!

On ce odvratiti rijecima: Jehdina ve jehdikumullah!/Allah uputio i nas i vas! ili: Jehdikumullahu ve juslihu balekum!/ Allah vas uputio i stanje vam popravio! ili: Jagfirullahu li ve lekum!/Allah oprostio i nama i vama!
To se temelji na Poslanikovim, s.a.v.s, rijecima koje prenosi Ebu Hurejre, r.a: Kada neko od vas kihne, neka kaže: El-Hamdu lillah! Neka na to njegov brat – ili prijatelj – kaže: Jerhamukellah!/Allah ti se smilovao! A neka mu on, onda, uzvrati:

Jehdikumullahu ve juslihu balekum! /Neka vas Allah uputi i stanje vam popravi!
Zanimljivo je da se i u ovom slucaju upotrebljava dova i blagosiljanje a ne isprazne rijeci koje uopce nemaju vrijednosti niti znacenja. Nažalost, i danas su brojni muslimani koji nakon što neko od prisutnih kihne izgovaraju: Nazdravlje!, a onaj što je kihnuo odvrati mu: Hvala!!! Naravno da se navedene rijeci ne mogu usporediti s dovom kojom se traži Allahov oprost, milost i uputa?!

Može li se blagosiljati nemusliman?

Ova vrsta blagosiljanja i dove upucuje se samo muslimanu, buduci da on jedini ima pravo na Allahovu milost. Vjerniku je zabranjeno prizivati Allahovu milost na nemuslimana. To se temelji na hadisu Ebu Musaa el-Eš'arija, r.a, u kojem se kaže: Židovi su pokušavali izazivati kihanje u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kako bi im on odogovorio: Jerhamukumullah!/Allah vam se smilovao! Medutim, on im je odgovarao, nakon njihovog kihanja i zahvaljivanja Allahu: Jahdikumullahu ve juslihu balekum!/Allah vas uputio i stanje vam popravio!

Koliko ce se puta blagosloviti onaj koji kihne?

Islamski ucenjaci razišli su se u vezi s tim koliko puta ce se blagosloviti onaj koji kihne i zahvali. Shodno razlicitim predajama ucenjaci zakljucuju da to treba uciniti dva ili tri puta, a nakon toga, preporucuje se umjesto: Jerhamukellah!/Allah ti se smilovao!, izgovoriti: Šefakellah!/Allah te izlijecio!
Seleme, r.a, prenosi da je neki covjek kihnuo u prisustvu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, pa je nakon njegove zahvale Allahu, Poslanik, s.a.v.s, izgovorio: Jerhamukellah!/Allah ti se smilovao! To se ponovilo i drugi i treci put, a nakon toga je Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ovaj covjek je nahladen!
U istom poglavlju Tirmizi donosi garib-predaju u kojoj Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: Tri puta ce se blagosiljati onaj ko kihne. Ako se to ponovi više od tri puta, onda možeš mu reci: Jerhamukellah!, a ako neceš – ne moraš!

Kako kihati?

Zanimljivo je napomenuti da je još prije 14 stoljeca Allahov Poslanik, s.a.v.s, preporucio da se stavi ruka ili odjeca na usta prilikom kihanja i da se tako kihanje priguši.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, prekrivao rukom ili odjecom svoje usta prilikom kihanja i time kihanje prigušivao!
To je, naravno, preventiva kako ne bi, kako tvrdi Ibn Hadžer, ono što bi, eventualno, izašlo iz usta kihanjem uznemirilo one koji su prisutni u našoj blizini.

I zijevanje treba prigušiti

Zijevanje je posljedica šejtanskog djelovanja, pa ga, zbog toga, treba svoditi na najmanju mogucu mjeru. U hadisu Ebu Hurejre, r.a, Allahov Poslanik, s.a.v.s, naglašava: Zijevanje dolazi od šejtana, pa kada neko od vas zijeva, neka to pokuša odagnati od sebe koliko može.
U drugoj predaji Ebu Hurejre, r.a, kaže se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Allah voli kihanje a prezire zijevanje, pa kada neko od vas kihne, neka rekne: El-Hamdu lillah! Obaveza je svakog ko cuje tu zahvalu Allahu, da kaže: Jerhamukellah! A što se tice zijevanja, kada se to nekome od vas desi, neka to, koliko može, odagnava od sebe i neka ne izgovara: Hah, hah!, jer to dolazi od šejtana koji se smije iz njega!
Zijevanje se osuduje pošto priziva pohotama i, ocito je, rezultat tromosti tijela i prekomjernog konzumiranja hrane i pica, dok je kihanje rezultat slabljenja tijela i njegovog angažiranja u ibadetima, pa ga, otuda, kako tvrdi El-Hattabi, Allah i voli.
Ako se vec ne možemo suzdržati od zijevanja, treba bar izbjegavati ispuštanje neartikulisanih glasova prilikom tog cina, što, nažalost, mnogi cine.

Prilikom zijevanja ruku treba staviti na usta

Ukoliko ne nademo nacin da neutrališemo zijevanje, onda bar treba staviti ruku na usta prilikom tog cina. Ružno je vidjeti na našim TV-ekranima politicare u parlamentima kako od dosade zijevaju kao lavovi, tako da im se svi zubi i nepce mogu jasno vidjeti prilikom tog cina, koji dosjetljivi kamermani strpljivo bilježe. Ocito je rijec o nedostatku temeljnog odgoja i kulture naših politicara i parlamentaraca. Da su citali Poslanikove, s.a.v.s, hadise to im se, ocito, ne bi dešavalo.
Ebu Se'id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kada neko od vas zijeva, neka stavi ruku na svoja usta, jer, uistinu, tada šejtan ulazi u njega!
Poznati islamski ucenjak Et-Tibi tvrdi da šejtan, uistinu, ulazi u unutrašnjost covjeka, ukoliko on ne stavi ruku na svoja usta, i došaptava mu. Imam Nevevi, pak, smatra da je preporuka stavljanja ruke na usta prilikom zijevanja, izmedu ostalog, i zbog toga da covjek sacuva lijep i dostojanstven izgled, jer zijevanjem dolazi do njegovog izvitoperivanja.
Zakljucak

Iz izloženog jasno se vidi da je islam svemu dao odgovarajuce mjesto.

Kihanje, na prvi pogled, nije toliko važno. Medutim, islamski ucenjaci su još davno primijetili da je kihanje za tijelo ono što je zemljotres za Zemlju. Kihanjem se mozak oslobada viška štetnih gasova, pa kada ne bi bilo kihanja i ti gasovi ostali nataloženi u mozgu, došlo bi, po Ibn Kajjimu, do štetnih i teških oboljenja.
Zanimljivo je napomenuti da se upravo zbog znacaja kihanja za zdravlje covjeka Allahu zahvaljuje na tome, a za zijevanje koje nema tu funkciju, nema ni zahvale.
Nadamo se, da ce ove prelijepe i sadržajne dove nakon kihanja zamijeniti beskorisne i isprazne rijeci, poput: nazdravlje i sl., i, na taj nacin, našu životnu praksu uveliko približiti sunnetu našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s.