Connect with us

Religija

Mladost

Mladost

datum objavljivanja: 27.11.2023.

Iako se u Kurʼānu ne spominje riječ šabāb (شَبَابٌ),  koja u svome prasemitskom korijenu znači mladost, ali ujedno označava i mlade ljude ili mladiće općenito, odnos Kurʼāna prema čovjekovoj mladosti je itekako blagonaklon, bodreći i posve pozitivan.

 

Kao što će se moći vidjeti iz ove kratke odrednice, u Kurʼānu se mladost posredno hvali kad  se govori o nekom mladiću ili nekim mladim ljudima, sve to različitim povodima.  Štaviše, dionice Kurʼāna u kojima Božija Riječ blisko oslovljava stvaranje čovjeka, zapravo, govore na način očitovanja ʼcjelovitih himniʼ,  tu oduševljeno kazanih u pohvalu mladosti kao očitovanja Božanskog stvaranja, ili stvaranja kao očitovanja mladosti na iznimnom stvorenju zvanom čovjek (al-insān).

Sūra Vjernici/al-Muʼminūn (23:12-17), upravo na mjestu gdje se govori o stvaranju čovjeka ili al-insāna,  spominje Boga kao ʼnajljepšeg Stvoriteljaʼ (aḥsanu l-ḫāliqīn – أَحْسَنُ الْخَالِقيِىنَ ).

Tu se veli da Bog čovjeka stvara od ʼsuštine zemljeʼ, potom ga kao ʼkaplju sjemenaʼ stavlja na sigurno mjesto, sjemena kaplja postaje potom ʼzametakʼ, nakon toga zametak postaje ʼgruda mesaʼ, a domalo zatim ta se gruda mesa preobraća u kosti koje Bog zaodijeva mesom, a potom se to sve, Božijom moći i odredbom,  rađa i oživljava kao jedno ʼdrugo stvorenjeʼ ili kao [malodobni] čovjek! U ovim alinejama Kurʼāna prisutna je skrovita poruka: Upravo se čovjek, kao i sve što je u svijetu flore i faune stvoreno i Božanskom odredbom nastalo, rađa kao jedno mlado biće, stasa i uspravlja se ulazeći u mladost. Naravno, ʼprincip kretanja se nastavljaʼ (kako bi rekao Muḥammad Iqbāl), to mlado biće stari, biva sve starije što s većim brojem godina ide prema svome ovozemnom skončanju i smrti.

Unatoč uvjerljivim kazivanjima o starosti (npr. u sūri Vjernik/al-Muʼmin, 40:67., spominju se starci – šuyūḫan), u Kurʼānu je čuvena i slavna mladost Kurʼāna, ona koja je oslovljena u likovima mladih ljudi na njegovim stranicama. Sūra Vjerovjesnici/al-Anbiyā (21:56-70) govori o Ibrāhīmu i njegovom uvjeravanju svoga naroda da odbace politeizam i idolopoklonstvo. Tu se Ibrāhīm naziva fatan (فَتًى) ili mladićem. Jedna od poruka ovog mjesta Kurʼāna je: Iako još mladić, Ibrāhīm je već zreo da bude monoteist, on među svojim narodom širi jednoboštvo. Na drugom mjestu u Kurʼānu (Stoka/al-Anʻām, 6:74-80) donose se žive slike o tome kako je mladiću Ibrāhīmu sam Bog pokazao Carstvo nebesa i Zemlje (malakūtu s-samāwāti wa l-arḍi – مَلَكوُتُ السَّمَاوَاتِ وَ الْأَرْضِ). Mladić Ibrāhīm odbacuje, zaredom, mogućnosti da zvijezda, Mjesec ili Sunce mogu biti božanstva, te ʼnaravnim zrenjem mladićaʼ zaključuje da je sve njih stvorio jedan jedini Bog!

U Kurʼānu se (usp. dvanaestu sūru Jūsuf/Yūsuf)  i Božiji poslanik Yūsuf   naziva mladićem (fatan). Sūra Jūsuf/Yūsuf svjedoči da je  Yūsuf, baš kao mladić,  zaimao svoje znamenite snove i Božijim darom stekao kompetencije njihova tumačenja. Također,  u njega se kao mladića zaljubljuje jedna mlada dvorkinja iz faraonove svite (komentatori Kurʼāna dali su joj ime Zulejha/Zulayḫā), ali Yūsuf ostaje pri odbrani svoje čednosti i neporočnosti (usp. Jūsuf/Yūsuf, 12:23-36). Vrlo je zanimljivo da sa Yūsufom u tamnici bivaju zatvorena ʼdvojica mladićaʼ (fatayān), gdje njih Yūsuf podučava jednoboštvu. Iz konteksta Kurʼāna (12:36-42)  vidi se da se na mlade ljude gleda kao na one u kojima se nahodi jedna naravna ʼpredisponiranost za vjeru u jednoga Bogaʼ.  Ista sura (12:62) spominje da Božiji poslanik Yūsuf ima svoje službenike koji su mladići (fityān), tj. momci koji su mu pri ruci. U Kurʼānu se ovim  sugerira da je itekako pohvalno da se (kada se) mladići druže sa Božijim poslanicima. K tome, ovim se mladiće ili mlade ljude ohrabruje da od Božijih poslanika slušaju temeljne istine o Bogu.

Sūra Lukmān/Luqmān (31:12-19) donosi savjete i mudrost (al-ḥikma) koje Luqmāni Hakīm (Mudri Lukmān) daje svome mladome sinu. Savjeti Luqmāni Hakīma  izlažu se u rasponu od monoteističkih načela do poštovanja roditelja i, napokon, lijepog ophođenja prema ljudima. Općenito uzev, Božija poruka Kurʼāna pohvalno gleda na mlade ljude kao razumne, pametne, oštroumno blage i staložene. Na primjer, u Kurʼānu se (15:53) za Ibrāhīmova sina Isḥāqa kaže da je gulām ʻalīm (غُلاَمٌ عَليِمٌ), ʼznan dječakʼ, ʼučen mladićʼ. Dočim se za Ismāʻīla, također Ibrāhīmova sina, u Kurʼānu  (37:101) kaže da je gulām ḥalīm (غُلاَمٌ حَليِمٌ), ʼoštroumno blag dječakʼ, ʼstaložen mladićʼ, ʼmladić stišljive naraviʼ, ʼprisebanʼ i ʼpribranʼ.  Klasični arapsko-arapski rječnici podsjećaju da se naspram osornog, razmetljivog, inadžijskog i nadmenog neznanja (al-ğahl – الْجَهْلُ)  nalazi staložena i umna blagost, stišljiva umnost (al-ḥilm – الْحِلْمُ ) i pronicljivost.

Nadalje, u Kurʼānu se posebno ukazuje na dva mlada Božija poslanika, ʻYaḥyāa i ʻĪsāa,  oba se hvale  jer oni su već kao djeca,  ili, pak, kao dječaci,   itekako bili znani i učeni. Za Yaḥyāa se veli (u 19:12) da se ʼprihvati Knjige snagom svomʼ, k tome se dodaje Božija obznana:

“A podarismo mu i mudrost još dok je dijete bio!“ (Wa ātaynāhu l-ḥukma ṣabiyyā – وَ آتَيْنَاهُ الْحُكْمَ صَبِيًّا).

U Kurʼānu (19:19)  ʻĪsā  je nazvan gulāman zakiyyan (غُلاَمًا زَكِيًّا –  ʼčist dječakʼ, ʼoštrouman dječakʼ – možda u značenju one vrste oštroumnosti koja se izravno napaja na Božanskim vrelima, znanjima i objavama), a iz 19:29-30. vidi se da ʻĪsā govori ʼiz bešike kao dijeteʼ (fī l-mahdi ṣabiyyā).

Ova i druga mjesta u Kurʼānu jamačno ukazuju na vrjednote one mladosti koja se napaja Božanskim objavama, mudrostima i smjerokazima. Kurʼānom se ta   mladost posredno hvali, glorificira, uzdiže i pokazuje uzorom  u koji se treba ugledati.

Parabola iz sūre Pećina/al-Kahf (18:60-82) spominje, iako neizravno, kako je važno da mladi ljudi slijede učenije od sebe. Naime, na jednom putovanju, Božijeg poslanika Mūsāa koji traži al-Ḫiḍra (ili tajanstvenog čovjeka kojemu su data izravna znanja od Boga – ʻilm min ladunnā)  prati jedan  mladić (fatāhu), neki komentatori dali su mu ime Yašūʻa ibn Nūn (ili Yušuʻu ibn Nūn). Poruka Kurʼāna ovdje je posredno data: Kao što Mūsā traži al-Ḫiḍra, osobu velikih znanja da od nje nauči, tako i Mūsāov mladi pratilac (fatāhu) treba da uči od Mūsāa, Božijeg poslanika.

Nadalje, sūra Pećina/al-Kahf (18:9-28) pohvalno govori o jednoj grupi mladića (18:10; 18:13), nazvani su skupnim imenom al-fityatu ili fityatun (الْفِتْيَةُ – فِتْيَةٌ), doslovno: mladići. Objava ih naziva i Aṣḥābu l-kahf (Ljudi koji su se sklonili u pećinu), Max Henning prevodi tu sintagmu na njemački riječima die Leute der Höhle. Usljed vjerskih progona oni su se sklonili u jednu pećinu, sve to da bi sačuvali vjeru jednoboštva. Tu su bili uspavani za dugo vremena, njihovo spavanje posljedica je čudotvorne Božanske odluke. Ovim Mladićima iz pećine potrebno je posvetiti posebnu odrednicu, a u komentarima Kurʼāna poznati su ponekada i kao Sedam mladića spavača iz Efesa. Iz Kurʼāna se vidi da se ovi mladići hvale, posredno se razumije da su se na krjepostan način odrekli svega kako bi ostali bliski Bogu.

U Kurʼānu se na dva mjesta (4:25; 24:33) spominje i riječ fatayāt što je ženski gramatički oblik od fityah. Riječ fatayāt doslovno znači djevojke, ali komentari Kurʼāna riječ fatayāt   pretežno tumače u značenju robinje.

Kurʼānska podsjećanja na Božije poslanike, kao i njihove  plemenite postupke  kad su bili mladi, jednim dijelom utjecala su na tradiciju viteštva ili futuwwah (فُتُوَّةٌ) u klasičnim muslimanskim društvima.

IZVORI:

Burūsawī, Ismāʻīl   Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)

Der Koran (arabisch – deutsch),  Aus dem Arabischen von (s arapskog preveo) Max Henning,  Cagri Yayinlari, Istanbul,  2009.

Dimišqī, ʻAlī ibn ʻAlī ibn Muḥammad ibn Abī l-ʻIzz ad-Dimišqī, Šarḥu l-ʻaqīdati ṭ-ṭaḥāwiyyah, II,  izd. Muʼassasatu r-risālah, Bejrut, 1997.

Ibn Manẓūr, Lisānu l-ʻarab al-muḥīṭ (لِسَانُ الْعَرَبِ الْمُحيِطِ), I, Dāru l-ğīl, Bejrut, 1988.

Isfahānī, ar-Rāgib al-Isfahānī, Muʻğamu mufradāti alfāẓi l-qur’ān, Bejrut, 1972.

Qušayrī,   Laṭāʼifu l-išārāt, I – III, izd. Dāru l-kutubi l-ʻilmiyyah, Bejrut, 2007.

Zamaẖšarī, ʻUmar az-Zamaẖšarī, al-Kaššāfu ʻan ḥaqāʼiqi tanzīli wa ʻuyūni l-aqāwīli fí wuğūhi t-ta’wīli, Bejrut, 2001.

Autor: Enes Karić

islam.ba

Religija

Mut'im ibn Adijj i Aaron Bushnell

Mut'im ibn Adijj i Aaron Bushnell

Dva čovjeka, nemuslimana, prvi je živio prije 1450 godina a drugi, Aaron Bushnell je bio živ sve do neki dan, nakon što se zapalio i nažalost umro.

Kakve veze ima Arap, stanovnik Mekke i idolopoklonik koji je živio prije 1450 godina sa američkim vojnikom, nemuslimanom iz našeg vremena?

Veže ih jedna veza, ona koja bi trebala da veže sve nas, bez obzira na vjeru, naciju ili boju kožu, a to je osjećaj za pravdom i borba protiv zuluma, ubijanja, protjerivanja, mržnje i ratova.

Naime, prvi spomenuti Mut'im ibn Adijj je prije 1450 godina, iako mušrik (idolopoklonik), riskirajući svoj i život svojih sinova, spasio život našem Poslaniku Muhammedu, a.s., prilikom progona od strane mušrika Mekke. Njegovu tu dobrotu Poslanik, a.s., nikad nije zaboravio.

A ko je Mut'im ibn Adijj? On je bio mušrik (idolopoklonik), živio je u okolini Mekke, nije primio islam, umro je na nevjerstvu. Nakon što je izranjavan, popljuvan i izvrijeđan, napustio Taif, Poslanik, a.s., imao je namjeru da se vrati u Mekku. Međutim, njegov povratak u Mekku bio je rizičan, nije imao adekvatnu zaštitu. Nakon što je pokušao kod nekoliko porodica ugovoriti da ga otprate do Mekke pod svojom zaštitom, Poslanik, a.s., jedino je kod porodice Mut'im ibn Adijja našao pozitivan odgovor.
Tada je Mut'im rekao:”Ja ću Muhameda uzeti pod svoju zaštitu.” Tada je pozvao sinove i ostatak plemena te im rekao:”Naoružajte se i rasporedite se po uglovima Ka'be, ja sam uzeo Muhameda pod svoju zaštitu!”
Kad je Poslanik, a.s., sa Zejd ibn Harisom, r.a., ušao u Harem, Mut'im je uzviknuo.”Kurejšije, ja sam uzeo Muhameda pod svoju zaštitu, neka ga niko ne vrijeđa i ne napada!”

Kao što sam već napisao, nije naš Poslanik, a.s., zaboravio dobrotu i žrtvu ovog mušrika, tako da mu je na um pao, nakon što je poslije bitke na Bedru zarobio 70 mušrika.

Naime, nakon završene bitke, posmatrajući zarobljene mušrike, koji su izgledali jadno, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je tada rekao:”DA JE MUT'IM IBN ADIJJ SADA ŽIV I DA ZATRAŽI OD MENE DA OSLOBODIM OVE ZAROBLJENIKE, SVE BIH MU IH OSTAVIO (OSLOBODIO).” (Sahihu-l-Buhari, 573/2)

Da, bio je Poslanik, a.s., spreman sve zarobljenike da oslobodi, samo kada bi to od njega zatražio Mut'im ibn Adijj. Pogledajte Poslanikov, a.s., način razmišljanja o ljudima koji pomažu drugima, bez obzira ko oni bili. Pogledajte kako i koliko je cijenio ljude koji štite i brane nemoćne.

Da se vratim na američkog vojnika, koje bi trebao da bude upisan kao heroj godine, jer je podigao glas protiv nepravde, genocida i ubijanja. Ovaj 25-godišnji mladić, nemusliman ili “ćafir” kako to pojedina ulema voli da naglasi, pokazao je, da ga duša više boli za ubijenom djecom Gaze, nego muslimanskih vladara i režimske uleme. On je čak i svoj život dao, kako bi pokazao koliko ga boli ubijanje muslimanskih civila, kao što je bio spreman dati život i Mut'im ibn Adijj prije 1450 godina, kako bi zaštitio život Poslanika, a.s., a i ostalih muslimana.

Veliki ljudi će uvijek biti veliki, njihovu pravednost i dobrotu treba cijeniti a nečiji kukavičluk i licemjerstvo prezirati i osuditi. Danas, dok pratim žalosno i jadno stanje, koje vlada među muslimanima, posebno Arapima, njihovim vladama i ulemom, pa isto uporedim sa stavom i žrtvom mladog vojnika Aarona, mogu slobodno kazati: draži si mi nepoznati junače i prijatelju od svih muslimanskih vladara, jer si svoj život dao za život djece Gaze!

Poslanik, a.s., je cijenio čovjeka koji se žrtvovao za njega, tako da i ja cijenim čovjeka koji se žrtvovao za muslimane Gaze!

Tvoje posljednje riječi su bile:”Živjela Palestina!”
A posljednje riječi pred stanovnicima Mekke od strane Mut'im ibn Adijja su bile:”O ljudi, ja sam uzeo Muhammeda pod svoju zaštitu, niko ne smije da ga vrijeđa i napada!”

Živjela slobodna Palestina!

Saudin Cokoj, prof.

Nastavi čitati

Religija

Muslimani večeras obilježavaju mubarek noć – noć oprosta, sudbine i želja

Muslimani diljem svijeta večeras obilježavaju mubarek noć Lejletul-berat, poznatiju kao noć oprosta, sudbine i želja.

Mubarek noć Lejletu-l-berat, po Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini za 2024. godinu nastupa s akšamskim ezanom, u subotu, 24. februara, i vjesnik je nadolazećeg mjeseca posta, ramazana.

 

Mubarek noći su dodatno ohrabrenje da vjernici svoje najglasnije i najskrovitije želje predaju Gospodaru.

Ove noći su za ljude – za otvorene razgovore s Bogom u kojima čovjek sam otkriva ono što je Bogu poznato, a što mu može biti od pomoći u susretu sa svijetom oko sebe.

Duhovni velikani su mubarek noći opisivali kao vodu koja se susreće sa suhom zemljom, saopćeno je iz Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

U Kur'anu se ova noć spominje u poglavlju Ed-Duhan u kojoj Allah, dž.š., kaže da je to blagoslovljena noć u kojoj Bog određuje sve svoje odredbe. Lejletu-l-berat znači oslobađanje, čišćenje. Allah, dž.š., u toj noći oslobađa od grijeha veliki broj ljudi.

Radiosarajevo.ba

Nastavi čitati

Religija

Centralni program povodom Lejletu-l-Berata u džematu Gnjilavac

Po Takvimu Rijaseta Islamske zajednice u BiH Lejletul-berat pada u subotu 24. februara 2024. godine.
Centralni program u povodu Lejletu-l-berata u džematu Gnjilavac.
Gost predavač je mr. Senad Hevešević, glavni imam MIZ Osijek, Mešihat IZ Hrvatska.
24. februara poslije akšam-namaza
Osmi mjesec po hidžretskom kalendaru, mjesec ša'ban, u tradiciji islama poznat je i po nazivu šehru-l-mu'azam- veličanstveni mjesec. Vjerovjesnik Muhammed, a.s., ovaj mjesec je provodio u skrušenom ibadetu posta.
Od Usame ibn Zejda se prenosi da je rekao: Rekao sam: “O Allahov Poslaniče, nisam vidio da postiš ijedan drugi mjesec kao što postiš mjesec ša'ban.“ Na to Božiji Poslanik, a. s. reče: ,,To je mjesec čije su blagodati ljudi zanemarili. On je između mjeseca redžeba i mjeseca ramazana. To je mjesec u kojem se djela dižu ka Gospodaru svih svjetova i ja volim da se moja djela dižu dok postim.”
Polovinom mjeseca ša'bana 624. godine, odnosno druge godine po Hidžri, Muhammedu, a.s., došao je melek Džibril s ajetom o promjeni Kible, koja je bila ustanovljena kada i namaz. Poznato je da su se Muhammed, a. s., i prvi muslimani u Mekki, okretali prema Kudsu kada su obavljali namaz, duboko svjesni da su Mesdžidul-aksa u Jerusalemu podigli Allahovi poslanici, koji su dolazili da ljude opomenu i pozovu na Pravi put. Nakon što je preselio iz Mekke u Medinu, Muhammed, a. s. oko sedamnaest mjeseci klanjao je namaze okrećući se prema Jerusalemu. Upravo u mjesecu ša'banu, Allah džellešanuhu odgovorio je Muhammedu, a.s. na njegove dove saopštivši mu da se ponovo zajedno sa svojim sljedbenicima u namazu okreće prema Svetom hramu u Mekki.
Mjesec ša'ban je vjesnik nadolazećeg najdražeg gosta, mubarek mjeseca ramazana. Središnja, petnaesta noć ša'bana, lejletu-l-berat, noć je u kojoj intenzivnije tražimo zaštitu i oslobađanje od Vatre, noć šefa'ata – zagovora Muhammeda, a.s., te noć oprosta.
Muaz ibn Džebel prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ,,U petnaestoj noći ša'bana Allah džellešanuhu pogleda sva Svoja stvorenja i svima oprosti izuzev mušriku – idolopokliniku, i mušahinu – onome čije je srce ispunjeno mržnjom i neprijateljstvom prema drugom muslimanu.“
Nastavi čitati

Najčitanije