Connect with us

Religija

Mut'im ibn Adijj i Aaron Bushnell

Published

on

Mut'im ibn Adijj i Aaron Bushnell

Dva čovjeka, nemuslimana, prvi je živio prije 1450 godina a drugi, Aaron Bushnell je bio živ sve do neki dan, nakon što se zapalio i nažalost umro.

Kakve veze ima Arap, stanovnik Mekke i idolopoklonik koji je živio prije 1450 godina sa američkim vojnikom, nemuslimanom iz našeg vremena?

Veže ih jedna veza, ona koja bi trebala da veže sve nas, bez obzira na vjeru, naciju ili boju kožu, a to je osjećaj za pravdom i borba protiv zuluma, ubijanja, protjerivanja, mržnje i ratova.

Naime, prvi spomenuti Mut'im ibn Adijj je prije 1450 godina, iako mušrik (idolopoklonik), riskirajući svoj i život svojih sinova, spasio život našem Poslaniku Muhammedu, a.s., prilikom progona od strane mušrika Mekke. Njegovu tu dobrotu Poslanik, a.s., nikad nije zaboravio.

A ko je Mut'im ibn Adijj? On je bio mušrik (idolopoklonik), živio je u okolini Mekke, nije primio islam, umro je na nevjerstvu. Nakon što je izranjavan, popljuvan i izvrijeđan, napustio Taif, Poslanik, a.s., imao je namjeru da se vrati u Mekku. Međutim, njegov povratak u Mekku bio je rizičan, nije imao adekvatnu zaštitu. Nakon što je pokušao kod nekoliko porodica ugovoriti da ga otprate do Mekke pod svojom zaštitom, Poslanik, a.s., jedino je kod porodice Mut'im ibn Adijja našao pozitivan odgovor.
Tada je Mut'im rekao:”Ja ću Muhameda uzeti pod svoju zaštitu.” Tada je pozvao sinove i ostatak plemena te im rekao:”Naoružajte se i rasporedite se po uglovima Ka'be, ja sam uzeo Muhameda pod svoju zaštitu!”
Kad je Poslanik, a.s., sa Zejd ibn Harisom, r.a., ušao u Harem, Mut'im je uzviknuo.”Kurejšije, ja sam uzeo Muhameda pod svoju zaštitu, neka ga niko ne vrijeđa i ne napada!”

Kao što sam već napisao, nije naš Poslanik, a.s., zaboravio dobrotu i žrtvu ovog mušrika, tako da mu je na um pao, nakon što je poslije bitke na Bedru zarobio 70 mušrika.

Naime, nakon završene bitke, posmatrajući zarobljene mušrike, koji su izgledali jadno, Allahov Poslanik, s.a.v.s., je tada rekao:”DA JE MUT'IM IBN ADIJJ SADA ŽIV I DA ZATRAŽI OD MENE DA OSLOBODIM OVE ZAROBLJENIKE, SVE BIH MU IH OSTAVIO (OSLOBODIO).” (Sahihu-l-Buhari, 573/2)

Da, bio je Poslanik, a.s., spreman sve zarobljenike da oslobodi, samo kada bi to od njega zatražio Mut'im ibn Adijj. Pogledajte Poslanikov, a.s., način razmišljanja o ljudima koji pomažu drugima, bez obzira ko oni bili. Pogledajte kako i koliko je cijenio ljude koji štite i brane nemoćne.

Da se vratim na američkog vojnika, koje bi trebao da bude upisan kao heroj godine, jer je podigao glas protiv nepravde, genocida i ubijanja. Ovaj 25-godišnji mladić, nemusliman ili “ćafir” kako to pojedina ulema voli da naglasi, pokazao je, da ga duša više boli za ubijenom djecom Gaze, nego muslimanskih vladara i režimske uleme. On je čak i svoj život dao, kako bi pokazao koliko ga boli ubijanje muslimanskih civila, kao što je bio spreman dati život i Mut'im ibn Adijj prije 1450 godina, kako bi zaštitio život Poslanika, a.s., a i ostalih muslimana.

Veliki ljudi će uvijek biti veliki, njihovu pravednost i dobrotu treba cijeniti a nečiji kukavičluk i licemjerstvo prezirati i osuditi. Danas, dok pratim žalosno i jadno stanje, koje vlada među muslimanima, posebno Arapima, njihovim vladama i ulemom, pa isto uporedim sa stavom i žrtvom mladog vojnika Aarona, mogu slobodno kazati: draži si mi nepoznati junače i prijatelju od svih muslimanskih vladara, jer si svoj život dao za život djece Gaze!

Poslanik, a.s., je cijenio čovjeka koji se žrtvovao za njega, tako da i ja cijenim čovjeka koji se žrtvovao za muslimane Gaze!

Tvoje posljednje riječi su bile:”Živjela Palestina!”
A posljednje riječi pred stanovnicima Mekke od strane Mut'im ibn Adijja su bile:”O ljudi, ja sam uzeo Muhammeda pod svoju zaštitu, niko ne smije da ga vrijeđa i napada!”

Živjela slobodna Palestina!

Saudin Cokoj, prof.

Religija

Šta kaže melek smrti ( Azrail) nakon što usmrti vjernika?

Published

on

”JA ĆU VAM SE UVIJEK IZNOVA VRAĆATI”
Ibn Omer je rekao: ”Melek smrti, nakon što uzme dušu vjerniku, na vratima zastane gledajući ukućane koji se uz plač udaraju po obrazima i čupaju kosu zapomažući, pa se zapita: – Čemu ovoliki nemiri i žalost? Allah mi, nikome život nisam skratio, niti sam kome nafaku uzeo, nikome od vas nisam nikakvu nepravdu učinio.
Ako su vaše žalbe i bijes na mene, tako mi Allaha, meni je to naređeno, a ako se to odnosi na vašeg umrlog, pa on nema utjecaja na ovo, a ako se ovo odnosi na vašeg Gospodara, pa vi ste ga time zanijekali, a ja ću vam se uvijek iznova vraćati”
(Kurtubī, Tezkira,116).
FB, dr. Almir Fatić
Nastavi čitati

Religija

Hfz. Ammar Bašić: Nezrelo je predavati pažnju nebitnim stvarima

Published

on

Jedan od znakova nezrelosti u ljudskosti kao i neispravnog shvatanja vjere jeste pridavanje pažnje manje bitnim stvarima u odnosu na suštinske.

Vjerskim jezikom kazano, biti sklon nafilama, a izostavljati farzove.

Postoje ljudi koji ugađaju čitavom svijetu, a u svojoj porodici i krugu kojem pripadaju nered imaju. Korijen tog ponašanja je u odgoju od malih nogu kroz učenje da se “sa svakim bude dobar” i ugađanju drugima (people pleaser) da bi se “bilo prihvaćeno”.

Dakle, kada ne znaš dovoljno dobro ko si, koje su tvoje vrijednosti i koji put slijediš – postaješ labilan. Nit’ si dobar sebi nit’ svojima nit’ drugima. Jedan od usuda našeg naroda jeste mnoštvo ovakvih, posebno na pozicijama gdje predstavljaju svoj narod.

Ova paradigma se može mijenjati samo kroz odgoj i učenje da je svoj narod, svoja tradicija i svoja časna historija preča od svih tuđih koje nam se nameću. Dozvati gluhog i namignuti slijepom je nemoguće, ali zadatak je truditi se da naša omladina i vidi i čuje – ako želimo dostojanstvo sačuvati.

hafiz Ammar Bašić

Nastavi čitati

Religija

Nada za kršćane!

Published

on

Nada za kršćane!

datum objavljivanja: 23.07.2024.

Nevješti čitatelji Kurʼāna, napose oni koji nisu  vični načinima i stilovima izlaganja i saopćavanja kurʼānskih obznana, steći će dojam kako u rukama drže jednu knjigu “ultimativnih stavova“, u kojima se ne nalazi baš nikakvih tragova Božanske milosti.

 

K tome, ima i onih čitatelja Kurʼāna koji  samom tradicijom  islama nisu pripremljeni da  “zaimaju cjelinu Kurʼāna“, te će i oni o svetoj knjizi islama zaključiti  kako je prepuna stranica na kojima se u pregrštima saopćavaju “beskompromisna motrišta“ i  “šamaranja“ i  “progoni“ nemuslimanskih ljudi i čovječanstava na sve četiri strane svijeta.

Ukratko, iz mnogih knjiga napisanih o Kurʼānu perom  “nevještih“ i  “nevičnih“ čitatelja, na nemio način saznajemo njihove zaključke: Kurʼān je jedna  “odbojna“ knjiga, ona ne priznaje nikoga drugog osim muslimana ili  “svojih vjernika“!

Ali, s Kurʼānom stvari ne stoje tako nigdje, pa ni onda kad govori o kršćanima. Krenemo li redom, mi ćemo doista zapaziti da Kurʼān sadrži  “kritiku nekojih kršćanskih dogmi“, npr. dogme o Trojstvu. U suri Trpeza/al-Māʼida, 5:73.,  kaže se: “Nevjernici su oni koji tvrde: ʼBog je treći od trojice!ʼ“ I na nekoliko drugih mjesta u Kurʼānu imamo nalične proklamacije kojima se odriče da  “Bog ima dijete“ i tome slično.

Ali, gledan i čitan u svojoj sveukupnosti, Kurʼān je knjiga koja nudi vedro nebo, koja otvara svijetle horizonte. U istoj suri koju smo maloprije naveli, u sûri 5:82., obznanjuje se:

“Sigurno ćeš [o Muhammede] naći

da su vjernicima [muslimanima] prijateljstvom

najbliži oni koji vele: ʼMi smo kršćani!ʼ

To je zato jer među njima svećenika ima i monaha

i zato jer se oni ne ohole.“

Ima još barem nekoliko mjesta u Kurʼānu gdje se o Sljedbenicima Pisma [Biblije] iznose pohvalne stvari. Dakako, najkarakterističnije mjesto u Kurʼānu u ovom smislu je sûra 2:62., koja obznanjuje:

“Onima koji su vjerovali, i onima koji su bili jevreji,

i kršćani, i Sabijci, koji su u Boga i Onaj Svijet vjerovali

i dobra djela radili, pripada nagrada njihova

kod Gospodara njihova!

Njima nema straha i oni neće očajavati.“

U neznatno drugačijoj formulaciji ovaj se proglas ponavlja i u sūri Trpeza/al-Māʼida, 5:69.

Prema rečenom, temeljna knjiga islama ne izopćava kršćane iz Božije milosti. Kurʼān ne lišava kršćane mogućnosti da tu milost zasluže, baš kao što je i sami muslimani trebaju zaslužiti.

Muslimani, time što su muslimani, nisu postali vlasnici Božije milosti.

Niti su muslimani, time što su muslimani, dobili ulogu “čuvara raja“ ili ulogu onih koji čuvaju  “ključeve raja“.

Ovo treba imati u vidu uvijek, napose kad se raspravlja sa kršćanima o zajedničkom dobru na Ovom svijetu.

(…)

Autor: Enes Karić

islam.ba

Nastavi čitati

Najčitanije