Predsjedik Srbije Aleksandra Vučić rekao je večeras da su protesti u Srbiji rezultat miješanja drugih zemalja kazavši kako su mu, kad se suprotstavio donošenju Rezolucije UN-a o genociduu Srebrenici, rekli da mu to “nikada neće oprostiti na Zapadu, posebno Nijemci”.

Gostujući na režimskoj televiziji “Happy”, s nacionalnom frekvencijom, Aleksandar Vučić je, govoreći o studentskim blokadama, doslovno izjavio: “Kakva je bila moja reakcija? Da izađem i vrijeđam ih? Da izađem i tučem se? Da izvedem Kobre i razbacam ih sve?” Ova izjava uznemirila je javnost u Srbiji, piše Nova.rs.

Osim što je izjava zabrinjavajuća, potrebno je podsjetiti šta su “Kobre”, koja su njihova zaduženja i kako ovakve riječi ukazuju na moguću zloupotrebu te jedinice.

Podsjećanja radi, konferencija za medije koju je Aleksandar Vučić organizirao u Predsjedništvu 11. decembra nije protekla kako je planirano, zahvaljujući studentima koji su opkolili zgradu te zvižducima i glasnim skandiranjem ometali, pa čak i nadglasavali predsjednikov monolog. Iako je u tom trenutku uspio ostati pribran, bilo je vidljivo iz njegova govora i izraza lica da mu situacija nimalo ne odgovara, pa je čak dao i nekoliko neobičnih izjava. Kasnije je tu neugodnost prokomentirao na jednoj od nacionalnih televizija, a jedna njegova rečenica posebno je izazvala reakcije: “Kakva je bila moja reakcija? Da izađem i vrijeđam ih? Da izađem i tučem se? Da izvedem Kobre i razbacam ih sve?”

Ovu izjavu dao je čovjek koji sebe smatra vrhovnim zapovjednikom vojske, ali i specijalcem, barem sudeći prema njegovoj izjavi u kojoj sugerira da bi on, rame uz rame s “Kobrama”, razbacivao studente.

Ko su takozvane Kobre i kakva su njihova ovlaštenja?

Njihovo službeno ime je Odred vojne policije specijalne namjene “Kobre”. Njihov simbol je upravo zmija kobra, koja se nalazi i na njihovom grbu – crni štit sa zlatnim križem, na kojem je krilata kobra.

Odred vojne policije specijalne namjene “Kobre” jedinica je direktno podređena načelniku Generalštaba Vojske Srbije. Njihova je osnovna namjena osiguravanje sigurnosne zaštite određenih osoba i objekata od posebnog značaja. Unutar svog sastava imaju i odred za protuteroristička i protugerilska djelovanja.

Njihovi službeni zadaci uključuju: provođenje preventivnih mjera i radnji u okviru sigurnosne zaštite, borbu protiv terorizma i pobunjeničkih grupa, procjenu, planiranje i realizaciju sigurnosnih zadataka u domeni zaštite osoba i objekata, borbu protiv terorizma i pobunjeničkih grupa u svim uvjetima (naseljena mjesta, prometna sredstva, objekti), te osiguranje najviših stranih vojnih delegacija tokom službenih posjeta Republici Srbiji.

Kako se osloboditi straha od bolesti? Čovjek i kada ide nabolje u bolesti uvijek je prisutan strah da će se one krize vratiti. Sa istim problemom se susreću mnogi koje poznajem koji se bore sa bolesti

Pitanje:

Kako se osloboditi straha od bolesti? Čovjek i kada ide nabolje u bolesti uvijek je prisutan strah da će se one krize vratiti. Sa istim problemom se susreću mnogi koje poznajem koji se bore sa bolesti?

Odgovor:

Hvala vam na pitanju. Strah od bolesti je dosta česta pojava, posebno ako je čovjek preživio teške i traumatične situacije vezane za sopstveno zdravlje. Nažalost, taj strah čovjeka može paralizirati i znatno mu narušiti kvalitetu života. Ipak, dobra vijest je da se ovaj problem može uspješno izliječiti.

Život je sazidan na našem prevazilaženju teškoća, problema i strahova. Borbom s strahom i brigama jačamo sebe, i postajemo jače i bolje osobe. Problem nastaje kada strah postane centar našeg svijeta, i kada nas paralizira, i kada samo o njemu mislimo.

Strah se može liječiti tjelesno i duhovno, Tjelesno tako što vodimo brigu o zdravlju, više spavamo i odmaramo, unosimo zdravije namirnice i suplemente ishrani, šetamo, vježbamo, radimo one stvari koje nas usrećuju, družimo se s pozitivnim ljudima, smijemo se više. Duhovno se strah liječi tako što trebamo ostaviti prošlost iza sebe (prošlost ne postoji osim u našim glavama, brige i strahovi nisu stvarni već samo postoje u nama). Čovjek mora spoznati da življenjem u prošlosti gubi sadašnjost, a time i budućnost, i da strah neće njemu ništa moći pomoći da problem riješi. Bolesti više nema, nisi više u bolnici, nalazi su dobri – dakle realnih razloga za brigu nema. To znači da je strah samo misao i ništa više, hvala Bogu.

Nakon toga, čovjek treba da dušu ispuni zahvalnošću na onome što ima i što će da dobije u životu. Da skrene fokus misli sa belaja i usmjeri ih na dobro koje ima u sebi i koje ga okružuje, počev od tijela, porodice, prijatelja, hrane, pića. Na tom putu pomaže jačanje vjere u Boga, jer čovjek u trenucima bolesti i straha, najbolje osjeti da mu ljudi apsolutno ništa ne mogu pomoći, nemoćni su i duša sama tada zavapi: “Pomozi Mi, nema nikoga da mi pomogne osim Tebe.” U duši postoji praznina koju ništa ne može ispuniti osim veze s Allahom, dž.š. Sva ovozemaljska uživanja su prolazna i ostavljaju nakon sebe prazninu. Duša ima svoju hranu, i ona zna da ovaj život nije kraj, nije sve. Iza svega što se dešava u nama i u životima se krije mudrost, i poruka.

U Kur’anu stoji: “Vi možda nešto prezirete, ne volite, a ono je dobro po vas. A možda nešto volite, a ono je loše po vas. Allah zna, a vi ne znate.” Prema Kur’anu, belaji koje ljude zadese su posljedica onoga što su njihove ruke zaradile, tu se misli na loš način života, činjenje nepravde drugima, prekidanje rodbinskih veza, krađe, prevare. Sve to ostavlja traga na život.

S duhovne strane, bolest je divna prilika da se čovjek zapita kuda ide moj život? Kako sam ja to živio i živim?

Jesam li se ogriješio o koga? Mogu li se popraviti? Kroz bolest čovjek sagledava svoj život u pravom svjetlu i vidi da je slab i nemoćan. Zapita se, šta poslije, ima li šta poslije smrti? Počne više cijeniti svaki dan i trenutak koji je prije shvatao zdravo za gotovo.

Strah o bolest je na neki način predviđanje budućnosti i čisto nagađanje, jer samo dragi Bog zna hoće li se ili neće bolest vratiti. Briga o nečemu što se nije desilo čovjeku samo može štetiti tijelu i duši. Umjesto toga, dane treba ispuniti korisnim radom, jačanju tijela i duše, zahvalnošću, ljubavlju i spoznajom da život je nešto puno ljepše od toga da ga provedem brinući se o nečemu što se nije još desilo. Nadam se da vam je ovaj odgovor barem malo pomogao, jer se zaista radi o temi o kojoj se knjige mogu napisati, a da se sve ne objasni.

Takođe, ako smatrate da ne možete sami da se izborite s problemom, savjetujemo da se obratite nekom od psiholoških savjetnika iz oblasti KBT (kognitivno-bihevioralne terapije) koji se veoma uspješno bave tretiranjem strahova i anksioznih poremećaja.

Za Akos.ba odgovorio: Nedim Botić

Saobraćajna nesreća dogodila se na autoputu A-11 Karavanke u pravcu Slovenije.

Nešto poslije 03:30 sati, u subotu ujutro 21. decembra 2024. godine, 30-godišnji slovenački vozač udario je automobil 51-godišnjeg muškarca iz Bosne i Hercegovine.

Kako je saopštila policija, žena nije uspjela da stane na vrijeme zbog poledice nakon što je vozač ispred nje zakočio.

Pored dvojice vozača, u nesreći su povrijeđene i desetogodišnja kćerka Slovenca i 49-godišnja supruga Bosanaca.

Svi povrijeđeni su odvezeni u LKH Villach. Kako je saopštila policija, na oba vozila je pričinjena veća materijalna šteta.

A-11 je bila zatvorena za saobraćaj do 5 sati ujutro.

Stravična nesreća desila se nedaleko od Segedina u Mađarskoj.

U nesreći su život izgubili članovi porodice Tahirović iz Srbije – muž i supruga, dok je njihovo četvoro djece povrijeđeno.

Prema dostupnim informacijama, porodica Tahirović bila je na putovanju ka Njemačkoj, gdje je Tahirović radio kao građevinski radnik. Nesreća se dogodila u ranim jutarnjim satima, na auto-putu poznatom po gustim maglama u ovo doba godine, što je, prema prvim izvještajima, bio jedan od glavnih uzroka ove tragedije. Vozači su upozoreni na smanjenu vidljivost, ali, kako se pretpostavlja, došlo je do lančanog sudara u kojem su stradali Tahirovići, piše Telegraf.rs.

Ljekari u bolnici u Segedinu, gdje su djeca zbrinuta, saopštili su da djeca nisu u životnoj opasnosti, ali su povrede ozbiljne i zahtjevaju dalju medicinsku njegu. Djeca su trenutno pod nadzorom ljekarskog tima i socijalnih radnika, koji pomažu u organizaciji njihovog privremenog smještaja dok se ne odluči o daljim koracima.

Očekuje se da će istraga mađarskih vlasti rasvijetliti sve okolnosti koje su dovele do ove nesreće, dok su nadležni u Srbiji izrazili spremnost da pruže pomoć porodici Tahirović u ovim teškim trenucima.