Na vrhovima Monte Melleta, u strašnim borbama koje su se desile krajem maja i početkom juna 1916.godine, život su izgubila 202 Bošnjaka i 6 oficira 2. bosanskohercegovačke regimente, a jedan od njih i rahmetli Salih Duraković.
Više od stotinu godina kasnije njegov praunuk Ramiz Duraković izdaće historijski roman “Zemlja krajiška” u kojem je glavni lik njegov praddje Salih. U ovome romanu je Ramiz sačuvao sjećanje na svog pradjeda, a dženazom u odsustvu želi da mu oda posebnu čast, pišu Vijesti.ba
O romanu “Zemlja krajiška” je krajiški publicista i autor prof. Amir Sijamhodžić napisao sljedeće:
“Zemlja krajiška historijski je roman čiji su akteri stvarne historijske ličnosti. Roman opisuje vojne i političke prilike te kulturu življenja u Cazinskoj krajini u periodu od Gradaščevićevog pokreta za autonomiju Bosne pa sve do kraja Prvog svjetskog rata. Glavni junak romana jeste Salih Duraković, koji je nakon vrlo sadržajnog i dramatičnog životnog puta život skončao kao austrougarski soldat u Prvom svjetskom ratu….
Zemlja krajiška historijski je roman čiji su akteri stvarne historijske ličnosti. U duhu književnog realizma, roman opisuje vojne i političke prilike te kulturu življenja u Cazinskoj krajini u periodu od Gradaščevićevog pokreta za autonomiju Bosne pa sve do kraja Prvog svjetskog rata. Glavni junak romana jeste Salih Duraković, koji se rodio u naselju Elkići, na tromeđi Cazina, Velike Kladuše i Bužima, a koji je nakon vrlo sadržajnog i dramatičnog životnog puta život skončao kao austrougarski soldat u Prvom svjetskom ratu.
Salihov četrdesetšestogodišnji život obilježen je odrastanjem u rodnim Elkićima, odlascima u susjedna mjesta i gradove, trogodišnjim služenjem vojske u Banjoj Luci pa sve do boravka na raznim frontovima Austro-Ugarske. Pored Saliha, jedna od centralnih ličnosti ovog romana jeste i njegov djed Mehmed, kroz čija se sjećanja i zanimljiva pripovijedanja unuku Salihu čitalac upoznaje s događajima i dešavanjima iz tridesetih godina 19. stoljeća, ali i s okolnostima izbijanja velike bune Krajišnika i surove Latasove ekspedicije iz 1850. i 1851. godine.
Početak romana “Zemlja krajiška” vezuje se za Salihovo djetinjstvo s početka sedamdesetih godina 19. stoljeća, i odrastanje uz djeda Mehmeda i njegove prijatelje, ali i ostale članove porodice. Bilo je to vrijeme izbijanja Velike istočne krize i ustanka pravoslavnog stanovništva, kao i austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine, koje će svoj konačni epilog imati u velikom otporu Krajišnika austrougarskom okupatoru. U nekoliko žestokih bitaka, od kojih se posebno ističe ona na Šehitima, brdu između Cazina i Bužima, stradalo je na stotine hrabrih Krajišnika. U ranom djetinjstvu unuk Salih kao spužva upija djedove mudrosti i poučne priče o bunama Krajišnika iz 1830. i 1850. godine, o krajiškim junacima Hasan-agi Pećkom, Alijagi Kediću, kadiji Ibrahimu Kapiću i bajraktaru Omeru Redžiću, ali i krvnicima kakav je za Krajišnike bio Mihajlo Mićo Latas. Salih od dida dobiva pregršt savjeta koji će mu pomoći da formira stavove o važnosti školstva, poštivanju države, o radu i čestitom držanjOdrastanje uz djeda, slušanje o slavnim precima kakav je bio i Mehmedov djed Elko Duraković, prvi muderis bužimske medrese, te brojna putovanja i boravak u društvu djedovih ahbaba poput načelnika Cazina Ahmetage Pozderca Saliha će odrediti kao čovjeka s najljepšim manirima. Salihov život uokviren u period od 1870. do 1916. godine topla je i dirljiva priča velikog raspona razumijevanja i trpljenja, u kojoj glavni junak s lahkoćom izlazi nakraj sa svakojakim neugodnostima koje mu životna realnost nameće. U besprijekornom poštovanju prema starijim, u ogromnom saburu prema nepravednom ocu Jusi i mlađem bratu Huseinu, u “crnom” težakluku pri obradi zemlje i sabiranju ljetine, u odgovornosti za vrijeme vojne službe i požrtvovanosti na brojnim ratištima od Galicije i Karpata do sočkog i tirolskog fronta, u mudrim savjetima kojim oplemenjuje svoje ukućane, ali i sve one s kojima besjedi najbolje se ogleda prototip glavnog junaka Saliha Durakovića.
Salih je uvijek pribran, uvijek s vjerom u Boga, poštenje i dobrotu. Vrhunac sabura pokazuje prilikom smrti kćerke Fatime i supruge Hate, u situacijama drskog i grubog ponašanja pojedinih oficira u vojsci, ali i očeve nepravde u podjeli poslova i imetka između njega i mlađeg mu brata Huseina, koji, unatoč lijenosti i nepoštivanju roditelja, bolje prolazi u svakoj diobi. U jednoj od takvih situacija, ucijenjen od oca da će mu oduzeti dio imetka ako ga ne posluša, Salih pristaje biti bratova zamjena za odlazak u rat iz kojeg se neće živ vratiti i gdje će časno poginuti prilikom osvajanja planine Monte Meletta 6/7. juna 1916. godine…. ”
