Connect with us

USK

Novi saziv OV Velika Kladuša zasjedao u hodniku, ključeve sale nisu dobili (VIDEO)

Published

on

Nakon skorašnje afere „pečat“ u Općini Velika Kladuša, novi problem nastao je oko ključeva sale za sjednice Općinskog vijeća.

Naime, nova većina u Općinskog vijeća spriječena je u obavljanju redovnih aktivnosti. Tako su jučer, kao što smo objavili u sinoćnjem Dnevniku, članovi Kolegija OV, svoju sjednicu bili primorani održati u čekaonici ispred sale Općinskog vijeća , koja je, iako služi za sjednice, bila zaključana.

U novoj većini ističu da se sve  dešava u režiji Laburističke stranke koja je izgubila većinu u vijeću i na svaki način nastoji opstruirati rad zakonodavnog organa.  

Ipak, sjednica je održana i Kolegij je utvrdio Dnevni red naredne sjednice OV, koja bi trebala biti održana u utorak, 28. marta.

rtvusk

USK

„Principijelna SDA“ podržava kandidata Naše stranke za načelnika Velike Kladuše, iako je glasao za Vukoju

Published

on

By

“Principijelna SDA“ podržava Amira Purića za načelnika Velike Kladuše, bez obzira što je on glasao za Marina Vukoju dok se za to vrijeme SDA grlato protivila da se upravo Vukoja imenuje za sudiju Ustavnog suda BiH.

Postavlja se pitanje zašto SDA u Velikoj Kladuši podržava Amira Purića koji je predsjednik Naše stranke u Velikoj Kladuši i zastupnik u Parlamentu Federacije BiH?

Amir Purić je predsjednik Naše stranke koja zastupa uglavnom sve ono protiv čega se SDA retorički bori, kao što je pravo jednospolnih parova na brak i na posvajanje djece i sl. Osim toga, Amir Purić i Naša stranka su zakleti protivnici SDA stranke. Čak su, kako bi izbjegli saradnju sa SDA strankom, isključili iz Naše stranke svoje članove samo zato što su podržali SDA na USK.

Postavlja se onda i pitanje zašto rukovodstvo SDA stranke u Velikoj Kladuši podržava i lobira da Amir Purić bude zajednički kandidat? Da li je riječ o nekom ličnom mešetarenju rukovodstva SDA i Amira Purića ili je nešto drugo, pitaju se iz medija 072info. Pitanje je kako će to isto rukovodstvo objasniti takvu podršku i kako će opravdati to što je baš Amir Purić svim snagama nastojao da Marin Vukoja bude imenovan u Ustavni sud i na Parlamentu glasao za Marina Vukoju.

Ako SDA naziva izdajnicima sve koji su glasali za Marina Vukoju, kako to da takvog „izdajnika“ želi za načelnika Općine Velika Kladuša. Kako će opravdati to što bi, ako Amir Purić osvoji načelnički mandat, Velika Kladuša ostala bez jednog predstavnika u Parlamentu Federacije?

Da li je to neznanje, lični interes ili nešto treće saznat će se, navodi spomenuti portal.

“Ono što je sigurno nije želja da se Velika Kladuša oslobodi Fikreta Abdića i Laburista jer Amir Purić je tek jedan od sedam jednako vrijednih kandidata koje su političke stranke kandidirale za zajedničkog kandidata. Treba podsjetiti da je SDA imala i svog kandidata za kojeg uopće nije ni na koji način lobirala da bude prihvaćen od ostalih stranaka kao zajednički kandidat. Ispada da je isti bio samo paravan ili rezerva na klupi”, naveli su.

U nastavku pogledajte video glasanja Purića:

@072info

LICEMJERSTVO NA DJELU: „Principijelna SDA“ podržava Purića za načelnika Velike Kladuše, iako je glasao za Vukoju

♬ original sound – 072info

Nastavi čitati

USK

Kako je ubijen ratni šef bh. diplomatije: Za obaranje helikoptera odlikovani Srbi u Hrvatskoj

Published

on

By

Irfan Ljubijankić je poginuo 28. maja 1995. godine u rušenju helikoptera koji je trebao da njega i saradnike prebaci u Zagreb. Helikopter su iznad Cetingrada srušili pobunjeni Srbi u Republici Hrvatskoj.

Ljubijankić je rođen 26. novembra 1952. godine u Bihaću. Medicinski fakultet u Beogradu je završio 1977. godine, a specijalizirao je otorinolaringologiju i cervikofacijalnu hirurgiju. Postdiplomski studij završio je u Zagrebu.

Za ministra vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine postavljen je odlukom o izboru Vlade RBiH na sjednici održanoj 1993. U trenutku pogibije bio je i predsjednik Glavnog odbora SDA.

Helikopter kojim je putovao s improviziranog vojnog aerodroma Ćoralići kod Cazina prema Zagrebu srušili su raketom pripadnici tzv. Srpske vojske Krajine (SVK).

Pored dr. Ljubijankića, u letjelici su bili Izet Mehmedagić, zamjenik ministra pravde Republike BiH, Mensur Šabulić, savjetnik u Ambasadi Republike BiH u Zagrebu, major Fadil Pekić, pripadnik MUP-a Republike BiH i osobni pratitelj ministra Ljubijankića, te ukrajinski pilot (N. Dudajev) i dvojica članova posade (Mirsad Dupanović i Mihail Maksumenko Grigorijevič).

Helikopter oborili pripadnici tzv. Vojske Srpske Krajine

Postoje razne špekulacije o obaranju helikoptera 1995. godine i ubistvu ratnog ministra vanjskih poslova BiH. Zračni most između Zagreba i Ćoralića kod Cazina trajao je od juna 1994. do augusta 1995. godine, tokom kojeg je izvedeno oko 100 letova. Dvije letjelice su oborene – transportni avion u augustu 1994. (sa sedam Ukrajinaca, članova posade) i helikopter 28. maja 1995. godine, kada je poginuo ministar Ljubijankić.

Zanimljiv dokument, potpisan od pukovnika Slobodana Tarbuka, komandanta 39. banijskog korpusa tzv. Srpske vojske Krajine (SVK), otkrile su hrvatske braniteljske udruge. U dokumentu datiranom 31. maja 1995. godine, između ostalog, piše da obaranje helikoptera “treba koristiti kao dokaz da SVK posjeduje sredstva za suprotstavljanje neprijateljskoj avijaciji i dokazivanje odlučnosti u upotrebi tih sredstava”.

Pukovnik Tarbuk također piše da “pritom treba naglašavati sveukupni efekt postignut obaranjem helikoptera”, posebno u kontekstu “agresije HV-a na Zapadnu Slavoniju”, odnoseći se na operaciju “Bljesak” koju je Hrvatska vojska izvela početkom maja 1995. godine.

Zanimljiv je završni dio informacije komandanta 39. banijskog korpusa SVK.

“Pri ovom treba isključiti svaku pomisao da je helikopter oboren zbog osoba u njemu. Bio bi oboren bez obzira na to ko se ili šta se u njemu nalazilo, posebno zbog saznanja da je ovom rutom već duže vrijeme naoružavana muslimanska vojska. Tako ćemo postupati i ubuduće”, stoji udokumentu.

Odlikovani za zločin

Tokom operacije “Oluja” u augustu 1995. godine, pripadnici Hrvatske vojske zaplijenili su snimak koji su 28. maja 1995. godine napravili novinari tadašnje TV Knin. Na snimku se vide ostaci helikoptera, razbacana mrtva tijela putnika i članova posade te lični i službeni dokumenti.

Dana 28. juna 1995. godine na TV Knin prenošena je vojna parada specijalnih snaga SVK na vojnom poligonu Slunj. Parada, održana na pravoslavni blagdan Vidovdan, bila je pokušaj vraćanja morala nakon gubitka Zapadne Slavonije i odgovor na paradu Hrvatske vojske održanu u Zagrebu 30. maja.

Na paradi je general Mile Mrkšić, tadašnji komandant Srpske vojske Krajine i osuđeni ratni zločinac, pročitao imena 14 vojnika i oficira nagrađenih za obaranje neprijateljske letjelice.

Na popisu oficira nekadašnje SVK koji su nagrađeni za rušenje helikoptera u kojem je stradalo svih sedam putnika, nalazi se četrnaest imena.

Sumnja na drugi scenarij

Prvi je pukovnik VRSK Dušan Lončar, kasnije unaprijeđen u čin generalmajora, kojeg hrvatsko pravosuđe odranije sumnjiči da je 1991. naredio odvođenje zarobljenih hrvatskih civila iz mjesta Lovas kod Iloka u minsko polje, kada je stradalo više od 80 osoba (zbog tog je zločina protiv osmorice Lončaru podređenih vojnika podignuta optužnica na Specijalnom sudu u Beogradu).

Potom slijedi pukovnik Miloš Đošan koji je kasnije, također, nagrađen činom generalmajora. Đošen, inače rodom iz BiH, nakon vojnog sloma “Republike Srpske Krajine” vratio se u Srbiju, bio je zapovjednik brigade protuzračne odbrane i izvjesno vrijeme garnizona Vojske Jugoslavije u Đakovici na Kosovu. Penzionisan je koncem decembra 2001.

Pored dvojice tadašnjih pukovnika koji su, po svoj prilici, izdali naredbu za rušenje helikoptera, u toj su vojnoj akciji sudjelovali i major Nebojša Rašuo, kapetan Duško Žarković, stariji vodnici Ranko Dakić i Dalibor Kalapać te vojnici Branko Kleut, Tihomir Mandarić, Predrag Mileusnić, Miloš Mitić, Mladen Šolaja, Tomislav Kotar, Rajko Čošić i Goran Vranjeković. Nagađa se kako barem petorica od 14 nagrađenih zločinaca koji su ubili ministra Ljubijankića, žive u BiH, na području Republike Srpske.

U Tužilaštvu BiH postoji predmet o ovom slučaju, a detalji o tragediji nikada nisu do kraja utvrđeni niti predočeni javnosti.

Supruga Irfana Ljubijankića, Minka, je jednom prilikom govorila kako ona smatra da je helikopter prizemljen – i da je delegacija na čelu s njenim suprugom nakon toga ubijena. Ipak, i 29 godina nakon ubistva Irfana Ljubijankića, za ovaj zločin nikada niko nije odgovorao.

Koliko je Irfan Ljubijankić vjerovao u Bosnu i Hercegovinu najbolje govore upravo njegove riječi.

“Pošto je naš osnovni cilj opstati, mi našem narodu moramo izboriti slobodu, ali ne po svaku cijenu, što znači da cilj ne opravdava sva sredstva. Drugim riječima, to znači da trebamo uvijek misliti na osnovne moralne ljudske i etičke norme, ne vraćati zlo jer mi nismo zli ljudi, ne služiti se njihovim lošim metodama i uvijek imati na umu da sve što činimo to drugi gledaju. Ne možemo se mi danas ponašati kao zločinci, ne samo što mi to nećemo već i zato što nam to nije u genima. Naši preci su nam ostavili u amanet ljudstvo, poštenje i humanost. Tri najviše civilizacijske vrline, u njima je razum i snaga veća nego u maču. Zato ja danas u ovakvom na oko bezizlaznom stanju, u kakvom se momentalno nalazimo, vjerujem u budućnost Bosne i Hercegovine. Upravo zato što veliki dio našeg naroda u svojim genima nosi ove civilizacijske vrline i volju za slobodom”, kazao je jednom prilikom Ljubijankić.

Posthumno je odlikovan Zlatnim ljiljanom, a Kantonalna bolnica u Bihaću nosi ime “Dr. Irfan Ljubijankić”.

klix

Nastavi čitati

USK

Irman Žerić osuđen na 14 godina zatvora: Automobilom iz osvete usmrtio poznanika pa se hvalio prijateljima

Published

on

By

Kantonalni sud u Bihaću osudio je prvostepeno Irmana Žerića na 14 godina zatvora zbog ubistva Elvisa Bajramovića koje se dogodilo 30. juna 2023. godine u Ulici Hasana bega Biščevića u Bihaću.

Radi se o prvostepenoj presudi protiv koje je dozvoljena žalba Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine.

U presudi se navodi kako je Žerić osuđen jer je, upravljajući automobilom Fiat stilo, pomenutog dana namjerno udario Bajramovića i zadao mu povrede od kojih je ovaj naposlijetku preminuo.

Sud je utvrdio da je ovo krivično djelo počinio sa predumišljajem, te da se automobilom uputio iz pravca grada u naselje Sokolac, gdje je Bajramović živio, u namjeri da mu se osveti zbog ranijih nesuglasica koje su imali, pišu Nezavisne.

Kada ga je uočio na ulici, udario ga je prednjim dijelom automobila, nakon čega je oštećeni pao na haubu vozila i prednje vjetrobransko staklo, a potom i na asfalt, pa je tako zadobio teške tjelesne povrede od kojih je preminuo dan kasnije.

Žerić se potom odvezao s lica mjesta i kasnije je na društvenim mrežama prijatelju slao poruke kako je Bajramovića udario automobilom i na taj način mu se osvetio.

Zbog okolnosti koje izazivaju strah da bi osumnjičeni mogao ponoviti ovo krivično djelo, te zbog opasnosti da bi njegovo puštanje na slobodu moglo rezultirati stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda, Bajramoviću je produžen pritvor u kojem se nalazi, a koji po ovom rješenju može trajati najduže devet mjeseci ili do nove odluke suda.

Podsjetimo, Žerić se, nakon što je automobilom usmrtio Bajramovića, hvalio kako ga je ubio i da se “osvetio”.

Nastavi čitati

Najčitanije