Neki se ljudi previše fokusiraju na kader (božiju odredbu) sa filozofskog aspekta i zbog toga ne ostvare prave benefite vjerovanja u kader. Da, postoje određeni aspekti kadera koji su van granica ljudskog razuma, zbog toga što smo mi ograničena stvorenja, koja pokušavamo razumijeti nešto neograničeno znanje i mudrost Stvoritelja, a to je nešto što ljudska bića nisu u stanju shvatiti u potpunosti.

Koncept kadera jasno je pojašnjen u Kur’anu i Sunnetu. Mi (muslimani) vjerujemo da Allah sve zna i da njegova moć obuhvata sve i da se ništa ne može desiti mimo Njegove volje. On nam je podario slobodnu volju da bi nas iskušao, a već unaprijed zna rezultate. Islamski koncept kadera nije fatalistički, već je zapravo ohrabrujući. Kao muslimani, mi vjerujemo da trebamo dati sve od sebe u svakom poslu, a to podrazumijeva naš porodični život, našu karijeru i naše ibadete. Trudimo se i dajemo sve od sebe, ali postoje stvari koje su van naše kontrole i zbog toga se, u pogledu rezultata, pouzdajemo u Allaha, dž.š. Prihvatamo to da Allah, dž.š., zna ono što je najbolje za nas. Kada stvari krenu po zlu, vjerujemo u Allahov plan, prihvatamo kader i čvrsto vjerujemo da je ono što se događa najbolje za nas.

Ovakvo vjerovanje je vrlo ohrabrujuće u teškim vremenima, ulijeva nam nadu i jača samopouzdanje i tjera nas da

se, umjesto na problem, fokusiramo na šanse i rješenja. Ovakav mentalni sklop je ključan za samopouzdanje.

Izvor: Ismail Kamdar „Best of Creation – An islamic guide to self-confidence“

Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

akos.ba

Potrudimo se da svaki dan riječima i djelima zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na neizmjernim blagodatima koje nam je podario i razmišljajmo o tome kako blagodati koristimo – da li ih koristimo u onome što je dozvoljeno i s čime je Uzvišeni Allah zadovoljan ili ih koristimo na nedozvoljen način

Rekao je šejh Ibn Ataullah el-Iskenderi: ”Onaj ko je nezahvalan na blagodatima izlaže se njihovom nestanku, a onaj ko je zahvalan na njima vezuje ih za sebe”.

Jedna od zakonitosti Uzvišenog Allaha, preko koje teče opskrba, svaka vrsta opskrbe, jeste da zahvalnost Uzvišenom Allahu na blagodati povećava samu tu blagodat ili je zamjenjuje još boljom od nje. Rekao je Uzvišeni Allah: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati. (Kur’an, Ibrahim, 7. ajet) Onaj koji zahvaljuje na blagodatima sigurno ih vezuje za sebe, jer je Allahovo obećanje naknade za zahvalu istinito obećanje.

Zahvalnost se ne iskazuje samo riječima elhamdulillahi, već se zahvalnost, također, treba iskazati i djelima. Kaže Uzvišeni Allah: Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova! (Kur’an, Sebe’, 13. ajet) Zahvalnost djelom zahtijeva odgovore na slijedeća pitanja: Šta sam uradio s ovom blagodati? Da li sa učestvovao sa njom ili jednim njenim dijelom, u nekom dobru ili nekoj dobroj nakani? Ili sam je upotrijebio na nedozvoljen ili ružan način?

Potrudimo se da svaki dan riječima i djelima zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na neizmjernim blagodatima koje nam je podario i razmišljajmo o tome kako blagodati koristimo – da li ih koristimo u onome što je dozvoljeno i s čime je Uzvišeni Allah zadovoljan ili ih koristimo na nedozvoljen način.

Iz knjige: Džasir Auda, Duhovni put ka Allahu, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2012, str. 101-102.

akos.ba

– prouči barem jednu stranicu Kur'ana (što više to bolje)

– pročitati i po mogućnosti, naučiti jedan hadis Poslanika, a.s.

– donijeti najmanje 100 salavata i selama na Poslanika, a.s.

– izgovoriti najmanje 100 x riječ istigfara: “estagfirullah”

– udijeliti nešto sadake ( nije nužno svaki dan)

Spomenute radnje, bilo bi najbolje raditi porodično u halki, jer će tada efekat biti bolji ako Bog da.

Saudin Cokoja,prof. islamske vjeronauke

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se da je jedan mladić tražio od Isaa, a.s., da zajedno sa njim putuje kako bi se uvjerio u njegove poslaničke mu'džize (čuda), te postao vjernik i njegov sljedbenik. Isa, a.s., mu je dozvolio i krenuli su na put. Nakon izvjesnog vremena sjeli su na jednom mjestu da se odmore.

Isa, a.s., je abdestio i ustao da klanja namaz, a svom saputniku je dao novac da ode kupiti tri somuna za ručak. On je to prihvatio, otišao je i kupio somune, ali kad se vratio Isa, a.s., je još uvijek klanjao. Mladić je bio jako gladan, nije mogao čekati dok Isa, a.s., klanja namaz, pa je pojeo jedan somun. Nakon što je Isa, a.s., klanjao, sjeli su da jedu. U toku jela Isa, a.s., je upitao mladića za treći somun, a on mu je rekao da je kupio samo dva. Nedugo zatim naišla je gazela i stala je ispred Isaa, a.s. On ju je oborio na zemlju i zaklao, a zatim je uputio dovu Allahu, dž.š., da je oživi i ona je oživjela. Misleći da će ga mu'džiza i čudo koje je vidio svojim očima natjerati da bude iskren, Isa, a.s., je ponovo upitao mladića za treći somun, a on je odgovorio: ”Allaha mi, bila su samo dva somuna.” Zatim su naišli pored rijeke i tu se odmorili. Dok su sjedili na obali rijeke, Isa, a.s., je napravio tri mala brežuljka od pijeska, a onda je uputio dovu Allahu, dž.š., i brežuljci su se pretvorili u zlato. Nakon toga ih je podijelio i rekao mladiću: ”Jedan zlatni brežuljak tebi, jedan meni, a jedan vlasniku trećeg somuna.” Tada je mladić uzviknuo: ”Tako mi Allaha, ja sam vlasnik trećeg somuna!” Pošto se uvjerio u njegovo nevjerstvo, tvrdoglavost i opijenost dunjalukom, Isa, a.s., mu je rekao: ”Nema problema, tebi pripadaju sva tri zlatna brežuljka, ali ja te napuštam i ne želim da s tobom nastavim putovanje.” Isa .a.s. je otišao svojim putem, a mladić je, sav sretan, prebacivao hrpe zlata preko svojih ruku, govoreći: ”Ovo je nevjerovatno, ovo je istinska sreća, postao sam bogat čovjek!” Dok se on radovao svom bogatstvu, naišla su trojica drumskih razbojnika i ubili ga, a zlato podijelili na tri jednaka dijela. Bili su umorni i gladni i odlučili su da se odmore i ručaju. Jednog su spremili po hranu, a druga dvojica su naložili vatru i čekali da se treći vrati sa hranom. Nakon toga je jedan od one dvojice rekao: ”Mislim da bi bilo najbolje da ubijemo našeg druga kad se vrati sa hranom i da njegov dio zlata međusobno podijelimo.” To je drugi razbojnik sa zadovoljstvom prihvatio. Što se tiče razbojnika koji je otišao po hranu, on je, razmišljajući kako da se domogne cijelog bogatstva, odlučio da u hranu stavi otrov i da se tako riješi svojih saputnika. Kada je on donio hranu, ona dvojica su odmah skočili i ubili ga. Nakon toga su podijelili njegov dio i sjeli da ručaju. Pošto je hrana bila otrovana obojica su, nakon što su se najeli, umrli.”

Dunjaluk je ahiretska njiva

Iz ove priče mogu se uzeti mnogobrojne pouke. Prva od njih jeste prolaznost ovog svijeta koju musliman i muslimanka uvijek moraju imati na umu. Dunjaluk je ahiretska njiva, a nije kuća vječnog ostanka. On je od početka do kraja samo jedan trenutak, poslije kojeg neminovno dolazi dan u kojem će se ljudi sjećati tog života i gorko se kajati što ih je taj prolazni užitak obmanuo. Opisujući dunjaluk, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Njegov početak je zaokupljenost srca njime, a njegov kraj je konačni nestanak. Za njegov halal će se polagati račun, a za haram slijedi kazna. Ko ga bude imao u izobilju bit će iskušan, a ko bude čeznuo za njim osjetit će žalost i tugu.”

Ljudska pohlepa je nezasita

Druga pouka iz ove priče jeste nezasitna ljudska pohlepa za dunjalukom i njegovim čarima, ukrasima i bogatstvom. Sa te strane dunjaluk je uistinu iskušenje zbog kojeg veliki broj ljudi tumara u tminama zablude i nevjerstva i zbog njega su spremni da pogaze sve moralne principe i da se upuste u najveće grijehe.

Opisujući ovaj svijet, jedan islamski učenjak je rekao: ”Dunjaluk je poput zmije, njegova vanjština je glatka i nježna, a njegova nutrina krije smrtonosni otrov od kojeg strahuju razboriti, a oni koji posjeduju dječiju pamet ne obraćaju pažnju na njega.” Istinu je rekao Muhammed, s.a.v.s.: ”Kada bi čovjek imao jednu dolinu zlata on bi poželio da ima drugu, i treću. Zaista čovjeka ne može zasititi ništa osim zemlja.”

Šta posiješ to ćeš i požnjeti

Treća pouka jeste način iskorištavanja dunjalučkih blagodati. Islam ne zabranjuje rad, niti stjecanje bogatstva. U Kur'anu se spominje da je Allah dž.š. podučio Davuda, a.s., izrađivanju pancira i obradi metala, Zekerija, a.s., bio je stolar, Muhammed, s.a.v.s., je čuvao ovce i bavio se trgovinom, itd. Sve to upućuje na zaključak da je zarađivanje za život vlastitim rukama i trudom vrlina i osobina istinskih vjernika.

Seid ibn Musejjeb je rekao: ”Nema dobra u onom čovjeku koji ne radi da bi vratio dug ako je dužan i da bi zaštitio svoju čast i obezbjedio sebi i svojoj porodici sredstva za život.” Abdurahman ibn Eslem prenosi da je rekao poznatom učenjaku Ebu Hazimu: ”Ja osjećam nešto što me rastužuje.” Ebu Hazim je upitao: ”A šta je to?” Odgovorio sam: ”Ljubav prema dunjaluku.” On mi je onda rekao: ”Znaj sinko, da ja sebe ne korim zbog ljubavi i naklonosti koju ju je Allah stvorio u nama, a Allah je dao da volimo dunjaluk. Mi trebamo sebe koriti onda kada nas ta ljubav navede da radimo ono što Allah mrzi i da ne izvršavamo ono što Allah voli. U suprotnom, ljubav prema dunjaluku ne škodi.”

saff.ba

Prvi imam Aja Sofije Ferruh Mustuer sutra će predvoditi džuma-namaz u Fethiji – bosanskoj Aja Sofiji u Bihaću.

Fethija je sagrađena 1266. godine u gotičkom stilu te je i jedna od rijetkih evropskih džamija u gotičkom arhitektonskom stilu.

Današnja Fethija džamija se smatra najstarijom građevinom gotičkog stila na području Bosne i Hercegovine. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH, a Krajišnici je zadnjih godina nazivaju i bosanskom Aja Sofijom, zbog njene historije.

Osmanska vojska, koju predvodi segedinski sandžak-beg Hasan-paša Predojević, zauzima Bihać juna mjeseca 1592. godine i tad crkva postaje džamija. Takva je bila praksa i šire, slično se desilo u s crkvom u Beogradu 1521. godine pa sa crkvom sv. Luke u Jajcu, sv. Petra u Livnu, sv. Barbare u Bihaću, pa tako i sa crkvom sv. Ante u Bihaću. Zato je ponijela ime Fethija (Osvojena).

Na Fethiji džamiji nalaze se dva natpisa. Stariji je smješten u podnožju munare i isklesan u kamenoj ploči. Ispod toga je manja ploča sa datumom.

Adnan Bajrić, inicijator posjete zainteresirao je prvog imama Aja Sofije tokom jednog susreta u Istanbulu, pokazujući kako je nastalo poređenje Aja Sofije u Istanbulu koja je 24. jula 2020. godine, nakon 86 godina ponovo otvorena za vjerske obrede i Fethije, koja nikada nije bila zatvorena – muzej, nego uvijek aktivna džamija.

A to poređenje među prvima je podržao i Abdul Aziz, imam Fethije i Kenan Šurković, glavni urednik časopisa Islamic Arts Magazine.

Sve vrijeme obnove temelja u njoj se i dalje klanjalo. Proglašena je nacionalnim blagom BiH.