Žarko Puhovski, analitičar iz Zagreba, za Hayat TV kaže kako je Kordićeva izjava izrečena s jednom posebno istaknutom prostotom koja je svima bila potpuno jasna bez ikakvih ograda.

“On je naprosto rekao da je rat bio dobar, da je bilo dobro ubijati, klati u ratu, jer je to valjda eto bilo za neku dobru stvar, i to je po sebi loše. Ono što je još gore jeste da su takvog čovjeka uz sve ostalo, presuđenog ratnog zločinca, u dijelu hrvatske katoličke crkve u Hrvatskoj proglasili maltene svecem. A imamo nasuprot tome jedan snažan citat, koji se obično zaboravlja, a koji glasi: ‘Oprostit ćemo im što su ubijali našu djecu možda jednog dana, ali nećemo oprostiti što su našu djecu tjerali da ubijaju njihovu djecu.’ To je pravi stav nekoga ko je proživio rat i kome se rat gadi.”

Puhovski napominje kako je širena propaganda oduševljenja ratom.

“U Hrvatskoj se to zvalo dignitet domovinskog rata. Rat nema dignitet. Može imati ratni cilj dignitet, recimo rat za slobodu ili odbrambeni rat, možda neki ratnik koji se drži dostojanstveno može imati dignitet ili dostojanstvo, ali rat nema dignitet. Rat je nešto ružno, krvavo zlo, i to je jednostavno zaboravljeno. Sad je opet Kordić izašao u javnost, navodno je to godinu dana staro, ali to je svejedno s izjavom koja, ponavljam opet, čini iz rata neku vrijednost po sebi, i  zato je to opasno i loše.”

Govoreći o žrtvama, Puhovski kaže kako je objektivna činjenica da su žrtve u situaciji da im treba pomoć i da treba kontinuirano na tome raditi, što se ne čini, a da je ponovno žrtvovanje žrtve nešto što rade ljudi poput Kordića, koji jednostavno uživaju u ratu i s apetitom o tome pričaju.

Komentirao je i dalje negiranje genocida u Srebrenici uprkos činjenici da je visoki predstavnik u BiH nametnuo Zakon o zabrani negiranja genocida.

“Svi znamo iz ljudskog iskustva, osobnih kontakata da naprosto ima ljudi kojima se ne može pomoći. Ako neko doista ne može shvatiti da je u Srebrenici pobijeno hiljade i hiljade ljudi samo zato što su pripadali jednoj etničkoj skupini, da je to po definiciji genocid, onda tu uvjeravanja neće puno pomoći. Ono što je loše jeste nastavljanje propagande na nogometnim stadionima, člancima u novinama ili emisijama na televiziji. To je ono, što bismo rekli, diranje žive rane, i to izaziva problem, a pogotovo kada se, u slučaju Kordića, pojavljuje doslovice biskup katoličke crkve koji o njemu govori kao o svecu, onda se pojavljuje još da zločin postaje društvenom činjenicom, odnosno patriotskom činjenicom, odnosno patriotskim činom.”

Kada je riječ o izjavama ministrice kulture u Vladi FBiH i tome da ratni zločinci zaslužuju biti rehabilitirani u društvu, jer su odslužili kaznu, Puhovski kaže kako je problem u tome što je Kordić zapravo rehabilitiran.

“To znači dobio je svoju čast, on je dobio veću čast nego što je imao kada je otišao u Hag, on je počašćen time što ga dio ljudi u Hrvatskoj, ponavljam opet, i dio katoličke crkve smatra svetim licem, čovjekom koji se žrtvovao, kako je rekao biskup Košić u Hagu, zato da ne bi u Hagu tako nepravedno bili optuženi Tuđman i Šušak, pa je onda Kordić prihvatio da on bude nepravedno osuđen. Istovremeno, to nije sasvim tačno, jer kao što je poznato, u riječima kojima se govori u presudi Haškog suda u UZP-u se pojavljuju i Tuđmanovo i Šuškovo ime, dakle stvar nije time skinuta s dnevnog reda.

Jednostavno skidanje s tačke rasprave njegovih odgovornosti i krivice, svođenje stvari na to da je on nevin i nepravedno osuđen pokazuje jednu vrstu moralnog idiotizma, prezir naspram pravde”, zaključuje Puhovski.