Connect with us

Religija

Ramazanski post i prehrana

Published

on

Uvijek sam imala sreću da mi predaju sjajni ljudi iako sam se školovala u BiH. Valjda zato što sam i sama oduvijek voljela znanje i učenje, pa su u moj život dolazili uvijek odlični predavači iz BiH i zemalja iz okruženja. Jedan od njih je prof. Midhat Jašić, koji je bio moj mentor za izradu doktorata. Inače sam bila njegova asistenica mnogo godina i puno stvari me naučio. Kad su mi se čitatelji javili sa molbom da napišem nešto na temu ramazanske prehrane, sjetila sam se teksta prof. Jašića na ovu temu koji mi se jako svidio prethodnih godina i zamolila sam da prenesem na svoj blog. Mislim da na ovaj tekst nemam ništa dodati, jer je jako detaljan i praktično primjenjiv.

Tekst je objavljen na portalu Al Jazeera 2019. godine.

Poznato je da post u svim religijama, pa tako i u Islamu, ima više dimenzija. Prehrana je samo jedna od njih. Koje su najvažnije dimenzije posta u Islamu?

Kao i u svim religijama, i muslimani imaju obavezu posta, s tim što je kod muslimana post najstroži, najviše asketski i najzahtjevniji. Post kod muslimana, kao i u drugim religijama ima više dimenzija kao što su: fizička, kognitivna, emotivna, duhovna, socijalna i druge.

Fizička dimenzija podrazumijeva utjecaj posta na fizičko zdravlje, gdje se odricanje konzumiranja hrane odražava na poboljšanje, odražavanje i funkcionisanje cijelog tijela i njegove kondicije.

Intelektualna-kognitivna dimenzija posta iskazuje se kroz mentalno-kognitivno zdravlje jer post osnažuje sposobnost jasnog i koherentnog mišljenja te poboljšava samokontrolu.

Emotivna dimenzija omogućava da se prepoznaju i ispolje emocije kao što su: ljubav, radost, samilost prema drugima, razumijevanje, ali i zadovoljstvo, što podrazumijeva i poboljšano reagovanje prema okolini. Za vrijeme ramazana muslimani se trude da provedu taj mjesec u posvećenosti vjeri i Bogu (ibadetu). Vrijednost koja se njeguje u ramazanu je približavanje Bogu i pridržavanje svih vrijednosti koje sam islam zahtijeva – prije svega činjenje dobrih djela, a onda molitve Bogu, trud da se ne načini greška prema drugima, posebno prema svojoj okolini, rodbini, prijateljima, komšijama i slično.

Duhovna dimenzija posta podrazumijeva karizmu koju postači doživljavaju tokom mjeseca ramazana. Za one koji ne poste, post je ponekad nepojmljiv, jer se, po njima, obično svodi na gladovanje. Međutim, reći ću jednu rečenicu, da sigurno 99 posto postača muslimana, tokom mjeseca ramazana, uživa u tom gladovanju i raduje se ramazanu i postu. Ovo je ujedno i važan emotivni indikator posta, ali i intelektualni, pa i socijalni, jer provođenje vremena s obitelji te druženje veoma je značajno u poboljšanju kvalitete života ljudi.

Zadovoljstvo postača

Zahvaljujući svim tim dimenzijama posta, osoba koja posti uživa u mjesecu ramazanu i s radošću ga dočekuje. Zadovoljstvo postača nastaje i zbog uspjeha što su ispostili, ali i zbog truda i rezultata što su se tokom mjeseca ramazana bar u nekoj mjeri poboljšali. Tokom ramazana poboljšanje je moguće na fizičkoj, intelektualnoj, duhovnoj i opće zdravstvenoj razini – jer je post oblik detoksikacije duše, srca i tijela. Na fizičkoj razini tokom odricanja konzumiranja hrane izvršava se specifičan metod detoksikacija i “godišnjeg remonta” cijelog organizma, a posebno probavnog i krvožilnog sistema. Na emotivnoj razini post poboljšava emotivni status osobe; a na duhovnoj činjenjem dobrih djela oplemenjuje se duša i srce.

Ramazan utiče i na socijalno zdravlje zajednice jer poboljšava uspostavljanja i održavanja socijalnih kontakata sa ljudima, ma kako o tome nepostači imali drugačija mišljenja i gledali iz ugla sa negativnim kontekstom.

Za post tokom ramazana treba se uvijek pripremiti i čak planirati unaprijed najmanje deset dana prije dolaska ovog svetog mjeseca.

Koje namirnice treba konzumirati tokom sehura?

Sehur završava s jutarnjom zorom, koja nastaje prilično ranije nego što je izlazak sunca. Tako da post započinje prije izlaska sunca, a završava se njegovim zalaskom. Ovaj period opredjeljuje duljinu dnevnog posta ali daje i važnost u odabiru vrsta hrane kako bi lakše ispostili.

Za razumijevanje koju hranu jesti za sehur, a koju za iftar, treba poznavati neka činjenice o hrani, njenoj probavi i brzini probave. Svakog dana unosimo više od 100 hiljada kemijskih spojeva od kojih su samo njih nekoliko stotina dobro proučeni, a ostali su još uvijek nepoznanica. Konzumiramo nekoliko osnovnih vrsta makro i mikro nutrijenata, plus nenutritivne tvari. Neki sastojci makronutrijenata (vode, proteina, ugljičnih hidrata i lipida), te mikronutrijenata (vitamina i minerala), kao i manji dio biološki aktivnih korisnih i štetnih sastojaka hrane su dobro proučeni. Na poznavanju ovih sastojaka, njihovom sastavu i mehanizmima probave temelje se preporuke koje mogu olakšati post.

Svakodnevno konzumiramo proteinsko-lipidnu hranu (meso, mlijeko, jaja, ulja, masti i njihove proizvode), ugljikohidratnu (žitarice, voće, povrće, med, šećer i njihove proizvode) te ostale vrste hrane. Vrijeme i brzina probave svake od ovih vrsta hrane se razlikuje, a često je, uz manje varijacije, za svaku osobu individualno i različito. Ta brzina probave hrane zavisi od vrste nutrijenta i njegovog kemijskog sastava. S tim u vezi kada je u pitanju post i ramazan, valja razlikovati hranu sa visokim i niskim indeksom sitosti. Hrana sa visokim indeksom sitosti drži nas sitim duži vremenski period, a to je ujedno hrana koja se sporije probavlja (primjer proteini i lipidi). Druge vrste hrane organizam brzo probavlja i ona ima niži indeks sitosti, a to su ugljični hidrati, posebno šećeri kao što su saharoza, glukoza i fruktoza. Zbog toga se hrana sa visokim indeksom sitosti preporučuje za sehur, a hrana sa niskim indeksom sitosti za iftar. Proteini i lipidi za sehur održavaju stanje snabdijevanja energijom i sitost duže u toku dana, a ugljični hidrati nakon iftara organizam opskrbljuju vrlo brzo energijom (glukoza), potrebnom za pokretanje mišića, krvotoka i moždano-nervnih funkcija.

Preporuka je, za sehur jesti hranu sa visokim indeksom sitosti.

To je prije svega proteinsko-lipidna hrana, jer za probavu proteina i lipida potrebno je minimalno šest, pa do dvanaest i više sati. Neki sastojci hrane se probavljaju čak i 48 sati. Osobe koje poste trebaju ovo znati kako bi olakšale post.

Postoji i dio molitve u Islamu, “rabbijessirve la tuassir” – olakšaj, a ne otežaj. Kako olakšati taj post?

Sad je jasno da proteinsko-lipidnu hranu jedemo ujutro za sehur. Proteini i lipidi, nalaze se, prije svega u mesu, mlijeku i jajima. Od biljnih namirnica, visok sadržaj proteina je u leguminozama (grahoricama), kao što su grah, grašak, soja i leća. Proteine sadrže neke vrste voća kao što je jezgrasto ili orašasto voće.

Ove grupe namirnica preporučujemo konzumirati za sehur. Valja uzeti u obzir da postoje i vještine pripreme jela od navedenih namirnica, a to pripada području kulinarstva. Jela se pripremaju tako da ove namirnice budu dominantne u njihovom sastavu. Raznolikost jela tokom sehura u sedmici se postiže maštovitim kombiniranjem preporučenih namirnica kod glavnih sehurskih obroka (naprimjer jedan dan hadžijski ćevap, drugi dan grah sa suhim mesom, treći pastrmka na žaru sa krompir salatom, četvrti tunjevina sa lukom i graškom, peti mahune sa govedinom, šesti purevina, sedmi pureća šnicla sa pekarskim krompirom itd). Glavno jelo je dominantno i treba da sadrži proteine i lipide, a vodi se računa i o prilozima.

 Na koji način se meso može pripremiti?

Tako se ujutro mogu konzumirati pečena i kuhana jela od mesa kao što su šnicle ili jela sa kuhanim mesom. Pržena na roštilju nisu preporučena. Najbolji način pripreme je kuhanje na pari. Međutim, većina našeg stanovništva ne posjeduje adekvatan pribor. Ako ništa, može meso da se kuha u vodi sa različitim začinskim biljem, što znatno ovisi o kulinarskim sposobnostima. U kuhana jela preporučuje se dodavanje povrća (takvi su bosanski lonac, mućkalica, dagara itd.), a pečena pileće, goveđe, jagnjeće i jareće pečenje, alipašina, bečka i pariška šnicla, kao i druga slična jela. Uz glavnu komponentu jela (meso, jaja, sirevi) pripremaju sa prilozi koja imaju isto tako duži period probave i viši indeks sitosti (grašak, divlja nepolirana riža, tjestenine kao što su, makarone, špagete itd). Naprimjer, ja bih preporučio ponekad i kuhani naut, zatim humus, kojeg mi rijetko koristimo. Isto tako, osim proizvoda od mesa, preporučuju se za sehur jaja, samostalno ili sa sirom, koja imaju visok indeks sitosti, kao i jela sa nekim vrstama tvrdih sireva, ali i jela sa mladim sirom i pavlakom.

Proteini i lipidi, nalaze se, prije svega u mesu, mlijeku i jajima

Šta odabrati ujutro ovisi i o zdravstvenom stanju osobe koja posti. Najčešće poste osobe između 40 i 60 godina starosti. Oni većinom imaju povećanu tjelesnu masu, povišeni krvni tlak ili dijabetes pa onda to usložnjava sve ove preporuke. Takve osobe bi trebale hraniti se prama dijetetskom režimu predviđenim za njih i isti dijetetski režim mogu uz terapiju primjenjivati od iftara do sehura.

Uglavnom, za sehur jela koja su od mesa, od sireva, od jaja ili leguminoza-grahorica. Uz priloge koji mogu da budu ili na bazi riže, na bazi povrća, ali manje količine, i konzumiranje dovoljno vode, tečnosti ujutro prije početka posta. To je obaveza u islamu, a nijjet, odluka da će se postiti donosi se konzumiranjem vode.

Orašasti plodovi i kafa za sehur

Ko ima mogućnosti, posebno se preporučuje, svako jutro, jedna šaka orašastih plodova, kao što su orasi, bademi, lješnici, indijski orah, kikiriki, sjeme suncokreta, sezama, lana i slično. Tako se unose kvalitetni biljni proteini i masne kiseline, minerali i vitamini koji imaju utjecaj na zdravlje, a olakšat će dnevni post. Ovi proizvodi mogu se koristiti u formi paste, maslaca (kikiriki) ali i u jelima.

Može se popiti kafa, ali ne rijetka koja je diuretik, nego srednja i jaka (ima sposobnost vezivanja i zadržavanja vode, prejaka izaziva opstipaciju). Postači znaju dobro da preko noći jedu od iftara do sehura, često sjede i razgovaraju, tako da poslije sehura i namaza lagano utonu u san, bez obzira što su pili kafu. Oni koji popiju kafu, tvrde nakon sna, da im je tijelo puno lakše i da ne osjećaju teret nakon buđenja i nakon početka posta.

Kada se završi sehur onda se nijjet započinje ispijanjem dovoljnih količina vode. Svaki zdravi organizam po svom prirodnom mehanizmu sitosti zna koje su to količine vode koje može unijeti.

Ne preporučuje se ni prejedanje ujutro – unos velikih količina hrane. Po islamu, treba jednu trećinu stomaka napuniti hranom, jednu vodom, a jedna trećina da bude zrak. Da bi se to postiglo, onda valja znati kako se sjedi. Ako se sjedi za stolom, onda je teže osjetiti tu mjeru. Treba se vratiti tradiciji i nekim pravilima, pogotovo kada je u pitanju jutarnje konzumiranje hrane.

Posebnu vrijednost jelu daje jutarnja molitva (sabah-namaz), što poboljšava uravnoteženost probave ali poboljsava i opću kondiciju organizma.

Šta se može konzumirati za iftar?

Da bismo razumjeli koju hranu trebamo konzumirati za iftar, trebamo imati na umu da se preko dana organizam iscrpio. Hrana koju smo pojeli, najvećim dijelom prošla je kroz probavni trakt i većina se probavila. Nakon konzumiranja, prošla je kroz usta, ždrijelo i jednjak. U želucu se zadržala sat, dva ili više, zatim prošla ostatak probavnog trakta. Sastojci hrane pogotovo ugljični hidrati koji su iz probavnog trakta ušli u krvotok, u potpunosti bivaju iskorišteni, a dio proteina u popodnevnim satima iskoristio se u energetske svrhe (keto prehrana). Organizam se energetski iscrpio, smanjeno je snabdijevanje nutrijentima pa je potreban najbrži oporavak.

Za iftar se konzumira hrana niskim indeksom sitosti, hrana koja se vrlo brzo probavlja, hrana koja sadrži ugljikohidrate, a njih sadrže jela na bazi proizvoda od žitarica, povrće, voće, gljive kao i neke vrste mliječnih proizvoda, recimo kefir, mlaćenica, kiselo mlijeko (sadrže šećer laktozu) i slično.

Kako započinje iftar?

Iftar započinje tako što se prvo konzumira voda (mrs). Znači, nakon slušanja ezana popije se voda Naš narod najčešće pije malo vode u takvim situacijama, tek toliko da dodirne usta. U svrhu konačnog ispiranja probavnog sistema sa nataloženim i neprobavljenim ostacima hrane, može se slobodno popiti malo više vode, puna čaša ili više ali bez pretjerivanja. Istovremeno treba ugasiti žeđ, što ljudski organizam lako prepozna, čak i prirodnim mehanizmom odbrojavanja gutljaja u ždrijelu i jednjaku. Zatim se mogu pojesti dvije-tri šljive, smokve, mogu i hurme, ili neko voće koje je sezonski aktuelno. Sada će biti aktuelne trešnje, jagode, maline, kupine pa se i one preporučuju.

Nakon toga, preporuka je klanjati akšam namaz. Prije iftara treba se pomoliti Bogu, jer je to isto važna emotivno-karizmatična dimenzija posta. Tad je post potpuniji. Ako se samo gladuje pa se odmah jede, onda lakše dolazi do pretjerivanja unosa hrane, a ovako prethodno popijena voda i fizička aktivnost umanjit će intenzitet osjećaja gladi.

Za iftar preporučujemo unos hrane koja ima nizak indeks sitosti – tj. hrane koja se probavlja u roku od sat – dva. To je hrana pripremljena na bazi proizvoda od žitarica te voće i povrće. Od jela na bazi proizvoda od žitarica mogu biti pite, tjestenine i njima slična jela. Ne preporučujemo za iftar jela gdje dominiraju meso, mlijeko ili jaja. Takva jela se preporučuju za sehur. Time ćete olakšati organizmu da se lakše preposti, ali i da se ostvare efekti detoksikacije.

Šta se može jesti u periodu između iftara i sehura?

Od iftara do sehura je posebno važno vrijeme, i u tom periodu treba znati konzumirati umjereno i često, po mogućnosti svakih sat-dva vremena. Tada se može jesti sve što organizam poželi, velika ograničenja ne postoje, samo se ne smije prejesti.

Ograničenja količine unosa hrane vezana su i za obavezu obavljanja namaza, koji osim duhovne dimenzije ima i dodatne benefite u formi fizičke aktivnosti, pa post i teravija su dodatni dio fizičke dimenzije vjere. Ako obavljate teravih-namaz, on će uravnotežiti svu hranu koju ste unijeli, jer će se potrošiti znatan dio energije unesene sa hranom za vrijeme iftara na račun 20 rekata dodatnog namaza. To znači ako se postač slučajno prejeo, tokom teravije ubrzat će probavu i potrošit će višak kalorija koje su unesene tokom iftara.

Kako treba planirati obroke?

Glavni vodiči pravilne prehrane (piramide prehrane) mogu se, dobrim dijelom, primjeniti i na ramazanski post. To podrazumijeva jesti za sehur i iftar umjereno i raznolike vrste hrane, a između iftara i sehura, takođe jesti često, vrlo umjereno i raznoliko. Preporuka je konzumirati lokalno proizvedenu hranu (domaću iz naših krajeva) kao i sezonsku hranu. U pripremi obroka treba imati u vidu i vrste jela i način kuhanja. Tako treba pripremiti dva do tri puta sedmično jela na bazi mesa peradi i ribe u postiftarsko i sehursko vrijeme. Onda mijenjati sadržaj obroka, tako da oni čine do po dva do tri puta sedmično meso peradi i ribe, a samo jedanput u toku sedmice treba jesti crveno, što podrazumijeva meso od krupne ili sitne stoke (goveda, koze ili ovce). Dva do tri puta u postiftarsko ili sehursko vrijeme mogu se konzumirati leguminoze – grah, grašak, leća, te najmanje pola kilograma voća dnevno (jabučasto, koštičavo, jagodasto, bobičasto, južno, lubenice i dinje itd). Posebnu pažnju treba obratiti na pripremu jela i moguće kombinacije.

No, u svemu je izuzetno važno da hrana bude halal. Kloniti se svih haram, mešbuh (sumnjivih) sastojaka jer u tom slučaju post ne može biti prihvaćen i priznat. Prije konzumiranja provjeriti porijeklo hrane ili da li je certificirana. Uz pravilan post i kvalitetno planiranje obroka bit ćete zdraviji.(nutricionizam.ba)

akos.ba

Religija

Komentar hadisa: Odredimo sebi životni cilj ili će nam ga drugi odrediti

Published

on

Komentar hadisa: Odredimo sebi životni cilj ili će nam ga drugi odrediti

datum objavljivanja: 23.05.2024.

Habbab ibn el-Erett, r.a., kazuje o događaju koji se desio u Mekki u vrijeme najvećih progona, zlostavljanja i uznemiravanja muslimana.

 

شَكَوْنا إلى رَسولِ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عليه وسلَّمَ وهو مُتَوَسِّدٌ بُرْدَةً له في ظِلِّ الكَعْبَةِ فَقُلْنا: ألا تَسْتَنْصِرُ لنا ألا تَدْعُو لَنا؟ فقالَ: قدْ كانَ مَن قَبْلَكُمْ، يُؤْخَذُ الرَّجُلُ فيُحْفَرُ له في الأرْضِ، فيُجْعَلُ فيها، فيُجاءُ بالمِنْشارِ فيُوضَعُ علَى رَأْسِهِ فيُجْعَلُ نِصْفَيْنِ، ويُمْشَطُ بأَمْشاطِ الحَدِيدِ، ما دُونَ لَحْمِهِ وعَظْمِهِ، فَما يَصُدُّهُ ذلكَ عن دِينِهِ، واللَّهِ لَيَتِمَّنَّ هذا الأمْرُ، حتَّى يَسِيرَ الرَّاكِبُ مِن صَنْعاءَ إلى حَضْرَمَوْتَ، لا يَخافُ إلَّا اللَّهَ، والذِّئْبَ علَى غَنَمِهِ، ولَكِنَّكُمْ تَسْتَعْجِلُونَ. (البخاري)

“Požalili smo se Božijem Poslaniku, s.a.v.s., dok je bio u hladu Kabe, a svoju burdu je podmetnuo sebi pod glavu, riječima:

  • ‘Zar nam nećeš tražiti pomoć?! Zar nećeš činiti dove za nas?!’
  • ‘Dešavalo se prije vas da bi uzeli čovjeka, iskopali mu rupu u zemlji i stavili ga u nju, a zatim bi donijeli testeru, stavili bi mu je na glavu i raspolovili, željeznim češljevima bi ga češljali razdvajajući meso od kostiju i sve to ga nije odvratilo od njegove vjere. Tako mi Allaha, ova misija će se uspješno završiti, tako da će jahač putovati od Sane do Hadremevta bojeći se samo Allaha, dž.š., i vuka za svoje stado, ali vi požurujete!'”[1]

Za mnoge od nas karakteristično je, a što je izgleda i osobenost muslimana općenito, da kada kažemo da imamo samo jednu želju da to podrazumijeva da nam se sve želje ispune, jer se ne možemo odlučiti za jednu te tako naše potencijale rasipamo na mnoge strane. Puno toga započinjemo, a malo završavamo.

Nalazimo se u 2022. godini, većina prepuštena svakodnevici bez jasnog cilja šta želi u narednom periodu postići, a samim tim i bez ikakve strategije kako to ostvariti. Prepuštamo se sudbini kako je mi razumijevamo, i kako je to govorio Meša Selimović: “… nikud ne žurimo, jer sam život žuri; ne zanima nas da vidimo šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno…” Da ovo stanje duha i ukupnog ljudskog usmjerenja, ipak, nije karakteristično samo za nas pokazuju ispitivanja koja su provedena na više hiljada mladih ljudi i koja su pokazala da samo 3% njih planira svoj život. Ostali vode život besciljno, od danas do sutra. Može li se zamisliti da milioni ljudi žive samo da bi jeli, pili, provodili se i razmnožavali, bez ikakvog višeg cilja u životu?!

Suprotno rečenome vjernik zna da nije bačen na ovaj svijet i da nije zaboravljen. On zna da ga je Allah, dž.š., stvorio i da ima cilj i svrhu postojanja. Zbog toga se ne može neodgovorno odnositi prema životu koji mu je darovan.

On je svjestan da će se vratiti svome Gospodaru kada će vrlo detaljno odgovarati da li je ispunio svoju životnu misiju ili ne.

أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”[2]

Ljudski život je Božiji dar koji se samo jednom dobiva. I bez obzira da li smo svjesni toga i kako ozbiljno to prihvatamo, nikada nećemo dobiti novu šansu da ga živimo.

Stoga je ključni detalj uspješnog života na ovom svijetu biti toga svjestan i jasno odrediti svoj cilj. Šta želimo biti i kako to ostvariti!

Trebamo što objektivnije promišljati o svojim afinitetima, potencijalima, konsultirati se s iskusnijima i obrazovanijima i konstantno moliti Allaha, dž.š., da nas usmjeri na cilj koji je najbolji za nas.

Ali cilj ne smijemo ni usko postaviti i nastojati ostvariti samo naše želje i htijenja, nego posmatrati sebe dijelom kolektiva, džemata, zajednice. Čime je najbolje da se bavim kako bih bio najkorisniji sebi, porodici, džematu, zajednici i to, naravno, nikada samo u materijalnom smislu.

Beznačajne stvari nas ne smiju odvratiti od postizanja cilja. Trebamo se učiti gledati ne samo u ono što se pokazuje nego i u ono što se krije iza toga. Takve osobe imaju viziju, sposobnost da vide dalje od konkretnih dešavanja i okolnosti. Cilj i plan kako ga postići ne mogu biti valjani ako se radi bez ozbiljne posvećenosti i vizije.

Allah, dž.š., hvali one koji posjeduju viziju, pa spominje Ibrahima, Ishaka i Jakuba, alejhimus-selam, hvaleći njihovu duhovnu snagu i dalekovidnost.

وَاذْكُرْ عِبَادَنَا إِبْرَاهِيمَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ أُولِي الْأَيْدِي وَالْأَبْصَارِ

I sjeti se podanika Naših Ibrahima, Ishaka i Ja'kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.[3]

Razvijajmo potom goruću želju za onim što želimo postići kako bismo još više ojačali viziju postavljenog cilja. Ne zaboravimo, ogromna je razlika između želje da nešto postignemo i odluke da ćemo to neizostavno i ostvariti.

A kada jasno odredimo cilj, nastojati što detaljnije isplanirati kako cilj ostvariti i biti svjesni da odluke koje donosimo na tom putu imaju svoju težinu. Odluke koje donosimo usmjeravaju život kojeg živimo!

Kada krenemo ka ostvarenju cilja, otkrit ćemo da nam mnogi otežavaju, ali i da nam pomoć stiže iz mnogih neočekivanih izvora. Otuda, ne zaboravimo da se u dovama koje svakodnevno činimo svjesno zahvalimo Allahu, dž.š., na blagodatima koje već uživamo i mogućnostima koje nam je podario. Neophodno je da budemo spremni da se zahvalimo za Božiju, a potom i za ljudsku pomoć koju dobivamo.

S druge strane, odabrati cilj u životu kojem nismo dorasli, ili kojeg svojim potencijalima prevazilazimo ili cilj kojeg ne volimo i ne osjećamo svojim, znači neodgovorno se ponašati prema životu i upropaštavati vrijeme i potencijal koji su nam darovani.

Životno je pravilo “da nam je svaka stanica pogrešna, ako sjednemo u pogrešan voz”! Čak i ako uspijemo u ostvarivanju ciljeva koji nisu naši, koji ne izviru iz naših suštinskih želja, nećemo biti ispunjeni, nego ćemo osjećati prazninu.

Ali, ako putujemo ka svom suštinskom cilju, osjećat ćemo zadovoljstvo i radost na svakom osvojenom koraku. Bit ćemo spremni na odricanja, napore i žrtve, jer čovjek se žrtvuje za ono što mu je poznato i što voli. Nema žrtve bez ljubavi.

Šta bi onda trebao biti naš životni cilj?

Musliman je svjestan svoje zadaće da sobom ispunjava prostor i vrijeme koji su mu dodijeljeni, da ih oplemenjuje, proizvodi vrijednost i dobro i oslobađa ono najljepše što nosi u sebi, a čime ga je Gospodar njegov obdario.

On se ne povlači iz životne stvarnosti, jer zna da ako on tu stvarnost ne bude uređivao prema zahtjevima Božije Riječi, uređivat će je drugi, koji nemaju dovoljno znanja i morala te neće biti blagoslovljena od Boga i imat će loše posljedice po čovjeka.

Ashabi, r.a., su bili svjesni svoje uloge u zajednici i društvu i nisu su se štedjeli u izvršavanju onoga što je Poslanik, s.a.v.s., od njih tražio. Štaviše, uvijek su željeli činiti više nego što je to od njih traženo. Brojni su primjeri takvog zalaganja. Između ostalih, mladih ashaba kojima je nedostajalo godina, ali ne i hrabrosti da se suoče s jačim neprijateljima.

Od 40 ashaba Muhammeda, s.a.v.s., koliko ih je bilo do kraja četvrte godine pozivanja u islam, samo su dvojica imali preko 40 godina. Od tih 40 mladića petnaest ih je postalo šehidima. Žrtvovali su svoj život za ideju za koju su se borili.

Mehmed el-Fatih je osvojio Konstantinopolj sa 23 godine. Sa 15 godina je uzjahivao konja i ulazio u more, a ljudi su ga vraćali. To je nekoliko puta pokušavao, ali su ga uvijek vraćali. Znao je da se do Konstantinopolja jedino morem može doći. Nakon osam godina je osvojio taj grad, zato što mu je taj cilj uvijek bio pred očima.

Pogledajmo snove i ciljeve imama el-Buharija. Kada je imao 14 godina, na jednom naučnom skupu je slušao dvojicu učenjaka kako se žale na zbirke hadisa u kojima je bilo vjerodostojnih, slabih i apokrifnih hadisa. Nadali su se da će se pojaviti neko ko će izdvojiti vjerodostojne hadise u zasebnu zbirku. On je tada u sebi rekao: “Ja ću to učiniti!” Kasnije je sačinio poznati Sahih koji sadrži samo vjerodostojne hadise. Vidimo kako velikani biraju ciljeve i teže ka njihovom ostvarenju.

To su bili veliki ljudi visokih ambicija. Tvoje namjere će postati čvrste samo ako u srcu budeš imao velike ciljeve.

Danas, kada muslimanski svijet doživljava tektonske poremećaje, kada je napadnut izvana, a rastače se iznutra, što se na određen način osjeti i u bosanskohercegovačkom društvu, kao nikada prije potrebni su mladići i djevojke koji su svjesni svoje odgovornosti, koji su duhovno, moralno i intelektualno zreli i koji su spremni posvetiti se odgoju i obrazovanju muslimana i izgradnji zdravog društva.

Već dugo vremena se iščekuje generacija koja će zanemariti svoje osobne interese posvećujući se općim interesima, interesima svih muslimana, bolje reći interesu čovječanstva.

Međutim, puko nadanje da će buduće generacije biti bolje, da će moći donijeti prosperitet i napredak društvu, a da sami ništa ne radimo da izgradimo te nove generacije jeste krajnje naivno i utopističko.

Kao što smo mi rezultat promišljanja, planiranja i djelovanja naših djedova i nana, na isti način će naši unuci biti produkt onoga što mi danas osmišljavamo, planiramo i radimo.

Još jednom važno je naglasiti da ako mi ne planiramo našu budućnost, neko drugi će nam je isplanirati. Štaviše, drugi je već planiraju za nas. Na nama je da odlučimo želimo li živjeti naše snove ili biti dio tuđih snova i planova!

Ljudi se uglavnom dijele na dvije vrste: velike ljude koji imaju ciljeve i ideale za koje se žrtvuju i male ljude koji imaju prohtjeve i nagone kojima se prepuštaju!

Habbab ibn el-Erett, ashab koji je među prvima primio islam, trpio je brojna zlostavljanja onih koji su ga držali kao roba, pa se jednom prilikom požalio na to stanje Muhammedu, s.a.v.s., a on ga je podsjetio da u svakom vremenu oni koji žive istinske vrijednosti bivaju uznemiravani i šikanirani, ali oni su istrajni i ne odustaju, imaju svoj cilj i spremni su da se žrtvuju kako bi ga ostvarili. Tako će se i misija islama uspješno privesti kraju i bit će uspostavljeni mir i sigurnost. Ali to se ne može desiti “preko noći”, radi se o procesima koje treba odgovorno i posvećeno voditi, iako je u prirodi čovjeka da on rezultate svoga rada želi vidjeti odmah!

Autor: Zuhdija Hasanović

[1] El-Buhari, Sahih, “Kitabul-ikrah”, br. 6.943.

[2] Kur'an, El-Muminun, 115.

[3] Kur'an, Sad, 45.

islam.ba

Nastavi čitati

Cazin

FOTO Svečana akademija 84. generacije medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu: Omladina vrijedna divljenja

Published

on

By

Ove godine četrdeset tri maturanta je završilo svoje školovanje u medresi, a njihovi razrednici su bili prof. Memnuna Dervić i prof. Elvedin Grošić. Za učenika generacije su proglašeni Suela Bajrektarević i hafiz Emir Osmanagić
U medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu je svečanom akademijom ispraćena 84. generacija maturanata ove medrese. Jedan poseban ambijent i lijepa emocija koju mogu izazvati samo medresanske akademije je posebnost i ovog dana u Cazinu.
Ovaj veliki dan maturantima su uljepšali njihovi najbliži, profesori, zvaničnici Islamske zajednice, Unsko-sanskog kantona i Grada Cazina. Ove godine četrdeset tri maturanta je završilo svoje školovanje u medresi, a njihovi razrednici su bili prof. Memnuna Dervić i prof. Elvedin Grošić. Za učenika generacije su proglašeni Suela Bajrektarević i hafiz Emir Osmanagić.
Izaslanik reisu-l-uleme na ovoj svečanosti je bio mr. Nevzet-ef. Porić, muftija ljubljanski, a prigodnim govorima su se obratili muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, direktor medrese prof. Zuhdija Handanović, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK Denis Osmankić i gradonačelnik Cazina Nermin Ogrešević.
Izaslanik reisu-l-uleme muftija Nevzet-ef. Porić je istakao veliki doprinos kojeg daju naše medrese široj društvenoj zajednici u vidu moralnih primjera i dosljednih principa. Uputio im je i poruku da Islamska zajednica računa na njih kao stubove društva u cjelini i posebno naglasio da su oni generacija koja prolazi kroz izazove koje ne poznaju ranije generacije.
– Počastvovan sam što sam danas ovdje u Cazinu, a pogotovo što vam imam čast prenijeti iskrene selame i čestitke našeg cijenjenog reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića. Ovih četrdeset troje mladih ljudi su stubovi intelektualnog i duhovnog napretka Bosanske krajine i države Bosne i Hercegovine.
Prije neki dan je održano jedno svjetsko takmičenje gdje su prva mjesta dobivali oni koji su se nakaradnije obukli ili ružnije predstavili. Danas kada ovdje vidimo ovu mladost, ljepotu i urednost, pa zar mi kao muslimani možemo pristati na nešto drugo?
Evropska unija je zajednica gdje su se ljudi, prije svega dogovorili, da izgrađuju kulturu mira, koji će osigurati njihovim zemljama stabilnost i napredak, a potom su se dogovorili o određenim vrijednostima na kojima će se temelji ta zajednica. Ovaj urnek je prethodno viđen kroz islamsku civilizaciju, ali ono što prijeti moralnom posrnuću Evrope danas su dupli standardi i dvostruki aršini. Vidimo da ne vrijede ljudi jednako u Evropi i na Istoku, a jednakost je jedna od ključnih vrijednosti Evropske unije. Zato je moja poruka ovoj omladini danas: Istrajte na vrijednostima i budite konzistentni i pravedni u vašem zalaganju vrijednosti – poručio je u svom obraćanju muftija Porić.

Muftija Porić se obratio maturantima i pozvao ih da budu svjesni i ponosni emaneta kojeg su ponijeli, da budu ponosni na svoju vjeru, na svoju domovinu, na svog reisa Džemaludin-ef. Čauševića, na svoje profesore i na svoje roditelje i da nikada ne dozvole da u ružnom svjetlu predstave naše vrijednosti, niti da nas osramote, te ih je pozvao da upišu islamske, ali i druge fakultete i preuzmu emanet Islamske zajednice i države dostojno i odgovorno.
Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je čestitao maturantima i njihovim roditeljima i muderisima ovu važnu životnu fazu i istakao značaj medrese i vjerskog obrazovanja u odgoju i podizanju novih generacija.
– Završetkom medrese uspjeli ste dosegnuti važnu fazu u vašem životu na putu stjecanja znanja. Mnogo ste naučili i usput dosta “pokupili” u medresanskom ambijentu. Poručujem vam da na svemu tome budete zahvalni. Prvo, dragom Bogu jer nas je učinio muslimanima i uputio nas na Pravi put. Zahvalnost Bogu je pola vjere, a druga polovina je strpljivost. I kada god budete zahvalni, dobit ćete još više od onoga što ste očekivali.

Zahvanost dugujete i svojim roditeljima koji su vas odgajali i usmjerili da izaberete ovu školu. Koliko god da postignete u svome životu i koliko god kasnije bili uspješni, uvijek se zapitajte jesu li vam roditelji time zadovoljni. Moramo posebno biti zahvalni i našim učiteljima – muderisima, profesorima koji su prenosili svoje znanje na vas. Profesori medresa čuvaju i baštine islamski identitet te ga prenose našim učenicima.
Mnogo je puteva koje ćete sami birati, ali bi najbolje bilo da izaberete staze unutar naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, gdje ćete graditi vlastitu budućnost i biti najbolji predstavnici škole i kraja iz kojeg dolazite – rekao je u svom obraćanju muftija Kudić.
Direktor medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” prof. Zuhdija Handanović nije skrivao svoje emocije nakon ispraćaja još jedne vrijedne generacije. Zahvalio se svima koji su dali svoj doprinos u podršci medresi, a posebno roditeljima koji su im povjerili svoju djecu.
– Naši današnji maturanti su već odrasli momci i djevojke koji su stasali da dostojno ponesu breme života. Pozvaćt ću vas sviju da im budete podrška da upišu najbolje fakultete, da se ostvare u onome u čemu su najbolji i da to stečeno znanje i iskustvo nakon toga ponude našem narodu i služe mu.
Kao direktor škole sam posebno ponosan na ovu generaciju koja je iznjedrila dvojicu hafiza Kur'ana Časnog i preko dvadeset učenika sa odličnim uspjehom i mnogim znanjima i kompetencijama. Želim se zahvaliti roditeljima koji su nam povjerili svoju djecu, a potom i svojim kolegama profesorima koji su taj emanet dostojno i sa odgovornošću nosili – rekao je direktor Handanović.
Vlada Unsko-sanskog kantona na razne načine podupire rad medrese i razumije njenu važnost u odgono-obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine. Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona Denis Osmankić se obratio maturantima i svim prisutnima ističući da je znanje vrijednost koje je uvijek na cijeni.
– Vrijednost znanja i onih koji znanje nose su na visokom stepenu u našoj vjeri i tradiciji, jer je znanje u temeljima naše vjere. Da biste bili na ovom mjestu danas, dragi maturanti, prešli ste veliki put i uz to uložili mnogo truda i odricanja. Želim vam iskreno da nastavite tim putem dobra, putem znanja i odgoja i uzdizanja, jer su ljudi koji znaju i koji vjeruju budućnost ne samo ove zemlje, već svijeta u cjelini – poručio je ministar Osmankić.

Gradonačelnik Cazina mr. Nermin Ogrešević je iskazao veliko zadovoljstvo činjenicom da je ova obrazovna ustanova u Cazinu, te naglasio da je ona jedan od najboljih ambasadora Cazina, ali i Krajine u cjelini.
– Želim se ovom prilikom zahvaliti svima onima koji su donijeli odluku da ova medresa bude u ovom gradu. Mi smo do sada sa posebnim senzibilitetom gledali na medresu i dalje ćemo to činiti. Drago mi je da se razvija, da nudi ovom gradu novu mladosti, znanje i pobožnost, ali isto tako sam sretan što medresa planira otvoriti vrtić i mi im na tom putu želimo biti velika podrška – poručio je gradonačelnik Ogrešević.
Učenik Hasan Jusić je pročitao vrlo emotivno pismo generacije, gdje su istakli značaj medrese iz svoje perspektive, šta im je medresa pružila i zahvalni svima koji su sudjelovali u tome da im boravak u medresi učine prijatnim i korisnim.
Kao veliki znak zahvalnosti, učenici su uručili svome razrediku prof. Elvedinu Grošiću poklon umru.
Na kraju je hafiz Muhamed Kanurić proučio ašere, a hafiz Emir Osmanagić dovu.
Nastavi čitati

BiH

Muhamed Kanurić učenik medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” novi krajiški hafiz

Published

on

Pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, danas, 13. maja 2024. je hifz Kur'ana Časnog položio Muhamed Kanurić i stekao zvanje hafiz Kur'ana Časnog. Muhamed Kanurić je učenik četvrtog razreda medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu. Njegov mentor, muhaffiz je bio hafiz Elmir Mehmedović, profesor u Cazinskoj medresi.

Ovim povodom, svoju čestitku je uputio i muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić.

– Obradovan sam informacijom da je učenik naše medrese Muhamed Kanurić završio hifz Kur'ana Časnog pred Komisijom za hifz u Sarajevu. Kada je Muhamed u pitanju, stekli su se svi uvjeti trougla uspjeha; vlastita želja, podrška roditelja i usmjerenje nastavnika. Iako roditelji nekada žarko žele uspjeh svog djeteta, neophodno je da i dijete posjeduje želju za uspjehom. Roditeljska podrška je važna, pogotovo ako je roditeljska emocija podržana znanjem kao što je slučaj kod Muhamedovih roditelja. I svakako muallim/muhaffiz i naša medresa su mu pružili sve uvjete i dali mu potrebno usmjerenje i pratili ga u njegovom napredovanju. Koristim priliku da čestitam hafizu Muhammedu ovaj veliki mubarek. Njegovim roditeljima čestitam na trećem djetetu koje se im je darovalo krunu. Česitam hafizu Elmiru Mehmedoviću na prvom hafizu kojeg je izveo i želim mu još mnogo uspjeha na polju mentorstva u hifzu Kur'ana Časnog. Sretan sam i zbog naše medrese i naše Islamske zajednice i našeg naroda u cjelini – poručio je muftija Kudić.

Muhamed Kanurić je sin dr. Hakije i prof. Enise. Rođen je 16.10.2005. godine u Rijadu u Saudijskoj Arabiji. Osnovu školu je započeo u Rijadu a završio u Bihaću. Svoje obrazovanje je nastavio u medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu i trenutno je učenik četvrtog razreda. Hafiz Muhamed je treći hafiz u porodici, a njegova sestra Merjem i brat Hamza su prethodno položili hifz, dok je njegova mlađa sestra u procesu učenja hifza Kur'ana Časnog. Njegov muhaffiz je bio hafiz Elmir Mehmedović, čiji je ovo prvi kandidat koji je uspješno položio hifz Kur'ana Časnog.

(Preporod.info)

Nastavi čitati

Najčitanije