Connect with us

BiH

Reisul-ulema Husein ef. Kavazović: Moramo odbaciti politiku seoskih svađa, ova zemlja je naša zajednička sudbina

Published

prije 3 sedmice

on

Prvo što trebamo učiniti jeste da jedni drugima ne prijetimo, da umjesto svađa i rasprava počnemo razgovarati o zemlji, domovini i državnom aparatu, poručio je u hutbi

Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović jutros je u bajramskoj hutbi poručio da je dostojanstven i smislen dijalog obaveza svih nas.

Inače, centralna svečanost Rijaseta Islamske zajednice povodom Ramazanskog bajrama održana je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, gdje je bajramsku hutbu kazivao reisul-ulema Kavazović. Ovom prilikom, reisul-ulema je, govoreći o potrebnom dijalogu, naglasio da je njegova osnova otvorena i neprekinuta komunikacija.

– Ne smijemo davati lahka obećanja, tek da bismo postigli bilo kakav rezultat. Najvažnije je da poštujemo zakone svoje zemlje, da ne urušavamo njene institucije, da do dogovora dolazimo strpljivo, razgovorom i dijalogom, da jedni drugima vjerujemo i da se držimo date riječi. Poštivanje zakona je vitalno pitanje našeg društva. Iz tog odnosa proizlaze svi naši uspjesi i sve naše nedaće. Zakonima se obezbjeđuje svačije pravo i čuva sloboda pojedinca, od bilo čije premoći i potčinjavanja, kazao je on.

Citirajući kur‘anski ajet „O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni“, reisul-ulema je izjavio da „ova naša zemlja vapi za mirom“.

– Sukobi, neplodne rasprave, blokade i svađe iznurile su naše ljude. Mladi s nevjericom to sve posmatraju i traže kakva selameta na drugim stranama. Istovremeno, stranci se ovdje kao u svome šire. Moramo odbaciti politiku seoskih svađa, ako želimo da se pridružimo uljuđenom, normalnom svijetu. Prvo što trebamo učiniti jeste da jedni drugima ne prijetimo, da umjesto svađa i rasprava počnemo razgovarati o zemlji, domovini i državnom aparatu, koji će služiti svima nama podjednako. Zar je to tako teško?!, istakao je reisul-ulema.

Bajramsku hutbu reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića prenosimo u cijelosti:

– Hvala Allahu Koji je odlikovao čovjeka znanjem i radom nad ostalim stvorenjima. Koji je ljudima u jednoj noći objavio Kurʼan. Neka je mir i spas na Muhammeda, a.s., prvaka vjerovjesnika i ljudi, izvora znanja i mudrosti, na njegov rod i ashabe. Gospodaru naš, uputi nas putevima koji Tebi vode i zaštiti nas od ljudi i naroda koji nam nasilje čine.

Uzvišeni je rekao: I trudite se, Allaha radi, istinski i vrijedno! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašega Ibrahima. On vas je davno muslimanima nazvao, i u ovoj Knjizi sada, da bi Poslanik bio svjedok kod vas, i da biste vi bili svjedoci kod ostalih ljudi. Zato molitvu obavljajte i zekat dajite i Allaha se držite; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav Zaštitnik. (El-Hadždž 78)!

/MINA

Draga braćo i sestre!

Prošao je ramazan, mjesec Allahove milosti, oprosta i spasa od patnji u vatri. Sinoć smo ga pomalo sa sjetom ispratili i oprostili se od sijaset dobara koja nam je on donio. Jutros smo iznimno radosni, jer smo dočekali Bajram.

Naročito u tom, ali i u drugim mjesecima, ističe se ljudsko pregnuće: trud i natjecanje u dobru donose sreću i u njima je Božiji bereket. Ustrajnost u poslu i strpljivost u čekanju rezultata donose dobro i sigurnost u zajednicu. Gospodar svjetova ničiji trud neće zanemariti, a ne bismo to trebali ni mi činiti.

Trudbenici su oni koji svoj nijet, svoj imetak i svoje djelo očiste za dobro zajednice, a svoju sreću prepuste Bogu i budu skromni i ponizni u onome što im je dato.

Oni namaz obavljaju, zekat daju i druge brojne ibadete obavljaju, ne osvrćući se na prigovore pokvarenjaka. Oni znaju da sve što je zbog Allaha urađeno ostaje i traje, dočim sve drugo iščezne i nestane. Ramazan je pružio priliku da osjetimo zadovoljstvo u vršenju ibadeta i pokornosti Gospodaru.

Nije li nas Uzvišeni na Svoj veličanstveni način motivirao riječima: Svako se okreće prema svojoj kibli, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete! Ma gdje bili, Allah će vas sve sabrati – Allah, zaista, sve može. (El-Bekare, 148)

Put vjernika je put dobra. U njemu je njegova snaga, sreća i zadovoljstvo. Takmičiti se u dobru najviši je nivo ostvarene vjere. Na putu dobra žrtvuj koliko možeš i potrudi se da te na tom putu niko ne prestigne. Muslimanu je dozvoljeno zavidjeti drugome muslimanu na dobru koje čini, ako će ga to potaknuti da ga proba preteći.

Dobro u nama procvjeta u srcu, a plod daje rad našeg tijela. Tako je nastala naša civilizacija, iz srca i duše, u službi dobra, mira i sreće među ljudima.

Naše najbolje oružje su istina i strpljenje. Za ostvarenje naših ciljeva potrebni su rad, vrijeme i strpljenje. Ko god ne računa na ovo troje i zanemari ih neće uspjeti. A tamo gdje ne uspije dobro, trijumfovat će zlo.

Braćo i sestre.

Uzvišeni je rekao: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje: da pouku primite On vas savjetuje. I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kada ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite. (En-Nahl, 90-91)

Iz ovih riječi razumijevamo da smo obavezni podržati one koji se zalažu za mir, dobro i pravdu među ljudima.

Zdravlje i snaga našeg društva, i naše zajednice, ne ogleda se u brojnosti jednih u odnosu na druge, u političkoj ili ekonomskoj snazi, već isključivo u poštivanju svačijeg prava, uspostavljanju socijalne pravde i solidarnosti među ljudima.

Dostojanstven i smislen dijalog obaveza je svih nas. On ne smije imati nikakve veze sa, ne daj Bože, nasiljem i prisilom. Razgovor među ljudima se mora voditi isključivo radi uspostavljanja nove vrijednosti, koja će uključiti svačije pravo, a ne radi destrukcije i postavljanja ultimatuma. U tom razgovoru niko ne treba biti satjeran u ugao; svi moraju pokazati prisebnost i razboritost.

Osnova tog dijaloga je otvorena i neprekinuta komunikacija. Ne smijemo davati lahka obećanja, tek da bismo postigli bilo kakav rezultat. Najvažnije je da poštujemo zakone svoje zemlje, da ne urušavamo njene institucije, da do dogovora dolazimo strpljivo, razgovorom i dijalogom, da jedni drugima vjerujemo i da se držimo date riječi. Poštivanje zakona je vitalno pitanje našeg društva. Iz tog odnosa proizlaze svi naši uspjesi i sve naše nedaće. Zakonima se obezbjeđuje svačije pravo i čuva sloboda pojedinca, od bilo čije premoći i potčinjavanja.

Gospodar svjetova je rekao: O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.

Ova naša zemlja vapi za mirom. Sukobi, neplodne rasprave, blokade i svađe iznurile su naše ljude. Mladi s nevjericom to sve posmatraju i traže kakva selameta na drugim stranama.

Moramo odbaciti politiku seoskih svađa, ako želimo da se pridružimo uljuđenom, normalnom svijetu. Prvo što trebamo učiniti jeste da jedni drugima ne prijetimo, da umjesto svađa i rasprava počnemo razgovarati o zemlji, domovini i državnom aparatu, koji će služiti svima nama podjednako. Zar je to tako teško?!

Moramo shvatiti i prihvatiti da je ova zemlja naša zajednička sudbina. Neće to niko moći promijeniti ma koliko se trudio i želio. Iz vlastite se kože ne može, kaže narodna poslovica. Ona je naša domovina, baština koja se u srcu nosi, imetkom i životom brani. Tako je bilo u prošlosti, tako je danas i tako će biti i sutra.

U Svojoj poruci Gospodar svjetova je rekao: I nastojte da zaslužite oprost Gospodara svoga i Džennet, prostran kao nebesa i zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kada su u obilju i kada su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine. (Alu Imran, 133)

Ljepotu i blagoslovljeno stanje vjere osjetit će samo oni koji se budu u ibadetima trudili iskreno i pokorno. To su oni koji će osjetiti zadovoljstvo, zaslužiti oprost i zadobiti smiraj. Tajna tog postignuća leži u ljubavi prema Bogu i ljudima. To je ljubav kojom se prsa šire, a srce umiruje. Ono što činimo Allaha radi traje i ostaje, a ono što činimo radi nekog drugog interesa nestaje, zajedno s dunjalukom. U međusobnim odnosima, nastojmo savladati srdžbu i praštati jedni drugima. U praštanju je snaga pojedinca i mir u zajednici.

U svijetu u kojem živimo puno je siromašnih i unesrećenih ljudi. U blagodatima kojima smo obdareni nalazi se i njihovo pravo. Naša srca moraju biti s ljudima, djecom i ženama Gaze. U današnjem svijetu malo je zikra, obraćanja dragom Bogu, a puno nasilja i nepravde. Zaboravili smo na Boga, pa je On, Uzvišeni – kako je i obećao – učinio da čovjek zaboravi i samog sebe. U svijetu je zavladala besmisao i nestanak sreće, iskrenosti, ljubavi i ljudske topline, ali i nestanak mnogih berićeta. Davno je bio vakat da se vratimo Pravom putu, siratul mustekimu, i da u svoj život unesemo smisao, božanski red i poredak.

Učimo dove da se ovi ratovi zaustave. Upirimo prstom u zločince, tražeći pravdu za žrtve. Nemojmo to nikada prestati raditi, ma o kome da je riječ.

Neka Allah primi naše ibadete, naša dobra djela i neka mir zavlada među vjernicima.Ne gubimo nadu u Allahovu milost i oprost. Uvijek se možemo podići na krilima vjere i savladati prepreke pred sobom i svojim slabostima. Budemo li se bojali Boga, straha od ljudi će nestati. Svima vama želim sretne i berićetne bajramske dane. Provedimo ih u krugu svojih familija i prijatelja. Čuvajte komšijske odnose, jer je to sunnet Muhammeda, a.s. Našoj braći i sestrama u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Kosovu, Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji, te braći i sestrama u zemljama Zapadne Evrope, Sjeverne Amerike i Australije, želim sretne bajramske dane.

Neka nas dani Bajrama uvijek podsjete na naše bratstvo u vjeri i zajedništvo u domovini. Molim Uzvišenog da ucviljenima olakša tugu i srca im razveseli, da bolesnima daruje ozdravljenje, a siromašne da učini imućnima iz Svojih riznica dobra.

Bajram šerif mubarek olsun!, zaključio je reisul-ulema IZBiH Husein-ef. Kavazović.

Povezane teme:

BiH

Dodik ljut zbog odluke Crne Gore da podrži rezoluciju: “Mogli su se bar zapitati kako će se osjećati blizu 40 posto Srba u toj zemlji”

Published

prije 3 sata

on

30. Aprila 2024.

By

Najava crnogorskog premijera Milojka Spajića da će podržati rezoluciju o Srebrenici je moralno, politički i historijski katastrofalna, kazao je predsjednik RS Milorad Dodik.

“Ako nisu vodili računa o stigmi koja se ovom rezolucijom nameće cijelom srpskom narodu, mogli su se bar zapitati kako će se osjećati blizu 40 odsto državljana Crne Gore koji se izjašnjavaju kao Srbi”, kazao je Dodik.

Dodik je napisao na društvenim mrežama da je Milo Đukanović poražen na izborima, ali politika koja je po pravilu na štetu Srba u Crnoj Gori je, kako kaže, nažalost, pobijedila

“To je večeras potvrdio i premijer Spajić”, rekao je Dodik.

Nastavi čitati

BiH

Munira Subašić u UN-u: “S bolom legnem s bolom ustanem, pa zar je moj sin se sastojao od dvije kosti?”

Published

prije 17 sati

on

29. Aprila 2024.

By

Predsjednica udruženja Majke Srebrenice Munira Subašić je govorila na UN-ovoj panel diskusiji, prilikom čega je obrazložila zašto je važno podržati rezoluciju, kojom bi se obilježio međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici.

Kroz suze je ispričala ko je ona i koga je sve izgubila u genocidu, zatim se osvrnula na podatke do kojih je došlo udruženje.

“Prema našoj evidenciji, ubijeno je 10.701 osoba, ubijali su bebe koje su tek rađale, ubijali su starce, žene, 1.042 maloljetne djece, ubijali su i sve su to uradili za osam dana, samo zato što su bili muslimani”, kazala je.

Osvrnula se na to koliko je sama brutalnost zločina šokirala majke i preživjele žrtve genocida.

“Na početku mi majke nismo mogle vjerovati da su mogli ubiti tolike ljude i narod, sakupiti i zatrpati u velike masovne grobnice. Mislile smo da su ljudi živi, čekale i nadale se da će doći, međutim kongresmen američki nam je saopćio da su svi mrtvi, a nama je ostao cilj da pronađemo kosti svoje djece, da ih dostojanstveno sahranimo, a da zločinci izađu pred lice pravde”, kazala je.

Govorila je o tome kako je bilo živjeti nakon ovog ogromnog zločina koji se dogodio Bošnjacima Srebrenice te je istaknula ponos zbog toga što su uprkos svemu majke uspjele odgojiti djecu koja ne mrze.

“Cilj nam je bio odgojiti djecu bez mržnje i osvete, naša djeca nisu napravila nijednu osvetu, naša djeca su se školovala, završila dobre škole, umjesto mržnje i osvete, naša djeca su inžinjeri, profesori, govore nekoliko jezika, e to je ponos majki Srebrenice, kako smo uspjele da odgojimo svoju djecu iako smo istjerani, protjerani na ulicu”, rekla je Subašić.

Prisjetila se toga koliko joj je bilo teško kada je pronašla dvije kosti najmlađeg sina: “S bolom legnem s bolom ustanem pa zar je moj sin se sastojao od dvije kosti?”, zapitala se, navodeći da mnoge majke nisu uspjele naći ni jednu jedinu kost.

Na samom kraju, Subašić je naglasila da vlast u RS-u nije dobra i da svi građani u tom entitetu nemaju ista prava, ali kaže kako su obični ljudi dobri i nažalost izmanipulisani.

“Obični narod srpski je dobar i oni ne znaju pravu istinu. Želim da naša djeca budu u miru, da ne dožive ono što su prethodne generacije. Želim da moja unučad imaju prijatelje Srbe, Hrvate, Jevreje i Rome, što više budu sarađivali bit će vrjedniji i bolji”, kazala je.

Također je apelovala na članice UN-a da glasaju za rezoluciju, a onima koji to ne žele uraditi poručila je da će tako “sebe i svoju zemlju gurnuti u nešto što je netačno i da ne pripadaju čovječanstvu”.

Nastavi čitati

BiH

Suljagić u UN-u: Bio sam uvjeren da neću preživjeti susret sa Mladićem, a danas je na mjestu susreta Memorijalni centar Srebrenica

Published

prije 17 sati

on

29. Aprila 2024.

By

Danas se u Ujedinjenim nacijama održava panel diskusija posvećena memorijalizaciji genocida u Srebrenici. Obratili su se i oni koji su preživjeli genocid.

“Emir, da nije znao engleski i da nije bio prevodilac, ne bi danas bio sa nama”, rekao je Zlatko Lagumdžija, ambasador BiH pri UN-u i uvodničar na današnjoj panel diskusiji u New Yorku, a predstavljajući direktora Memorijalnog centra u Potočarima, jednog od dva govornika iz Bosne i Hercegovine.

Emir Suljagić se, prije svega, zahvalio svima na do sada iskazanoj solidarnosti, a potom otpočeo emotivan govor kojeg u nastavku prenosimo u cjelosti:

“Kada su oni koji su preživjeli genocid izašli iz šuma istočne Bosne u julu 1995. godine, niko nam nije vjerovao.

Naše priče su bile toliko užasavajuće, tako nezamislive, da su svi odlučili da ne vjeruju.

Da bi užas bio još veći, u najstrašnijoj operaciji čitavog sukoba, posmrtni ostaci žrtava bili su tako temeljno uništeni, nakon ponovljene ekshumacije i ponovnog sahranjivanja – razbacani na više od 2.900 kvadratnih kilometara – da su pojedinačne grobnice često sadržavale samo jednu kost ili čak samo fragment jedne kosti pojedinih žrtava.

U proteklih 29 godina morali smo dokazivati svaki detalj naše muke, iznova i iznova. Ali to smo učinili najsofisticiranijim naučnim metodama dostupnim čovječanstvu. Kao rezultat toga, uspjeli smo dokazati, na primjer, da komadići stakla pronađeni u sekundarnoj masovnoj grobnici 35 kilometara južno od Srebrenice potiču iz primarne masovne grobnice 40 kilometara sjeverno od enklave. Međunarodni istražitelji su pratili čahure od masovnih pogubljenja i masovnih grobnica do pojedinačnog oružja iz kojeg su ispaljene. Srebrenica je bila i ostala poligon za testiranje vodećih metoda DNK identifikacije, primijenjenih u industrijskim razmjerima, poduzetih po prvi put u svijetu, sa izričitom svrhom da se potkrijepi genocid.

Pomogla nam je i činjenica da su počinioci genocida bili toliko uvjereni u svoju nekažnjivost da su dokumentovali svaki aspekt operacije. Znamo ko je i gdje povukao okidač, ko je upravljao teškim mašinama i kada, i odakle je nabavljano gorivo za transport žrtava do mjesta ubistava i za naknadno odlaganje njihovih posmrtnih ostataka. I mi smo sve to dokazali i dokumentovali.

Majke su prešle stotine kilometara da bi svjedočile pred sudovima, na stranim zemljama i stranim jezicima, o ubistvu svoje djece. Sinovi su svjedočili o tome da su posljednji put sklopili ruke svojih očeva i suočili se s onima koji su naredili ili izvršili masovna ubistva. Predugo je izgledalo kao da se borimo da dokažemo svoju osnovnu ljudskost, a posebno ljudskost onih koje smo izgubili. Ponekad se činilo kao da moramo dokazati da oni uopšte postoje, da ih volimo, a da oni vole nas.

Sjećati se i odati počast Srebrenici danas za nas je priznanje vremena kada smo bili uskraćeni za ljudskost. To je priznanje napornog puta koji smo morali proći da bismo potvrdili svoje ljudsko dostojanstvo i svoje pravo na sjećanje i tugu. Naša borba traje do danas. Još uvijek se borimo za vlasništvo nad našim vlastitim narativom, kako bismo osigurali da Srebrenica ne bude potisnuta na marginu historije, svedena na manji događaj u inače mirnom i prosperitetnom dobu.

Prije dvadeset i devet godina stao sam pred Ratka Mladića, potpuno uvjeren da neću preživjeti taj susret. Danas, na samom mjestu našeg susreta, stoji Memorijalni centar Srebrenica, u kojem ja radim kao direktor, dok Mladić sjedi u zatvorskoj ćeliji, ugašena mu je moć, ostavljena da se guši u sjećanju na užas koji su počinili on i njegovi saradnici.

Kao preživjeli, krenuli smo naprijed. Pronašli smo novu svrhu u životu, osnovali porodice, obnovili naše zajednice i njegovali njihov rast. Počinioci, s druge strane, ostaju zarobljeni u prošlosti, izjedani sopstvenom mržnjom. Oni se i dalje drže svojih mračnih, destruktivnih vrijednosti, odbijajući priznati našu ljudskost i karakterizirajući genocid nad nama kao čin oslobođenja. Učimo našu djecu važnosti sjećanja i opraštanja, da je spas u milosrđu i zajednici. Svoju mladost drže zakopanu u ogorčenosti, strahu i gađenju – prema nama, ali i prema njima samima.

Nikada nismo odustali od borbe, bez obzira na izglede. 1995. niko nije vjerovao da imamo šanse. Ipak, evo nas danas, govorimo pred Ujedinjenim nacijama, pred svijetom, uoči prijedloga za usvajanje rezolucije o međunarodnom obilježavanju genocida u Srebrenici. Naše prisustvo ovdje – i fizički i simbolički – je kulminacija napora cijele jedne generacije, koja se odvijala više od tri decenije. Mnogi koji su preživjeli pokolj 1995. godine nisu doživjeli ovaj trenutak, ali duboko sam svjestan da stojimo na njihovim ramenima i u njihovoj sjeni. A danas smo tu da osiguramo da generacije koje dolaze imaju sama ramena na koja će stati. Jer sjećati se znači afirmirati našu ljudskost i afirmirati našu slobodu.

Zahvaljujemo se svakom od vas na podršci i solidarnosti. I pozivamo vas da nas posjetite u Srebrenici i u Bosni i Hercegovini, uključujući i vas danas ovdje koji još uvijek negirate historijske i naučne činjenice. Dođite u Srebrenicu. To je sveto tlo. Dođite u Srebrenicu i dozvolite da sjećanje na naše mrtve preobrazi vaš život. Dođite u Srebrenicu i vidite trijumf ljudskog duha, našeg ljudskog duha. Dođite u Srebrenicu i pridružite nam se u našoj borbi za pravdu”, poručio je direktor Memorijalnog centra u Srebrenici.

Podsjetimo, došlo je do odgađanja glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici koje se u UN-u trebalo desiti drugog maja. Umjesto na ovaj datum, uslijedit će nešto kasnije, a sve kako bi se tekst rezolucije poslao na reviziju ukoliko zemlje članice UN-a imaju još neke prijedloge na tekst.

N1

Nastavi čitati

Najčitanije

✕