U Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija jučer je održana redovna polugodišnja rasprava o Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za kaznene sudove (IRMCT). Članove Vijeća sigurnosti brifirali su predsjednica IRMCT-a, sutkinja Graciela Gatti Santana i glavni tužilac IRMCT-a Serge Brammertz.

Sutkinja Gatti Santana nazvala je „slučaj Jojić i Radeta“ jednim od najgorih slučajeva kada je riječ o nesaradnji sa sudom koji od Srbije traži hapšenje i prebacivanje u Haag dvoje optuženih za zastrašivanje svjedoka u postupku protiv Vojislava Šešelja.

Tužilac Brammertz je kazao kako se u može očekivati da u bliskoj budućnosti bude dovršeno prebacivanje slučaja protiv Vojislava Šešelja u Srbiju kako bi bio izveden pred nacionalni sud. Brammertz je kazao i kako je njegov ured u 2024. zaprimio više od 400 zahtjeva za pomoć nacionalnih sudova koji su preuzeli postupke za zločine počinjene u Ruandi i bivšoj Jugoslaviji. Kazao je i kako neke države i dalje provode politiku pružanja utočišta osumnjičenima za ratne zločine kako bi izbjegli kazneni progon.

Članice Vijeća sigurnosti uglavnom su pozitivno ocijenile rad Mehanizma, s izuzetkom Rusije koja uporno traži zatvaranje tog tijela, a Mehanizam drži pristranim i selektivnim na štetu Srbije.

– Nesrbi su oslobađani. Ukinute su presude Gotovini i Haradinaju (…) 85 posto suđenja je bilo protiv Srba. Ratko Mladić je teško bolestan. Njegovo zatvaranje je nehumano. Treba ga prebaciti u Srbiju da okonča kaznu, kazala je predstavnica Rusije na Vijeću sigurnosti.

S druge strane ambasador Sjedinjenih Američkih Država se zahvalio predsjednici i tužiocu.

– Prije 30 godina Vijeće sigurnosti je ustanovilo ICTY, prvi takav tribunal nakon Nirnberga i Tokija. Posao nije okončan. Slučajevi “Jojić i Radeta” su otvoreni (…) Nacionalni sudovi sada imaju odgovornost, pozdravljamo Brammertzov rad, koji je ključan za preuzimanje slučajeva. Zločinci ne smiju imati sigurnono utočište. Negatori genocida su posebna opasnost po svako društvo, poručili su iz SAD-a.

Maja Popović, ministrica pravde Srbije, rekla je kako Mehanizam nema nikakvog opravdanja za daljnje postojanje.

– Srbija je spremna preuzeti preostale slučajeve. Mi dajemo garanciju za pošteno suđenje. Tražimo da osuđeni za ratne zločine budu prebačeni u Srbiju na daljnje izdržavanje kazne. I Srbi su bili žrtve. U Hrvatskoj se samo Srbima sudi. U Hrvatskoj se ne kažnjavaju oni koji su činili zločine nad Srbima. Slična je situacija u BiH. Sudstvo je u Srbiji nezavisno, kazala je Popović.

Ambasadorica je licitirala imenima političara i generala iz 90-ih godina pitajući se zašto oni nisu osuđeni.

– Zašto ni ICTY ni Mehanizam nisu, osim kritika Srbiji i Republici Srpskoj da daju imena ulicama po ratnim zločincima, ništa prigovorili Hrvatskoj zato što tamo ima ulica s imenom Franje Tuđmana. Ni on ni Izetbegović nisu optuženi na haškom tribunalu. Za zbivanja u Srebrenicu Srbima je nametnuta kolektivna krivnja, a mnogo je Srba patilo, Naser Orić je oslobođen … Haradinaj i Gotovina, također, rekla je Popović.

Ivan Šimonović, ambasador Hrvatske u UN-u, rekao je da Hrvatska snažno podržava rad Mehanizma.

On je poručio kako Srbija odbija priznati sudske činjenice, kao i neki stalni predstavnici Vijeća sigurnosti, misleći na Rusiju.

– Oni negiraju genocid počinjen u Srebrenici. Srbija je bila agresor na Hrvatsku, BiH i Kosovo. Ne smijemo zaboraviti ko je počinio najviše zločina. Franjo Tuđman je branio svoju zemlju dok je Slobodan Milošević odgovaran za agresiju. To je razlika. Miloševićevi ljudi su još na vlasti u Srbiji. Ovakvi stavovi destabiliziraju regiju. Zato smo bili sponzori Rezolucije o genocidu u Srebrenici za koju se nadamo da će doprinijeti pomirenju. Nadamo se da će svi s Balkana otići u Evropsku uniju. Mi smo potpuno predani saradnji s Mehanizmom. Naša saradnja s BiH o sudskim procesima, traženju svjedoka i dokumentacije oko ratnih zločina se nastavlja. Imali smo nedavno sastanak u Sarajevu. Nažalost, za razliku od naše saradnje s BiH, sa Srbijom nemamo saradnju. Naš je prioritet pronaći više od 1.700 nestalih iz ratnog perioda, rekao je Šimonović.