Connect with us

USK

Tigar o Milanovićevim izjavama: „Da me 5. augusta 1995. nisu zaustavili došao bih do Karlovca, a ja sam …”

Published

on

Stasitom, tada momku od 25 godina, Zoranu Milanoviću ni na pamet nije palo da uzme pušku u ruke i brani Hrvatsku od napada iz Srbije i Crne Gore, od unutrašnjeg neprijatelja, od JNA, rezervista i raznog ološa koji je u susjedstvo došao, baš kao i kod nas, da ubija, protjeruje, pljačka. Školovao se Zoki tada, pa zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova Hrvatske. I izgradio solidnu karijeru diplomate. Kasnije je bio i premijer. Danas je predsjednik Hrvatske. I voli pričati o ratu i „oslobađanju“ Bosne i Hercegovine – čudo jedno.

Piše: Dino Bajramović, SB

„DA JE HRVATSKA VOJSKA ČUVALA BiH, BIH DANAS NE BI POSTOJALA“

Pričao je u prošli petak Milanović, koji je po funkciji i automatizmu i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske, na svečanom obilježavanju 30. obljetnice ustrojavanja 1. hrvatskog gardijskog zbora, Dana Počasno-zaštitne bojne i Dana vojne kapelanije „Sveti Valentin“, ponovo o „ulozi hrvatskih branitelja ne samo u oslobađanju Hrvatske nego i Bosne i Hercegovine“.

„Neki od njih svoj put su završili oslobađajući Bosnu i Hercegovinu koja zbog toga danas može funkcionirati i biti slobodna država. Jer, to nisu postigli ni američki ni francuski avioni nego hrvatski vojnici, hrvatska garda. Ranjeni su još među nama, a mrtve pamtimo. U duhu toga mi se uvijek okupljamo – da ne zaboravimo heroje i stvari koje su nam važne. Ta Bosna i Hercegovina danas svjedoči gaženje prava Hrvata, a Hrvatska vojska nije bila slučajno tamo, bila je s razlogom. I zamjenik zapovjednika Počasno-zaštitne bojne pukovnik Marko Čičak i umirovljeni general pukovnik, bivši zapovjednik 1. hrvatskog gardijskog zbora Mile Ćuk su porijeklom iz te države i tamo su branili i Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Ovo govorim da se ne zaboravi i da se heroji ne zaborave“, rekao je Milanović.

Za komentar na najnovije besmislice predsjednika Hrvatske, zamolili smo Hamdiju Abdića Tigra, ratnog komandanta 502. Viteške brigade i jednog od čelnih ljudi Petog korpusa, danas zastupnika SDA u Parlamentu Federacije BiH.

„Pa, ja cijenim doprinos Hrvatske vojske. Međutim, da je Hrvatska vojska čuvala Bosnu i Hercegovinu, Bosna i Hercegovina danas ne bi postojala. Hrvatska vojska je, znamo, u Haagu označena kao agresorska… Mada, ja ne znam na šta misli Zoran Milanović. Znam da je nakon sporazuma Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana u Splitu u ljeto 1995., Hrvatska vojska sudjelovala u nekim operacijama. Naprimjer, u Operaciji „Sana ’95.“ i u dijelovima oko Mrkonjića. Što je u redu, možemo reći da su učestvovali i pomagali Armiji RBiH u tom periodu. Ali, reći da Bosna i Hercegovina bez Hrvatske vojske ne bi bila slobodna država kao i da danas ne bi mogla funkcionirati, to je stvarno previše. Nevjerovatno je da tako visoko pozicioniran čovjek, predsjednik jedne države može izjaviti nešto tako. To je neshvatljivo. Razumijem da ga može ponijeti euforija. Međutim, Milanović o tome ne zna ništa. On u to vrijeme nije bio ni u Hrvatskoj ni u Bosni i Hercegovini“, kaže u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ Hamdija Abdić.

„HRVATSKA NEKA ODMAH SEBI PRIPOJI ONOLIKO KOLIKO JE HV OSLOBODIO U BOSANSKOJ KRAJINI“

Već je jednom odgovorio je Zoranu Milanoviću. Bilo je to 2022., baš na dan kada se obilježavala godišnjica „Oluje“, 5. augusta.

„Mi smo ujutro 5. augusta 1995. godine već bili u Hrvatskoj – na Plitvičkim jezerima. Hrvati su oslobađali svoju teritoriju, a mi svoju. Vojska SAO Krajine upravo je sa pograničnog područja iz Republike Hrvatske cijeli rat napadala Bosnu i Hercegovinu. I naravno da je oslobađanjem te teritorije Hrvatske praktički i Bihać deblokiran, jer su nam oslobodili izlaz prema Evropi. Pa kako nismo pali 3,5 godine? Nismo pali na početku kad nismo imali ništa, nismo pali ni 1993. i 1994.. kada smo bili u totalnoj blokadi i kada smo svo naroužanje koje smo imali“, izjavio je tada Abdić.

A danas, govori za naš portal i ovo: “Kad je u pitanju Bosanska krajina mi smo s Hrvatskom vojskom imali korektnu saradnju. Ali, mi smo ti koji smo sačuvali ovu teritoriju. I mi smo ti koji smo, na neki način, omogućili Hrvatskoj vojsci da dođe u situaciju da pokrene ‘Oluju’. Naravno, ne potcjenjujem doprinos Hrvatske vojske. Ali, ona je oslobađala svoju teritoriju od svojih unutrašnjih neprijatelja i agresora na Hrvatsku. Ja sam za to da potpišemo… Hrvatska neka odmah sebi pripoji onoliko teritorije koliko je njena vojska oslobodila teritorije u Bosanskoj Krajini. Ali, može i ovako. Onoliko koliko je 5. korpus oslobodio teritorije u Hrvatskoj da mi zaokružimo sebi. Pa da vidi mo ko je u prednosti. Oni ni pedlja nisu oslobodili kada je ovaj zapadni dio Bosne i Hercegovine u pitanju. A vjerujte da mi jesmo u Hrvatskoj. Postoje dokumenti, fotografije, snimci i sve ostalo. Bio je tu negdje i Miroslav Tuđman, pa general Marijan Mareković i da sad ne nabrajam.“ 

Hamdija Abdić Tigar, komandant 502. viteške brigade i Atif Dudaković, komandant 5. Korpusa ARBIH na ulazu u Ličko Petrovo Selo, 8 km unutar teritorije Hrvatske (Foto: Arhiv)

Kaže i da nema namjeru prepucavati se sa bilo kim. „Želim da imamo dobrosusjedske odnose. Međutim, Zoran Milanović je pretjerao. To ne doprinosi našim dobrim odnosima. Treba da zna da je 5. korpus pomogao Hrvatskoj vojsci, jer smo mi ušli u dubinu hrvatske teritorije tridesetak kilometara. On vjerovatno želi da nas potcijeni. Da tim pokaže neku nadmoć Hrvatske. Kad god ode na neko obilježavanje, on spominje Bosnu i Hercegovinu. Svako ima pravo da priča šta hoće, ali lako je to demnatovati. Zarobio sam 5. augusta 1995. više od 120 srpskih vojnika na Plitvičkim jezerima. Tenkova, oklopnih vozila, naoružanja. Da me nisu zaustavili došao bih do Karlovca. A ja sam Hrvatsku vojsku čekao 24 sata. Upravo sam s tom 1. gardijskom brigadom, na čijoj je godišnjici govorio Milanović prošle sedmice, i oslobađao Hrvatsku. Prolupao je Milanović, mislim da njemu više ni Hrvati ne vjeruju. Mogu i ja svaki dan pričati da sam oslobađao Hrvatsku.“

Možda je Zoranu Milanoviću vrijeme da se malo odmori. Andrej Plenković ga je dovoljno izmorio.

USK

Sedić: Aerodrom bi mogao biti u funkciji 2027., nadam se ćemo tada vidjeti prve avione u Bihaću

Published

on

By

Aerodrom Bihać sigurno je generacijski projekt koji nije vezan isključivo za grad Bihać nego i za USK, pa i FBiH.

 

Vidimo da možemo unaprijediti i naš turistički potencijal i privući nove investitore, olakšati dolazak našoj dijaspori, mnogo je benefita. To je u razgovoru za “Avaz“ rekao gradonačelnik Bihaća Elvedin Sedić.

Trend dolazaka

– Trenutno smo u fazi ishođenja urbanističke saglasnosti. Vjerujem, ako bi sve išlo predviđenom dinamikom, da bismo u toku ove godine mogli imati urbanističku, možda čak i građevinsku dozvolu za prvu fazu radova, i da bi građevinski radovi mogli započeti iduće godine. Paralelno se provodi postupak eksproprijacije, koji je dobrim dijelom već završen.

Sama gradnja prve faze podrazumijeva pistu od 1.800 metara i korištenje aerodroma za avione koji bi mogli saobraćati u nekom radijusu od 1.000 do 1.200 kilometara. Aerodrom bi mogao biti u funkciji 2027., a iskreno se nadam da bismo te godine mogli vidjeti prve avione na aerodromu u Bihaću – istakao je Sedić, dodavši da je to njihova prilika.

Dodao je da se radi i na Nacionalnom parku „Una“, a da je trend dolazaka turista u Bihać iz godine u godinu veći. Naglasio je da se radi na izgradnji i sanaciji sportske infrastrukture.

– Završavamo Gradsku sportsku dvoranu „Luke“, zatim sanaciju na području cijelog grada i izgradnju atletske staze i pomoćnog terena na nogometnom Stadionu pod Borićima te izgradnju sportsko-rekreativnog bazena kojeg, nažalost, nismo imali od poslije rata. Ušli smo u fazu realizacije toga – rekao je Sedić, dodavši da Grad Bihać kontinuirano ulaže u turističku infrastrukturu na području samog Grada, piše Avaz.

Smaragdni put

Gradonačenik je kazao da se bave idejama i realizacijom projekata koji će unaprijediti sadržaj turističke ponude.

– Imamo problem s tim da jako puno ljudi dolazi, ali se ne zadržavaju dugo – dan, dva, maksimalno tri. Unutar samog centra Grada Bihaća smo pokrenuli projekt takozvanog smaragdnog puta. Uređujemo šetnice uz samu obalu rijeke Une, preko gradske otoke, nekoliko mostova preko otočića u samom centru Bihaća, kako bismo turistima omogućili da, pored posjete kulturno-historijskim znamenitostima, uživaju u ljepotama rijeke Une. Netaknuta priroda u centru grada – naglasio je.

Osvrnuo se na migrantsku krizu, ističući da je situacija mnogo bolja nego prije nekoliko godina.

– Mogu reći da se Bihać danas puno bolje snalazi i da je u Bihaću manji teret nego što je to bilo u ranijem periodu kada je bio bukvalno pregažen migrantima – zaključio je Sedić.

Loša infrastruktura

Graodnačelnik Bihaća je otvoreno rekao da je problem, kako Bihaća tako i drugih lokalnih zajednica, loša i nedovoljna saobraćajna i komunalna infrastruktura.

– Kontinuirano se trudimo po tom pitanju. Tu je i problem finansija, jer je puno zahtjeva iz mjesnih zajednica vezano za vodosnabdijevanje, odvodnju i prečišćavanje otpadnih voda, asfaltiranje ulica… Finansijska sredstva u budžetu nisu dovoljna da možemo sve odjednom riješiti – rekao je Sedić.

Nastavi čitati

USK

Prikupljen rekordan iznos za mladića iz Sanskog Mosta koji je pao s konja

Published

on

By

U vrlo kratkom vremenskom periodu prikupljeno je 35 hiljada maraka za potrebe liječenja 20-godišnjeg Zekerijaha Zeke Kerića iz sela Tomina nadomak Sanskog Mosta, koji je teško stradao prilikom pada s konja.

Ovo je još jedan primjer velike i nesebične plemenitosti i humanosti u teškim trenucima, posebno kada je u pitanju jedan mladi ljudski život.

“Humanost Trijumfira: Prikupljeno Više od 35.000,00 KM za Zeku Kerića”
Izvještaj o prikupljenim sredstvima nakon tri dana od početka prikupljanja otkriva da je prikupljeno više od 35.000,00 KM. Ovaj izniman odaziv još jednom potvrđuje da su mještani Tomine i drugi ljudi dobrog srca iz svih mjesta u općine Sanski Most pokazali da još uvijek ima duše u ljudima. Također, treba naglasiti da je ova nesreća spojila ljude zaljubljenike u konje iz Sandžaka, Hrvatske, Srbije, Slovenije, kao i ljude iz konjičkog kluba “Krajišnik” iz Velike Kladuše, koji su svojim učešćem u pomoći našem mještaninu Zeki pokazali da humanost nema granica. Sredstva prikupljaju Ajdin Hodžić i njegov otac Osman do 01.05.2024. godine, koji su zaduženi i odgovorni za utrošak sredstava. Koliko nas sve pogode ovakvi nesrećni i tužni događaji, toliko nas sa druge strane razveseli i ohrabri spoznaja da smo još uvijek ljudi spremni pružiti jedni drugima ruku u nevolji, navodi se na fejsbuk profilu Mjesne zajednice Tomina.

U objavljenom statusu nalaze se brojevi žiro računa na koji se mogu uplatiti sredstva.

Podsjećamo da je prilikom nesretnog pada s konja, teške povrede glave  zadobio Zekerijah Kerić i nakon nesreće hospitaliziran je u Kantonalnoj bolnici u Bihaću.

Ovaj mladić je poznat kao veliki zaljubljenik u trkaće konje, te je poslednjih godina bio angažovan kako bi održavao i hranio ove životinje.

Prema nezvaničnim informacijama, jašući jedno od grla, izgubio je ravnotežu, pri čemu mu se noga zaplela u uzengiju pa ga je životinja u trku vukla nekoliko desetina metara za sobom.

Pri tome je zadobio teške povrede glave, a prema poslednjim informacijama njegovo životno stanje je još kritično.

Budući da nema zdravstveno osiguranje, njegovi prijatelji su pokrenuli humanitarnu akciju kako bi se prikupila neophodna sredstva za liječenje.

Nastavi čitati

USK

Na području USK postavljeni najnapredniji radari, imaju optičko prepoznavanje znakova

Published

on

By

Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona odlučno je u borbi za suzbijanje kršenja saobraćajnih propisa i osiguravanja sigurnosti za sve učesnike u saobraćaju.

Obavještavamo javnost da smo stavili u funkciju stacionarni radarski sistem sa OCR kamerama sa mogućnošću optičkog prepoznavanja znakova.

Ovaj sistem registruje prekršaje prekoračenja brzine, sa mogućnošću prepoznavanja registarskih tablica, prati kretanje učesnika u saobraćaju kao i neregistrovana vozila.

Prilagodite brzinu kretanja u saobraćaju i poštujte ograničenja brzine kretanja, čuvajte svoj i tuđe živote.

Nastavi čitati

Najčitanije