Connect with us

Religija

Tri vrste Iblisovog smrtonosnog oružja

Published

on

Piše: Edhem Šerkavi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Vehb ibn Munebbih, rekao je: ”Jedan pobožnjak iz Benu Israila posvetio se ibadetu u svojoj isposničkoj nastambi, toliko da su se šejtani požalili Iblisu, govoreći mu: ‘Taj i taj pobožnjak nas je umorio, i mi nemamo puta do njega.’

Pa je Iblis lično otišao do njegove nastambe i pokucao na vrata.

Pobožni čovjek je upitao: ‘Ko je?’

Iblis je rekao: ‘Ja sam putnik namjernik, otvori mi da prespavam ovu noć kod tebe.’

Pobožnjak je rekao: ‘Ova sela u okolini su ti sasvim blizu, pa idi u njima potraži sebi konačište.’

Iblis je kratko vrijeme šutio, a zatim je ponovo pokucao na vrata i rekao: ‘Otvori mi!’

‘A ko si ti’, upitao je pobožnjak?

‘Ja sam Mesih (Mesija)’, odgovorio je Iblis.

Pobožnjak je rekao: ‘Ako si ti Mesih, ne trebaš mi, ti si prenio poslanicu svoga Gospodara, i mjesto našeg konačnog susreta je Ahiret.’

Iblis je ponovo malo zašutio, a zatim je pokucao na vrata i rekao: ‘Otvori mi!’

Pobožnjak je upitao: ‘Ko si ti?’

Iblis je odgovorio: ‘Ja sam Iblis! Otvori mi i obećavam da ti nikada neću nauditi!’

Pobožnjak je otvorio, pa je Iblis sjeo ispred njega i rekao: ‘Pitaj me šta god hoćeš, ja ću ti reći.’

Pobožnjak je upitao: ‘Šta vama šejtanima najviše pomaže da zavedete i prevarite ljude?’

Iblis je rekao: ‘Pijanstvo, jer kad se čovjek napije, mi se igramo sa njim kao što se djeca igraju s loptom, tako da se pijan čovjek ne suzdržava ni od čega što tražimo od njega.’

Pobožnjak: ‘A šta osim toga?’

Iblis: ‘Srdžba, i bez obzira koliko čovjek bio pobožan i činio ibadet, mi iskoristimo trenutke njegove srdžbe da ga zavedemo.’

Pobožnjak: ‘Šta još?’

Iblis: ‘Škrtost. Mi prilazimo čovjeku i umanjujemo u njegovim očima blagodati koje mu je Allah dao, a uveličavamo ono što je u rukama ljudi, sve dok on ne postane škrt u pogledu Allahovog prava, pa ga škrtost odvede u propast.”’

Dakle, tri su vrste Iblisovog najsmrtonosnijeg oružja: pijanstvo, srdžba i škrtost.

Uzvišeni Allah nije odlikovao čovjeka nad životinjama osim razumom, pa ko izgubi pamet vlastitim rukama, dobrovoljno je izabrao da se spusti na nivo životinja.

Što se srdžbe tiče, to je trenutak sljepila koje uništava ljudske živote. Koliko je razvoda brakova koji su razorili domove rezultat trenutka srdžbe, a većina onih koji su završili u zatvoru zbog ubistava, počinili su ta ubistva u trenucima srdžbe. Ljudski život se okrene naglavačke zbog trenutka u kojem nije mogao da kontrolira svoju srdžbu. Zato nije čudno što je jedna od oporuka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ne srdi se!”

Što se tiče škrtosti, ona je izvor svih harama. Da li se nasljedstvo nepravedno ”pojede” i zbog čega osim zbog škrtosti? Da li se uskraćuje davanje zekata osim zbog škrtosti? I većina rodbinskih veza se prekida radi imetka, a zar je nešto drugo osim škrtost učinila novac idolom kojeg ljudi obožavaju?!

Dakle, ko sačuva svoj um, obuzdava se u srdžbi i izliječi se od bolesti škrtosti, neće mu ostati mnogo toga protiv čega se mora boriti.

saff.ba

Religija

Šta kaže melek smrti ( Azrail) nakon što usmrti vjernika?

Published

on

”JA ĆU VAM SE UVIJEK IZNOVA VRAĆATI”
Ibn Omer je rekao: ”Melek smrti, nakon što uzme dušu vjerniku, na vratima zastane gledajući ukućane koji se uz plač udaraju po obrazima i čupaju kosu zapomažući, pa se zapita: – Čemu ovoliki nemiri i žalost? Allah mi, nikome život nisam skratio, niti sam kome nafaku uzeo, nikome od vas nisam nikakvu nepravdu učinio.
Ako su vaše žalbe i bijes na mene, tako mi Allaha, meni je to naređeno, a ako se to odnosi na vašeg umrlog, pa on nema utjecaja na ovo, a ako se ovo odnosi na vašeg Gospodara, pa vi ste ga time zanijekali, a ja ću vam se uvijek iznova vraćati”
(Kurtubī, Tezkira,116).
FB, dr. Almir Fatić
Nastavi čitati

Religija

Hfz. Ammar Bašić: Nezrelo je predavati pažnju nebitnim stvarima

Published

on

Jedan od znakova nezrelosti u ljudskosti kao i neispravnog shvatanja vjere jeste pridavanje pažnje manje bitnim stvarima u odnosu na suštinske.

Vjerskim jezikom kazano, biti sklon nafilama, a izostavljati farzove.

Postoje ljudi koji ugađaju čitavom svijetu, a u svojoj porodici i krugu kojem pripadaju nered imaju. Korijen tog ponašanja je u odgoju od malih nogu kroz učenje da se “sa svakim bude dobar” i ugađanju drugima (people pleaser) da bi se “bilo prihvaćeno”.

Dakle, kada ne znaš dovoljno dobro ko si, koje su tvoje vrijednosti i koji put slijediš – postaješ labilan. Nit’ si dobar sebi nit’ svojima nit’ drugima. Jedan od usuda našeg naroda jeste mnoštvo ovakvih, posebno na pozicijama gdje predstavljaju svoj narod.

Ova paradigma se može mijenjati samo kroz odgoj i učenje da je svoj narod, svoja tradicija i svoja časna historija preča od svih tuđih koje nam se nameću. Dozvati gluhog i namignuti slijepom je nemoguće, ali zadatak je truditi se da naša omladina i vidi i čuje – ako želimo dostojanstvo sačuvati.

hafiz Ammar Bašić

Nastavi čitati

Religija

Nada za kršćane!

Published

on

Nada za kršćane!

datum objavljivanja: 23.07.2024.

Nevješti čitatelji Kurʼāna, napose oni koji nisu  vični načinima i stilovima izlaganja i saopćavanja kurʼānskih obznana, steći će dojam kako u rukama drže jednu knjigu “ultimativnih stavova“, u kojima se ne nalazi baš nikakvih tragova Božanske milosti.

 

K tome, ima i onih čitatelja Kurʼāna koji  samom tradicijom  islama nisu pripremljeni da  “zaimaju cjelinu Kurʼāna“, te će i oni o svetoj knjizi islama zaključiti  kako je prepuna stranica na kojima se u pregrštima saopćavaju “beskompromisna motrišta“ i  “šamaranja“ i  “progoni“ nemuslimanskih ljudi i čovječanstava na sve četiri strane svijeta.

Ukratko, iz mnogih knjiga napisanih o Kurʼānu perom  “nevještih“ i  “nevičnih“ čitatelja, na nemio način saznajemo njihove zaključke: Kurʼān je jedna  “odbojna“ knjiga, ona ne priznaje nikoga drugog osim muslimana ili  “svojih vjernika“!

Ali, s Kurʼānom stvari ne stoje tako nigdje, pa ni onda kad govori o kršćanima. Krenemo li redom, mi ćemo doista zapaziti da Kurʼān sadrži  “kritiku nekojih kršćanskih dogmi“, npr. dogme o Trojstvu. U suri Trpeza/al-Māʼida, 5:73.,  kaže se: “Nevjernici su oni koji tvrde: ʼBog je treći od trojice!ʼ“ I na nekoliko drugih mjesta u Kurʼānu imamo nalične proklamacije kojima se odriče da  “Bog ima dijete“ i tome slično.

Ali, gledan i čitan u svojoj sveukupnosti, Kurʼān je knjiga koja nudi vedro nebo, koja otvara svijetle horizonte. U istoj suri koju smo maloprije naveli, u sûri 5:82., obznanjuje se:

“Sigurno ćeš [o Muhammede] naći

da su vjernicima [muslimanima] prijateljstvom

najbliži oni koji vele: ʼMi smo kršćani!ʼ

To je zato jer među njima svećenika ima i monaha

i zato jer se oni ne ohole.“

Ima još barem nekoliko mjesta u Kurʼānu gdje se o Sljedbenicima Pisma [Biblije] iznose pohvalne stvari. Dakako, najkarakterističnije mjesto u Kurʼānu u ovom smislu je sûra 2:62., koja obznanjuje:

“Onima koji su vjerovali, i onima koji su bili jevreji,

i kršćani, i Sabijci, koji su u Boga i Onaj Svijet vjerovali

i dobra djela radili, pripada nagrada njihova

kod Gospodara njihova!

Njima nema straha i oni neće očajavati.“

U neznatno drugačijoj formulaciji ovaj se proglas ponavlja i u sūri Trpeza/al-Māʼida, 5:69.

Prema rečenom, temeljna knjiga islama ne izopćava kršćane iz Božije milosti. Kurʼān ne lišava kršćane mogućnosti da tu milost zasluže, baš kao što je i sami muslimani trebaju zaslužiti.

Muslimani, time što su muslimani, nisu postali vlasnici Božije milosti.

Niti su muslimani, time što su muslimani, dobili ulogu “čuvara raja“ ili ulogu onih koji čuvaju  “ključeve raja“.

Ovo treba imati u vidu uvijek, napose kad se raspravlja sa kršćanima o zajedničkom dobru na Ovom svijetu.

(…)

Autor: Enes Karić

islam.ba

Nastavi čitati

Najčitanije