Na posljednje aktivnosti policije i pravosuđa, reagovao je čak i resu-l-ulema Islamske zajednice, Husein efendija Kavazović. Izrazio je sumnju u moguću političku pozadinu procesa, upitavši “jesu li samo Bošnjaci kriminalci ili se drugima gleda kroz prste”. Posljednje istraživanje Transparency Internationala, za proteklu 2022. godinu zaista ukazuje na činjenice da je izrazito mali broj optužnica za korupciju podignut u nekoliko kantona, mahom u Hercegovini, jednako kao i u Republici Srpskoj. Pravosuđe se ni prošle godine nije “proslavilo” u borbi s visokom korupcijom. Optužnice u ovim predmetima su na nivou “statističke greške”.
Nijedna optužnica za visoku korupciju nije potvrđena tokom cijele prošle godine, nigdje u Bosni i Hercegovini. No za pojedina tužilaštva korupcije nije bilo ni u nižim strukturama. U Hercegovačko-neretvanskom kantonu podignuto je za cijelu godinu 12 optužnica, a potvrđeno samo sedam.
Tužilaštvo Livanjskog kantona podiglo je četiri optužnice, od čega su tri potvrđene. Zapadnohercegovački kanton ušao je u obračun s korupcijom kroz samo jednu optužnicu.
“Od 2005. kada je Dragan Čović izašao iz zatvora on je ovladao pravosuđem, tako da mi u zadnjih 15, 20 godina apsolutno se ne radi ništa po tom pitanju. Spomenuo bih tu prvenstveno glavnog tužitelja Zdenka Kovača koji je sasvim slučajno radio dva predmeta, jedan je privatizacija ERONET-a, koja je znate sami kako završila protiv Dragana Čovića. A druga je četiri feninga kupovina zemljišta, u oba slučaja Zdenko Kovač nije ništa napravio”, kaže Mario Ćosić, novinar portala Fokus.ba.
Podaci su porazni za Srednjobosanski kanton, ali i Bosansko-podrinjski u kojem nema niti jedne koruptivne optužnice. Sve su ovo podaci iscrpne analize Transparency Internationala. Korupcija u državi cvjeta, ali sudeći prema broju optužnica ne u svim njenim dijelovima.
“Što se tiče Hercegovine, samo ću reći da je posljednja zatvorska kazna za korupciju u HNK koji je jako veliki kanton, jako značajan, značajan broj i javnih preduzeća i privrednih aktivnosti, tendera, veliki broj prijava podnošen posljednjih godina, međutim koliko smo vidjeli kroz statistiku zadnja zatvorska kazna izrečena je 2019”, ističe Srđan Traljić iz Transparency Internationala BiH.
Visoka korupcija ne postoji ni u Republici Srpskoj, bar ako je suditi prema statističkim podacima. Prema podacima Transparency Internationala u cijelom entitetu Republika Srpska podignuta je 31 optižnica, i samo jedna optužnica za visoku korupciju, no ni ta jedna nije potvrđena.
“U Republici Srpskoj još uvijek niko nije procesuiran ko je na bilo koji način povezan s političkim strukturama. Često su se podnosile krivične prijave policijske ili su se procesuirali neki zvaničnici iz opozicionih redova, tamo gdje su načelnici, pa su ti načelnici poslije toga mijenjali stranke”, dodaje Traljić.
Je li onda na sceni i u dijelovima Federacije, posebno Kantonu Sarajevo, nakon hapšenja Ibrahima Hadžibajrića, Senaida Memića, Abdulaha Skake te presude bivšem premijeru Fadilu Novaliću, o političkom obračunu? Novinari BIRN-a, ne dovode u vezu hapšenja s promjenom vlasti, jer krivična prijava protiv Memića podnesena je prije čak osam godina.
“Mi smo istraživali izgradnju Malak Regency, objavili istraživanje da je dozvola koju je dala Opština kojom je upravljao Memić, dozvola mimo regulacionog plana, mimo naredbi Ministarstva za prostorno uređenje, da se izgradi hotel od devet spratova umjesto pet. Mi smo čak imali jednu odluku Tužilaštva, o nesprovođenju istrage zato što je postupajuća tužiteljica u tom predmetu rekla da ona ne može da nađe benefit finanijski i bilo koji od toga da se izgradi devet spratova, umjesto pet”, kaže Denis Džidić, novinar BIRN-a.
Činjenica jeste da kada je riječ o broju podignutih optužnica, bar u prošloj godini, Unsko-sanski i Kanton Sarajevo, prednjače. No, do sada je statistika pokazivala da se u visoko koruptivnoj zemlji borba protiv korupcije svodila na ukradenih “pet litara benzina”.
Video OVDJE.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Unsko-sanskog kantona odlučno je u borbi za suzbijanje kršenja saobraćajnih propisa i osiguravanja sigurnosti za sve učesnike u saobraćaju.
Obavještavamo javnost da smo stavili u funkciju stacionarni radarski sistem sa OCR kamerama sa mogućnošću optičkog prepoznavanja znakova.
Ovaj sistem registruje prekršaje prekoračenja brzine, sa mogućnošću prepoznavanja registarskih tablica, prati kretanje učesnika u saobraćaju kao i neregistrovana vozila.
Prilagodite brzinu kretanja u saobraćaju i poštujte ograničenja brzine kretanja, čuvajte svoj i tuđe živote.
U bihaćkom naselju Ružica došlo je do incidenta koji je potresao kada je policijski službenik napadnut od strane krijumčara migrantima.
Prema našim saznanjima, policija je zaustavila kombi vozilo u kojem su se nalazili migranti, kako bi obavila standardnu kontrolu.
Međutim, situacija je eskalirala kada je vozač kombija, identificiran kao osoba porijeklom iz Turske, fizički napao policijskog službenika.
Incident se dogodio tokom rutinske kontrole, kada je vozač odbio surađivati s policijom te je nasilno reagirao na zahtjeve službenika.
Nakon napada, vozač je brzo lišen slobode od strane policije i prevezen u Policijsku stanicu Bihać radi daljnjeg ispitivanja. Očekuje se da će protiv njega biti podignute odgovarajuće optužnice zbog napada na policijskog službenika i krijumčarenja.
Velikokladuška mjesna zajednica Todorovo broji oko 4000 stanovnika u pet naselja i to centar Todorovo, Vejinac, Čelinja, Mrcelji i Golubovići. Osmanilije su ovo mjesto pokušavali osvojiti 20 punih godina, a pod osmansku vlast je palo tek 1578. godine. Odbranu grada je predvodio Mihajlo Todor, a zbog njegove upornosti u odbrani, Osmanlije su mu dali nadimak “deli“ što znači “lud“. Zbog iste te upornosti mjesto Novigrad prozvaše Todor Novi, a nedugo zatim i Todorovo.
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Todorovo je imalo oko 5500 stanovnika, a danas ih je upola manje. Prosječna starost stanovništva je 35 godina. Svi seoski putevi su asfaltirani, svako domaćinstvo ima struju i vodu, telefon i internet priključak, većina ima odvoz komunalnog otpada.
Todorovo je od Velike Kladuše, koja je administrativni centar ovog područja, udaljeno oko 20-ak kilometara, od Bužima oko 10 kilometara, od Cazina oko 20 kilometara i od Bihaća nešto manje od 50 kilometara.
Todorovska brda su razvođe rijeka Glinice i Kladušnice.
Mještanin koji dobro poznaje historiju sela Nedžad Behrić kaže da danas u Todorovu egzistira nekoliko manjih poslovnih subjekata i to uglavnom u privatnom vlasništvu, a nekoliko većih čiji su vlasnici ljudi iz Todorova, smješteni su u Velikoj Kladuši pa čak i van granica BiH.
-Stanovništvo je uglavnom uposleno u preduzeća koja rade i posluju na području općine Velika Kladuša, rade u poljoprivredi – kooperanti proizvođači ili su van granica BiH. Kada je u pitanju školstvo, podaci su loši kao i na području ostalih općina i gradova Unsko-sanskog kantona – ističe Behrić.
Zbog, kako je rekao, demografskog sloma koji je uzrokovan dijelom lošim odnosom nataliteta i mortaliteta, te ogromnim brojem vanjskih migracija, broj učenika u centralnoj i područnim školama smanjuje se iz godine u godinu.
– Ovdje u Todorovu je najviše roletni spuštano. Moji su svi vani, imamo samo jednog sina koji živi i radi u Bihaću kao ljekar. Vodio sam ga u Švicarsku i upoznao s ljekarima kojima idem tamo. Rekli su mu čim nauči jezik može da dođe. Na njemu je da li će ostati ovdje ili će otići. Meni ne treba ništa, imam hvala Bogu sve. Ali sistem ne valja, ima puno nepravde i ljudi zbog toga odlaze – smatra Mujanović.
Mirzet Ibričić (30) je prije sedam godina napustio Todorovo i otišao raditi u Sloveniju. Dolazi samo zbog roditelja, a kada oni više ne budu živi, ističe da neće imati ni razloga za dolazak.
-Kada sam otišao, na graničnom prijelazu Maljevac čekalo se oko sat do sat i pol, a sada se čeka po pet-šest sati. To je katastrofa koliko je ljudi napustilo ovaj kraj i kanton. Nas u porodici ima 14, a trenutno nas ovdje živi samo pet. Prije su ljudi odlazili a ostajala su djeca i žene. Sada je drukčije – kazao je Ibričić.
Zanimljiv je podatak da je Todorovo bilo općina prije Velike Kladuše. Međutim, izbijanjem Drugog svjetskog rata i novim uređenjem u bivšoj Jugoslaviji, okolnosti i geografska raspodjela općinskih teritorija se mijenja, te ovo naselje gubi status općine kojeg potom dobija Velika Kladuša.
FENA
Pokrenut apel za pomoć Naimu Muhiću, ocu dvoje djece koji boluje od raka
Ismail Barlov je prvak Evrope: Ostvario sam snove, ali ovo je tek početak
Na Ahiret preselila Rožić ( rođ. Skenderović) Razija
Na Ahiret preselio Nadarević (Selima) Esad
FOTO Nakon teške bolesti preminula Nejra Bešić (34), iza nje ostala devetogodišnja kćerka
Na Ahiret preselio Mulalić (Bećira) Ibrahim
Na Ahiret preselila Kljajić (rođ. Harbaš Osmana) Hasiba
Na Ahiret preselila Begić (rođ. Silić) Šejla
