“Tako sam tužna što nema niti jednog pramena kose za počešljanje mojom četkom. Držim ogledalo jer želim počešljati kosu. Stvarno želim ponovno počešljati kosu”, rekla je Sama.
Osmogodišnjakinji pokret vraća sjećanja na život prije 7. oktobra 2023. godine, kada je imala dugu kosu i igrala se vani sa svojim prijateljima u Jabaliji na sjeveru Gaze. No od tada, Sama i njena porodica bili su među 1,9 miliona Palestinaca koji su prisilno raseljeni iz svojih domova, bježeći prvo u južnu regiju enklave Rafah pod izraelskim vojnim naredbama. Kako je nasilje eskaliralo, Sama se preselila u kamp za raseljene u Khan Younisu u centralnoj Gazi
UNICEF, agencija Ujedinjenih naroda za djecu, procijenila je u izvještaju prošlog juna da gotovo sva od 1,2 miliona djece u Gazi treba psihološku podršku, posebno ona koja su izložena ponavljanim traumatičnim događajima.
Sedam dana nakon što je u januaru objavljen prekid vatre između Izraela i Hamasa, UN-ov šef humanitarne službe Tom Fletcher rekao je Vijeću sigurnosti UN-a da je “jedna generacija traumatizirana”.
“Djeca su ubijana, izgladnjivana i smrznuta do smrti. Neki umrli prije prvog udaha – nestajući sa svojim majkama pri porodu”, kazao je Fletcher.
Izrael je pokrenuo novi baraž zračnih napada rano u utorak, prekinuvši prekid vatre i ubivši stotine Palestinaca, rekli su zdravstveni dužnosnici u Gazi. Doktorica je za CNN rekla da prizori u jednoj bolnici u gradu Gazi nisu bili “ništa blizu onoga što sam prije doživio” i da su većina slučajeva koje je vidjela bila djeca.
Samina kosa
Prošle godine liječnici su dijagnosticirali da je Samin gubitak kose rezultat “živčanog šoka”, posebno nakon što je kuća njenog susjeda u Rafahu pogođena izraelskim zračnim napadom u augustu. Traumatična promjena njenog svakodnevnog života od 7. oktobra također je vjerojatno pridonijela njenoj alopeciji, stanju koje uzrokuje gubitak kose, rekli su.
Izvještaj kojeg su krajem prošle godine izradili Savez za djecu u ratu i Centar za obuku zajednice za upravljanje kriznim situacijama sa sjedištem u Gazi naglašava teške psihološke posljedice izraelskog napada na Gazu tokom prošle godine za djecu. Izvještaj, temeljeno na istraživanju više od 500 njegovatelja ranjive djece, otkrilo je da je 96 posto djece u tim okolnostima osjećalo da je smrt neizbježna, a gotovo polovica – 49 posto- izrazilo je “želju umrijeti” zbog izraelskog napada.
Samina duševna bol se pojačala nakon što su je druga djeca maltretirala zbog gubitka kose, zbog čega se povukla u kuću. Vani nosi ružičastu bandanu kojom pokriva tjeme.
“Mama, umoran sam – želim umrijeti, zašto mi kosa ne raste? Želim umrijeti i da mi kosa poraste u raju”, preklinjala je svoju majku Om-Mohammed kada je CNN posjetio porodicu u septembru 2024., prije nego što je upitala hoće li zauvijek ostati ćelava.
S krhkim prekidom vatre na snazi, desetine hiljada raseljenih Palestinaca počeli su se vraćati kući prema sjevernoj Gazi. Samina kuća sravnjena je s zemljom u izraelskom bombardiranju, a ona i njena porodica ostali su u Khan Younisu, nesposobni priuštiti putne troškove za povratak kući.
“Naša kuća je bombardirana, a u njoj je bilo toliko uspomena – moje fotografije, moje potvrde. Imala sam haljine i toliko stvari, ali kuća je bila uništena i od tada je nisam mogla vidjeti. Troškovi prijevoza su previsoki, a i ako krenemo, nema vode i ne znamo gdje bismo odsjeli”, rekla je Sama kada je CNN ponovno posjetio porodicu u februaru.
Mentalno zdravlje u Gazi
Pružanje usluga mentalnog zdravlja u Gazi uvijek je dolazilo s izazovima. Ali dr. Yasser Abu Jamei, direktor Programa mentalnog zdravlja zajednice u Gazi (GCMHP), objasnio je da je tokom izraelskog 15-mjesečnog napada njegovo osoblje također pretrpjelo traumu zbog koje je bilo teško liječiti druge.
Jedna od tehnika koju koristi GCMHP je terapija crtanjem, koja djeci omogućuje da izraze svoje osjećaje neverbalnom komunikacijom. Prisjetio se slučaja u kojem je djetetu davanje prostora za crtanje omogućilo da razgovara s psihologom GCMHP-a o svojoj boli.
“Dijete je reklo moji prijatelji su u raju, ali jednog od njih su našli bez glave. Kako je mogao otići u raj, a glave nema? Dijete je nastavilo plakati”, rekao je Abu Jamei.
Dok je krhki prekid vatre trajao, Abu Jamei je rekao da GCMHP primjenjuje plan mentalnog zdravlja za liječenje pacijenata koji bi mogao trajati do šest mjeseci. Radnici GCMHP-a osjetili su “olakšanje” zbog pauze u borbi, dodao je, ali su i dalje osjećali “težinu posla koji ih čeka”.
Sedmogodišnji Anas Abu Eish i njegova osmogodišnja sestra Doa žive sa svojom bakom Om-Alabed u raseljeničkom kampu u području Al-Mawasi u Khan Younisu. Braća i sestre izgubili su roditelje u izraelskom napadu.
“Igrao sam se sa svojom loptom, sišao sam niz stepenice i našao tatu i mamu, bačene na ulicu, došao je dron i eksplodirao (na) njih”, rekao je Anas za CNN u novembru 2024. godine.
Om-Alabed je rekla da su djeca bila duboko pogođena onim što se dogodilo i da Anas doživljava trenutke agresije kad god vidi drugu djecu u zagrljaju svojih majki.
“Često podsjećam ljude da imaju razumijevanja jer je izgubio ne samo svoje roditelje, već i sigurnost, toplinu i ljubav koju su (oni) pružali”, rekla je.
Kad je CNN počeo intervjuirati Dou, odvratila je pozornost primjenom pritiska na nokte; nekoliko sekundi kasnije počela je plakati.
Pregledavajući snimke Anasa i Doe, uz pristanak njihove bake, izraelska psihologinja i profesorica na Univerzitetu Pennsylvania Edna Foa rekla je za CNN da se i dalje nada da bi se braća i sestre mogli oporaviti.
“Oni su u interakciji. Vidjela sam djecu, samo te gledaju i ne govore ništa. Ne plaču, samo gledaju u prostor (oko sebe), više se brinem za (tu) djecu”, rekla je Foa.
Iako je njihov dom u blizini Rafaha, Anas i Doa ostali su u Al-Mawasiju čak i nakon što je dogovoreno primirje, ne mogu se vratiti jer je bilo pod oznakom “crvene zone” – područje za koje se smatralo da će biti gađano ako se neprijateljstva nastave.
Om-Alabed je rekla da su se nakon objave prekida vatre vratili i pronašli svoju kuću u ruševinama. Osjećalo se previše opasno ostati tamo.
“Nismo mogli to podnijeti. Ovdje čekamo i sanjamo da naša crvena zona postane zelena zona kako bismo se mogli vratiti i postaviti svoje šatore iznad ruševina. Sve su zgrade pale jedna s drugom. Da biste hodali odavde do tamo, morate se penjati po kršu kao da se penjete na planinu, samo da biste došli do našeg područja”, kazala je.
U istom kampu za prognanike, šestogodišnja Manal Jouda mirno se prisjeća noći kada je njen dom uništen, ubivši njene roditelje i zarobivši je pod ruševinama. Opisala je užas čekanja pomoći.
“Bilo mi je pijeska u ustima, vrištala sam, kopali su lopatom, naš susjed je govorio ‘ovo je Manal, ovo je Manal’. Bila sam budna, oči su mi bile otvorene ispod ruševina, usta su mi bila otvorena, a pijesak je ulazio u njih”, rekla je.
Čak i uz prekid vatre, djeci je potrebna stabilnost koja će pomoći u njihovom ozdravljenju, rekao je Foa. Ali ona vjeruje da se uz pravi tretman palestinska djeca mogu djelomično oporaviti.
“Nikad više neće biti kao prije rata, ali će se oporaviti u smislu da budu funkcionalni. Oni mogu biti zadovoljni većinu vremena, ne mogu biti uznemireni, ne biti disfunkcionalni i mogu nastaviti sa svojim životom”, kazala je.
Ali za djecu kao što je Sama, stabilnost ostaje nedostižna.
Obilna kiša i jaki vjetrovi uništili su raseljeničke kampove, uništavajući improvizirane šatore i ostavljajući za djevojčicu i druge palestinske porodice malo skloništa.
Nakon što je prekid vatre objavljen u siječnju, Sama Tubail i njena majka ostaju u istom kampu za raseljene u Khan Younisu. Čak i uz primirje, kosa joj nije ponovno narasla i pita se hoće li ikada.
“Svaki put kad mi kosa počne rasti, pogledam je s nadom, ali onda opet opadne”, rekla je.
Njena majka je objasnila da se Sama srami što nema kosu, čak ni pred svojim sestrama, i osjeća da ne može ponovno započeti svoj život dok ona ponovno ne izraste.
“Sama mi uvijek govori ‘Želim ići na sjever da pronađem svoju odjeću i svoja sjećanja’. Ipak, sada se predomislila i kaže ‘gdje bismo sada išli, nemamo više dom; svi moji prijatelji imaju kosu, a ja ne'”, kazala je Om-Mohammed.
KLix
You must be logged in to post a comment Login