Connect with us

Religija

ŽIVJETI SA E’UZOM I BISMILLOM

Published

on

Hvala Dragom Gospodaru, na Njegovim neizmjernim blagodatima. Salavat i selam pečatu svih posalnika Muhammedu, s.a.v.s., časnoj i plemenitoj porodici i vrlim ashabima. Gospodaru naš, uistinu ništa nije lahko, osim onoga što Ti iz milosti ne učiniš lahkim, pa Te molimo olakšaj nam samo ono što je za nas dobro na oba svijeta, Amin!

U predajama se navodi, da ko se s Kur’anom bude družio, on će ga dočekati u liku najljepšega čovjeka, čisto da ne osjeti tugu i samoću koju osjeti onaj koji ostavi Kur’an. Gospodaru, počasti nas, da nam Kur’an u životu bude pratilac na ovom svijetu, a kada nas u kabur spuste, da nam on bude utjeha, a na Sudnjem danu, kada pred Tobom budemo stajali, da nam Kur’an bude zagovornik.

Kabur je teško mjesto i zato je ulema govorila da, dok smo još na ovom svijetu, imamo trenutke kad se osamljujemo sa Allahom dž.š., jer je propast da radost pronazalimo samo u društvu ljudi, da nas oni tješe. Družimo se sa Kur’anom upravo zbog ovoga, ne bi li nam Allah, dž.š., dao da nas Kur’an prati, Njegova riječ, da nas prati na ovome svijetu, kada nas u mezare naše spuste, da nam bude utjeha i na Sudnjem danu, da nam bude zagovornik.

Navodi se u predajama, da će se neke sure toliko se boriti za onoga koji bude učio, sve dok ga ne uvedu u džennet, jer će reći: “Gospodaru, on je mene učio. Gospodaru, on je mene učio.” I onda će ga Allah, dž.š., dati Svome govoru, jer je Kur’an Allahov govor.

Kada proučimo e’uzu, znajmo da Gospodar u Kur’anu kaže: “on, šejtan, doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju.[1] I dalje se, u ajetu, objašnjava da će šejtan imati vlast nad onima koji su njega uzeli za zaštitnika. Kad nam dođe glas da uradimo nešto loše, ako odbijemo i proučimo e’uzu, mi smo od onih koji vjeruju i na Allaha se oslanjaju. Ako šejtan uspije u nagovaranju nekoliko puta, tada šejtan nad takvom osobom ima vlast, jer mu sugerira loše i utaba svoju stazu do njegoog srca. Pazimo koga puštamo u svoje srce, jer tako, umjesto da vjerujemo Allaha, dž.š., vjerujemo šejtana. Jako je bitno kome dajemo priliku da nam šapuće i savjetuje nas i od ljudi, a i od svijeta kojeg mi svojim očima ne vidimo. Čestiti ljudi su molili Allaha riječima: “Molimo te Allahu naš, daj nam da nas nadahnu oni koji su Tebi bliski.” Meleki nam daju nadahnuće da učinimo dobro, naši ahbabi, braća, prijatelji, sestre, a takve insane čuvamo, a posebno roditelje.

Jedan insan je lijepo rekao: “To su vrata džennetska, na koja možeš ući dokle god su ti roditelji živi. Roditelji kada presele, ili si ušao na ta vrata džennetska, ili nisi.” Prijatelji su oni koji nas savjetuju ovom obrascu ponašanja. Zamislite koja se težina daje roditeljima, kad je od dobročinstva prema roditeljima paziti njihove prijatelje. Ko hoće da održava vezu sa svojim babom, neka posjeti prijatelje svoga babe.

Ovdje bi mogli i da se podsjetimo i na današnju percepciju ljudi. Danas kod ljudi, ili si melek, ili si šejtan, ili smo potpuno dobri ili loši, a Resulullah, s.a.v.s., kaže:

كُلُّ بَنِي آدَمَ خَطَّاءٌ، وخَيْرُ الْخَطَّائِينَ التَّوَّابُونَ.

“Svaki od sinova i kćeri Ademovih su griješnici, a najbolji među njima su oni koji se kaju.”[2]

Živimo među ljudima. Postoje ljudi koji nakon svađe sa drugima, zatvore vrata i ne dozvoljavau nakon toga da takve osobe uđu u njegov život. Zamislimo da nama na taj način Allah, dž.š., zatvori vrata. Zato na insane treba gledati da li ima insanijjeta ili ne. Svako može pogriješiti, pa ako se vrati, nema većeg sevapa nego kada nam insan zatraži halala. Na Sudnjem danu, Allah, dž.š., će se tako smilovati svojim robovima, da će šejtan podizati glavu, ne bil’ se i njemu Allah smilovao. Razmislimo opet o “bismilli”, njen sadržaj nije: “S imenom Allaha, Silnoga i Moćnoga”, već: “S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog”. Otvorimo vrata svoje milosti za druge, kao što želimo da nama Uzvišeni Gospodar otvori.

Ima jedna lijepa poslovica u kojoj se kaže da je najpametniji onaj čovjek koji pronađe snage da ljudima nađe opravdanje. Ulema nas uči da: “Ko bude tražio nepomućenost, neka zna da traži džennetsku osobinu.” Kod svakog insana ima vrlina i mahana, a ako tražimo samo vrline, nećemo ih pronaći. Zato, uzmimo Kur’an i sunnet Resulullaha, s.a.v.s. koji nas uče kako razumjeti ljude.

Koliko je jaka riječ ‘Allah’ u bismilli vidimo u sljedećoj predaji. Prenosi se da je jedne prilike Resulullah, s.a.v.s., dok je bio u vojnoj formaciji ostavio svoju sablju na drvo. Prišao mu je čovjek po imenu Gavres, isukao je Resulullahovu sablju, nadnio nad Resulullahom i kazao: “Muhammede, ko će sad tebe Muhammede zaštititi od mene?” Resulullah ga je pogledao i kazao: ”Allah!” U istom trenutku, čovjeku sablja ispadne iz ruke pa je Poslanik uzeo i stao pored Gavresa i rekao: “A ko sad tebe brani od mene?” “Tvoja plemenitost, o Poslaniče.” reče.  Tada mu Resulullah odgovara: ”Idi, slobodan si.” Šta znači povjerenje. Dolazi Gavres među Arape koji su za manje stvari ubijali i objašnjava im šta se desilo riječima: “Došao sam vam od najplemenitijeg čovjeka. Čovjeka kojeg sam htio ubiti, a on mi je rekao: “Allah me štiti” pa je on mene oslobodio i pustio me da idem. Tada je Gabres prihvatio i proučio: “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden resulullah.”[3]

Zamislimo šta znači imati tu snagu da živimo sa bismillom u svome životu, da sve radimo za Njegovo zadovoljstvo. Nekada najvrijednija sadaka neće biti udjeljeni novac, nego je najvrijednija sadaka ego i sujetu koja obuzimaju čovjeka staviti pod svoje noge radi Allahovog, dž.š., zadovoljstva. Jednom on najpoznatjih mufesira, tumača Kur’ana, iz prošlog stoljeća, njegov učenik je poslije preseljenja pričao kakav je insan bio. Strah ga je bilo oholosti. Živio je u Egiptu gdje je znao otići iza predavanja gdje bude hiljadama ljudi da očisti toalete gdje muslimani i muslimanke idu. Zatvori se i čisti, ali ne samo toalet već i svoj nefs. Takvi insani su živjeli život sa e’uzom i bismillom.

ZNAČENJE I MUDROSTI AJETA SURE EL-FATIHA

Već smo objasnili riječi Allaha dž.š., na samome početku sure Fatihe. Kazali smo, Fatiha dolazi od riječi ‘feteha’ što znači otvoriti. Od imena sure Fatihe, je “Ummul-Kitab”, što znači “majka Knjige”. Sura Fatiha je majka Kur’ana, u tom smislu da sadrži sva značenja koja su u Kur’anu sadržana i sve bitne poruke Kur’ana u njenih sedam ajeta. Ne dozvolimo da nam bude mrsko stalno je učiti. Vjerodostojan je hadisa Resulullaha, s.a.v.s.,da je Allah, dž.š., rekao: “Podijelio sam namaz između Mene i Moga roba.”[4]

Svaki put kad stanemo pred Allaha, dž.š., ili kada proučimo Fatihu, veliku počast dobijemoKaže Uzvišeni Gospodar:

قَسَمْتُ الصَّلاَةَ بَيْنِي وَبَيْنَ عَبْدِي شَطْرَيْنِ فَنِصْفُهَا لِي وَنِصْفُهَا لِعَبْدِي وَلِعَبْدِي مَا سَأَلَ‏‏.‏ قَالَ فَقَالَ رَسُولُ صَلَّى اللهُ عَلَيْهِ وَسَلَّمَ: اقْرَءُوا يَقُولُ الْعَبْدُ ,الْحَمْدُ لِلَّهِ رَبِّ الْعَالَمِينَ ,فَيَقُولُ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ حَمِدَنِي عَبْدِي وَلِعَبْدِي مَا سَأَلَ ‏.

Kada kaže moj Rob, hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.” da Allah u tom trenutku kaže: “Moj rob Mene hvali.” Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetovaAllah kaže: “Hvali me Moj rob.”[5]

Ljudi danas ponajviše hvale one od kojih imaju neku korist, koji su finansijski jaki ili koji možda imaju vlast. Dalje, u hadisi-kudsijju se kaže:

فَيَقُولُ، الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ،‏ فَيَقُولُ أَثْنَى عَلَىَّ عَبْدِي وَلِعَبْدِي مَا سَأَلَ‏.‏

 “Kada kaže: ‘Er-Rahmanir-Rahim’ Allah, dž.š., u tom trenutku kaže: ‘Slavi me Moj rob.’”

          Kada kažemo: “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin”,Allah kaže: “Hvali me Moj rob”, a kada kažemo: “Er-Rahmanir-Rahim”, Allah kaže: “Slavi me Moj rob”. Slava pripada Allahu, dž.š., i mi možemo obilježavati nešto, ali ne možemo slaviti ništa osim Gospodara svih svjetova.

Kada kažemo: “Maliki jevmid-din”, Allah, dž.š., kaže: “On o Meni lijepo govori.” Kada kažemo: “Ijjake n’abudu ve ijjake neste’in”, Allah, dž.š., kaže: “Ovo je između Mene i Moga roba.” Jedino Allah zna da li zaista samo Allahu robujemo i da li samo od Njega pomoć tražimo. Na kraju ovog hadisa Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Allah kaže: ‘A rob Moj će dobiti ono što traži.’

U suri Fatihi tražimo: ”Ihdines sirata-l-mustekim”, što znači “uputi nas na pravi put”. Najmanje sedamnaest puta svakoga dana, nas Allah, dž.š., počasti da Ga zamolimo onim riječima kojima dobijemo Njegov odgovor, da ćemo dobiti ono što tražimo.

Najveće spominjanje Allaha, dž.š., je učenje Kur’ana, a gledajući strukturu Fatihe, izgovarajući “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin”, naša srca trebaju osjećati i doživjeti to što proučimo. Kada smo u namazu, kada čujemo imama da uči ove riječi, neka su nam pred očima sve one blagodati koje nam je Allah, dž.š., dao. Neka su nam na pameti svi oni darovi koje nam je Allah, dž.š., dao, a poseban je dar spominjanje Allaha, dž.š.

Insan je stvoren da voli i koliko god volio nekoga, stvoren je da bi Allaha volio najviše.  Stvoren je da se vezuje, da bi se za Allaha vezao, iznad svega drugog. Nemoguće je, koliko god voljeli ili bili voljeni od nekoga da nas spomene kad god mi njega spomenemo, osim Allaha Uzvišenog. Svaki put kada spomenemo Allaha, dž.š., dobijemo počast da i Allah, dž.š., spomene nas. Još je veća blagodat kada spomenemo Allaha u nekome društvu, Allah nas spomene u društvu boljem od našeg društva, u društvu meleka, poslanika, kojem svako vjerničko srce želi da ode.

Kazali smo da je “Hamd” hvala i ta hvala se iskazuje jezikom. Ona se može iskazati na nečemu od čega imamo koristi i na nečemu od čega lično nemamo nikakve koristi. Možemo nekome iskazati hvalu što je odvažan, iako od toga nemamo nikakve koristi, ili možemo nekome kazati riječi hvale, kako nas je Resulullah, s.a.v.s., naučio, za nešto što nam jeste učinio. Resulullah, s.a.v.s:

مَنْ صَنَعَ إِلَيْكُمْ مَعْرُوفًا فَكَافِئُوهُ ، فَإِنْ لَمْ تَجِدُوا مَا تُكَافِئُونَهُ فَادْعُوا لَهُ حَتَّى تَرَوْا أَنَّكُمْ قَدْ كَافَأْتُمُوهُ.

Ko vam učini neko dobro, uzvratite mu, a ako ne nađete čime da uzvratite, onda učite dovu.”[6]

Insan treba obratiti pažnju na navedeno, jer je to odraz jednog zdravog odnosa među ljudima. Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Nije zahvalan Allahu, onaj ko nije zahvalan ni ljudima.” Uvijek imamo priliku za nešto da učinimo zauzvrat, a ako ne možemo uzvratiti, možemo barem proučiti dovu za tu osobu.

Razlika između termina “hamd” i “šukr” koje koristimo je da iskazujemo hvalu jezikom, i molimo Allaha da je to srčano stanje koje imamo. Odlazak u džamiju je “šukr”, zahvalnost, ili kada odemo svome roditelju na mezar, ako je preselio, a ako je živ, u posjetu, time smo zahvalili Allahu, dž.š., na blagodati koje imamo. I djelo je zahvala. Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Radite porodico Davudova, kako biste pokazali zahvalnost.”

Često se čovjek upita, čime smo pokazali zahvalnost, pa nas je Allah nečim počastio. Akon as je počastio hairli bračnim drugom, džamijom koja je blizu kuće, počastio nas je da imamo priliku slušati o Allahu, dž.š, i Poslaniku, s.a.v.s., i da budemo slobodan muslimanski narod, a to je velika blagodat. U jednom sirijskom gradu, prije svih ovih belaja, jedan od najvećih učača nije smio podučavati Kur’anu, već je hodao ulicom, a učenik mu se približi, i dok on hoda, uči mu Kur’an, pa mu priđe drugi učenik, prouči i ode. Ne smije stati sa njim, jer bi ga odmah uhapsili. Mi svoje dijete možemo u mekteb odvesti, Elhamdulillahi rabbil ‘alemin, hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova! Djevojke se mogu slobodno pokriti, a u Turskoj je do skoro bilo zabranjeno, nije mogla na univerzitet ići ako ima hidžab. Budimo stalno zahvalni na svim blagodatima koje nam je Allah, dž.š., dao.

Dalje, u suri Fatiha, poslije ajeta zahvale Gospodar kaže: “Er-Rahmanir-Rahim” što znači “Milostivi” i “Samilosni”. Ova dva imena Allaha, dž.š., su dva imena kojim Ga najviše treba dozivati. Koje god od Allahovih lijepih imena uzememo na svoj jezik, pokušajmo da nam biće to ime doziva. Kada nam treba snage, kažimo: “Ja Kavijj”, “Allahu Ti si Najsilniji i Najmojnićniji, podari mi snage.” Allah, dž.š., je Onaj koji čuva, dozivamo Allaha tim Njegovim imenom, Milostivi i Samilosni, a oba ova imena Allaha, dž.š., dolaze od riječi “rahmet”, što znači “milost”. Allah, dž.š., je kazao:

فَبِمَا رَحْمَةٍ مِّنَ اللَّهِ لِنتَ لَهُمْ ۖ وَلَوْ كُنتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ.

 “Allahovom milošću, ti si prema njima bio blag. A da si bio grub, oni bi se od tebe razbježali.”[7]

Kada nema milosti, kakvo je to stanje?! Zamislimo muža koji nema milosti prema svojoj hanumi ili hanumu, koja nema milosti prema svome mužu. Zamislimo roditelje koji nemaju milosti prema svojoj djeci ili djeca bez milosti prema svojim roditeljima. Kakav bi bio život bez milosti?!

Ime “Er-Rahman” se odnosi na dunjaluk, da je Allah Milostiv i na dunjaluku. Koliko puta čujemo da neko Allaha, dž.š., psuje, koliko puta vidimo da prođe namaz, a da se insan ni ne osvrne, da Allahu ljudi grijeh čine, a On je opet “Er-Rahman”, Milostivi. Zamislimo, da se Zemlja otvori da ga proguta zbog onoga što kaže Allahu dž.š. On nam otvara vrata nafake, opskrbe, a mi drugome zahvaljujemo. Allah nam spušta dobro od sebe, a mi uzvraćamo onim što je loše.

          Riječ “Er-Rahman”, znači “Onaj koji je Najmilostiviji”, a riječ “Er-Rahim”, znači “Samilosni”. Uzvišeni Gospodar će biti samilostan prema svim svojim vjernicima na Sudnjem danu. Od Njegove milosti na Sudnjem danu je da će pored nagrade za svako dobro djelo, počastiti na Sudnjem danu, da se sva djela pretvore u najbolje djelo koje smo učinili. Ako je insan činio golemo djelo, Allah će mu dati nagradu, ne jedan prema deset, nego će svako djelo biti teško koliko je teško najbolje djelo koje je učinjeno u životu. Vjernici čitav život pokušavaju imati jedno golemo djelo, pogotovo da niko osim Allaha, dž.š., ne zna.

Šta još znači “Samilostan”? Na Sudnjem danu, jer smo imali mnogo blagodati, ako nas Allah, dž.š., bude pitao za samo jednu jedinu blagodat, npr., blagodat vida, svaki će čovjek shvatiti, da nije bio u stanju Allahu, dž.š., se zahvaliti ni za tu jednu blagodat. Ali Allah, dž.š., je “Samilostan” i On će vjernicima i vjernicama, ako Bog da, sve blagodati koje nam je dao, pokloniti i neće nas ni pitati za njih.

Kada molimo Allaha molimo imenom “Ja Rahman”, “O Milostivi”, smiluj mi se na dunjaluku i molimo imenom “Rahim”, “Pokloni mi blagodati Gospodaru, nemoj me pitati za njih”. Allah nam tada pokloni sve blagodati i vid, sluh, zdravlje, bezbijednost, a loša nam djela na dunjaluku sakrije od ljudi da ne znaju.

Od edeba prema grijehu je da o njemu ne govorimo. Ako imamo neki grijeh, sakrijmo ga. Allah nam je pokrio, pa ga i mi pokrijmo. Od pokazatelja iskrene tevbe jeste i to kada čovjek priča o svom nekom bivšem periodu života, o nekom grijehu, da ne priča o tome, ili ako priča da se ne naslađuje time. Allah je sakrio, pa nemoj ni ti ljudima spominjati. Allah će na ahiretu sakriti gijehe i još uvećati dobra djela. Zato, kada učimo Fatihu, i kažemo: “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin” hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, pa kažemo: “Er-Rahmannir-Rahim”, tada zamislimo da ćemo račun polagati pred Njim i treba nam biti drago, jer je On Onaj koji je Milostivi i Samilosni.

Spoznaja ajeta: “Maliki jevmiddin” što znači, “Vladaru Sudnjega dana”, je ajet koji je čovjeku dovoljan za cijeli život. Ko god vjeruje u odgovornost pred Allahom, dž.š., ne ponaša se svakako. Kod nas, u narodu, ne kažu bez razloga: “Ako Boga znaš”, a ne kažu: “Ako vjere znaš”. Ti možeš znati vjeru i šta je halal, a šta je haram, ali opet učinimo nešto što je zabranjeno. To je kada insan ne zna za Allaha, dž.š., jer da zna, sigurno to ne bi uradio.

Na dunjaluku, ljudi sude jedni drugima i iznose jedni o drugima razne stavove. Prva generacija muslimanan nije tako postupala, jer su to bila čista srca. Nisu jedni o drugima ružno razmišljali, mislili su da svi rade samo za ahiret. Tada dolazi objava ajeta u kojem Allah, dž.š., kaže:

مِنكُم مَّن يُرِيدُ الدُّنْيَا وَمِنكُم مَّن يُرِيدُ الْآخِرَةَ.

“Ima od vas onih koji hoće dunjaluk, a ima i onih koji hoće ahiret.”[8]

Din je vjera, ali je din i polaganje računa. Onako kako se ophodimo, tako će se prema nama ophoditi. Nećemo posijati korov, a da nikne pšenica, nećemo posijati zlo, a da nikne dobro. Najviše čega se insan treba bojati je Allah, dž.š., i lični grijeh.

Ajet: “Maliki jevmid-din”, ili po drugom kiraetu “Meliki jevmid-diin” znači “Vladar Sudnjega dana” i “Onaj koji posjeduje Sudnji dan”. Mi danas posjedujemo kuće, automobile i razne stvari, ali su one u vlasti Allaha, dž.š., Allah je vladar svega. Omer, r.a., je govorio: “Svedite sa sobom račune, prije nego što budete pred Allahom račun polagali. Izvagajte svoja djela, prije nego što se ta dobra djela, kod Allaha budu izvagala. Znajte, da je Melek smrti prošao pored vas i otišao kod drugih. Blizu je dan, kada će proći Melek smrti pored drugih, a doći vama.” Resulullah, s.a.v.s., je rekao: “Ona osoba kojoj dođe smrt, za tu osobu je Sudnji dan nastupio.”[9]

Sve što će se dešavati iza preseljenja neke osobe na ovome dunjaluku, više je sene tiče i zato ovaj ajet: “Maliki jevmiddin”, “Vladar Sudnjega dana”, oplemenjuje čovjekovo ponašanje. Kad nas uzme snaga ili osjetimo moć, odmah se sjetimo kako će biti na dan kada će sva moć biti Allahova, pa sebe podsjetimo na svrhu cijeloga života i ajeta: “Ijjake n’abudu ve ijjake neste’in”, da “Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo”.

Molim Allaha da naša srca očisti zahvalom i da nas počasti da budemo od onih koji Milostivoga i Samilosnoga dozivaju, da nas počasti da budemo svjesni svoje odgovornosti prema Allahu, dž.š. Molimo Ga da popravi naše stanje, jer narod koji izgubi moral, koji izgubi svijest odgovornosti prema Allahu, dž.š., niko osim Allaha ne može popraviti.

IZDVOJENE PORUKE:

  •  Kada kažemo: “Elhamdulillahi rabbil ‘alemin, Allah kaže: “Hvali me Moj rob”. Kada kažemo: “Er-Rahmanir-Rahim”, Allah kaže: “Slavi me Moj rob”. Slava pripada Allahu, dž.š., i mi možemo obilježavati nešto, ali ne možemo slaviti ništa do li Gospodara svih svjetova.
  • Ajet “Ihdinessirata-l-mustekim”, što znači, “Uputi nas na Pravi put” najmanje sedamnaest puta učimo svakoga dana, da nas Allah, dž.š., počasti da Ga zamolimo onim riječima, kojima dobijemo Njegov odgovor: “A rob Moj će dobiti ono što traži.”
  • Stvorio nas je Allah, dž.š., a mi drugome robujemo. Allah nam otvara vrata nafake, opskrbe, a mi drugome zahvaljujemo. Allah nam spušta dobro od sebe, a mi uzvraćamo onim što je loše.
  • Riječ “Rahman”, znači “Onaj koji je Najmilostiviji”, a riječ “Rahim” znači “Samilosni”. Uzvišeni Gospodar će biti samilostan prema svim svojim vjernicima na Sudnjem danu. Od Njegove milosti na Sudnjem danu, je da će pored nagrade za svako djelo, počastiti na da se sva djela pretvore u najbolje djelo koje smo učinili.
  • Ajet: “Maliki jevmid-din”, što znači “Vladar Sudnjeg dana”, oplemenjuje čovjekovo ponašanje. Kad nas uzme snaga ili osjetimo moć, odmah se sjetimo kako će biti na Dan kada će sva moć biti Allahova, pa se podsjetimo na svrhu cijeloga života i ajeta: “Ijjake n’abudu ve ijjake neste’in” što znači “Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć tražimo”.

Halka tefsira (Sarajevo, 21. 2. 2018.)


[1] En-Nahl, 99.

[2] Ibn Madže, 4251.

[3] Ahmed, 14929.

[4] Muslim u Sahihu.

[5] Ibn Madže, 3784.

[6] Ebu Davud, 1672.

[7] Alu Imran, 159.

[8] Alu Imran, 152.

[9] Asbahani, ”Hiljetu-l-evlija”, VI svezak, str. 267., bilježi kao riječi Enesa ibn Malika, r.a.

Izvor:hafizkenanmusic

Religija

Komentar hadisa: Odredimo sebi životni cilj ili će nam ga drugi odrediti

Published

on

Komentar hadisa: Odredimo sebi životni cilj ili će nam ga drugi odrediti

datum objavljivanja: 23.05.2024.

Habbab ibn el-Erett, r.a., kazuje o događaju koji se desio u Mekki u vrijeme najvećih progona, zlostavljanja i uznemiravanja muslimana.

 

شَكَوْنا إلى رَسولِ اللَّهِ صَلَّى اللهُ عليه وسلَّمَ وهو مُتَوَسِّدٌ بُرْدَةً له في ظِلِّ الكَعْبَةِ فَقُلْنا: ألا تَسْتَنْصِرُ لنا ألا تَدْعُو لَنا؟ فقالَ: قدْ كانَ مَن قَبْلَكُمْ، يُؤْخَذُ الرَّجُلُ فيُحْفَرُ له في الأرْضِ، فيُجْعَلُ فيها، فيُجاءُ بالمِنْشارِ فيُوضَعُ علَى رَأْسِهِ فيُجْعَلُ نِصْفَيْنِ، ويُمْشَطُ بأَمْشاطِ الحَدِيدِ، ما دُونَ لَحْمِهِ وعَظْمِهِ، فَما يَصُدُّهُ ذلكَ عن دِينِهِ، واللَّهِ لَيَتِمَّنَّ هذا الأمْرُ، حتَّى يَسِيرَ الرَّاكِبُ مِن صَنْعاءَ إلى حَضْرَمَوْتَ، لا يَخافُ إلَّا اللَّهَ، والذِّئْبَ علَى غَنَمِهِ، ولَكِنَّكُمْ تَسْتَعْجِلُونَ. (البخاري)

“Požalili smo se Božijem Poslaniku, s.a.v.s., dok je bio u hladu Kabe, a svoju burdu je podmetnuo sebi pod glavu, riječima:

  • ‘Zar nam nećeš tražiti pomoć?! Zar nećeš činiti dove za nas?!’
  • ‘Dešavalo se prije vas da bi uzeli čovjeka, iskopali mu rupu u zemlji i stavili ga u nju, a zatim bi donijeli testeru, stavili bi mu je na glavu i raspolovili, željeznim češljevima bi ga češljali razdvajajući meso od kostiju i sve to ga nije odvratilo od njegove vjere. Tako mi Allaha, ova misija će se uspješno završiti, tako da će jahač putovati od Sane do Hadremevta bojeći se samo Allaha, dž.š., i vuka za svoje stado, ali vi požurujete!'”[1]

Za mnoge od nas karakteristično je, a što je izgleda i osobenost muslimana općenito, da kada kažemo da imamo samo jednu želju da to podrazumijeva da nam se sve želje ispune, jer se ne možemo odlučiti za jednu te tako naše potencijale rasipamo na mnoge strane. Puno toga započinjemo, a malo završavamo.

Nalazimo se u 2022. godini, većina prepuštena svakodnevici bez jasnog cilja šta želi u narednom periodu postići, a samim tim i bez ikakve strategije kako to ostvariti. Prepuštamo se sudbini kako je mi razumijevamo, i kako je to govorio Meša Selimović: “… nikud ne žurimo, jer sam život žuri; ne zanima nas da vidimo šta je iza sutrašnjeg dana, doći će što je određeno…” Da ovo stanje duha i ukupnog ljudskog usmjerenja, ipak, nije karakteristično samo za nas pokazuju ispitivanja koja su provedena na više hiljada mladih ljudi i koja su pokazala da samo 3% njih planira svoj život. Ostali vode život besciljno, od danas do sutra. Može li se zamisliti da milioni ljudi žive samo da bi jeli, pili, provodili se i razmnožavali, bez ikakvog višeg cilja u životu?!

Suprotno rečenome vjernik zna da nije bačen na ovaj svijet i da nije zaboravljen. On zna da ga je Allah, dž.š., stvorio i da ima cilj i svrhu postojanja. Zbog toga se ne može neodgovorno odnositi prema životu koji mu je darovan.

On je svjestan da će se vratiti svome Gospodaru kada će vrlo detaljno odgovarati da li je ispunio svoju životnu misiju ili ne.

أَفَحَسِبْتُمْ أَنَّمَا خَلَقْنَاكُمْ عَبَثًا وَأَنَّكُمْ إِلَيْنَا لَا تُرْجَعُونَ

Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se nećete povratiti?”[2]

Ljudski život je Božiji dar koji se samo jednom dobiva. I bez obzira da li smo svjesni toga i kako ozbiljno to prihvatamo, nikada nećemo dobiti novu šansu da ga živimo.

Stoga je ključni detalj uspješnog života na ovom svijetu biti toga svjestan i jasno odrediti svoj cilj. Šta želimo biti i kako to ostvariti!

Trebamo što objektivnije promišljati o svojim afinitetima, potencijalima, konsultirati se s iskusnijima i obrazovanijima i konstantno moliti Allaha, dž.š., da nas usmjeri na cilj koji je najbolji za nas.

Ali cilj ne smijemo ni usko postaviti i nastojati ostvariti samo naše želje i htijenja, nego posmatrati sebe dijelom kolektiva, džemata, zajednice. Čime je najbolje da se bavim kako bih bio najkorisniji sebi, porodici, džematu, zajednici i to, naravno, nikada samo u materijalnom smislu.

Beznačajne stvari nas ne smiju odvratiti od postizanja cilja. Trebamo se učiti gledati ne samo u ono što se pokazuje nego i u ono što se krije iza toga. Takve osobe imaju viziju, sposobnost da vide dalje od konkretnih dešavanja i okolnosti. Cilj i plan kako ga postići ne mogu biti valjani ako se radi bez ozbiljne posvećenosti i vizije.

Allah, dž.š., hvali one koji posjeduju viziju, pa spominje Ibrahima, Ishaka i Jakuba, alejhimus-selam, hvaleći njihovu duhovnu snagu i dalekovidnost.

وَاذْكُرْ عِبَادَنَا إِبْرَاهِيمَ وَإِسْحَاقَ وَيَعْقُوبَ أُولِي الْأَيْدِي وَالْأَبْصَارِ

I sjeti se podanika Naših Ibrahima, Ishaka i Ja'kuba, sve u vjeri čvrstih i dalekovidnih.[3]

Razvijajmo potom goruću želju za onim što želimo postići kako bismo još više ojačali viziju postavljenog cilja. Ne zaboravimo, ogromna je razlika između želje da nešto postignemo i odluke da ćemo to neizostavno i ostvariti.

A kada jasno odredimo cilj, nastojati što detaljnije isplanirati kako cilj ostvariti i biti svjesni da odluke koje donosimo na tom putu imaju svoju težinu. Odluke koje donosimo usmjeravaju život kojeg živimo!

Kada krenemo ka ostvarenju cilja, otkrit ćemo da nam mnogi otežavaju, ali i da nam pomoć stiže iz mnogih neočekivanih izvora. Otuda, ne zaboravimo da se u dovama koje svakodnevno činimo svjesno zahvalimo Allahu, dž.š., na blagodatima koje već uživamo i mogućnostima koje nam je podario. Neophodno je da budemo spremni da se zahvalimo za Božiju, a potom i za ljudsku pomoć koju dobivamo.

S druge strane, odabrati cilj u životu kojem nismo dorasli, ili kojeg svojim potencijalima prevazilazimo ili cilj kojeg ne volimo i ne osjećamo svojim, znači neodgovorno se ponašati prema životu i upropaštavati vrijeme i potencijal koji su nam darovani.

Životno je pravilo “da nam je svaka stanica pogrešna, ako sjednemo u pogrešan voz”! Čak i ako uspijemo u ostvarivanju ciljeva koji nisu naši, koji ne izviru iz naših suštinskih želja, nećemo biti ispunjeni, nego ćemo osjećati prazninu.

Ali, ako putujemo ka svom suštinskom cilju, osjećat ćemo zadovoljstvo i radost na svakom osvojenom koraku. Bit ćemo spremni na odricanja, napore i žrtve, jer čovjek se žrtvuje za ono što mu je poznato i što voli. Nema žrtve bez ljubavi.

Šta bi onda trebao biti naš životni cilj?

Musliman je svjestan svoje zadaće da sobom ispunjava prostor i vrijeme koji su mu dodijeljeni, da ih oplemenjuje, proizvodi vrijednost i dobro i oslobađa ono najljepše što nosi u sebi, a čime ga je Gospodar njegov obdario.

On se ne povlači iz životne stvarnosti, jer zna da ako on tu stvarnost ne bude uređivao prema zahtjevima Božije Riječi, uređivat će je drugi, koji nemaju dovoljno znanja i morala te neće biti blagoslovljena od Boga i imat će loše posljedice po čovjeka.

Ashabi, r.a., su bili svjesni svoje uloge u zajednici i društvu i nisu su se štedjeli u izvršavanju onoga što je Poslanik, s.a.v.s., od njih tražio. Štaviše, uvijek su željeli činiti više nego što je to od njih traženo. Brojni su primjeri takvog zalaganja. Između ostalih, mladih ashaba kojima je nedostajalo godina, ali ne i hrabrosti da se suoče s jačim neprijateljima.

Od 40 ashaba Muhammeda, s.a.v.s., koliko ih je bilo do kraja četvrte godine pozivanja u islam, samo su dvojica imali preko 40 godina. Od tih 40 mladića petnaest ih je postalo šehidima. Žrtvovali su svoj život za ideju za koju su se borili.

Mehmed el-Fatih je osvojio Konstantinopolj sa 23 godine. Sa 15 godina je uzjahivao konja i ulazio u more, a ljudi su ga vraćali. To je nekoliko puta pokušavao, ali su ga uvijek vraćali. Znao je da se do Konstantinopolja jedino morem može doći. Nakon osam godina je osvojio taj grad, zato što mu je taj cilj uvijek bio pred očima.

Pogledajmo snove i ciljeve imama el-Buharija. Kada je imao 14 godina, na jednom naučnom skupu je slušao dvojicu učenjaka kako se žale na zbirke hadisa u kojima je bilo vjerodostojnih, slabih i apokrifnih hadisa. Nadali su se da će se pojaviti neko ko će izdvojiti vjerodostojne hadise u zasebnu zbirku. On je tada u sebi rekao: “Ja ću to učiniti!” Kasnije je sačinio poznati Sahih koji sadrži samo vjerodostojne hadise. Vidimo kako velikani biraju ciljeve i teže ka njihovom ostvarenju.

To su bili veliki ljudi visokih ambicija. Tvoje namjere će postati čvrste samo ako u srcu budeš imao velike ciljeve.

Danas, kada muslimanski svijet doživljava tektonske poremećaje, kada je napadnut izvana, a rastače se iznutra, što se na određen način osjeti i u bosanskohercegovačkom društvu, kao nikada prije potrebni su mladići i djevojke koji su svjesni svoje odgovornosti, koji su duhovno, moralno i intelektualno zreli i koji su spremni posvetiti se odgoju i obrazovanju muslimana i izgradnji zdravog društva.

Već dugo vremena se iščekuje generacija koja će zanemariti svoje osobne interese posvećujući se općim interesima, interesima svih muslimana, bolje reći interesu čovječanstva.

Međutim, puko nadanje da će buduće generacije biti bolje, da će moći donijeti prosperitet i napredak društvu, a da sami ništa ne radimo da izgradimo te nove generacije jeste krajnje naivno i utopističko.

Kao što smo mi rezultat promišljanja, planiranja i djelovanja naših djedova i nana, na isti način će naši unuci biti produkt onoga što mi danas osmišljavamo, planiramo i radimo.

Još jednom važno je naglasiti da ako mi ne planiramo našu budućnost, neko drugi će nam je isplanirati. Štaviše, drugi je već planiraju za nas. Na nama je da odlučimo želimo li živjeti naše snove ili biti dio tuđih snova i planova!

Ljudi se uglavnom dijele na dvije vrste: velike ljude koji imaju ciljeve i ideale za koje se žrtvuju i male ljude koji imaju prohtjeve i nagone kojima se prepuštaju!

Habbab ibn el-Erett, ashab koji je među prvima primio islam, trpio je brojna zlostavljanja onih koji su ga držali kao roba, pa se jednom prilikom požalio na to stanje Muhammedu, s.a.v.s., a on ga je podsjetio da u svakom vremenu oni koji žive istinske vrijednosti bivaju uznemiravani i šikanirani, ali oni su istrajni i ne odustaju, imaju svoj cilj i spremni su da se žrtvuju kako bi ga ostvarili. Tako će se i misija islama uspješno privesti kraju i bit će uspostavljeni mir i sigurnost. Ali to se ne može desiti “preko noći”, radi se o procesima koje treba odgovorno i posvećeno voditi, iako je u prirodi čovjeka da on rezultate svoga rada želi vidjeti odmah!

Autor: Zuhdija Hasanović

[1] El-Buhari, Sahih, “Kitabul-ikrah”, br. 6.943.

[2] Kur'an, El-Muminun, 115.

[3] Kur'an, Sad, 45.

islam.ba

Nastavi čitati

Cazin

FOTO Svečana akademija 84. generacije medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu: Omladina vrijedna divljenja

Published

on

By

Ove godine četrdeset tri maturanta je završilo svoje školovanje u medresi, a njihovi razrednici su bili prof. Memnuna Dervić i prof. Elvedin Grošić. Za učenika generacije su proglašeni Suela Bajrektarević i hafiz Emir Osmanagić
U medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu je svečanom akademijom ispraćena 84. generacija maturanata ove medrese. Jedan poseban ambijent i lijepa emocija koju mogu izazvati samo medresanske akademije je posebnost i ovog dana u Cazinu.
Ovaj veliki dan maturantima su uljepšali njihovi najbliži, profesori, zvaničnici Islamske zajednice, Unsko-sanskog kantona i Grada Cazina. Ove godine četrdeset tri maturanta je završilo svoje školovanje u medresi, a njihovi razrednici su bili prof. Memnuna Dervić i prof. Elvedin Grošić. Za učenika generacije su proglašeni Suela Bajrektarević i hafiz Emir Osmanagić.
Izaslanik reisu-l-uleme na ovoj svečanosti je bio mr. Nevzet-ef. Porić, muftija ljubljanski, a prigodnim govorima su se obratili muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, direktor medrese prof. Zuhdija Handanović, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta USK Denis Osmankić i gradonačelnik Cazina Nermin Ogrešević.
Izaslanik reisu-l-uleme muftija Nevzet-ef. Porić je istakao veliki doprinos kojeg daju naše medrese široj društvenoj zajednici u vidu moralnih primjera i dosljednih principa. Uputio im je i poruku da Islamska zajednica računa na njih kao stubove društva u cjelini i posebno naglasio da su oni generacija koja prolazi kroz izazove koje ne poznaju ranije generacije.
– Počastvovan sam što sam danas ovdje u Cazinu, a pogotovo što vam imam čast prenijeti iskrene selame i čestitke našeg cijenjenog reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića. Ovih četrdeset troje mladih ljudi su stubovi intelektualnog i duhovnog napretka Bosanske krajine i države Bosne i Hercegovine.
Prije neki dan je održano jedno svjetsko takmičenje gdje su prva mjesta dobivali oni koji su se nakaradnije obukli ili ružnije predstavili. Danas kada ovdje vidimo ovu mladost, ljepotu i urednost, pa zar mi kao muslimani možemo pristati na nešto drugo?
Evropska unija je zajednica gdje su se ljudi, prije svega dogovorili, da izgrađuju kulturu mira, koji će osigurati njihovim zemljama stabilnost i napredak, a potom su se dogovorili o određenim vrijednostima na kojima će se temelji ta zajednica. Ovaj urnek je prethodno viđen kroz islamsku civilizaciju, ali ono što prijeti moralnom posrnuću Evrope danas su dupli standardi i dvostruki aršini. Vidimo da ne vrijede ljudi jednako u Evropi i na Istoku, a jednakost je jedna od ključnih vrijednosti Evropske unije. Zato je moja poruka ovoj omladini danas: Istrajte na vrijednostima i budite konzistentni i pravedni u vašem zalaganju vrijednosti – poručio je u svom obraćanju muftija Porić.

Muftija Porić se obratio maturantima i pozvao ih da budu svjesni i ponosni emaneta kojeg su ponijeli, da budu ponosni na svoju vjeru, na svoju domovinu, na svog reisa Džemaludin-ef. Čauševića, na svoje profesore i na svoje roditelje i da nikada ne dozvole da u ružnom svjetlu predstave naše vrijednosti, niti da nas osramote, te ih je pozvao da upišu islamske, ali i druge fakultete i preuzmu emanet Islamske zajednice i države dostojno i odgovorno.
Muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je čestitao maturantima i njihovim roditeljima i muderisima ovu važnu životnu fazu i istakao značaj medrese i vjerskog obrazovanja u odgoju i podizanju novih generacija.
– Završetkom medrese uspjeli ste dosegnuti važnu fazu u vašem životu na putu stjecanja znanja. Mnogo ste naučili i usput dosta “pokupili” u medresanskom ambijentu. Poručujem vam da na svemu tome budete zahvalni. Prvo, dragom Bogu jer nas je učinio muslimanima i uputio nas na Pravi put. Zahvalnost Bogu je pola vjere, a druga polovina je strpljivost. I kada god budete zahvalni, dobit ćete još više od onoga što ste očekivali.

Zahvanost dugujete i svojim roditeljima koji su vas odgajali i usmjerili da izaberete ovu školu. Koliko god da postignete u svome životu i koliko god kasnije bili uspješni, uvijek se zapitajte jesu li vam roditelji time zadovoljni. Moramo posebno biti zahvalni i našim učiteljima – muderisima, profesorima koji su prenosili svoje znanje na vas. Profesori medresa čuvaju i baštine islamski identitet te ga prenose našim učenicima.
Mnogo je puteva koje ćete sami birati, ali bi najbolje bilo da izaberete staze unutar naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, gdje ćete graditi vlastitu budućnost i biti najbolji predstavnici škole i kraja iz kojeg dolazite – rekao je u svom obraćanju muftija Kudić.
Direktor medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” prof. Zuhdija Handanović nije skrivao svoje emocije nakon ispraćaja još jedne vrijedne generacije. Zahvalio se svima koji su dali svoj doprinos u podršci medresi, a posebno roditeljima koji su im povjerili svoju djecu.
– Naši današnji maturanti su već odrasli momci i djevojke koji su stasali da dostojno ponesu breme života. Pozvaćt ću vas sviju da im budete podrška da upišu najbolje fakultete, da se ostvare u onome u čemu su najbolji i da to stečeno znanje i iskustvo nakon toga ponude našem narodu i služe mu.
Kao direktor škole sam posebno ponosan na ovu generaciju koja je iznjedrila dvojicu hafiza Kur'ana Časnog i preko dvadeset učenika sa odličnim uspjehom i mnogim znanjima i kompetencijama. Želim se zahvaliti roditeljima koji su nam povjerili svoju djecu, a potom i svojim kolegama profesorima koji su taj emanet dostojno i sa odgovornošću nosili – rekao je direktor Handanović.
Vlada Unsko-sanskog kantona na razne načine podupire rad medrese i razumije njenu važnost u odgono-obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine. Ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta Unsko-sanskog kantona Denis Osmankić se obratio maturantima i svim prisutnima ističući da je znanje vrijednost koje je uvijek na cijeni.
– Vrijednost znanja i onih koji znanje nose su na visokom stepenu u našoj vjeri i tradiciji, jer je znanje u temeljima naše vjere. Da biste bili na ovom mjestu danas, dragi maturanti, prešli ste veliki put i uz to uložili mnogo truda i odricanja. Želim vam iskreno da nastavite tim putem dobra, putem znanja i odgoja i uzdizanja, jer su ljudi koji znaju i koji vjeruju budućnost ne samo ove zemlje, već svijeta u cjelini – poručio je ministar Osmankić.

Gradonačelnik Cazina mr. Nermin Ogrešević je iskazao veliko zadovoljstvo činjenicom da je ova obrazovna ustanova u Cazinu, te naglasio da je ona jedan od najboljih ambasadora Cazina, ali i Krajine u cjelini.
– Želim se ovom prilikom zahvaliti svima onima koji su donijeli odluku da ova medresa bude u ovom gradu. Mi smo do sada sa posebnim senzibilitetom gledali na medresu i dalje ćemo to činiti. Drago mi je da se razvija, da nudi ovom gradu novu mladosti, znanje i pobožnost, ali isto tako sam sretan što medresa planira otvoriti vrtić i mi im na tom putu želimo biti velika podrška – poručio je gradonačelnik Ogrešević.
Učenik Hasan Jusić je pročitao vrlo emotivno pismo generacije, gdje su istakli značaj medrese iz svoje perspektive, šta im je medresa pružila i zahvalni svima koji su sudjelovali u tome da im boravak u medresi učine prijatnim i korisnim.
Kao veliki znak zahvalnosti, učenici su uručili svome razrediku prof. Elvedinu Grošiću poklon umru.
Na kraju je hafiz Muhamed Kanurić proučio ašere, a hafiz Emir Osmanagić dovu.
Nastavi čitati

BiH

Muhamed Kanurić učenik medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” novi krajiški hafiz

Published

on

Pred Komisijom za hifz Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, danas, 13. maja 2024. je hifz Kur'ana Časnog položio Muhamed Kanurić i stekao zvanje hafiz Kur'ana Časnog. Muhamed Kanurić je učenik četvrtog razreda medrese “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu. Njegov mentor, muhaffiz je bio hafiz Elmir Mehmedović, profesor u Cazinskoj medresi.

Ovim povodom, svoju čestitku je uputio i muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić.

– Obradovan sam informacijom da je učenik naše medrese Muhamed Kanurić završio hifz Kur'ana Časnog pred Komisijom za hifz u Sarajevu. Kada je Muhamed u pitanju, stekli su se svi uvjeti trougla uspjeha; vlastita želja, podrška roditelja i usmjerenje nastavnika. Iako roditelji nekada žarko žele uspjeh svog djeteta, neophodno je da i dijete posjeduje želju za uspjehom. Roditeljska podrška je važna, pogotovo ako je roditeljska emocija podržana znanjem kao što je slučaj kod Muhamedovih roditelja. I svakako muallim/muhaffiz i naša medresa su mu pružili sve uvjete i dali mu potrebno usmjerenje i pratili ga u njegovom napredovanju. Koristim priliku da čestitam hafizu Muhammedu ovaj veliki mubarek. Njegovim roditeljima čestitam na trećem djetetu koje se im je darovalo krunu. Česitam hafizu Elmiru Mehmedoviću na prvom hafizu kojeg je izveo i želim mu još mnogo uspjeha na polju mentorstva u hifzu Kur'ana Časnog. Sretan sam i zbog naše medrese i naše Islamske zajednice i našeg naroda u cjelini – poručio je muftija Kudić.

Muhamed Kanurić je sin dr. Hakije i prof. Enise. Rođen je 16.10.2005. godine u Rijadu u Saudijskoj Arabiji. Osnovu školu je započeo u Rijadu a završio u Bihaću. Svoje obrazovanje je nastavio u medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu i trenutno je učenik četvrtog razreda. Hafiz Muhamed je treći hafiz u porodici, a njegova sestra Merjem i brat Hamza su prethodno položili hifz, dok je njegova mlađa sestra u procesu učenja hifza Kur'ana Časnog. Njegov muhaffiz je bio hafiz Elmir Mehmedović, čiji je ovo prvi kandidat koji je uspješno položio hifz Kur'ana Časnog.

(Preporod.info)

Nastavi čitati

Najčitanije