Religija
Znaš li šartove svoje vjere islama?
Islam nečistoću ne prihvata. Ne ostavlja prostor ni mogućnost da nečist hodaš, pa u izuzetnim situacijama propisuje tejemum.
Šerijat je zakon i skup pravila kojima je obuhvaćen cjelokupan čovjekov život. Sve sfere življenja, zakonom Božijim su obuhvaćene i objašnjene. Kroz taj zakon uređuje se čovjekov odnos prema Stvoritelju. Uređuju se odnosi u braku i porodici, međuljudski odnosi te oblast kaznenih odredbi, odnosno propisuju se sankcije za prijestup i grijeh.
Prva oblast koju šerijat uređuje je ibadet. Često ovu riječ prevodimo kao bogoslužje, a u suštini, po definiciji naše vjere, čitav čovjekov život, svaki njegov dunjalučki korak bi trebao biti u službi Svevišnjeg. Riječ ibadet je teško adekvatno prevesti, ali se može objasniti. To je skup propisa koji uređuju čovjekov odnos sa Stvoriteljem i obuhvata trideset i tri šarta, uslova, kako bi taj naš odnos sa Gospodarom bio upotpunjen.
Da bi neko za sebe mogao reći da je musliman, mu’min, treba znati i mora živjeti te šarte vjere naše. Prvi među njima su imanski – vjerujem u Boga, meleke, poslanike, kitabe, Sudnji dan i sudbinu. Tako, ti šarti, koji bi u našem srcu i ubjeđenju trebali stanovati, glase. Ovu su temeljne istine naše vjere. Da bi se vjernikom zvao moraš svih šest jednako vjerovati. Ne dao Allah poricati bilo koji od spomenutih. Značilo bi to u kufr zagaziti, a to bi opet značilo ići stazom koja vječnoj patnji vodi. Svaki ovaj šart, ako je duboko ukorijenjen u našem srcu, rađa plodom i našu vjeru, vjerovanje naše, vidljivim čini. Čini nas okruženju prepoznatljivim po prakticiranju vjere kroz šarte islamske. Kelimei-šehadet svjedočimo, a on je ključ našeg uspjeha na oba svijeta. Namaz klanjamo kako bi imali zaštitu od grijeha i razvrata ovdje i kako bismo na Ahiretu spašeni bili. Postimo, post propisani, kako bismo iman jačali i na više žrtve na putu Božijem bili spremni. Zekat dijelimo, želeći se očistiti, imetak svoj očistiti i sigurnim ga od propasti učiniti. Hadždž je obaveza imućnog muslimana i privilegija jer to što hadždž nudi ne može se nigdje kupiti, nigdje naći, osim na mjestu s kojeg je Ibrahim pejgamber poziv uputio i na kojem je Muhammed, a.s., ashabe propisima hadždža učio. Svaki musliman ove šarte shodno svojim zdravstvenim i imovinskim mogućnostima treba da živi. Ove prve, imanske, u sebi doživljava, a islamske živi, prakticira i tako svoje vjerovanje manifestira.
Allah, dž.š., je čovjeku propisao, naredio, čistoću u svemu. On Objavom naređuje da se prije nego što pred Njega stanemo, okrenuvši se prema kibli, operemo, abdestimo.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ إِذَا قُمْتُمْ إِلَى الصَّلاةِ فاغْسِلُواْ وُجُوهَكُمْ وَأَيْدِيَكُمْ إِلَى الْمَرَافِقِ وَامْسَحُواْ بِرُؤُوسِكُمْ وَأَرْجُلَكُمْ إِلَى الْكَعْبَينِ
“O vjernici, kada hoćete da klanjate, lica svoja i ruke do iza lakata operite i dio glava svojih potarite i noge do iza članaka operite.“ (El-Maida, 6) Ovaj ajet, osim što abdest naređuje, on ga i objašnjava, te nam u detalje kazuje šta oprati, kako abdest uzeti. Mi u ovom ajetu nalazimo ono što u mektebskoj i fikhskoj literaturi nazivamo, abdeski šarti. Nalazimo ono što je uslov za ispravnost abdesta. Oprati lice, ruke, mesh glave učiniti i noge do članaka oprati, to su abdeski šarti ili farzovi. Bez ove četiri radnje abdesta nema. Kad imamo malo vode, ograničit ćemo abdest na ovo što se oprati mora, a kad nam je vode dovoljno i sunnet Pejgambera našeg ćemo slijediti, te abdest sa svim onim radnjama koje smo kao mektebski polaznici naučili upotpuniti.
U istom ajetu u kojem Svevišnji naređuje da abdestimo prije namaza, naređuje nam i slijedeće: “A ako ste džunubi, onda se okupajte.“ (El-Maida, 6) Ovaj dio ajeta je negdje preveden i riječima “ako ste nečisti“, izbjegava se riječ džunub, iako ona podrazumijeva sasvim posebnu, specifičnu nečistoću zbog koje je kupanje farz. To je nečistoća koja nastupa usljed spolnog odnosa ili poslije polucije na bilo koji način da je do nje došlo, te poslije redovnog mjesečnog pranja žene, odnosno hajza i nifasa. Danas je, nažalost, mnogo naše omladine, pa i starijih džematlija, koji u neznanju griješe. Neki ne znaju da se moraju kupati u spomenutim situacijama, a mnogo je onih koji se ne znaju ispravno okupati. Uzaludno je kupanje ako se farzovi gusula ne upotpune. Zato ovdje želim da se podsjetimo i naučimo i gusulske šarte. Tri ih je samo, pa ih je lahko zapamtiti i poslije ovog današnjeg časa vjeronauke održanog s ovog minbera, nema opravdanja za neupotpunjen propis gusula. Šarti su: usta i grlo isprati, nos isprati i cijelo tijelo oprati da nigdje suho ne ostane. Kad govorimo o tijelu cijelom, ulema naša naglašava da to podrazumijeva da voda dopre do svakog njegovog dijela, pa i pod prsten ako ga nosiš. Pomjeri prsten kako bi i taj dio tijela bio gusulom upotpunjen. Ovako okupan muškarac i žena, musliman i muslimanka, spremni su stati na kožicu, na sedžadu i Gospodaru svome na sedždu pasti.
Islam nečistoću ne prihvata. Ne ostavlja prostor ni mogućnost da nečist hodaš, pa u izuzetnim situacijama propisuje tejemum. To je simbolično čišćenje zemljom. To nije čišćenje u fizičkom smislu. To je u svijesti našoj postavljanje granice između nečistog i čistog našeg stanja, između nedostojnog da pred Boga stane i dostojnog da Allahu, dž.š., na blagodatima zahvaljuje. Tejemum je čišćenje zemljom simbolično, fiktivno. On je u suštini čovjekovo vraćanje na kolosijek vjere. Vraćanje Boga u svijest našu, a sebe u okrilje Njegovih propisa. Šarti su mu: nijjet, potiranje rukama lica nakon što smo njima dotakli predmet od zemlje, te potiranje na isti način desne i lijeve ruke. To su tejemumu farzovi. To svaki musliman treba znati, i treba znati da tejemum prestaje važiti kad se otkloni razlog njegovog uzimanja, a razlog može biti nedostatak vode ili čovjekova bolest koja ga ograničava u korištenju vode.
Namaz je temelj naše vjere. Tako Poslanik govori, a da bi taj temelj bio zdrav, čvrst, stamen, mora biti propisno urađen. Namaz, kao temelj naše vjere ima svoje uslove, šarte. Očistiti tijelo, odijelo i mjesto. Očistiti od fizičke nečistoće. Obzirom da sljedeći uslov, odnosno šart insistira na čistoći tijela, ovaj se odnosi prije svega na čistoću od harama. Nismo čisti klanjati ako je u nama haram kao što je alkohol, kao što je tuđe i krivo stečeno u našem zalogaju. Nismo ispunili uslov za ispravan namaz ako nam je odijelo nečisto. Poslanik je posebno upozoravao na čuvanje od mokraće, ali i govorio da ako je jedan dirhem u cijeni našeg odijela haramom stečen, odijelo je nečisto za namaz. I mjesto na kojem se klanja mora biti čisto. Čisto fizički i čisto, u smislu da nije uzurpirani, tuđi posjed.
Abdest uzeti, ako smo u potrebi okupati se, a ako smo u nuždi tejemumom ćemo do stanja čistoće doći, samo namaz nećemo ostaviti. Za namaz nema uzura. Ostaviti se ne smije nikad i nigdje. Ako se, pak, opravdano izostavi, naklanjat će se ali se neće ostaviti.
Biti pristojno i propisno obučen. “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada na namaz hoćete, kada u džamiju idete.“ – Allah, dž.š., naređuje. Namaz je stajanje pred Gospodarom svjetova, zato se treba pristojno obući i nagizdan u džamiju ići. Nije primjereno u pantalonama do koljena, malo ispod koljena, doći u džamiju. To je šerijatski ispravno, ali nije pristojno. Ispravno je ako nam je nužda, ako nemamo ništa drugo obući, inače treba na namaz ići pristojan. Ne možeš u institucije države u bermudama. Nije dopušteno jer nije pristojno, a hoćeš u džamiju. Opština, ministarstvo, konzulat i druge institucije su kuće ljudi. Ovoj ovdje je Allah, dž.š., domaćin. Zar ćeš nepristojan pred Gospodara svih stvorenja.
Da bi taj temeljni princip naše vjere bio ispravan, mora se obaviti na vrijeme. Jasna su nam namaska vremena, a iščekivanje namaza je djelo koje poslanik Muhammed, a.s., posebno ističe. Nije lijepo kasniti na namaz u džemat. Ima braće kojima je to postala navika, kao da im je uslov za namaz, zakasniti na namaz. Na namaz se može zakasniti, ali to se događa rijetko. Sa namazom se ne kasni ako ga kod kuće obavljamo. On se ne odgađa. Poslanik je govorio da je najbolje djelo, namaz u njegovo vrijeme.
Da bi namaz bio ispravan treba se prema kibli okrenuti. To Uzvišeni naređuje. Naša tradicija je takva da su naši preci znali i kako kuću u odnosu na kiblu okrenuti, i kako krevet u odnosu na kiblu okrenuti, i kako zahod okrenuti u odnosu na kiblu. Kibla je muslimane uvijek orijentirala, ne samo u prostoru. Oni koji žele biti orijentirani, znati pravac i imati cilj u životu, neka se kroz namaz kibli okreću, pa će ih namaz pravom putu usmjeriti.
Pred sami namaz nijjet treba učiniti. Odlučiti da ćemo i koji ćemo namaz klanjati. Nijjet, istina je, stanuje u srcu, ali ga mi i jezikom zborimo i jasno naglasimo da klanjamo: fedžr, zuhr, asr, magrib, iša’, džuma, idil fitr, idil adha… Stoljećima nijjet srcem i jezikom donosimo čuvajući tako svaki šart temelja naše vjere i neka tako i ostane. Danas, međutim, u našim safovima su i ljudi koji nijjet ne uče, ne donose ga, samo dignu ruke i zaplove u namaz. Zar nije ljepše reći: Odlučih Allaha radi klanjati sabahski farz u vremenu njegovom prema kibli okrećući se, Allahu ekber. Ljepše je, pa neka priča ko šta hoće i neka o ovome polemiše ko hoće, ali ne sa mnom i sa nama koji već više od pet stoljeća ispravno klanjamo i vjeru u ovoj brdovitoj i na granici istoka i zapada zemlji, čuvamo.
Nijjet se kruniše tekbirom početnim, Allahu ekber, a namaz se upotpuni šartima, ruknima, farzovima svojim: kijamom, kiraetom, rukuom, sedždom i sjedenjem posljednjim.
Od amentu billahi do esselamu alejkum ve rahmetullahi, trideset i tri je šarta. Musliman ih treba znati i mora živjeti. Nekada, a to davno nije bilo, nije se moglo stupiti u brak dok kadija ili hodža ne ispita šarte. Kako ćeš u brak ako ne znaš šta je abdest, gusul i tejemum? Kako ćeš u život ako ne znaš imanske i islamske šarte? Kako ćeš na Ahiret ako ne znaš namaske šarte i ne klanjaš?
Autor: Izet Čamdžić
islam.ba
Religija
Prihvatanje Božije odredbe: Kada stvari krenu po zlu vjerujmo u Allahov plan
Neki se ljudi previše fokusiraju na kader (božiju odredbu) sa filozofskog aspekta i zbog toga ne ostvare prave benefite vjerovanja u kader. Da, postoje određeni aspekti kadera koji su van granica ljudskog razuma, zbog toga što smo mi ograničena stvorenja, koja pokušavamo razumijeti nešto neograničeno znanje i mudrost Stvoritelja, a to je nešto što ljudska bića nisu u stanju shvatiti u potpunosti.
Koncept kadera jasno je pojašnjen u Kur’anu i Sunnetu. Mi (muslimani) vjerujemo da Allah sve zna i da njegova moć obuhvata sve i da se ništa ne može desiti mimo Njegove volje. On nam je podario slobodnu volju da bi nas iskušao, a već unaprijed zna rezultate. Islamski koncept kadera nije fatalistički, već je zapravo ohrabrujući. Kao muslimani, mi vjerujemo da trebamo dati sve od sebe u svakom poslu, a to podrazumijeva naš porodični život, našu karijeru i naše ibadete. Trudimo se i dajemo sve od sebe, ali postoje stvari koje su van naše kontrole i zbog toga se, u pogledu rezultata, pouzdajemo u Allaha, dž.š. Prihvatamo to da Allah, dž.š., zna ono što je najbolje za nas. Kada stvari krenu po zlu, vjerujemo u Allahov plan, prihvatamo kader i čvrsto vjerujemo da je ono što se događa najbolje za nas.
Ovakvo vjerovanje je vrlo ohrabrujuće u teškim vremenima, ulijeva nam nadu i jača samopouzdanje i tjera nas da
se, umjesto na problem, fokusiramo na šanse i rješenja. Ovakav mentalni sklop je ključan za samopouzdanje.
Izvor: Ismail Kamdar „Best of Creation – An islamic guide to self-confidence“
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
akos.ba
Religija
Duhovni put ka Allahu: Zahvalnost na blagodatima
Potrudimo se da svaki dan riječima i djelima zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na neizmjernim blagodatima koje nam je podario i razmišljajmo o tome kako blagodati koristimo – da li ih koristimo u onome što je dozvoljeno i s čime je Uzvišeni Allah zadovoljan ili ih koristimo na nedozvoljen način
Rekao je šejh Ibn Ataullah el-Iskenderi: ”Onaj ko je nezahvalan na blagodatima izlaže se njihovom nestanku, a onaj ko je zahvalan na njima vezuje ih za sebe”.
Jedna od zakonitosti Uzvišenog Allaha, preko koje teče opskrba, svaka vrsta opskrbe, jeste da zahvalnost Uzvišenom Allahu na blagodati povećava samu tu blagodat ili je zamjenjuje još boljom od nje. Rekao je Uzvišeni Allah: Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati. (Kur’an, Ibrahim, 7. ajet) Onaj koji zahvaljuje na blagodatima sigurno ih vezuje za sebe, jer je Allahovo obećanje naknade za zahvalu istinito obećanje.
Zahvalnost se ne iskazuje samo riječima elhamdulillahi, već se zahvalnost, također, treba iskazati i djelima. Kaže Uzvišeni Allah: Trudite se i budite zahvalni, o čeljadi Davudova! (Kur’an, Sebe’, 13. ajet) Zahvalnost djelom zahtijeva odgovore na slijedeća pitanja: Šta sam uradio s ovom blagodati? Da li sa učestvovao sa njom ili jednim njenim dijelom, u nekom dobru ili nekoj dobroj nakani? Ili sam je upotrijebio na nedozvoljen ili ružan način?
Potrudimo se da svaki dan riječima i djelima zahvaljujemo Uzvišenom Allahu na neizmjernim blagodatima koje nam je podario i razmišljajmo o tome kako blagodati koristimo – da li ih koristimo u onome što je dozvoljeno i s čime je Uzvišeni Allah zadovoljan ili ih koristimo na nedozvoljen način.
Iz knjige: Džasir Auda, Duhovni put ka Allahu, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2012, str. 101-102.
akos.ba
Religija
Za bereket i blagostanje u kući, svaki dan, neko od ukućana, treba da…
– prouči barem jednu stranicu Kur'ana (što više to bolje)
– pročitati i po mogućnosti, naučiti jedan hadis Poslanika, a.s.
– donijeti najmanje 100 salavata i selama na Poslanika, a.s.
– izgovoriti najmanje 100 x riječ istigfara: “estagfirullah”
– udijeliti nešto sadake ( nije nužno svaki dan)
Spomenute radnje, bilo bi najbolje raditi porodično u halki, jer će tada efekat biti bolji ako Bog da.
Saudin Cokoja,prof. islamske vjeronauke
Religija
Poučna priča o mladiću koji je putovao sa Isaaom alejhiselam
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Prenosi se da je jedan mladić tražio od Isaa, a.s., da zajedno sa njim putuje kako bi se uvjerio u njegove poslaničke mu'džize (čuda), te postao vjernik i njegov sljedbenik. Isa, a.s., mu je dozvolio i krenuli su na put. Nakon izvjesnog vremena sjeli su na jednom mjestu da se odmore.
Isa, a.s., je abdestio i ustao da klanja namaz, a svom saputniku je dao novac da ode kupiti tri somuna za ručak. On je to prihvatio, otišao je i kupio somune, ali kad se vratio Isa, a.s., je još uvijek klanjao. Mladić je bio jako gladan, nije mogao čekati dok Isa, a.s., klanja namaz, pa je pojeo jedan somun. Nakon što je Isa, a.s., klanjao, sjeli su da jedu. U toku jela Isa, a.s., je upitao mladića za treći somun, a on mu je rekao da je kupio samo dva. Nedugo zatim naišla je gazela i stala je ispred Isaa, a.s. On ju je oborio na zemlju i zaklao, a zatim je uputio dovu Allahu, dž.š., da je oživi i ona je oživjela. Misleći da će ga mu'džiza i čudo koje je vidio svojim očima natjerati da bude iskren, Isa, a.s., je ponovo upitao mladića za treći somun, a on je odgovorio: ”Allaha mi, bila su samo dva somuna.” Zatim su naišli pored rijeke i tu se odmorili. Dok su sjedili na obali rijeke, Isa, a.s., je napravio tri mala brežuljka od pijeska, a onda je uputio dovu Allahu, dž.š., i brežuljci su se pretvorili u zlato. Nakon toga ih je podijelio i rekao mladiću: ”Jedan zlatni brežuljak tebi, jedan meni, a jedan vlasniku trećeg somuna.” Tada je mladić uzviknuo: ”Tako mi Allaha, ja sam vlasnik trećeg somuna!” Pošto se uvjerio u njegovo nevjerstvo, tvrdoglavost i opijenost dunjalukom, Isa, a.s., mu je rekao: ”Nema problema, tebi pripadaju sva tri zlatna brežuljka, ali ja te napuštam i ne želim da s tobom nastavim putovanje.” Isa .a.s. je otišao svojim putem, a mladić je, sav sretan, prebacivao hrpe zlata preko svojih ruku, govoreći: ”Ovo je nevjerovatno, ovo je istinska sreća, postao sam bogat čovjek!” Dok se on radovao svom bogatstvu, naišla su trojica drumskih razbojnika i ubili ga, a zlato podijelili na tri jednaka dijela. Bili su umorni i gladni i odlučili su da se odmore i ručaju. Jednog su spremili po hranu, a druga dvojica su naložili vatru i čekali da se treći vrati sa hranom. Nakon toga je jedan od one dvojice rekao: ”Mislim da bi bilo najbolje da ubijemo našeg druga kad se vrati sa hranom i da njegov dio zlata međusobno podijelimo.” To je drugi razbojnik sa zadovoljstvom prihvatio. Što se tiče razbojnika koji je otišao po hranu, on je, razmišljajući kako da se domogne cijelog bogatstva, odlučio da u hranu stavi otrov i da se tako riješi svojih saputnika. Kada je on donio hranu, ona dvojica su odmah skočili i ubili ga. Nakon toga su podijelili njegov dio i sjeli da ručaju. Pošto je hrana bila otrovana obojica su, nakon što su se najeli, umrli.”
Dunjaluk je ahiretska njiva
Iz ove priče mogu se uzeti mnogobrojne pouke. Prva od njih jeste prolaznost ovog svijeta koju musliman i muslimanka uvijek moraju imati na umu. Dunjaluk je ahiretska njiva, a nije kuća vječnog ostanka. On je od početka do kraja samo jedan trenutak, poslije kojeg neminovno dolazi dan u kojem će se ljudi sjećati tog života i gorko se kajati što ih je taj prolazni užitak obmanuo. Opisujući dunjaluk, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Njegov početak je zaokupljenost srca njime, a njegov kraj je konačni nestanak. Za njegov halal će se polagati račun, a za haram slijedi kazna. Ko ga bude imao u izobilju bit će iskušan, a ko bude čeznuo za njim osjetit će žalost i tugu.”
Ljudska pohlepa je nezasita
Druga pouka iz ove priče jeste nezasitna ljudska pohlepa za dunjalukom i njegovim čarima, ukrasima i bogatstvom. Sa te strane dunjaluk je uistinu iskušenje zbog kojeg veliki broj ljudi tumara u tminama zablude i nevjerstva i zbog njega su spremni da pogaze sve moralne principe i da se upuste u najveće grijehe.
Opisujući ovaj svijet, jedan islamski učenjak je rekao: ”Dunjaluk je poput zmije, njegova vanjština je glatka i nježna, a njegova nutrina krije smrtonosni otrov od kojeg strahuju razboriti, a oni koji posjeduju dječiju pamet ne obraćaju pažnju na njega.” Istinu je rekao Muhammed, s.a.v.s.: ”Kada bi čovjek imao jednu dolinu zlata on bi poželio da ima drugu, i treću. Zaista čovjeka ne može zasititi ništa osim zemlja.”
Šta posiješ to ćeš i požnjeti
Treća pouka jeste način iskorištavanja dunjalučkih blagodati. Islam ne zabranjuje rad, niti stjecanje bogatstva. U Kur'anu se spominje da je Allah dž.š. podučio Davuda, a.s., izrađivanju pancira i obradi metala, Zekerija, a.s., bio je stolar, Muhammed, s.a.v.s., je čuvao ovce i bavio se trgovinom, itd. Sve to upućuje na zaključak da je zarađivanje za život vlastitim rukama i trudom vrlina i osobina istinskih vjernika.
Seid ibn Musejjeb je rekao: ”Nema dobra u onom čovjeku koji ne radi da bi vratio dug ako je dužan i da bi zaštitio svoju čast i obezbjedio sebi i svojoj porodici sredstva za život.” Abdurahman ibn Eslem prenosi da je rekao poznatom učenjaku Ebu Hazimu: ”Ja osjećam nešto što me rastužuje.” Ebu Hazim je upitao: ”A šta je to?” Odgovorio sam: ”Ljubav prema dunjaluku.” On mi je onda rekao: ”Znaj sinko, da ja sebe ne korim zbog ljubavi i naklonosti koju ju je Allah stvorio u nama, a Allah je dao da volimo dunjaluk. Mi trebamo sebe koriti onda kada nas ta ljubav navede da radimo ono što Allah mrzi i da ne izvršavamo ono što Allah voli. U suprotnom, ljubav prema dunjaluku ne škodi.”
saff.ba
Religija
Prvi imam Aja Sofije danas predvodi džuma-namaz u bihaćkoj Fethiji
Prvi imam Aja Sofije Ferruh Mustuer sutra će predvoditi džuma-namaz u Fethiji – bosanskoj Aja Sofiji u Bihaću.
Fethija je sagrađena 1266. godine u gotičkom stilu te je i jedna od rijetkih evropskih džamija u gotičkom arhitektonskom stilu.
Današnja Fethija džamija se smatra najstarijom građevinom gotičkog stila na području Bosne i Hercegovine. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH, a Krajišnici je zadnjih godina nazivaju i bosanskom Aja Sofijom, zbog njene historije.
Osmanska vojska, koju predvodi segedinski sandžak-beg Hasan-paša Predojević, zauzima Bihać juna mjeseca 1592. godine i tad crkva postaje džamija. Takva je bila praksa i šire, slično se desilo u s crkvom u Beogradu 1521. godine pa sa crkvom sv. Luke u Jajcu, sv. Petra u Livnu, sv. Barbare u Bihaću, pa tako i sa crkvom sv. Ante u Bihaću. Zato je ponijela ime Fethija (Osvojena).
Na Fethiji džamiji nalaze se dva natpisa. Stariji je smješten u podnožju munare i isklesan u kamenoj ploči. Ispod toga je manja ploča sa datumom.
Adnan Bajrić, inicijator posjete zainteresirao je prvog imama Aja Sofije tokom jednog susreta u Istanbulu, pokazujući kako je nastalo poređenje Aja Sofije u Istanbulu koja je 24. jula 2020. godine, nakon 86 godina ponovo otvorena za vjerske obrede i Fethije, koja nikada nije bila zatvorena – muzej, nego uvijek aktivna džamija.
A to poređenje među prvima je podržao i Abdul Aziz, imam Fethije i Kenan Šurković, glavni urednik časopisa Islamic Arts Magazine.
Religija
Krajiški gradić čuva najstariju i najveću drvenu evropsku džamiju sagrađenu bez ijednog eksera
Sve vrijeme obnove temelja u njoj se i dalje klanjalo. Proglašena je nacionalnim blagom BiH.
-
Smrtovniceprije 6 dana
Na ahiret preselila Bajrić (rođ. Hadžalić) Fatima -Babica
-
Svijet / Zanimljivostiprije 6 dana
Izraelski ministar odbrane se oglasio nakon žestokih udara po Jemenu: “Naša duga ruka će doći do vas”
-
Svijet / Zanimljivostiprije 7 dana
Saudijska Arabija odustaje od priznanja Palestine: Normalizacija odnosa s Izraelom cijena primirja?
-
BiHprije 5 dana
Doktor Peško: Čuo sam se s Dodikom, kaže da ima potrebu da podriguje, savjetujem mu da nigdje ne putuje
-
Smrtovniceprije 11 sati
Na ahiret preselila Ćoralić (rođ. Mustedanagić) Zuhra
-
Smrtovniceprije 5 dana
Na ahiret preselio Mujanić (Midhet) Faruk