Nuklearni rat između Rusije i SAD-a pokrenuo bi “malo ledeno doba” koje bi trajalo hiljadama godina, prema novom istraživanju, piše Raport.

Istraživanje kaže da bi vatrene oluje oslobodile čađ i dim u gornju atmosferu koji bi blokirali Sunce, što bi rezultiralo propadanjem usjeva diljem svijeta.

U prvom mjesecu nakon eksplozija prosječne globalne temperature pale bi za oko 13 stepeni Fahrenheita, što je više nego tokom posljednjeg ledenog doba.

Ledeno doba završilo je prije 11.700 godina i trajalo je više od 100.000 godina, čineći svijet oko 10 stepeni Fahrenheita hladnijim nego danas.

Glavna autorica dr. Cheryl Harrison, sa Univerziteta Louisiana State, rekla je: “Nije važno ko koga bombardira. To mogu biti Indija i Pakistan ili NATO i Rusija.

“Kad se dim pusti u gornju atmosferu, širi se globalno i utječe na sve.”

Ruska invazija na Ukrajinu stavila je ovu prijetnju u prvi plan. Studija se temelji na više regionalnih i velikih računarskih simulacija.

To je prva simulacija koja pruža jasne informacije o tačnom udaru ako Putin posegne za nuklearnim gumbom.

Devet nacija, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, trenutno kontrolira više od 13.000 komada nuklearnog oružja, prema Stockholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira.

Analiza je pokazala da temperature okeana brzo padaju i ne vraćaju se na prijeratno stanje – čak ni nakon što se dim raziđe.

Kako planet postaje sve hladniji, morski led se širi za više od šest miliona kvadratnih kilometara i dodva metra u dubinu – blokirajući glavne luke uključujući Peking, Kopenhagen i St. Petersburg.

Širi se u obično umjerenim obalnim regijama i sprečava prevoz sjevernom hemisferom.

Dovoz hrane i zaliha u neke gradove poput Šangaja, gdje brodovi nisu spremni za suočavanje s morskim ledom, postaje težak.

Nagli pad svjetla i temperature mora, posebno od Arktika do sjevernog Atlantika i sjevernog Pacifika, ubija alge. To bi dovelo do zaustavljanja većine ribolova i akvakulture zbog stvaranja “u suštini gladi u okeanu”.

Modeli su oponašali SAD i Rusiju koristeći 4400 nuklearnih oružja od 100 kilotona za bombardiranje gradova i industrijskih područja.

Požari izbacuju 150 teragrama, ili više od 330 milijardi funti, dima i crnog ugljika koji apsorbira sunčevu svjetlost u gornjoj atmosferi.

Drugi su pokazali Indiju i Pakistan kako detoniraju 500 nuklearnih oružja od 100 kilotona – što je dovelo od pet do 47 teragrama, 4.95 milijardi do 46.6 milijardi kilograma dima i čađi.

Koautor, profesor Alan Robock sa Univerziteta Rutgers, New Jersey, rekao je: “Nuklearni rat ima strašne posljedice za sve.

“Svjetski su lideri ranije koristili naše studije kao poticaj za okončanje utrke u nuklearnom naoružanju 1980-ih, a prije pet godina za usvajanje sporazuma u Ujedinjenim narodima o zabrani nuklearnog oružja.”

Dodao je: “Nadamo se da će ova nova studija potaknuti više nacija da ratificiraju sporazum o zabrani.”

Izračuni također pokazuju međusobnu povezanost Zemljinih sistema, posebno u slučaju poremećaja uzrokovanih vulkanskim erupcijama, ogromnim šumskim požarima ili ratom.

Dr. Harrison je rekla: “Trenutni rat u Ukrajini s Rusijom i kako je utjecao na cijene plina, stvarno nam pokazuje koliko su naša globalna ekonomija i naši opskrbni lanci osjetljivi na ono što se može činiti kao regionalni sukobi i poremećaji.”

Vulkanske erupcije također proizvode oblake čestica u gornjoj atmosferi. Kroz historiju su imali slične negativne utjecaje na planet i civilizaciju.

Dr. Harrison je rekla: “Možemo izbjeći nuklearni rat, ali vulkanske erupcije će se sigurno ponoviti.

„Ne možemo ništa učiniti u vezi s tim, stoga je važno kada govorimo o otpornosti i kako dizajnirati naše društvo, da razmotrimo šta trebamo učiniti kako bismo se pripremili za neizbježne klimatske šokove.

“Međutim, možemo i moramo učiniti sve što možemo da izbjegnemo nuklearni rat. Previše je vjerovatno da bi učinci bili globalno katastrofalni.”

Okeanima je potrebno više vremena da se oporave nego kopnu. U najgorem američko-ruskom scenariju, vjerovatno će trebati desetljeća da se svari poprave na površini i stotine godina u okeanu.

Promjene na arktičkom morskom ledu vjerovatno će trajati hiljadama godina i zapravo će to biti ‘malo nuklearno ledeno doba’, rekao je dr. Harrison.

Morski ekosistemi bili bi uništeni kako u početku tako iu novom stanju okeana, što bi rezultiralo dugoročnim globalnim učincima na ribarstvo i druge usluge, dodala je.