Sezona u Hrvatskoj bliži se vrhuncu, svaka prazna soba već se odavno uredila za turiste, a ono najgore što se ipak ne može staviti u oglasnik, e, to će biti dobro za sezonske radnike!

Da je upravo to logika kojom se vode mnogi u turizmu govori i RTL-ova Potraga.

Umjesto stakla, na prozoru i vratima najlon i stiropor, razbijene pločice, plijesan, prljavština i 6 cimera. Kuća u koju su ga smjestili bila je kap koja je prelila čašu iskusnom ugostitelju iz Niša koji je došao na Brač odraditi sezonu. Nije to jedini takav slučaj ni jedini problem.

Novac najmanje bitan

“Pitao bi ih kako bi se osjećali da njihova djeca odu u neku stranu zemlju i da dožive ovo. Ja sam tu najmanje bitan, bitni su mladi ljudi od 19, 20 godina koji to sve prolaze za, ne želim reći neke bijedne novce jer svaki novac ima vrijednost, ali za neke male novce”, kaže Vladica Pejčić, sezonski radnik iz Srbije, prenosi Net.hr.

Ima više od 30 godina iskustva u ugostiteljstvu i ovo mu je bio prvi sezonski posao u Hrvatskoj, kaže i zadnji. Hotelsku grupaciju s Brača pronašao je u oglasniku u Srbiji.

U svega nekoliko dana dogovorili su se za posao voditelja restorana. Obećali su mu sve što je tražio, samo da dođe.

Obećan posao glavnog barmena, slobodani dani, komforan smještaj…

“Osim neke prihvatljive plaće za Srbiju, obećali su mi komforan i ugodan smještaj, jednokrevetna soba ili maksimalno dvokrevetna soba. To obećanje nije ispunjeno”, kaže Vladica.

Prvi smještaj bio je u četverokrevetnom apartmanu s još dva cimera. Nije se bunio jer su smještaj i cimeri bili pristojni.

Obećali su mu osmostano radno vrijeme s pet radnih dana, uz mogućnost da radi i ostala dva ako želi. No, slobodni dan nije dobio, baš kao ni posao glavnog barmena koje su mu obećali nakon što je mjesto voditelja restorana bilo popunjeno.

Drugi posao

“Ja sam tamo jedna mašina za pranje posuđa i jedan točitelj pića”, kaže on.

Nije bilo ni obećanih napojnica jer je riječ o “all inclusive” hotelu u kojem je gostima sve plaćeno, a napojnice su razlog zbog kojih mnogi dolaze na sezonu.

Sve bi to nekako podnio da ga, nakon nekoliko dana, nisu prebacili u drugi hotel u Supetru. Smještaj u koji su ga stavili bio je nešto preko čega nije mogao prijeći.

“Cijelu noć sam bio na terasi, nisam želio riskirati leći u krevet.”

U krevet u kojem je, prije njega, ležao kolega koji je zaražen koronom.

“Horor film, blago rečeno. Jedna prljavština koja je tamo mjesecima, možda i godinama. Tamo metla nije prošla, niti dezinfekcijsko sredstvo.

Nas sedmero je trebalo dijeliti jedan WC, koji je, blago rečeno, jeziv. Ulazna vrata koja se ne zaključavaju, sa slomljenim staklom. Prozor u mojoj sobi je slomljen”, priča Vladica.

U sobama ih je bilo po troje. Jedan od bivših cimera, mladi Bosanac, potvrdio je za RTL ono što priča Vladica.

Prvi obrok

Pred kameru ne želi jer još radi za njih ali kaže da je dva dana bio u izolaciji bez da mu je iko donio išta za pojesti. Prvi obrok koji su mu donijeli bila je – svinjetina, iako je musliman i iako im je rekao da to ne smije jesti. Plaća mu je nešto viša od 500 eura.

Iz advokatskog ureda njegovog bivšeg poslodavca za RTL kažu da svi njihovi zaposlenici imaju ugovore i da niko od njih nije ostao gladan. Dodaju da će stakla na prozorima zamijeniti, ali i da se uvijek nađe netko tko je nezadovoljan.

“Ovo što sam doživio na Braču je kao da sam na nekom pustom otoku gdje je još uvijek robovlasničko društvo”, kaže Vladica.

Ugovor nije potpisao. Kad je vidio u kakvom je smještaju, sutradan je otišao na policiju ali, tamo je shvatio da je i on u prekršaju.

“Rekli su mi, budi sretan što inspekcija nije došla jer, nemaš radnu dozvolu, nisi smio ni jednu minutu biti na poslu dok ne dobiješ radnu dozvolu”, prepričava Vladica.