Mještani u zaseoku Vojića mahala u Mjesnoj zajednici Orašac suočavaju se s problemom nepostojanja pristupnog puta do svojih kuća te pozivaju lokalnu zajednicu i Grad Bihać da se uključe u rješavanje ovog problema.

Nekada je tu bio aktivan put kojeg su mještani koristili za dovoz građevinskog materijala i ogrijeva. Nakon protjerivanja stanovništva iz Ljutočke doline 1992. godine, povratak je poslije rata tekao sporo, put je zanemaren, nije održavan i samim tim prestala je njegova upotreba jer se mještani iz 6-7 kuća s pristupom ovom putu nisu odmah vratili na svoja ognjišta.

Esma Dizdarević, koja je radila u Domu zdravlja Bihać, vratila se tek 2016. godine kada je otišla u penziju. Za nju je ovaj put, kao i za ostale mještane, od izuzetnog značaja.

Kaže da se obraćala predstavnicima Mjesne zajednice sa zahtjevom da se put barem naspe, ali uprkos obećanjima koje je dobila, još ništa nije realizirano.

-Obećano mi je tada, a prošlo je dvije godine, da će se to uraditi i napraviti ćuprija. Ne znam šta dalje da radim. Mi prijelaza nemamo. Ako mi dolaze drva, moramo ih istovarati uz glavnu cestu i onda ih prevoziti ovamo našim kućama. Da li se nama može omogućiti da imamo put kao svi normalni ljudi – kaže Esma za Fenu.

Prema riječima Zarifa Hrnjice (86), put je tu od pamtivijeka i mještani su se nekada aktivno njime služili.

– Kroz Vojića mahalu su postojali putevi lijevo i desno, za dovoženje i odvoženje materijala, te ostalih potrepština. Kola su mogla i tamo i ovamo, i niz mahalu dolje preko potoka kod kuće Mehe Dizdarevića. Tu je prvi materijal došao iz Vinkovaca, blokovi za izgradnju tri kuće. Tim putem je išao traktor i mogao dotjerati te blokove – svjedoči Zarif koji je najstariji mještanin ovog zaseoka.

Asim Grozdanić se među prvima vratio u Orašac. Radni vijek je proveo radeći kao mašinovođa, a danas je u penziji. Aktivan je po pitanju pomoći mještanima kada su ovakvi i slični problemi u pitanju.

– Želimo da podignemo jednu ćupriju da može ovim ljudima doći kamion. Imamo jednog invalida ovdje koji je imao infarkt, moramo ga nositi u ćebadima do glavne ceste. Vjerujem da će lokalna zajednica i Grad Bihać uzeti u obzir sve činjenice i rješiti ovaj problem na obostrano zadovoljstvo. Izabran sam kao predsjednik građevinskog odbora, ali najprije Mjesna zajednica Orašac mora da riješi pristup ovome i pitanje imovine, da se označi šta je njena imovina, i onda ću ja krenuti u prikupljanje sredstava i prvi ću dati sredstva, a onda u realizaciju projekta – poručuje Grozdanić.

Dodaje kako ne žele angažirati izvođača radova sve dok “papiri oko puta ne budu u potpunosti čisti”. Tvrdi kako su pojedini mještani ušli u dio puta i tako ga suzili, te zbog toga žele sve dokumentovati kako bi put obnovili u njegovoj stvarnoj širini.

Apeluju na Mjesnu zajednicu Orašac i Grad Bihać da se aktivno uključe u njegovo rješavanje.