Vojska Ukrajine tvrdi kako je zarobila rusku snajperisticu Danijelu Lazović, ratnog imena Bagira, Srpkinju koja na strani Rusa u Ukrajini ratuje još od 2014. godine. ‘Bagira’ ima najmanje 40 ‘recki’ na svom snajperu, od kojih dobar broj otpada na civile, objavljeno je na Facebook stranici ukrajinskog Ministarstva obrane Army Inform.

Srpsku plaćenicu koja je ‘nome de guerre’ uzela po crnoj panteri iz Kiplingove Knjige o džungli navodno su njezini suborci ranjenu i bez mogućnosti bijega ostavili na bojnom polju. Prema riječima ukrajinskoga volontera Vlada Ivanova, ratnoj zarobljenici je pružena potrebna medicinska pomoć i trenutno je na liječenju.

„Ostavili su me! Vidjeli su da sam ranjena, imali su priliku izvući me, ali jednostavno su isparili nadajući se da ću umrijeti”, prenose njezine navodne riječi pripadnici ukrajinskih snaga, piše Slobodna Dalmacija.

Tamošnji mediji objavili su i njezinu zaplijenjenu vojnu knjižicu s žigom ‘Donjecke narodne republike’. Ubijala je, razabire se, pod lažnim imenom Irina Starikova. Pravi identitet joj je u dokumentu prikriven i očito falsificiranim podatkom da je rođena u ukrajinskome gradu Donjecku 1981. godine.

Danijela Lazović Bagira je prije svog ratnog života bila rukometašica, časna sestra i osuđena dilerica droge: mnogo žena, reklo bi se, u krajnje dijaboličnoj figuri. U redovima proruskih separatista u Donbasu godinama je bila jedna od najslavnijih stranih dobrovoljki, te su ukrajinske tajne službe u nekoliko navrata objavljivale njeno ime.

Nastupala je i u propagandističkim intervjuima na ruskim portalima pod kontrolom oligarha Jevgenija Prigožina zvanog Putinov Kuhar, kojega se osnovano smatra kreatorom zloglasne plaćeničke ruske vojske Wagner i režiserom glavnine paraobavještajnih i zločinačkih operacija Kremlja u inozemstvu.

Lazović je rođena u Gornjem Milanovcu, gdje joj i danas navodno žive roditelji i sestra. U istočnu Ukrajinu 2014. je otišla u sklopu dobrovoljačkog Srpskog husarskog puka, paravojne jedinice u čijim su redovima djelovali mnogi borci iz velikosrpskih ratova devedesetih.

Prije toga je jedno vrijeme trenirala rukomet, a jedno se vrijeme bila odlučila i na život posvećen Kristu u manastiru Tumane kod Golubca. Tamo je dobila i ime Majka Ksenija, no nije baš dugo živjela u postu i pokori iza samostanskih zidina, nego je nastojala iskoristiti vjersko ruho za kriminalnu kamuflažu.

Često je pod krinkom časne sestre putovala od Beograda do Kosova, dok je srpska policija nije naposljetku razotkrila kao prekaljenu dilericu i ‘mulu’, ali i tešku ovisnicu o drogi. Nakon što je osuđena na zatvorsku kaznu, koju nikad nije odslužila, prekinula je sve veze s obitelji, a ubrzo je i napustila Srbiju.

Veza za odlazak u proruske dobrovoljačke jedinice u Ukrajini Danijeli Lazović je bio Dejan Berić iz Rume, jedan od slavnijih Srba na ukrajinskom ratištu. Devedesetih je sudjelovao u Miloševićevim ratovima po Balkanu kao vojni izviđač, potom se kraće bavio poduzetništvom a onda sve rasprodao i otišao kao snajperist u Donjeck, gdje je zbog ratnih zasluga i odlikovan od tamošnjih putinovskih marionetskih struktura.

Berić je Lazovićevoj omogućio najprije ratovanje na razini običnog pješaka, jedno je vrijeme navodno bila i u vodu za obaranje ukrajinskih bespilotnih letjelica, a onda se dokazala u vještinama baratanja snajperom, odnosno u ubijanju sa sigurne distance.