Connect with us

Magazin

Nemojte ih ignorisati: Liječnici otkrili sedam neobičnih simptoma raka

Published

on

Ako pronađete kvrgu u grudima, sasvim je jasno da se čim prije trebate javiti liječniku. No, kvržice nisu jedini znak koji može upućivati na rak. Postoji još cijeli niz neobičnih simptoma koji mogu ukazivati na rak.

Liječnici specijalzirani za rak glave i vrata, ginekologiju, rak dojke, krvi, pluća, kože i druge zloćudne bolesti naveli su nekoliko neobičnih simptoma koji mogu ukaziti na rak.

1. Dugotrajni svrbež

Neki oblici raka, poput limfoma, mogu izazvati jak svrbež kod ljudi. Limfomi su vrste raka koje utječu na limfni sustav (dio vašeg imunološkog sustava).

“Svrbež je tako nespecifičan simptom da ljudi često odlaze od internista do dermatologa tražeći pomoć”, rekao je za Health dr. Craig Moskowitz, glavni liječnik za onkologiju na sveobuhvatnom centru za rak Sylvester na Sveučilištu u Miamiju.

Ako ste bili na pregledu kod dermatologa ili tražite drugo mišljenje, a nitko zapravo ne može ustanoviti zašto vas muči svrbež, moguće je da je u pozadini dijagnoza maligne bolesti, navodi Moskowitz.

2. Bol u uhu

Što znači ako vas jedno uho stalno boli, ali nemate znakove infekcija? Moguće je da problem uopće nije u uhu. Može iti riječ o otalgiji, boli koja se prezentira u području uha, a koja putuje od živaca u glavi ili vratu do uha.

Mnogo stanja može izazvati ovu vrstu nelagode u uhu. Jedno od njih je rak usne šupljine.

“Rani rak na stražnjoj strani jezika ili krajnika može imati prilično suptilne simptome”, naveo je dr. Bruce Davidson, profesor i voditelj odjela za otorinolaringologiju-kirurgiju glave i vrata na Sveučilišnom medicinskom centru Georgetown u Washingtonu.

Davidson navodi da netko može osjetiti bol u uhu koja se javlja bez drugih simptoma i to može trajati tjednima ili mjesecima prije nego što se otkrije oralni rak. To bi također mogao biti znak kasnijeg stadija raka usta koji “počinje ometati živce”, ističe dr. Davidson.

3. Vaginalno krvarenje

Točkaste ili neredovite mjesečnice mogu biti posljedica hormonske neravnoteže, a mogu ukazivati i na polipe. No, ponekad neobično vaginalno krvaranje može biti znak raka endometrije.

Stephen Rubin, šef odjela za ginekološku onkologiju u Fox Chase centru za rak u Philadelphiji, ističe da svako abnormalno krvarenje treba odmah provjeriti, osobito nakon menopauze jer krvarenje nakon menopauze nije normalno ili prije menopauze, osobito kod osoba koje su pod povećanih osoba od ovog raka, poput pretilih.

Rubin dodaje da se većina slučajeva ovog raka otkrije u prvom stadiju bolesti zbog čega su u velikoj mjeri izlječivi.

4. Spušteni kapak

Spušteni gornji kapak može biti znak starenja, ozljede ili bolesti, poput moždanog udara. No, također može biti i znak tzv. Pancoast tumora na plućima. Riječ je o raku pluća koji počinje na plućima i širi se obližnje organe (rebra i kralješke).

Većina karcinoma pluća uzrokovana je pušenjem. Izloženost drugim uzročnicima raka, poput azbesta, također može povećati rizik od razvoja raka pluća.

Za razliku od drugih karcinoma pluća, kašalj nije rani simptom Pancoastovog tumora. Jedan od prvih znakova može biti jaka bol u ramenu. Neki ljudi razviju Hornerov sindrom, odnosno tri simptoma koja uključuju spušteni kapak, suženu zjenica i prestanak znojenja na istoj strani lica.

5. Anemija

Krv u stolici (ako nije uzrokovana hemoroidima) klasičan je znak raka debelog crijeva, trećeg najčešće dijagnosticiranog raka u SAD-u. Osobe koje pate od anemije mogu biti jako umorni, zbog čega ih može mučiti i vrtoglavica ili nesvjestica. Anemija ponekad može bizi jedan od prvih simptoma raka debelog crijeva, a razlog tome je što kolorektalni karcinomi mogu uzrokovati krvarenje u probavni trakt.

Moskowitz objašnjava da ponekad nije jednostavno otkriti rektalno krvarenje jer je obično riječ o mikroskopskom krvarenju. S vremenom gubitak krvi može dovesti do niskog broja crvenih krvnih stanica.

6. Nadutost

Povremeni bolovi u trbuhu ili nadutost uobičajena su tegoba koja nije specifična za rak. Možda imate gastrointestinalne probleme, poput sindroma iritabilnog crijeva. No, u rijetkim slučajevima nadutost i nelagoda u zdjelici mogu biti znakovi raka jajnika.

7. Urinarni problemi

Urinarni simptomi česti su kod infekcija mokraćnog sustava, preaktivnog mokraćnog mjehura ili dijabetesa tipa 2. Mogu se pojaviti i kod raka mokraćnog mjehura, koji je šesti najčešći rak koji se dijagnosticira u SAD-u.

Što se tiče krvi u mokraći, ona može signalizirati neugodnu infekciju mokraćnog sustava koja je dospjela u mjehur, a može biti i znak bubrežnog kamenca. U rjeđim slučajevima, krv u urinu može biti simptom raka mjehura ili bubrega.

Rak bubrega jedan je od 10 najčešćih karcinoma u SAD-u, a javlja se češće kod muškaraca nego kod žena. Prosječna dob ljudi kada im se postavi dijagnoza je 64 godine. Rak bubrega vrlo je rijedak kod osoba mlađih od 45 godina.

Kada se javiti liječniku?

Imajte na umu da nije svaki novi simptom koji iskusite znak raka. No, unatoč tome, trebali biste obratiti pažnju na svoje tijelo i promjene na i u tjelu, te na pojavu bilo kakvih simptoma.

Sve promjene koje uočite podijelite sa svojim liječnikom. Oni će obratiti pažnju i na povijest bolesti i napravit će niz testova kako bi ustanovili o čemu je riječ. Što se prije obratite liječniku, to ćete prije dobiti odgovarajuće liječenje.

Uz to, nemojte preskakati redovite preglede. Neke se vrste karcinoma mogu otkriti rano, prije nego što se prošire na druge organe, što olakšava liječenje. Prema tome, bilo koji novi ili nepoznati simptom – od otekline u vratu, boli u uhu ili rana na koži – zahtijevaju posjet liječniku. Bez obzira je li u pitanju simptom raka ili ne, što prije dobijete dijagnozu, brže ćete vi i pružatelj zdravstvenih usluga moći poduzeti odgovarajuće mjere.

Magazin

(FOTO) Dok je Raza pozirala za Instagram, džeparoš je pokušao opljačkati: ‘Sad će i on postati popularan’

Published

on

By

Popularna bh. influenserica Razija Čolaković prilikom boravka u našem glavnom gradu je doživjela veliku neprijatnost. Šetajući kroz Ferhadiju, ona je zastala nakratko pozirajući fotografu, no ono što je u tom trenutku zabilježeno definitivno je neobična situacija.

U momentu nastanka fotografije, iza Razinih leđa jasno se vidi kako džeparoš otvara njen ruksak i pokušava je opljačkati. Šta se dalje desilo, nije viđeno na fotografiji, no Raza se oglasila ovim povodom.

Po prvi put otkako dolazim u Sarajevo, desio mi se pokušaj džeparenja, tj. pljačke i to tako fino, lagano i najnormalnije dok sam ja pozirala za slikanje.

Prijateljica me slika, kao što vidite, ja pravim poze a lik je lagano prišao iza mojih leđa, otkopčao ruksak, u tom momentu moja prijateljica prilazi i viče na njega, ja se okrećem njemu pogledam ga u oči u kažem, potpuno smirena: E jesi našao koga ćeš džepariti, sinko ja sjedim po tri sata na tiktoku za pet maraka!

I potpuno smireno zakopčam ruksak.

Ove se smiju i vrište na njega u isto vrijeme, rekli smo mu pozvat ćemo policiju ako se ne udaljiš. Bio je poprilično agresivan, pa smo morale vikati nasred Baščaršije. Srećom, nije uspio ništa uzeti. Negdje sam sadake podijelila“, napisala je Raza.

Na kraju se i našalila zaključivši: “Hej ako ništa, evo imamo nas dvoje zajedničku fotku, sad će i on postati popularan.”

 

Nastavi čitati

Magazin

Hadžihafizbegović: Nađite mi Bošnjaka koji je ikada javno rekao da su Srbi genocidni, polit ću se benzinom

Published

on

By

Emir Hadžihafizbegović pružio je podršku srbijanskoj novinarki Snežani Čongradin koja je kritikovala Aleksandra Vučića zato što tvrdi da se usvajanjem rezolucije o genocidu u Srebrenici građanima Srbije želi pokazati da su “genocidan narod”.

Njegov tekst, koji je objavljen na Danas.rs, prenosimo u cijelosti:

Iako sam zauzet snimanjima i to daleko od Sarajeva, iako živim skoro godinu sa čvrstom odlukom da se na duži period javno ne oglašavam, iako sam osvijestio svu grotesku nažalost mračnog i nimalo smiješnog balkanoidnog Montyja Pythona, koji se s malih ekrana i u životima našim ne gasi evo već 35 godina, nisam mogao ostati ravnodušan na tekst u listu Danas – “Bošnjaci su naša braća”(bar je tako prenijet na bosanskim portalima) novinarke Snežane Čongradin.

Šta reći osim da stavovi, mišljenja, poruke i zaključci ove posebne i vrsne novinarke u spomenutom tekstu bude u meni daleku asocijaciju na Williama Faulknera, čuvenog američkog pisca, koji je prilikom svog obraćanja u Švedskoj akademiji, a prilikom primanja Nobelove nagrade svoj govor završio rečenicom: “Ne pristajem na kraj čovjeka.”

Istu rečenicu 33 godine kasnije s istog mjesta, primajući također Nobelovu nagradu za književnost, 1982. godine izgovorio je Gabriel Garcia Marquez s umjetnom didaskalijom, kako citira Faulknera.

I zaista kad pomisliš da đavoli dobijaju još jednu bitku nad anđelima, da tama mijenja svjetlo, da zlo nadvladava dobro, da zdrav razum nestaje pod pritiskom “zakržljale zločinačke psihologije”, pojavi se ovaj tekst, ova velika Snežana, ova novina, ovi ljudi koji u toj novini rade. Hvala vam svima, dragi danasovci, Snežani posebno.

Mi, vaša braća Bošnjaci, nismo i nećemo nikada izgovoriti tu morbidnu i blasfemičnu rečenicu o genocidnom narodu. To nikada nisu izgovorile ni Majke Srebrenice ni Alija Izetbegović ni Bakir sin mu, nijedan pripadnik Armije BiH u kojoj su herojski ginuli i naša braća Srbi niti će to izgovoriti ijedan stanovnik Bosne i Hercegovine koji nije Srbin. Nikad, nikad i nikad. Mi dobro znamo ko su počinioci genocida i da to sa narodom nema veze.

Jedino k'o srbijanskom narodu, domaćinu i dobroj seljačkoj duši u srcu Šumadije, jedino k'o Novaku Đokoviću, Mihajlu Pupinu, Svetozaru Markoviću, Draganu Džajiću, časnom i ponosnom solunskom ratniku pokopanom negdje u vrletima srbijanskih planina, mom velikom bratu Radovanu Bigoviću, tom moralnom svetioniku Srpske pravoslavne crkve, Nikoli Jokiću, Divcu, Tanji Peternek, Lanetu Gutoviću, Anici Dobroj, generalu Mišiću, kralju Aleksandru, Draganu Nikoliću, Mileni Dravić, Bori Todoroviću, Ljubi Tadiću, Dadi Vujasinović, Đorđu Balaševiću, Peri Lukoviću, Rambu Amadeusu, Nenadu Čanku, Miri Trailović, Tozovcu, Čkalji, Sonji Savić, Dušku Kovačeviću, Dragoslavu Mihajloviću, Miliću od Mačve, Latinki Perović, Crnjanskom, Kokanu Mladenoviću, Zoranu Radmiloviću, Bogdanu Bogdanoviću, Radomiru Konstantinoviću, Slavku Ćuruviji, Borki Pavićević, Bori Spužiću Kvaki, Tomi Zdravkoviću, Goranu Markoviću, Mikiju Jevremoviću, Nenadu Bjekoviću, Kići, Moki, Obradoviću, Olji Ivanjicki, Miji Aleksiću, Dušku Radoviću i još stotinama hiljada i miliona ljudi jednog ponosnog naroda “prišiva” termin genocidni i stavlja povijesnu stigmu jednoj zemlji i njenom plemenitom narodu jeste Aleksandar Vučić.

I jeste Srpska pravoslavna crkva. I jeste Dačić, jeste Brnabić, jeste Šešelj, jeste Bokan, jeste Marić Milomir, jeste Vulin, jeste Vučićević, jeste Kusturica, jeste Pink… Jesu tabloidi srbijanski, jeste Mile Dodik, jesu ona dvojica giliptera četnika Mandić i Knežević iz Crne Gore. Nađite mi jednog Bošnjaka koji je javno ikada rekao da su Srbi genocidan narod, polit ću se benzinom i zapaliti.

Ova gore spomenuta elita srbijanskog društva, dakle vlast i mediji njihovi na dnevnoj bazi izgovaraju po pet puta da su Srbi genocidan narod. O tempora, o mores. Ko ovdje koga ponižava? A znate zašto to izgovaraju?

Njihova formula je jednostavna, pragmatična i zove se “spasimo se, je-eš cijenu”, znajući da je kraj blizu, njima treba haos, novi sukob, krv, granate, jauk majki svakojakih.

Njima trebaju mržnja i strah, ponovo razrušeni gradovi i ljudske duše. Treba im magla od isparavanja srbijanske, bošnjačke i krvi inih dječaka, krvi nad tijelima mrtvih vojnika.

Kroz tu maglu od krvi nekih novih “Košara” i djece poslane u rat lakše se bježi van svoje zemlje, kroz tu krvavu maglu lakše se dižu avioni iz Laktaša i sa Surčina, jedni prema Moskvi, drugi za Bahrein i Emirate.

Kroz tu krvavu maglu teško se vide milijarde pokradenih eura od naraštaja svog, a kojeg oni brižno uče i na dnevnoj bazi edukuju da pripadaju genocidnom narodu.

Osim njih “ološa iz čitanke”, niko i nikad tu blasfemiju nije izgovorio ni u Bosni ni u Hrvatskoj ni na Kosovu niti igdje u Evropi, niti igdje u svijetu. Jedino je Vladimir Putin rekao s početka rata u Ukrajini da je u Srebrenici počinjen genocid. Izjava se vrlo lako može pronaći. Izrečena je u kontekstu nadolazećeg pakla i rata između Rusije i Ukrajine, naravno ni ruski predsjednik nije spominjao narod nego zlikovce.

Zato, sestro naša Snežana i hrabri danasovci, završavam. Jednom su me pitali u nekim novinama šta smatram najvećim izumom na svijetu. Odgovorio sam: “Ogledalo.”

“Zašto?”, pitala me novinarka. – “Zato”, rekao sam, “što nema većeg meraka i satisfakcije u ljudskom životu nego prije pranja zuba ujutro u toaletu sam sebi u ogledalo reći: ‘Đe si, majstore?'”.

Snežana, sestro, ti i tvoje kolege u Danasu prolazite teške kušnje, napade, pritiske, ali kad god vam je teško, sjetite se da ima ogledalo u vašem kupatilu. Ogledalo i tri magične riječi: “Đe si, majstore?”.

Zbog te tri magične riječi život ima smisao. I zato Faulkner i Marquez i svi mi s “planete Malog princa”, svi mi spušteni iz Ujevićevog “pobratimstva ljudi u svemiru”, ne pristajemo na kraj čovjeka. Volim te, draga sestro Snežana, jako i iskreno. Manje “peku rane” poslije tvog teksta. Hvala ti u ime svih nevino poubijanih ljudi u Srebrenici. Hvala tvojoj novini Danasu jer Danas nije samo novina, to je štampani dokument o jednom zlom vremenu i odvažnim i hrabrim ljudima u njemu.

Nastavi čitati

Magazin

Ovo su najopasnije zemlje za posjetiti u 2024. godini

Published

on

By

Index.hr
Nastavi čitati

Najčitanije