– Jave se na oglas. Ponudim im odlične uslove, što podrazumijeva redovnu i nimalo nisku platu, osiguranje, prijavu, osmosatno radno vrijeme, ugodnu radnu atmosferu i sve ostalo što kao poslodavac mogu ponuditi. Oni mi obećaju da će doći i sutra se ne pojave na poslu. Sve im, navodno, odgovara, ali neće da rade. Ja tražim odgovornog i poštenog radnika ili radnicu i ništa više, žali se vlasnik jednog kafića i dodaje da je u posljednje vrijeme teško naći konobara. Tvrdi da je to ravno jack potu na lutriji. Objašnjava da se na oglas javljaju samo neozbiljni, mladi koji navodno traže posao, a ne žele ili neće da rade.

– Ne znam šta više da im ponudim, sve je uzalud. Prinuđen sam da uzmem tacnu i sam obavljam posao konobara ili da stavim ključ u bravu, tvrdi on.

Drugi sarajevski ugostitelj Rešad Trbović, vlasnik jednog poznatog kafića, također je na sličan način prokomentarisao ovu situaciju.

– Nedostatak radne snage veći je problem od situacije sa koronavirusom koja je posebno pogodila ugostiteljski sektor. Mladi jednostavno ne žele da rade. Država je ta koja bi trebala da ima više sluha za ugostitelje i male obrte i preduzeća, jer novac od raznih nameta i poreza ide u budžet. Trebali bismo da budućnost gradimo na turizmu, ugostiteljstvu i hotelijerstvu, ali nažalost, nismo to u stanju. Jedino rješenje je da se radno sposobno stanovništvo skine sa biroa i tako ih podstaknemo da rade, naročito omladinu. Neka zarađuju novac umjesto da se odaju porocima i kriminalu, dangubljenu na društvenim mrežama i žive na grbači roditelja. Nekada se na oglas javljalo i po 15 kandidata za poziciju konobara, dok danas niko neće da radi iako nudimo dobre uslove, tvrdi Trbović.

Amir Hadžić, predsjednik Udruženja ugostitelja i hotelijera BiH, kaže da ovaj problem nije izražen samo u BiH nego u kompletnoj regiji, osim u mjestima gdje imaju bolji stimulans i veći obim posla, kao u Dalmaciji, u Hrvatskoj.

– Često kažem da poslodavci treba da urade sve što mogu da zadrže radnike, naročito u toku sezone. Treba da ponude bolji stimulans, tj. da povećaju naknade da bismo pokušali da u sezoni zadržimo radnike. Ne znači da nije i do nas. Mada i tamo gdje odlaze, kako kažu, i nije baš sjajno, npr. u Njemačkoj, da ne kažem i u Švicarskoj. Tamo oko 50 posto ličnog dohotka radnik mora da izdvoji za smještaj. Ugostitelji mogu povećati stimulans, tj. naknade i to posebno u sezoni godišnjih odmora, kada je izuzetna potražnja radnika u Crnoj Gori, Hercegovini i Hrvatskoj. Poslodavci moraju biti spremni da plate više nego obično. Niko ne uzima u obzir šta za radnika znači promijeniti sredinu, otići daleko i biti odvojen od porodice, rekao nam je Hadžić, koji smatra da je u BiH previše ugostiteljskih i smještajnih objekata u odnosu na potrebe, a to se posebno odnosi na Sarajevo. Hadžić ne zna koliko je ugostiteljstvo ekonomski isplativo, ali tvrdi kako ljudi pokušavaju u bilo kojem biznisu da nađu svoj hljeb.

– Vrlo je teška situacija. Ne znam koliko će se bavljenje ugostiteljstvom u dogledno vrijeme isplatiti, ali kako stari kažu: “Rodilo se, valja ga ljuljati”. Pogotovo oni koji su uložili sredstva moraju se boriti da opstanu. Poslodavci nisu nikako zaštićeni po pitanju odnosa radnika prema poslu i njima. Ja sam stari ugostitelj i nekada davno je bilo sve drugačije. Sada radniku kada isplatiš platu, nikako ga ne možeš primorati da ostane. Niko nikoga ne može prisiliti da ostane ako ne želi i ako mu se ne isplati, ali radnika treba solidno stimulisati. S druge strane, poslodavac ne može ničim zaštititi sebe da radnik ne može otići kada hoće, naveo je Hadžić, prenosi Oslobođenje. ugos